Jesu li preporuke IHRA-e mehanizam za spašavanje ili za eutanziju jasenovačkog mita?
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 15 Siječanj 2024 16:04
Kraj studenog i početak prosinca bili su u Hrvatskoj višestruko zanimljivi, uglavnom kao u kineskoj kletvi – dabogda živio u zanimljivim vremenima. Posebno su zanimljivi oni događaji koje vlast skriva, a kontrolirani mediji prešućuju. Takvi su i događaji oko Jasenovca, pišu Nikola Banić i Mladen Koić za Hrvatski tjednik.
Od 1. ožujka 2023. do 29. veljače 2024. godine Hrvatska predsjeda Međunarodnim savezom za sjećanje na holokaust (engleska kratica IHRA). Zbog prestupne godine vlasti iz Hrvatske će dan duže predsjedati IHRA-om. Može li itko poreći da viša sila nije na njihovoj strani? Sreći hrvatskog puka sigurno nema kraja. Osim ako…
Uvođenje
Nakon tamošnjeg blagdana „Vavedenja“ (uvođenja) mediji iz Srbije su slavodobitno najavili (još jedan) politički poraz Hrvatske. Prema medijima iz Srbije Međunarodni savez za sjećanje na holokaust postavio je nekoliko zahtjeva koje Hrvatska treba ispuniti. Zatražena je izmjena zakona o Spomen-području Jasenovac. Zatim potrebno je promijeniti koncepciju postojeće izložbe u Javnoj ustanovi Spomen-područja (JUSP) Jasenovac. Također Hrvatska mora osigurati da spomenik „Jasenovački cvijet“ srbijanskog autora B. Bogdanovića bude na UNESCO-voj listi svjetske kulturne baštine.
Nadalje, traži se garancija za stabilno financiranje memorijalnog područja i dostupnost novog izložbenog postava široj publici i učenicima. Ova dva potonja zahtjeva Plankovićeva vlast već odavno ispunjava. U Hrvatskom tjedniku br. 956 od 19. siječnja 2023. godine pisali smo o novoj strategiji apologeta jasenovačkog mita. Koja se provodi na državnoj razini dovođenjem sve većeg broja škola u JUSP Jasenovac. Tako hrvatska djeca imaju priliku saznati da su pripadnici genocidnog naroda.
Šutnja je zlato
Trenutni predsjednik vlade Andrej Plenković je u medijskim istupima hrvatsko predsjedanje u IHRA-i predstavio kao još jedan svoj politički uspjeh. Tim više začuđuje grobna tišina o zahtjevima zapakiranima kao preporuke. Koje je Vladi Republike Hrvatske još početkom lipnja dala ekspertna grupa IHRA-e. Tri mjeseca nakon početka hrvatskog predsjedanja IHRA-om u lipnju su njihovi stručnjaci obišli Jasenovac. A u istome mjesecu je održano i prvo plenarno zasjedanje u Dubrovniku.
Pola godine u medijima koji „dejstvuju“ u Hrvatskoj nije bilo ni riječi o „preporukama“ ekspertne grupe. U Srbiji pišu sljedeće: „Prema navodima naših izvora, njihovo objavljivanje vidno je iživciralo i oneraspoložilo hrvatske domaćine, a ovo bitno zasjedanje u javnosti je ostalo prešućeno.“ Pitanje je zašto vlast u Hrvatskoj ovo skriva kao zmija noge? Misle li da je šutnja uvijek zlato?
Neobavezujući interni dokument
Šutnja je izgleda zlato samo prema Hrvatima. Bilo je dovoljno da se oglase jedan medij „s prave strane povijesti“ i političar iz zagarantirane srpske kvote pa je promptno odgovorilo ministarstvo Nine Obuljen-Koržinek.
Prema vijesti srpskog Tanjuga od 13. prosinca 2023. godine glasnogovornica Ministarstva kulture i medija Renata Margaretić Urlić, inače bivša savjetnica Kolinde Grabar-Kitarović, u odgovoru jednome tjedniku koji izlazi u Hrvatskoj je izjavila da preporuke neformalne ad hoc grupe IHRA-inih stručnjaka predstavljaju neobavezujući interni dokument te organizacije.
