Zadnji komentari

Predstavljanje knjige 'Vjenceslav Čižek'

Pin It

Image result for josip pečarić"

Govor na početku predstavljanja

Dopustite mi da vas sve lijepo pozdravim i zahvalim vam na dolasku na predstavljanje knjige o hrvatskom domoljubu, književniku, filozofu i uzniku Vjenseslavu Čižeku. Zahvaljujem se autoru korica g, Branku Hrkaču i zagrebačkoj HVIDRI koja nam je omogućila ovo predstavljanje:

Knjige je sastavljena uglavnom od objavljenih tekstova gđe Dugeč i mojih i nadamo se da može biti pomoć nekom povjesničaru književnosti za daljna istraživanja. A bit će ih. Prof. dr. sc. Vanda Babić sa Zadarskog sveučilišta uz ispriku što ne može doći na ovo predstavljanje o Čižeku piše:

Radosna sam što o njegovu životu, domoljublju i pjesništvu uče moji studenti u okviru kolegija Hrvatska knjizevnost i kultura Boke.

U najavi predstavljanja na portalu narod.hr pišu:

Vjenceslav Čižek bio je hrvatski pjesnik, publicist i filozof, a zbog njegovih stihova beogradski okružni sud proglasio ga je neprijateljem naroda i države te je zbog verbalnoga delikta u SFRJ odrobijao 12 godina.

"Bio sam antikomunist kroz cijeli svoj život. Desetljećima rugalački sam navještao sramno raspadnuće strahovlade. Nisam to činio zastupajući neko drugo ideološko, političko ili ratničko stajalište. Komunistički društveni sustav doživljavao sam kao izravni i posvemašnji napad na ljudsku bit. Stoga je ishodište moje oporbe bila pobuna savjesti. (Nikada nisam mogao povjerovati u budućnost društva koje bi se temeljilo na agnosticizmu i ateizmu, na prisilnome radu i klasnoj mržnji, na nasilju i zatomljenom prirodnom pravu na slobodu pojedinca i naroda. . malo proširujem navod iz narod.hr, JP) Komunizam, eto, ždere i rastače samoga sebe. Nisu ga rušile ni srušile nikakve vanjske sile, nego u njegovim njedrima odgojeni »mangupi«.

https://narod.hr/kultura/predstavljanje-knjige-malkice-dugec-i-akademika-josipa-pecarica-26-studenoga-o-hrvatskom-uzniku-vjenceslavu-cizeku

Evo još nekih Čižekovih misli:

·        Da sam mogao opozicijski djelovati, nikada ne bih napustio domovinu, jer domovinu ljubim iznad svega. (na sudu, u „svoju obranu“)

·        Tito je genij, ali ja mu želim smrt kao i svakom diktatoru. (na sudu, upitan što misli o „drugu Titu“)

·        Nema časnije zgode ni prilike nego kad pred pojedincem stane čitava država sa svojim nasilničkim aparatom, kad vas želi poniziti, uništiti, a vi stojite smireno i samouvjereno. To je doista čast. (Borba za istinu).

·        Zenički zatvor zapravo je logor, ludnica, stočna farma i škola kriminala istodobno. (U raljama zloduha).

·        Teže je u duši čovjeka biti slobodan bez domovine, nego biti u domovini bez slobode

·       "Opet će, za dvadesetak godina, ispostaviti račun hrvatskim nacionalistima. Mene tada neće biti među živima da bih mogao dočekati još jedno Hrvatsko proljeće".  (22. 2. 2000.)

O Vjenceslavu Čižeku danas će vam govoriti tri hrvatska književnika predsjednik DHK-a prof. Đuro Vidmarović, naš poznati kolumnist Mate Kovačević i dr. sc. Stijepo Mijović Kočan, Njima veliko HVALA na tome.

Kako je knjiga tiskana povodom 19. objetnice smrti našega Vjenceslava napomenut ću da se od njega u Dortmundu oprostila gđa Dugeč, a tim govorom i završavamo ovu knjigu, a u Sinju smo našeg prijatelja ispratili i Stijepo Mijović Kočan i ja.  

Govor na kraju predstavljanja

Kako su hrvatski književnicai prof. Vidmarović, i g. Kovačević i dr. Mijović Kočan mnogo pozvaniji govoriti o Čižeku od mene, a oni su to sjajno i učinili, ja ću na kraju samo pročitati dvije pjesme.

Prva je Čižekova o njegovoj i mojoj Boki kotorskoj, a druga hrvatske pjenikinje Marije Dubravac. Zapravo često se na Internetu kada pišu o Čižeku mogu naći djelovi ovih pjesama, pa je dobro čuti ih u cjelosti:

 

Boka

Boko moja anđele nebesni

Ti svetačka grudo mila

Blaženika zemni raju

Zipko draga predaka mi iz davnina.

Boko moja zvijezdo sjajna

Hridi tvoje more grli

U srcu mi Jadran jeca

Tko te gazi tko te ne da

Boko moja predaleka

Po tuđini vazda lutam

Prognaničke suze gutam

Maske mijenjam srce trošim

Varam sebe glumim njima

Kamo god krenem tebe stižem

al’ života nigdje nemam

bez tebe sam pustoš tuga

Boko moja grudo nježna.

