Kod Kreše Beljaka zakazao DORH
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 18 Siječanj 2020 14:30
Krešo Beljak je samoborski gradonačelnik i od prije nekoliko godina nalazi se na čelu Hrvatske seljačke stranke, nekada cijenjene i važne hrvatske političke stranke. Nu, otkako ju je on preuzeo, ova je stranka braće Radić sve samo ne i cijenjena. Beljak, zvani Pajser, poznat je i po tomu što je kao 28-godišnjak obijao automobile po Hrvatskoj.
Nakon što su ga redarstvene snage otkrile, uhitile i privele na sud, gdje je pravomoćno osuđen, na nekoliko godina sklonio se u Njemačku. Po povratku iz inozemstva ušao je u politiku i zbog "zaborava" svojih Samoboraca i hrvatske policije dogurao do samoborskoga gradonačelnika. Uskoro nakon povlačenja Križevčanina Branka Hrga pučistički je zasjeo na čelo HSS-a. Dospio je i u Sabor gdje je iskazivao svoju lošu, primitivnu i svađalačku narav. Izazivao je kolege na tučnjavu. Posebno je ljut na domoljubne zastupnike. To njegovo ljevičarenje potpuno se razotkrilo prije nekoliko dana kada je "prestigao" i crvenoga Nešu Stazića. Dok je Nešo žalio u Saboru zato što su, po njemu, jugopartizani "šlampavo" ubijali Hrvate 1945. pa ih još uvijek ima, njegov nasljednik Šokre otišao je korak dalje i korak šire pa je na društvenim mrežama, twitteru, izjavio ono nakon čega za njega više ne da više nema mjesta na čelu grada Samobora, marginaliziranoga HSS-a i na dužnosti saborskoga zastupnika, nego uopće u politici. U neciviliziranoj "razmjeni mišljenja" na twitteru s američkom iseljenom Hrvaticom i političkom analitičarkom Katie Pavlich (Arizona, SAD, 10. VII. 1988.), koja mu je napisala: "Jugonostalgičari ne uspijevaju shvatiti da je od 1945. do 1990. više od 100 političkih atentata izvršeno izvan Jugoslavije. UDBA je bila aktivna u svakoj hrvatskoj imigrantskoj zajednici u SAD-u. Njemačkoj, Kanadi i Australiji", na što joj je Beljak odgovorio: "Više od 100?? Očigledno nedovoljno. Vidjeli smo tko je radio sranja i tko je uzrokovao ratove od '91. do '99. Fašisti u bivšoj Jugoslaviji i drugim zemljama, koji su nažalost pobjegli UDBA-i" (https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/kreso-beljak-o-politickim-atentatima-udba-e---589954.html). Nakon ovoga protiv Beljaka na redu je DORH. Nikako ne prihvaćam izjave njegova koalicijskoga partnera čelnika SDP-a Davora Bernardića da je njegova izjava odraz Krešina "osebujnog stila", a ni Andreja Plenkovića da je Beljak "primitivan" i da "ne zna". Ovdje nije u pitanju niti Beljakov "osebujni stil", a niti njegov "primitivizam" i "neznanje", ovdje je u pitanju nerad DORH-a i Mesićevih "institucija sistema", koje su morale odmah privesti Beljaka na razgovor i podnijeti tužbu protiv njega za govor mržnje ne samo protiv ubijenih nevinih Udbinih žrtava od 1945. do 1990., nego i protiv svih nas koji volimo svoj narod i svakoga tko je dobronamjeran.