Takvim odgovorom glasnogovornice pred hrvatskom javnosti se je pokušao umanjiti značaj „preporuka“ IHRA-inih stručnjaka. Prema dosadašnjem ponašanju političara „s prave strane povijesti“ uskoro možemo očekivati ispunjavanje svih „neobavezujućih preporuka“ iz „internog dokumenta“ „neformalne ad hoc grupe“ stručnjaka međunarodne organizacije pod trenutno hrvatskim predsjedanjem.
Danajski darovi
Gore navedene „neobavezujuće preporuke“ nisu jedine koje hrvatski rex i(nc)lusivii treba provesti. Naime, prema srbijanskim izvorima IHRA-ini eksperti su ih naveli još nekoliko. Trebalo bi omogućiti arheološko istraživanje na terenu međunarodnoj grupi stručnjaka. Međutim, prema srbijanskom tumačenju to ne znači iskapanja i ekshumacije, već se spominje „istraživanje podataka o svakodnevnom životu žrtava u logoru i prikupljanje novih eksponata.“
Nadalje, od nadležnog hrvatskog ministarstva službeno bi se zatražio pristup podatcima o rođenju i smrti žrtava logora Jasenovac. Premda to vjerojatno nije bila namjera, ovo znači diskreditaciju trenutnog popisa JUSP-a Jasenovac od strane stručnjaka IHRA-e. Zašto bi se tražili podatci koji već postoje, osim ako se ne smatraju nepouzdanima, odnosno lažnima kao što je sustavno i detaljno pokazano u knjzi Jasenovački popis – Lažne žrtve (Banić i Koić, 2023)? To istovremeno od strane stručnjaka IHRA-e diskreditira i kreatore mrežnog jasenovačkog popisa jer na mrežnoj stranici JUSP-a Jasenovac piše da se ponaosob provjeravaju podatci o svakoj žrtvi.
Navedena je još i „preporuka“ da hrvatsko Ministarstvo kulture (i medija) tijekom razdoblja evaluacije uspostavi tijelo sastavljeno od međunarodnih stručnjaka. U kojemu bi uz stručnjake iz Hrvatske bili i oni iz BiH i Srbije. Ove „preporuke“ se na prvi pogled čine znanstveno prihvatljivima za rješavanje jasenovačkog mita. Međutim sve je napisano neprecizno tako da se može različito tumačiti. Osim toga Hrvati nemaju dobrog iskustva s međunarodnim organizacijama i njihovim preporukama. Čuvajmo se Danajaca i kad nam darove nose.
Preventivno kukanje
Svega pet dana nakon što su Srbijanci slavodobitno objavili „preporuke“ koje Hrvatska treba, a stvarno mora ispuniti, shvatili su da provedba nekih „preporuka“ po znanstvenim principima vrlo vjerojatno znači smrtnu presudu jasenovačkom mitu pa su počeli s preventivnim kukanjem. Odnosno s opravdanjima zašto se neke od preporuka ne mogu provesti. Pri tome im je u razgovoru za srbijanske medije pomagao i jedan „istoričar“ iz Hrvatske.
Glede arheoloških istraživanja nekadašnjeg logora u Jasenovcu, u Srbiji pišu da IHRA-in zahtjev, odnosno „preporuka“ ne obavezuje Bosnu i Hercegovinu jer ona nije članica te međunarodne organizacije. Zanimljivo je da Srbi, navodno najveće jasenovačke žrtve, traže opravdanja kojima bi se pokušalo izbjeći arheološka istraživanja i to na području BiH koje oni kontroliraju. Pa Srbi bi morali najviše navijati da se to što prije provede s obzirom na navodno ogroman broj masovnih grobnica u Donjoj Gradini. Osim ako su priče o brojnima masovnim grobnicama laž ili ako u masovnim grobnicama nisu uglavnom Srbi, već poslije rata od Titove antifašističke vojske smaknuti Hrvati.