Kada putu konac dođe

Podari mi makar groba

Posve moru okrenuta

Da valove uvijek slušam

Ljepotice Boko mila hridi moje željo pusta.

Il’ pozovi Boko majko

Sve vjetrove sa daljina

Nek’ raznesu praha moga

Iznad mora Jadranskoga

Boko moja majko cvilna.

O Jadrane tajno mojih tajni

Kad na konac putu stanem

Primi tada ljubav moju

U modra ti njedra silna.

Oteli te Boko moja

Zvijezdo sjajna i visoka

Oteli te zemljo rodna

Vilo morska Boko lijepa

Rano moja neprebolna

Tko te gazi tko te ne da.

Oko vrata uvijek nosim

Grumen tvoje zemlje svete

Idem bliže Stvoritelju

Pjevajuć ti Uskrsnuće.

Iznenada ako umrijem

Na pločniku ovog grada

Prepoznat će mene stranca

Po svetačkoj zemlji mojoj

Iz vrećice oko vrata

Zapjevat će prah tvoj Boko

Da si zemlja nas Hrvata.

Vjenceslav Čižek

https://biramdobro.com/pobuna-savjesti-vjenceslav-cizek/

 VJENCESLAVU ČIŽEKU 

Boko mila, Boko stara,

Hrvatskoga roda diko,

Dala si nam divnog dara:

Iz krila ti pjesnik niko -

Slavan sinak, oca zamet,

Umom, rukom, nikad mlitav,

Djelo krijepi zdrava pamet,

Od kolijevke sabran, čitav.

Pa ko njegvi pradjedovi

Zakiti se stijegom, Krstom,

Što mu jezik mudri slovi

Podupire vjerom čvrstom.

Smjeloga li Hrvatine,

Al' mu đavo poslu smeta.

Cestom žića sred doline

Bere trnje mjesto cvijeta.

Crven đavo, sluga strasti,

Komunista grešnih klica,

Čuvar carstva jugovlasti

Baš ko zmija otrovnica

Puzi, vreba i napada -

Žrtvu bjednu guši, steže...

Plamsa u njem želja, nada,

Da Hrvatu meso reže.

Bode trnje, žulja kamen,

Junak klone pa ustane,

To j' Hrvatu kobni znamen

U mukama da izda'ne.

Bokeljskoga sinak kraja

Domoljublja zarad svetog

Natrpje se teških vaja -

Slika Krista razapetog.

Čelenku mu vrazi biju,

Pamet, mozak nek ishlapi,

Mjesto svjetla, sred očiju

Stravna tama, stravno zjapi.

Sila grozna kad prevrla

Dušmanskoga jugobijesa,

Duša borca nije mrla,

Dizala se put Nebesa.

Uda bolna, polomljena

Gmižu, mriju, no uskrsnu,

Sa jezika izranjena

Domoljublja riječi prsnu.

Prolazila ljeta mnoga

Vrag satir'o biće krasno,

Al' Bokeljac snagom Boga

Odrobova za Dom časno.

Umom, dušom, miso vrvi -

Propasti će jugosila!

Zar je zalud rijeka krvi

Kroaciju natopila?

 --

Sred njemačke domovine

Čovjek - slijepac Boga moli,

Nek Hrvata obasine

Zvijezda iznad suzne doli -

Slobodica ta presveta

Suzom vrelom oplakana,

Neka buja i procvjeta

Sloga Zrinskih, Frankopana.

Možda će u slijepom oku

Oživjeti mrtva zjena

Da ne bude tek na Boku

U duši mu uspomena.

Umom zadnja želja tinja -

Išao bi kući djeda,

Rodni kraj se ko svetinja

Iz sjećanja zbrisat ne da.

Patnik čeko i dočeko

Proročanstvu došla hora,

Robijajuć davno rek'o

-  Zarudit će naša zora.

Slobodice danak svanu

Blagoslovom sazri žrtva,

Radov'o se sretnom danu,

Al' ostade zjena mrtva.

Zalud čari Dalmacije

I jadranska sva ljepota,

Pjesnikovo oko nije

Ugledalo kras života.

Čeznući za vida darom

Patio je tihu muku,

Ubavome Sinju starom

Vratio se u sanduku.

Međ' junačkim Alkarima

Grijan svojeg sunca zrakom,

Svjedočit će Hrvatima

O režimu naopakom;

O dušmanu izdajici,

O Brozovoj petokraki

O mukama i tamnici –

O zlokobnoj jugoraki...

Mirno snivaj Vjenceslave

Dosta ti je tuge, bola,

Izranjene oko glave

Nek ti zasja a'reola;

Nek ti sinjski galebovi

Iznad groba poju odu,

More neka šumeć slovi

Tvoju prošlost u narodu.

Herceg Novi, rodna Boka,

Nek te vijekom pamti, ljubi,

Književnika slijepog oka,

Neka štuju domoljubi.

Oj slobodo slatka, mila,

Gundulića draga seko,

Krv hrvatska kad god lila,

Hrvat nije vragu klek'o.

Dok je srca, stare slave,

Stijega, Križa kraj međaša,

Dok imamo Vjenceslave,

Postojat će Lijepa naša.

Marija  Dubravac

 

Josip Pečarić