Mlinarić se prisjetio Božića u logoru: 'Ušla su četvorica i rekla nam da imamo tri minute...'
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 24 Prosinac 2023 14:16
Božić se bliži i on je bi za katolike trebao biti blagdan u kojem se obitelj skuplja u molitvi i slavi rođenje Isusa Krista. No, danas se Božić pretvorio u komercijalni blagdan i dan koji se sveo na kupovinu poklona i hrane. Saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić Božić 1991. godine proveo je u srpskom logoru, a mučnu ispovijest o tom teškom i mračnom Božiću otkrio je za portal Direktno.
"Četiri dana prije Božića, 22. prosinca 1991. godine su nas doveli iz logora Stajićevo u Niš. Dovezli su nas iz prljavih štala, zaista odvratnih s hladnoće u Niš. Božić sam dočekao tamo. Kad smo došli tamo prvi put smo se okupali nakon mjesec i nešto dana. Ne moram ni govoriti da smo se zadnjih 10 dana u Vukovaru s njima tukli na 100 metara udaljenosti uličnih borbi i tada nismo imali vremena oprati ruke, a kamoli nešto drugo. Možete onda samo zamisliti na što smo sličili nakon mjesec i pol dana", počeo je svoju priču.
Strašni detalji
Mučenje su im srbijanski stražari priuštili odmah na Badnjak. "Ušli su u našu sobu i donijeli su jedan Bic žilet i jedan lavor vode. To su donijeli u prostoriju gdje nas je bilo 30 i dali su nam sat vremena da se svi obrijemo. Dakle, s jednim žiletom i to onim starim žutim. On nije imao tri ili četiri oštrice kao žileti danas već samo jednu. Ne moram ni govoriti kako je izgledalo brijanje brade koja je stara mjesec i pol dana", priča.
"Na sam Božić ušli su nam u sobe uz psovanje koje nikada ne bih ponavljao"
Mlinarić opisuje kako su svi bili zarasli te da je tijekom brijanja bilo neopisivo puno krvi jer su se isjekli i porezali svi redom. "Možete samo zamisliti kako smo bili obrijani i na što smo sličili. Dakle, kompletno smo bili isječeni po licu od toga, nazovimo, brijanja", dodao je.
Mlinarić priču nastavlja i otkriva kako su su stražari na sam Božić ušli u sobu uz salve psovki. "Uputili su nam one najružnije riječi za naš katolički Božić, dakle, psovali su nam sve što su mogli. Taj repertoar njihovih psovki je bio velik", dodao je.
Mučni poklon za Božić
Kada su branitelji stigli u Niš na željeznim vojničkim krevetima na kat dočekala ih je posteljina koja je bila prljava, smrdljiva i žuta. "Oni su se popodne na sam Božić dosjetili da mi skinemo svu posteljinu s kreveta. Dali su nam pet minuta da sve to napravimo, da skinemo jastučnice i sve ostalo. Naređeno nam je da stavimo to na sredinu sobe i da će biti promjena posteljine", priča Mlinarić.
Kaže i kako su bili sretni i uzbuđeni jer će dobiti čistu posteljinu umjesto one koja je tamo stajala godinama. "Stavili smo je na hrpu. Možete zamisliti kolika je hrpa od 30 plahta i jastučnica. Četiri stražara su ušla u sobu i s čizmama šutali svu tu posteljinu i rekli nam: 'Sretan Božić i imate tri minute da namjestite krevete po vojnički'. Više nisi mogao naći onu svoju posteljinu na kojoj si spavao četiri ili pet dana jer su sve bile razbacane po sobi", prisjeća se mučnih događaja i dodaje kako im je to bio poklon od Srba za Božić.
Kaže i kako je to njemu kao i svim logorašima s kojima priča kad se sretne. "To je jedna od teških priča koju uvijek prepričavamo. Božić smo proveli svi branitelji tamo svatko u svojim mislima o obitelji gdje su i jesu živi. Pitali smo se kako je njima za Božić. Znali smo da nisu u Vukovaru. Ja u to vrijeme nisam znao gdje mi je brat. Taj dan smo se povukli u sebe svoje osobne misli i molitve i poslije divljanja, kad su stražari izašli svatko je bio u svojim mislima", kaže.