Prema srbijanskim izvorima Hutinec, istoričar iz Hrvatske, u ovom je slučaju skeptičan glede suradnje Hrvatske i BiH. Glede traženja podataka o rođenju i smrti jasenovačkih žrtava srbijanski mediji smatraju da je to teško izvodljivo bez promjene hrvatskog „zakona o matičnim knjigama“ prema kojem su navodno podatci zaštićeni 100 godina od nastanka. Prema javnom podatku agencije za zaštitu osobnih podataka iz prosinca 2022. godine takav propis glede pokojnika u Hrvatskoj ne postoji, a stogodišnja šutnja u Hrvata nije pravni problem, već sociološki fenomen pa je srpski motiv za ovakvo pisanje samo opravdavanje opstruiranja znanstvenih istraživanja podataka o navodnim jasenovačkim žrtvama. Usput, ovime su Srbi indirektno priznali da je sadašnji popis propagandni uradak bez znanstvene podloge.
Veliki broj žrtava s mrežnog jasenovačkog popisa je iz Bosne i Hercegovine pa u tom slučaju nema zakonske prepreke za korištenje njihovih podatka. Osim toga zar takvo istraživanje ne bi bilo u srpskom interesu? Čega se boje? Skrivaju li nešto?
Između Scile i Haribde
U nastupu na dalekovidnici koji je prethodio predmetnim događajima je jedan u masovnim medijima tituliran kao „ugledan“ historičar iz Hrvatske također preventivno kukao glede mogućih iskapanja u Jasenovcu, odnosno na mjestima navodnih masovnih grobnica.
Tom prilikom je spomenuto da židovska vjera zabranjuje takva iskapanja njihovih vjernika. Po toj logici u Izraelu uopće ne bi bilo arheologije, a znamo da je ima i vrlo intezivno se radi. Znači ili je tvrdnja „uglednog“ historičara netočna ili sve do nedavno u Izraelu nije bilo Židova? Jadan izbjegne Haribdu pa strada od Scile.
Dan republike
U naizgled kaotičnom vrludogramu događaja povezanih s IHRA-inim preporukama mogu se uočiti obrisi riječi F. D. Roosevelta da se u politici ništa ne događa slučajno, a ako nam se čini da je nešto slučajnost, to je samo zato jer je tako zamišljeno. U ovom slučaju zanimljivi su događaji koji su prethodili pisanju medija iz neprijateljske Srbije o „preporukama“ IHRA-e vlasti A. Plenkovića. Prvo je u nedjelju 26. studenog 2023. godine Spomen-područje Jasenovac posjetila grupa IHRA-inih međunarodnih stručnjaka za temu Holokausta.
Tamo ih je dočekala Plenkovićeva ministrica kulture i medija Nina Obuljen-Koržinek. To je bio uvod u veliki događaj koji se je zbio 29. studenog na nekadašnji dan republike, propale komunističke države. Simbolično baš na taj nekada glavni „praznik naroda i narodnosti“ u Zagreb su došli Srbijanci i susreli se s drugovima iz Hrvatskog državnog arhiva (HDA). Srbijance su osim veleposlanice Milić predstavljali i predstavnici beogradskog Muzeja žrtava genocida u na čelu s ravnateljem Dejanom Ristićem. Za razliku od 1990-ih Ristić ovog puta u Hrvatskoj nije bio u odori srpskog agresora i ovom prigodom bio je naoružan samo propagandističkim floskulama.
Konstruktivni razgovor o genocidu
Prema vijesti na mrežnoj stranici Muzeja žrtava genocida tijekom dužeg i konstruktivnog razgovora s predstavnicima HDA detaljno su razmatrane teme od značaja za obje strane. Dogovorom o uspostavi trajne institucionalne suradnje obuhvaćena je i „prvorazredno važna tema“ genocida nad Srbima, Židovima i Romima na cijelom području Nezavisne Države Hrvatske te realizacija zajedničkih projekata.
Muzej žrtava genocida izrazio je zadovoljstvo zbog mogućnosti da kroz suradnju s Hrvatskim državnim arhivom doprinese unapređenju odnosa Republike Srbije i Republike Hrvatske u oblasti kulture, a posebno kulture sjećanja. Kultura sjećanja to je ono kad nemate argumenata, ali imate bujnu maštu. Primjerice, prema „kulturi sjećanja“ Isus je govorio srpski. Treba li o kulturi sjećanja još nešto dodati?
