Predstavljanje knjige 'Vjenceslav Čižek'
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 28 Studeni 2019 07:09
Govor na početku predstavljanja
Dopustite mi da vas sve lijepo pozdravim i zahvalim vam na dolasku na predstavljanje knjige o hrvatskom domoljubu, književniku, filozofu i uzniku Vjenseslavu Čižeku. Zahvaljujem se autoru korica g, Branku Hrkaču i zagrebačkoj HVIDRI koja nam je omogućila ovo predstavljanje:
Knjige je sastavljena uglavnom od objavljenih tekstova gđe Dugeč i mojih i nadamo se da može biti pomoć nekom povjesničaru književnosti za daljna istraživanja. A bit će ih. Prof. dr. sc. Vanda Babić sa Zadarskog sveučilišta uz ispriku što ne može doći na ovo predstavljanje o Čižeku piše:
Radosna sam što o njegovu životu, domoljublju i pjesništvu uče moji studenti u okviru kolegija Hrvatska knjizevnost i kultura Boke.
U najavi predstavljanja na portalu narod.hr pišu:
Vjenceslav Čižek bio je hrvatski pjesnik, publicist i filozof, a zbog njegovih stihova beogradski okružni sud proglasio ga je neprijateljem naroda i države te je zbog verbalnoga delikta u SFRJ odrobijao 12 godina.
"Bio sam antikomunist kroz cijeli svoj život. Desetljećima rugalački sam navještao sramno raspadnuće strahovlade. Nisam to činio zastupajući neko drugo ideološko, političko ili ratničko stajalište. Komunistički društveni sustav doživljavao sam kao izravni i posvemašnji napad na ljudsku bit. Stoga je ishodište moje oporbe bila pobuna savjesti. (Nikada nisam mogao povjerovati u budućnost društva koje bi se temeljilo na agnosticizmu i ateizmu, na prisilnome radu i klasnoj mržnji, na nasilju i zatomljenom prirodnom pravu na slobodu pojedinca i naroda. . malo proširujem navod iz narod.hr, JP) Komunizam, eto, ždere i rastače samoga sebe. Nisu ga rušile ni srušile nikakve vanjske sile, nego u njegovim njedrima odgojeni »mangupi«.
https://narod.hr/kultura/predstavljanje-knjige-malkice-dugec-i-akademika-josipa-pecarica-26-studenoga-o-hrvatskom-uzniku-vjenceslavu-cizeku
Evo još nekih Čižekovih misli:
· Da sam mogao opozicijski djelovati, nikada ne bih napustio domovinu, jer domovinu ljubim iznad svega. (na sudu, u „svoju obranu“)
· Tito je genij, ali ja mu želim smrt kao i svakom diktatoru. (na sudu, upitan što misli o „drugu Titu“)
· Nema časnije zgode ni prilike nego kad pred pojedincem stane čitava država sa svojim nasilničkim aparatom, kad vas želi poniziti, uništiti, a vi stojite smireno i samouvjereno. To je doista čast. (Borba za istinu).
· Zenički zatvor zapravo je logor, ludnica, stočna farma i škola kriminala istodobno. (U raljama zloduha).
· Teže je u duši čovjeka biti slobodan bez domovine, nego biti u domovini bez slobode
· "Opet će, za dvadesetak godina, ispostaviti račun hrvatskim nacionalistima. Mene tada neće biti među živima da bih mogao dočekati još jedno Hrvatsko proljeće". (22. 2. 2000.)
O Vjenceslavu Čižeku danas će vam govoriti tri hrvatska književnika predsjednik DHK-a prof. Đuro Vidmarović, naš poznati kolumnist Mate Kovačević i dr. sc. Stijepo Mijović Kočan, Njima veliko HVALA na tome.
Kako je knjiga tiskana povodom 19. objetnice smrti našega Vjenceslava napomenut ću da se od njega u Dortmundu oprostila gđa Dugeč, a tim govorom i završavamo ovu knjigu, a u Sinju smo našeg prijatelja ispratili i Stijepo Mijović Kočan i ja.
Govor na kraju predstavljanja
Kako su hrvatski književnicai prof. Vidmarović, i g. Kovačević i dr. Mijović Kočan mnogo pozvaniji govoriti o Čižeku od mene, a oni su to sjajno i učinili, ja ću na kraju samo pročitati dvije pjesme.
Prva je Čižekova o njegovoj i mojoj Boki kotorskoj, a druga hrvatske pjenikinje Marije Dubravac. Zapravo često se na Internetu kada pišu o Čižeku mogu naći djelovi ovih pjesama, pa je dobro čuti ih u cjelosti:
Boka
Boko moja anđele nebesni
Ti svetačka grudo mila
Blaženika zemni raju
Zipko draga predaka mi iz davnina.
Boko moja zvijezdo sjajna
Hridi tvoje more grli
U srcu mi Jadran jeca
Tko te gazi tko te ne da
Boko moja predaleka
Po tuđini vazda lutam
Prognaničke suze gutam
Maske mijenjam srce trošim
Varam sebe glumim njima
Kamo god krenem tebe stižem
al’ života nigdje nemam
bez tebe sam pustoš tuga
Boko moja grudo nježna.
