Poklali ih i odbacili tijela duboko u šumu, radnici NP Plitvička jezera pronašli nagrižene ostatke leševa nakon 11 godina
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 05 Listopad 2022 11:05
“Bilo je to u jesen 1991. godine kad sam slučajno došao u stanicu tadašnje milicije u Vrhovinama gdje je Nenad Pejnović, prethodno kleknuvši lijevom nogom na stolac, pričao: ‘Ja ga koljem, a on se smije, majku mu j…, kakvo srce ima.’
Do danas nije utvrđen točan datum, no pretpostavlja se da su pripadnici “Martićeve milicije” na današnji dan (04. listopada 1991.) banuli u Čorke, mali zaselak sa samo 19 kuća smješten kraj Vrhovina u Lici, objavilo je Dnevno.hr.
Da radnici Nacionalnog parka Plitvička jezera na teško pristupačnom predjelu zvanom Oštri vrh 2002. godine nisu pronašli ostatke pobijenih ljudi, nitko do danas ne bi znao za sudbinu šest civila starije dobi čija se tijela “Martićevci” nisu udostojili niti zakopati, nego su ih odbacili duboko u šumu gdje su ih nagrizale divlje životinje.
Pobijeni starci pronađeni tek 2002. godine
Sve je započelo nakon što su hrvatske snage zauzele vojarnu JNA u Otočcu te porazile velikosrpske pobunjenike i JNA gradu. Zbog toga su Srbi pojačali teror nad preostalim Hrvatima iz Čoraka, uslijed čega su pobili nesretne civile, a njihov zaselak u potpunosti spalili.
U travnju 2009. Nenad Pejnović zvan Nešo na Županijskom sudu u Karlovcu nepravomoćno osuđen na 6 godina zatvora jer je kao pripadnik paravojnih formacija sa svojim suborcima odveo šest nedužnih Hrvata iz sela Čorci.
Prema optužnici smjestili su ih najprije u postaju, u neprimjerene uvjete, a idućeg su ih dana odveli na predio Ćurinke – Oštri Vrh gdje su ih poubijali hladnim i vatrenim oružjem. Tijela su prepuštena zvijerima, da bi njihove ostatke tek 2002. godine pronašli djelatnici Nacionalnog parka Plitvička jezera. Nakon toga utvrđeno je da je riječ o Martinu, Mati, Kati, Stjepanu, Vladimiru i Slavki Čorak.
Strašni detalji sa suda: “Ja ga koljem, on se smije”
Na suđenju Nenadu Pejnoviću 24. veljače 2009. zaštićeni svjedok ispričao je užasne detalje ovoga bezumnog čina:
“Bilo je to u jesen 1991. godine kad sam slučajno došao u stanicu tadašnje milicije u Vrhovinama gdje je Nenad Pejnović, prethodno kleknuvši lijevom nogom na stolac, pričao:
‘Ja ga koljem, a on se smije, majku mu j…, kakvo srce ima.’
Kasnije su se u mjestu o toj rečenici zbijale i šale pa su Nenadu Pejnoviću dobacivali pitanja kako se ono ‘brico Vlado’ smije. Tada sam shvatio da je riječ o pokolju ljudi iz zaseoka Čorci koje su dva dana prije toga iz milicijske zgrade odveli članovi Bakalajićeve skupine među kojima je bio i okrivljeni Pejnović”.
7dnevno
