Žongliranje s podatcima jasenovačkog popisa u suprotnosti je s osnovama znanstvenog rada
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 13 Ožujak 2022 16:07
Dana 4. ožujka 2022. godine opet su promijenjeni podatci na mrežnom popisu Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac. To je već 41. arhivirana promjena popisa od kraja 2015. godine.
Broj žrtava smanjen za jedan
Broj žrtava smanjen je za jedan pa ih je sada 83.806. Osam je glavnih promjena podataka kod navodnih žrtava, a kod još tri slučaja su u napomenama dodane izjave kao novi izvori podataka. Spajanjem podataka kod četvorice navodnih žrtava nastala su dvojica. U prvom slučaju spajanja podataka su Ahmet Laćević (1900., Podgorica, otac Buto) i Ahmet Lačević (1895, Nikšić, Buto) postali Ahmet Lačević (1900.*, Podgorica, Buto), a u drugom su Slovenci Andrija Lebenički (1876.*, Tuzla, Andrija) i Andrija Lebeničnik (1874.*, Škofja Loka, Jakov) postali Andrija Lebeničnik (1874.*, Škofja Loka, Jakov).
U „novom normalnom“ to je možda normalno, ali u normalnom svijetu nije. Takvo žongliranje s podatcima je u suprotnosti s osnovama znanstvenog rada. U stvari radi se o kontinuitetu jasenovačke mitomanije kod koje su podatci i izvori u službi nadogradnje ili rekonstrukcije laži. Dokazi za to mogu se naći u glavnom izvoru za jasenovački popis odnosno u digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava Drugog svjetskog rata iz 1964. godine (L64). Prema tom izvoru Ahmet Laćević (1900., Titograd, Buto) ubijen je od ustaša u Jasenovcu, ali 30. travnja 1945. godine, premda je kraj logora bio tjedan dana ranije, odnosno 22. travnja 1945. godine.
Ako je Laćević/Lačević iz Podgorice (Titograda) ili Nikšića ubijen krajem travnja 1945. godine u Jasenovcu, tada su ga mogli ubiti samo Titovi antifa-partizani iz Srbije koji su u to vrijeme bili u tom području. Andrija Lebenički odnosno Lebeničnik je još indikativniji slučaj. U popisu i u napomenama je navedeno nekoliko godina rođenja od 1874. do 1904. To je čak 30 godina razlike. Otprilike kao da pomiješate oca i sina. U tom slučaju imate ozbiljnih problema s poimanjem svijeta pa bio on i šareno novonormalan.
Ne zna se stvarni identitet ili su izvori potpuno nepouzdani
Tri mjesta rođenja i dva potpuno različita očeva imena samo dodatno ukazuju da se ne zna stvarni identitet ili su izvori potpuno nepouzdani. Naime, u L64 su popisana četvorica zanimljiva u ovom slučaju. To su Andrija Lebenićnik (1874, Jakov) stradao u Jasenovcu generički kreiranog nadnevka 15. lipnja 1942. godine. Zatim Andrija Lebenićnik (1904., Andrija) stradao od nepoznatih 28. veljače 1942. godine u Tuzli. Nakon mekog „ć“ slijede dvojica s tvrdim „č“ u prezimenu. To su Andrija Lebeničnik (1898., ime oca nepoznato) stradao u Jasenovcu 15. travnja 1942. godine, odnosno dva mjeseca prije svog klona s mekim „ć“. Četvrti je Andrija Lebeničnik (1904., Andrija) koji je također stradao od nepoznatih u Tuzli, ali 10. veljače 1942. godine.
Prema mjestu stradanja imamo dva para. U svakom po jedan s prezimenom u inačici s „ć“ i „č“ i u svakom slučaju ti parovi imaju različita mjesta smrti Tuzlu, odnosno Jasenovac, ali u različito vrijeme. Tako se potezom pera od četvorice lažnjaka kreira nova retuširana žrtva jednake uverljivosti. Zanimljivo je da se u L64 nigdje ne spominje prezime Lebenički. Još je zanimljivije da je jedan od izvora knjiga Žene Bosne i Hercegovine u narodnooslobodilačkoj borbi 1941-1945. Ne bi trebalo biti preveliko iznenađenje ako se u nekoj budućoj promjeni na popisu pojavi Andreja Lebeničnik /Lebenički ili kako već. Treba naglasiti da Andrija Lebeničnik nije jedini višestruko popisan u jugokomunističkom popisu žrtava iz Drugog svjetskog rata.
Isti je slučaj i s „bratom“ Albinom i „sestrom“ Amalijom. Sve su to potencijalni kandidati za buduće jasenovačke žrtve.
Nesklad u podatcima
Na temelju nekakve izjave koja se navodi kao novi izvor kod Emilije Brkić (1902., Mato) promijenjeno je ime oca (Marko) i godina rođenja (1901.*) koja je označena kao nepouzdan podatak. Prema L64 Emilija Brkić je za vrijeme rata živjela u četničkom Beogradu pa je u tom slučaju vjerojatnije mjesto smrti te Hrvatice u nekom od nekoliko beogradskih logora i masovnih stratišta.
Izjava je novi izvor podataka i kod Jelke Popović ( 1914., Boško) koja više nije rođena u selu Kulina, već u selu Caparde. U L64 su popisane 34 Jelene, Jele, Jelke, Jelice i Jeke Popović. Od toga ih je 6 navodno stradalo u Jasenovcu, a jedna u Staroj Gradiški. U mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac također ih je šestero stradalo u Jasenovcu, ali dijelom se razlikuju osobni podatci iz tih dvaju popisa.