Kada putu konac dođe
Podari mi makar groba
Posve moru okrenuta
Da valove uvijek slušam
Ljepotice Boko mila hridi moje željo pusta.
Il’ pozovi Boko majko
Sve vjetrove sa daljina
Nek’ raznesu praha moga
Iznad mora Jadranskoga
Boko moja majko cvilna.
O Jadrane tajno mojih tajni
Kad na konac putu stanem
Primi tada ljubav moju
U modra ti njedra silna.
Oteli te Boko moja
Zvijezdo sjajna i visoka
Oteli te zemljo rodna
Vilo morska Boko lijepa
Rano moja neprebolna
Tko te gazi tko te ne da.
Oko vrata uvijek nosim
Grumen tvoje zemlje svete
Idem bliže Stvoritelju
Pjevajuć ti Uskrsnuće.
Iznenada ako umrijem
Na pločniku ovog grada
Prepoznat će mene stranca
Po svetačkoj zemlji mojoj
Iz vrećice oko vrata
Zapjevat će prah tvoj Boko
Da si zemlja nas Hrvata.
Vjenceslav Čižek
https://biramdobro.com/pobuna-savjesti-vjenceslav-cizek/
VJENCESLAVU ČIŽEKU
Boko mila, Boko stara,
Hrvatskoga roda diko,
Dala si nam divnog dara:
Iz krila ti pjesnik niko -
Slavan sinak, oca zamet,
Umom, rukom, nikad mlitav,
Djelo krijepi zdrava pamet,
Od kolijevke sabran, čitav.
Pa ko njegvi pradjedovi
Zakiti se stijegom, Krstom,
Što mu jezik mudri slovi
Podupire vjerom čvrstom.
Smjeloga li Hrvatine,
Al' mu đavo poslu smeta.
Cestom žića sred doline
Bere trnje mjesto cvijeta.
Crven đavo, sluga strasti,
Komunista grešnih klica,
Čuvar carstva jugovlasti
Baš ko zmija otrovnica
Puzi, vreba i napada -
Žrtvu bjednu guši, steže...
Plamsa u njem želja, nada,
Da Hrvatu meso reže.
Bode trnje, žulja kamen,
Junak klone pa ustane,
To j' Hrvatu kobni znamen
U mukama da izda'ne.
Bokeljskoga sinak kraja
Domoljublja zarad svetog
Natrpje se teških vaja -
Slika Krista razapetog.
Čelenku mu vrazi biju,
Pamet, mozak nek ishlapi,
Mjesto svjetla, sred očiju
Stravna tama, stravno zjapi.
Sila grozna kad prevrla
Dušmanskoga jugobijesa,
Duša borca nije mrla,
Dizala se put Nebesa.
Uda bolna, polomljena
Gmižu, mriju, no uskrsnu,
Sa jezika izranjena
Domoljublja riječi prsnu.
Prolazila ljeta mnoga
Vrag satir'o biće krasno,
Al' Bokeljac snagom Boga
Odrobova za Dom časno.
Umom, dušom, miso vrvi -
Propasti će jugosila!
Zar je zalud rijeka krvi
Kroaciju natopila?
--
Sred njemačke domovine
Čovjek - slijepac Boga moli,
Nek Hrvata obasine
Zvijezda iznad suzne doli -
Slobodica ta presveta
Suzom vrelom oplakana,
Neka buja i procvjeta
Sloga Zrinskih, Frankopana.
Možda će u slijepom oku
Oživjeti mrtva zjena
Da ne bude tek na Boku
U duši mu uspomena.
Umom zadnja želja tinja -
Išao bi kući djeda,
Rodni kraj se ko svetinja
Iz sjećanja zbrisat ne da.
Patnik čeko i dočeko
Proročanstvu došla hora,
Robijajuć davno rek'o
- Zarudit će naša zora.
Slobodice danak svanu
Blagoslovom sazri žrtva,
Radov'o se sretnom danu,
Al' ostade zjena mrtva.
Zalud čari Dalmacije
I jadranska sva ljepota,
Pjesnikovo oko nije
Ugledalo kras života.
Čeznući za vida darom
Patio je tihu muku,
Ubavome Sinju starom
Vratio se u sanduku.
Međ' junačkim Alkarima
Grijan svojeg sunca zrakom,
Svjedočit će Hrvatima
O režimu naopakom;
O dušmanu izdajici,
O Brozovoj petokraki
O mukama i tamnici –
O zlokobnoj jugoraki...
Mirno snivaj Vjenceslave
Dosta ti je tuge, bola,
Izranjene oko glave
Nek ti zasja a'reola;
Nek ti sinjski galebovi
Iznad groba poju odu,
More neka šumeć slovi
Tvoju prošlost u narodu.
Herceg Novi, rodna Boka,
Nek te vijekom pamti, ljubi,
Književnika slijepog oka,
Neka štuju domoljubi.
Oj slobodo slatka, mila,
Gundulića draga seko,
Krv hrvatska kad god lila,
Hrvat nije vragu klek'o.
Dok je srca, stare slave,
Stijega, Križa kraj međaša,
Dok imamo Vjenceslave,
Postojat će Lijepa naša.
Marija Dubravac
Josip Pečarić