Lajbek demantij
Tek tjedan dana kasnije 5. prosinca na vijest iz srbijanskog muzeja reagirao je Dinko Čutura ravnatelj HDA. U zbrkanom demantiju tipa “iznenadjen i uvredjen” ravnatelj HDA nakon podužeg ispraznog uvoda se žali da je “gospodin direktor Muzeja žrtava genocida” u potpunosti zloupotrijebio gostoprimstvo HDA. Za Čuturu očito neočekivano i šokantno od nekoga iz “prijateljske” nam Srbije.
Uglavnom Čutura je napisao da se nije razgovaralo o “tobožnjem genocidu počinjenom nad Srbima na teritoriju NDH”. Prema demantiju razgovaralo se o genocidu, ali ne o ovom kojeg navodi njegov kolega Ristić već o genocidu nad Hrvatima, ali ne zbog rada djelatnika HDA već su Srbi nezadovoljni što je o tome hrvatski povjesničar Stjepan Lozo napisao knjigu.
Pozoveš Srbijance, ili se oni sami pozovu, ti ih primiš, oni te prevare, ti se čudiš i tako u krug već cijelo stoljeće. Neki bi već trebali shvatiti da svaki mazohizam obavezno uključuje bol i patnju. Umjesto pristajanja na srpske podvale možda je ravnatelj Čutura mogao od srbijanskih kolega zatražiti pomoć u vraćanju ukradene hrvatske arhivske građe. Ili je to možda ne-tema?
Provjera podataka
Biti će zanimljivo vidjeti kako će stručnjaci IHRA-e provjeravati podatke o rođenju i smrti žrtava s mrežnog popisa JUSP-a Jasenovac. Primjerice na popisu se nalazi Samuel Fischer iz Bačkog Brestovca u općini Odžak. U tom naselju su do 1944. godine živjeli Podunavski Švabe i zvao se je Ulmenau ili na mađarskom Szilberek, ali najvažnije je da se nalazi u općini Odžaci u Bačkoj, a ne u općini Odžak u Bosanskoj Posavini kako piše u popisu JUSP-a Jasenovac. Osim toga prema jedinom izvoru podataka Fischer je rođen u Somboru.
U digitalnom arhivu Yad Vashema Samuela Fischera tražilo se prema različitim identifikacijskim kriterijima. Primjerice isto ime, prezime, ime oca i godina rođenja ±5 i to je dalo samo jedan rezultat koji nema veze s Hrvatskom ili Jugoslavijom. Pretraga prema tri kriterija: ime, prezime i ime oca dala je samo četiri rezultata, ali niti jedan nema veze s Hrvatskom ili Jugoslavijom. Još jedna pretraga prema drugoj grupi od tri kriterija: ime, prezime i godina rođenja ±5 dala je 26 rezultata, ali samo za dvojicu iz Jugoslavije odnosno oba su iz Hrvatske, međutim mjesta smrti su Auschwitz i Dachau. Hoće li se nakon ovakve ili slične provjere lažne jasenovačke žrtve promptno brisati s popisa ili će se nastaviti s dodatnim istraživanjem koje ne će imati kraja?
Kontrola štete
IHRA je osnovana 1998. godine kao Radna skupina za međunarodnu suradnju u obrazovanju, sjećanju i istraživanju holokausta. Od njezina osnivanja u Hrvatskoj je objavljeno 17 knjiga koje do temelja ruše jasenovački mit. Nakon 25 godina stručnjaci IHRA-e su se sjetili da bi trebalo provjeriti podatke o žrtvama s jasenovačkog popisa i potražiti forenzičke dokaze o masovnim ubojstvima.
U ovoj godini objavljenoj knjizi Jasenovački popis – Lažne žrtve poimenično su navedeni podatci o tisućama lažnih žrtava s mrežnog popisa JUSP-a Jasenovac, među njima i o lažnim godinama rođenja. Je li možda netko od međunarodnih stručnjaka pročitao tu knjigu ili neku od ostalih knjiga koje revidiraju lažnu jugokomunističku povijest? Je li ova reakcija IHRA-e samo kontrola štete?