Osim toga dvije su stradale u Staroj Gradiški i u oba slučaja se kao izvor navodi jugokomunistički popis žrtava Drugog svjetskog rata (inačica SZSJ64) što je proturječno podatcima iz digitalne inačice istog popisa. Nije to jedini nesklad u podatcima jer kod svih osmero navodnih žrtava ima podataka koji su označeni kao nepouzdani ili neki vitalni identifikacijski podatci nedostaju. Primjerice, u mrežnom jasenovačkom popisu kod Jelene Popović (1911.*, Vrbaška, Milan*) je kao godina smrti navedena 1942., a prema L64 to je 3. svibanj 1945. godine, odnosno desetak dana nakon prestanka postojanja logora i u vrijeme kad su u Jasenovcu već bile Titove postrojbe iz Srbije.
Čak tri podatka označena zvjezdicom kao nepouzdani
U ovom slučaju su u popisu čak tri podatka označena zvjezdicom kao nepouzdani. Ne radi se o malim razlikama jer se primjerice navodi alternativno ime oca Ostoja. U napomenama kod Jele Popović (1886.*, Kukunjevac, Jaćim) se navode dva proturječna podatka da je rođena Duran i da je udata Duran.
Osim toga navedene su tri godine rođenja koje se razliku za osam. Inače, Jela Popović je vrlo vjerojatno istovjetna Jeleni Popović (1886.*, Zagreb, ime oca nepoznato) za koju kreatorima popisa nije jasno je li stradala u Jasenovcu* ili u Staroj Gradiški. Kod Mire Kuster je prezime promijenjeno u Kustec, ali za razliku od dvaju prethodnih slučajeva nije naveden novi izvor podataka na temelju kojega je to učinjeno.
Možda se izjava još piše.
Već viđena tehnika povećanja jasenovačkog popisa s nestalima
Djelatnici JUSP-a Jasenovac su „gubitak“ dviju lažnih žrtava sa svog popisa odmah pokušali bar dijelom nadoknaditi. Temeljem nekakve izjave iz 2021. godine na popis je dodana jedna nova žrtva. To je Milan Milić (1900., Spasan) koji je „nestao“ 1941. godine. Ovo je već viđena tehnika povećanja jasenovačkog popisa s nestalima. U slučaju razotkrivanja navodne žrtve kao lažne status „nestali“ može poslužiti kao alibi i opravdanje.
U L64 nema Milana Milića s osobnim podatcima koji se navode na mrežnom jasenovačkom popisu, ali jedan Milan Milić čiji se otac zove Spasoje poginuo je 1941. godine u Ljubinju u istočnoj Hercegovini. Prema L64 bio je pripadnik „NOB i savezničkih vojnih formacija“.
Ne znamo znači li to partizan ili četnik, premda suštinski i nije neka razlika.
Badnjak, Božić i ostali katolički blagdani omiljeni su među jugokomunističkim i srpskim propagandistima
Još ukratko o trojici s mrežnog jasenovačkog popisa kod kojih su ovim promjenama samo dodane izjave kao novi izvori podataka, premda bi svu trojicu trebalo maknuti s popisa. Od te trojice dvojica su Hrvati navodno stradali 1945. godine. Mato Klindić (1914., Priječani, Ivan) je prema tim podatcima stradao u Staroj Gradiški, a Mijo Mikuleta (1902., Kutina, Martin) u Jasenovcu. Prema L64 obojica su stradala generički kreiranog nadnevka 15. ožujka 1945. godine.
Taj nadnevak u L64 uglavnom znači da se ne zna vrijeme smrti. Međutim, u slučaju logora Stara Gradiška to je i nevjerojatan nadnevak smrti jer je logor raspušten krajem 1944. godine i nakon toga je pretvoren u vojno uporište. Treći je Milan Erić (1888.*, Letevci, Jovo) Srbin koji je navodno stradao 1941. godine u Jasenovcu*, ali taj podatak kao i godina rođenja su od samih kreatora popisa označeni kao nepouzdani, a u napomenama se osim alternativne godine i mjesta rođenja navodi i drugo mjesto smrti Gospić. Prema L64 Erić je stradao u Jadovnom na Badnjak 1941. godine. To je nemoguć nadnevak jer je logor u Gospiću bio raspušten u kolovozu 1941. godine.
Badnjak, Božić i ostali katolički blagdani omiljeni su među jugokomunističkim i srpskim propagandistima pa se kod brojnih žrtava navodi da su ubijeni baš tih dana. Ta propagandna paradigma se nastavlja i danas.
Jedne laži zamjenjuju se drugima
Zaključno može se reći da je na mrežnom jasenovačkom popisu sve po starom. Bez političke promjene u državi ne će biti niti suštinskih promjena u istraživanju jasenovačkog mita. Do tada će se jedne laži zamjenjivati drugima i kreirati nove laži. Međutim, ne treba odustajati od istine jer ovo je maraton u kojem pobjeđuje najžilaviji.
Osim toga kako bi se reklo na „amer’čkom“ – Hope springs eternal. [1]
[1] UPOZORENJE! Ako se ne želite dovesti u zabludu, ne pokušavajte ovo prevesti kod kuće (koristeći Google Translate).
M. Koić i Nikola Banić/Hrvatski tjednik
Izvor: narod.hr/hrvatski tjednik