• Nakon predsjedničkih izbora, na redu su stranački izbori u HDZ-u. Zasad su kandidature za predsjednika HDZ-a najavili Davor Ivo Stier, Miro Kovač i Ivan Penava, dok se za Milijana Brkića, Tomislava Karamarka, Olega Butkovića i Domagoja Ivana Miloševića zasad samo "šuška" da će se i oni kandidirati. Dodamo li im staroga-novog šefa HDZ-a Andreja Plenkovića, za očekivati je žestoku borbu za čelno mjesto čelne političke stranke od 1990. u državi. Prije analize tko će na kraju izaći kao pobjednik, zanimljivo je pogledati kako se ponašaju i što sada govore neki od poznatijih HDZ-ovih ministara, zastupnika, eurozastupnika... Ima ih koji su jasni i nedvosmisleni, a ima i onih koji lukavo čekaju razvoj situacije. Najjasniji i najkonkretniji je Milan Kujundžić, aktualni ministar zdravstva, koji kaže: "U ovom trenutku apsolutno podržavam Andreja Plenkovića, a nakon izbora podržavat ću onoga tko demokratski i pošteno pobijedi". Pošteno da poštenije ne može biti. Ovaj vrli liječnik i političar iz Ivan Begovine kod Imotskoga bit će uz onoga tko pobijedi. Malo ili puno drukčije kaže Gordan Jandroković. Najprije kaže ono što se od njega i očekuje: "Andrej Plenković je moj kandidat. Mi surađujemo već tri i pol godine. On je čovjek koji može voditi i treba voditi HDZ iduće četiri godine". I to bi bilo korektno Gordanovo mišljenje o aktualnom šefu, ali uslijedila je sljedeća rečenica koja glasi: "Mislim da je najbolji kandidat". E tom rečenicom da "misli" i predsjednik Sabora je upravo tamo gdje želi biti Kujundžić, samo razlika između Imoćanina i Bjelovarca je u tomu što jedan to kaže otvoreno, a drugi prikriveno. Posebno je zanimljiva izjava Karla Resslera, HDZ-ova europarlamentarca i pastorka Vladimira Šeksa: "U fazi smo kada nitko od kandidata ne će imati a priori bjanko podršku od nikoga, razgovarat ćemo o svemu". Ressler je time iznevjerio Plenkovića koji ga je, unatoč prosvjedima svekolike javnosti, poslao u EU a da ga prije toga nitko nije poznavao.
Zanimljive su i izjave ministra prometa Olega Butkovića, koji dolazi iz Riječkoga zaljeva. Butković na pitanje ima li Plenković njegovu potporu nije rekao da ima, nego da je važnije vidjeti koliko će biti kandidata. Doslovno je rekao: "Pustite da najprije odredimo datum unutarstranačkih izbora da vidimo tko će sve biti kandidati, a onda će se svi članovi stranke odrediti o njima", što znači da će on čekati da vidi tko će pobijediti te će se onda pobjedniku prikloniti. Sasvim praktično! U nastavku je Butković poručio Plenkoviću: "Mi najprije unutar sebe moramo prepoznati određene poruke koje su nam poslali birači i naši članovi, što se vidjelo na europskim i na predsjedničkim izborima. Samo pametni i mudri ljudi će prepoznati te poruke i onda iz njih vući neke poteze" da je kriv za prošla dva izborna poraza HDZ-a. Posebno je zanimljiva i indikativna Butkovićeva izjava o kandidaturi Ivana Penave za predsjednika HDZ-a: "Nisam ja taj koji će njemu bilo što oponirati ili ga u nešto uvjeravati. On je iznio svoje mišljenje i ja ga poštujem, a slažem li se, vidjet ću kada pročitam što je sve rekao". Dakle, misli Oleg, i s u javnosti jako popularnim vukovarskim gradonačelnikom treba ostati u dobrim odnosima.