'Udaranje se podrazumijevalo'
Naglasio je i kako nije bilo važno je li Božić, Sveti Stjepan, Sveti Ivan ili Nova Godina ili običan dan, udaranje u logoru pendrecima kada idete na doručak ili bilo gdje drugdje se podrazumijevalo. "To ne treba naglašavati i svaki put govoriti. To ispustim jer mi je to bila svakodnevna pojava. Dakle, mi nismo mogli otići na doručak, ručak ili večeru, a da nismo dobili pendrekom po glavi, po leđima ili po nogama. Udarao te gdje te stigne udariti. To se podrazumijeva", dodao je.
Mlinarić naglašava kako je njegov današnji Božić neusporediv i neobjašnjiv ljudima koji nisu prošli logor. "Hvala Bogu da drugi ljudi nisu prošli ovaj pakao. Nekima objasniti kako je to bilo je ponekad teško, ali kad vidim kako ljudi doživljavaju Božić i kako nemaju mjere u ničemu jako sam razočaran. Božić se sveo na kupovine, poklone i kičeraj", kaže.
Izgubljena čar Božića
Naglasio je kako smatra da je poanta rođenje Isusa, a ne kupovina parfema i raznih poklona. "I zato imam otpor prema poklonima i ne volim ih primati. Doduše, nisam ni od onih koji voli primati poklone ni za rođendan. Ništa mi to ne znači, a za Božić me to čak i vrijeđa jer tko sam ja da mi kupuješ poklon za Božić. Što sam ja? Ništa. Moja supruga i djeca znaju najbolje da ja nisam za primanje poklona", rekao je.
Mlinarić priznaje kako voli poklanjati, pogotovo nepoznatim ljudima. "Ako za Božić nekome mogu pomoć rado ću to učiniti i uvijek volim otići osobno kod nekoga i pomoći mu. Znam da uvijek mogu nešto učiniti pa makar i sitnicu rado ću to obaviti", priznao je. Naglašava kako smatra da se čar Božića izgubila.
"Mislim da smo mi u tom Nišu, nakon svega što smo doživjeli taj dan, puno iskrenije i čišće doživjeli Božiću svojim srcima".
"Ja mislim da smo mi u Nišu, nakon svega što smo doživjeli taj dan, puno iskrenije i čišće doživjeli Božić u svojim srcima nego što ga danas doživi većina ljudi. Božić se pretvorio u komercijalni dan i sve se vrti oko toga što će tko dobiti ispod bora. Nama je taj dan trebao samo mir i da nas ne maltretiraju da se možemo sabrano u svojim mislima sjetiti Isusa Krista i svoje obitelji", dodao je.
Poslao je i poruku građanima za Božić u kojoj je naglasio kako je to prvenstveno blagdan rođenja Isusa Krista spasitelja cijeloga svijeta. "To je poanta i Isus Krist je uvijek išao prema malima, siromašnima i slabima. Ako žele dočekati Božić onako kako je smisao tog blagdana onda trebaju pomoći onom prvom do sebe", dodaje.
Mlinarić kaže kako poanta nije spašavati svijet i "dubine" već sitnice. "Nemoj pokušavati utjecati na globalno zatopljenje i baviti se stvarima oko kojih ne možeš napraviti apsolutno ništa. Pomozi prvom susjedu, pomozi bakici iz kvarta. Bio u selu ili u gradu pomozi prvom čovjeku do sebe i time si puno napravio. Ako u obitelji imaš neku tešku situaciju prvo nju riješi. To je poanta Božića, a ne vikanje 'ja sam pravi katolik i spašavam svijet da ne propadne'. To je prazna i šuplja priča i od toga nema ništa. To je samo peglanje svoje savjesti", zaključio je.
