Hrabra žena i lavica, majka: Nije se dala odvojiti od sina, oboje su ubili na Ovčari
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 10 Ožujak 2025 19:00
Nakon sloma obrane Vukovara, u vukovarskoj bolnici dana 20. studenoga 1991. godine srpske vojne snage grubo su prekršile sve odredbe Ženevske konvencije i izvršile tzv. trijažu nakon koje su između 250 i 270 ranjenika, medicinskog osoblja, civila i hrvatskih branitelja deportirale na farmu Ovčara, otprilike pet kilometara južno od grada
gdje su ih pripadnici JNA i različitih srpskih paravojnih formacija potpomognutih lokalnim četnicima tukli i mučili satima, a potom u skupinama do 30 osoba odvodili do udaljene lokacije za smaknuće između Ovčare i Grabova, gdje su ih strijeljali, a njihova tijela zakopali u masovnoj grobnici.
Iako se službeno navodi kako su strijeljanja započela u 21 sat, veći dio svjedoka i izvršitelja u svojim iskazima navodi kako su egzekucije započele već oko 18 sati te su se nastavile do jedan sat iza ponoći, sljedećeg dana.
Na Ovčari su ubijene tri žene
Ono s čim je šira javnost nedovoljno upoznata je činjenica da su na Ovčari ubijene i tri žene, budući da se u medijima najčešće spominje brutalno ubojstvo trudnice, tridesetdvogodišnje Ružice Markobašić. Osim Ružice, krvnici nisu imali milosti ni prema šezdesetogodišnjoj Janji Podhorski koja je tri dana prije negoli je mučki ubijena napunila šezdeset godina, Nejasne su okolnosti pod kojima se Janja našla u autobusu s ostalim žrtvama, no u bolničkim dokumentima zabilježeno je da je bila ranjena dana 8. studenoga 1991. godine, lakše, u predjelu glave te da je dolazila na previjanje, a pretpostavlja se da se nakon sloma obrane grada sklonila u bolnicu. Iz masovne grobnice na Ovčari, 1996. godine ekshumirano je 200 osoba, od kojih su do danas identificirane 194, starosti između 16 i 77 godina. Među njima nalazila su se i tijela Ružice Markobašić i Janje Podhorski, dok posmrtni ostaci treće žene koju se dovodi u vezu s Ovčarom kao posljednjim mjestom na kojem je viđena, pedesetdevetogodišnje Dragice Tuškan, još uvijek nisu pronađeni.
Tko je Dragica Tuškan?
Priča o Dragici Tuškan nije samo još jedna priča o, zdravom razumu teško razumljivom počinjenom zločinu nad ranjenim braniteljima, civilima i medicinskom osoblju, nego i potresna priča o majci koja je dragovoljno prihvatila odlazak u neizvjesnost koja je gotovo sigurno značila smrt, jer nije željela napustiti ranjenog sina.
Dražen Tuškan, mlađi sin Dragice rođene Bendeković i Dragutina Tuškana rođen je dana 26. listopada 1966. godine u Vukovaru. Pohađao je osnovnu školu Drugi Kongres KPJ, danas Osnovna škola Nikole Andrića. U Vinkovcima je završio srednju poljoprivrednu školu, nakon koje je u Osijeku upisao poljoprivredni fakultet. Dražen je sa zanimanjem pratio sve sportove, a rekreativno uživao u basketu, nogometu, ali i kao brojni Vukovarci, u pecanju. Njegov stariji brat Tomislav koji je majku zadnji put vidio dana 27. lipnja 1991. godine na sinovu prvom rođendanu, a brata u srpnju iste godine, istaknuo je kako je Dražen bio osoba širokih interesa, pa su njih dvojica autostopom proputovali Europu i Sjevernu Afriku i zamišljeno dodao: “Ono posebno, to je njemu bio Isus. Bio je vjernik, teme njegovog interesa bile su različite. Ne znam koliko duboko je bio religiozan, ali definitivno je volio Isusa. Mučila su ga pitanja nejedinstva Crkve, Istok, Zapad, Protestanti... ali jedan i neponovljivi bio je Isus....
Sjećam se dobro tih trenutaka”.
Po eskaliranju ratnih sukoba u Vukovaru, Dražen Tuškan pridružio se svojim prijateljima iz djetinjstva, susjedima i sugrađanima u obrani grada, a po iskazu suboraca, na položaju je bio u Kačićevoj ulici, nedaleko od obiteljskog doma, gdje je i ranjen, nakon čega je hospitaliziran u vukovarskoj bolnici.
Draženova majka, Dragica Tuškan rođ. Bendeković, rođena je dana 13. listopada 1932. godine u Osijeku. Ranjena je 20. rujna 1991. godine, lakše, u predjelu lakta, a zabilježene su i ogrebotine po stomaku, vjerojatno od pada, no nije hospitalizirana. Prema iskazima svjedoka, u bolnicu je došla zbog sina Dražena koji je bio ranjen, kako bi ostali zajedno. Prema iskazima svjedokinje M.P. iz autobusa u koji je već bila smještena kako bi bila evakuirana iz okupiranog grada, ugledala je sina koji je stajao s ostalim, trijažom izdvojenim muškarcima. Ustala je sa sjedišta i izašla iz toga autobusa, prišla sinu te se odbila odvojiti od njega.
Mogu je zamisliti kako se ne želi odvojiti od brata…
Tomislav Tuškan, stariji sin Dragice Tuškan, izjavio je: “Da, to je mama, takva je bila. To je baš karakteristično za nju, točno je mogu
zamisliti kako se ne želi odvojiti od Dražena”.
Majka i sin Tuškan zajedno su deportirani na Ovčaru, što je potvrdio svjedok koji je milošću gospodara života i smrti preživio pokolj. Bio je sigurna da su to oni jer je bio susjed obitelji Tuškan, osim toga, radio je s Dragicom, pa ju je dobro poznavao. Suprug Dragice Tuškan je preminuo je prije nekoliko godina, ne dočekavši da se pronađu ostaci njegove supruge i mlađeg sina. Prema iskazu „svedoka saradnika br.1“, jedna od žena na Ovčari ubijena je pored hangara s lijeve strane, prislonom, no nejasno je o kojoj se ženi radi.
Kada su zarobljeni u vukovarskoj bolnici te odvedeni na stratište Ovčara gdje su mučki ubijeni, Dragica Tuškan, supruga, majka i baka, imala je pedeset i devet godina, a njen mlađi sin Dražen, dvadeset i pet. Njihova obitelj i dalje se nada kako će jednom njihove posmrtne ostatke pronaći i dostojno pokopati: “Naći njihova tijela značilo bi mi puno. Život zaslužuje da se dostojanstveno završi”.
Dragice i Dražene, nismo vas zaboravili.