Put u zaborav
Prijedlozi IHRA-e bi se na prvi pogled i mogli ocijeniti kao pozitivan pomak, ali sjetimo se gore u tekstu navedenih danajskih darova. Zahtjev za provjerom godina rođenja žrtava je u biti pozitivan, ali izvedba bi mogla biti problematična. Kreatori jasenovačkog popisa tvrde da se svi podatci ponaosob provjeravaju, a unatoč tome IHRA traži provjeru osnovnih identifikacijskih podataka jasenovačkih žrtava. Tko bi radio tu provjeru? Iz razumljivih razloga to nikako ne mogu biti djelatnici JUSP-a Jasenovac već netko drugi. Postavlje se pitanje tko bi to trebao biti?
Tu već ulazimo u politički vrludogram. Stari je komunistički princip kad se nešto ne želi riješiti osnuje se komisija ili “tijelo” kako je to u preporukama nazvala IHRA. Onda se usput pojave pravni, politički, organizacijski i financijski problemi i tako nikad kraja. Na taj način se problem može prebaciti u beskonačno istraživanje bez pravog zaključka. Tako mogu proći godine dok sve ne prekrije zaborav. Usput, Andrej Plenković je već obznanio da ne će biti revizije povijesti. Osim ako mu se drukčije ne naredi. Naime, Hrvatska je s još pedesetak uglavnom europskih država pod vodstvom SAD-a i opet bila na “pravoj strani povijesti” protiv rezolucije Ujedinjenih naroda o zabrani veličanja nacizma.
Za kopanje nespremni
Zahtjev za arheološkim iskapanjem bi isto mogao značiti odugovlačenje, jer su navodne masovne grobnice u srpskom etnicitetu BiH. Ne računajući razdoblje komunističke Jugoslavije Srbi su u dijelu BiH u kojem vladaju imali skoro tri desetljeća vremena za iskapanja, a nisu napravili baš ništa. Očito su imali jake razloge za izbjegavanje tih iskapanja. Postavlja se pitanje zašto bi ono što su desetljećima izbjegavali, sada dopustili?
Mitomanija počiva na pričama i legendama. Može ih se zvati narodno predanje ili kultura sjećanja, ali to nije znanost i ne voli kopanje kako po prošlosti, tako ni po zemlji. Mitomani su do sada izbjegavali znanost i znanstvenu raspravu baš zato jer nemaju argumenata odnosno nemaju materijalnih dokaza za masovna ubojstva nekoliko stotina tisuća prema jugokomunističkoj i srpskoj propagandi, ali ni za nekoliko desetaka tisuća ljudi koliko ih ima na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac. Zato se izmišljaju drobilice.
Smrtonosni jasenovački virus
Premda na pogon politike u tako zvanom „regionu“ i dalje opstaje, jasenovački mit svojom neuvjerljivošću polako postaje globalni problem. Nakon što je osim u Srbiji propala jugokomunistička inačica o 700.000 jasenovačkih žrtava, u Hrvatskoj se pojavila rezervna inačica mita od 80.000 do 100.000. U nedostatku materijalnih dokaza o masovnim pokoljima glavni temelj te rezervne inačice mita postao je jasenovački popis. Kao znanstvena potvrda točnosti popisa koristili su se izračuni V. Žerjavića. Žerjavić je kao kontrolni faktor koristio podatke iz komunističkih monografija i knjiga. Izračuni podudarni s komunističkom propagandom ne mogu biti znanstveno relevantni, jer izračun podudaran s laži ne može biti istina.
Ta neuvjerljivost jasenovačkog mita potiče sumnju u sve ostale slične događaje iz Drugog svjetskog rata. Taj problem su već uočili neki židovski autori. Svako pretjerivanje glede nekih događaja, nedostatak materijalnih dokaza i znanstvenih istraživanja u kombinaciji s „woke“ ideologijom i izbjegavanjem rasprave dovodi do kontraefekta.
Vjerojatno ćemo vrlo skoro vidjeti jesu li preporuke IHRA-e mehanizam za spašavanje ili je tu ugrađen i „plan B“ za eutanziju jasenovačkog mita prije nego preraste u smrtonosni virus koji će napasti i druge događaje iz Drugog svjetskog rata. Uglavnom slijedi rješenje dvojbe IHRA ili prijetvorna igra. Obrana ili posljednji dani jasenovačkog mita.