• Iako je Gordan Jandroković najavio skoro raspisivanje unutarstranačkih izbora u HDZ-u koncem ožujka, mnogi pa i jedan od suparnika Andreju Plenkoviću, Miro Kovač, sumnja u aktualno vodstvo stranke. Kovač podsjeća da su im birači na europskim i predsjedničkim izborima jasno rekli da su nezadovoljni Plenkovićevim vodstvom stranke i zato traži njezinu "rekonstrukciju". Bojeći se odugovlačenja unutarstranačkih izbora poziva se na potrebu poštivanja statuta stranke i poručuje: "Nikakvih manipulacija ne smije biti, moramo održati unutarstranačke izbore na proljeće. HDZ-u je potrebna rekonstrukcija, moramo se presložiti, a taj presloženi HDZ će pobijediti na izborima za Sabor". Ako ništa, Kovaču se mora priznati dosljednost, za razliku od velike većine članstva i čelništva koje iz interesa slijepo sluša Plenkovića i one koji su ga okružili. Cijelo proteklo vrijeme neuspješne Plenkovićeve vladavine Miro Kovač zalagao se za demokratske procese. Nakon poraza na europskim izborima prošloga ljeta tražio je unutarstranačke izbore, Plenković ih nije dao. Nakon predsjedničkih izbora i poraza kandidatkinje HDZ-a Plenković ponovno odugovlači i omalovažava članove HDZ-a i sve Hrvate nekorektnim izjavama i izbjegavanjem odgovornosti za oba poraza na izborima. I zato Kovač opravdano poručuje i Plenkoviću i hrvatskoj javnosti: "Mi smo dva puta posrnuli i nešto moramo promijeniti… Moramo biračima poslati jasnu vrijednosnu poruku da ćemo ih vratiti u naše okvire. Jedini je put Tuđmanova paradigma i mi ćemo u tomu uspjeti". Očito Plenković želi i čeka da HDZ posrne i treći puta na izborima. A znamo i zašto? Zbog "velike koalicije".
Daleko veći, ako ne i najveći Plenkovićev problem je najava kandidature za predsjednika stranke vukovarskoga gradonačelnika Ivana Penave. Cijelo vrijeme svoje vladavine u HDZ-u Plenković je znao da su mu nenaklonjeni Kovač i Stier, s kojima se već u početku razišao. I s Penavom je imao nekoliko nimalo ugodnih "bliskih susreta" iz kojih su obojica izlazila uglavnom neokrnjeni. Sadašnja najnovija Penavina najava da će se kandidirati za predsjednika stranke nešto je što je Plenković najmanje želio. Budući je Penava omiljen u cijeloj Hrvatskoj, a posebice među članstvom HDZ-a, u izravnoj i poštenoj utakmici Plenković nema nikakve šanse. Poraz mu je neminovan. I zato možemo očekivati odugovlačenja održavanja unutarstranačkih izbora i pokušaje difamacije vukovarskoga gradonačelnika iz raznih medijskih i drugih oružja i oruđa.
• U vrijeme nemira u HDZ-u pojavila se vijest kako mandat predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića traje samo do 17. travnja ove godine, što znači da novi ili stari predsjednik treba biti izabran do 17. ožujka ove godine. (http://novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Novo-tumacenje-uzburkalo-HDZ-Mandat-Plenkovicu-traje-samo-do-17.-travnja) To znači kako je Nacionalno vijeće HDZ-a trebalo raspisati unutarstranačke izbore 16. siječnja 2020. Sve drugo je protustatutarno. Zato sumnjam da će doći do unutarstranačkih izbora sredinom ožujka, a najvjerojatnije je da će Plenković sazvati Sabor HDZ-a na kojem će izmijeniti statut stranke i tim, poput Vladimira Putina, prilagođavati stanje u stranci kako njemu odgovara.
• U javnosti se pomalo previđa kako izbori za predsjednika HDZ-a nisu jedini izbori u toj stranci, iako su dakako najvažniji. Kako se radi o unutarstranačkim izborima na svim razinama, treba podsjetiti da će se osim predsjednika stranke, još birati zamjenik predsjednika, potpredsjednici stranke, te na nižim razinama županijski predsjednik, gradski predsjednik, općinski predsjednik i potpredsjednici tih tijela. Ustvari, izbori će biti na četiri stranačke razine tijela: temeljni ogranci, općinski, gradski i županijski odbori. Tek na kraju, nakon izbora, dolazi Sabor HDZ-a. Za izbor svih tih tijela predviđa se da će trebati najmanje tri mjeseca. Prema onomu kako je prije neki dan izjavio Gordan Jandroković, izbori će biti raspisani u idućih nekoliko tjedana i u ožujku u HDZ-u bit će izbori. A ako Jandroković tako kaže, treba mu (po)vjerovati.
• Nakon poduže stanke zbog božićnih blagdana i novogodišnjih praznika Aktualnim satom nastavljen je rad Hrvatskoga sabora. SDP-ovci i neki drugi oporbeni žalitelji na svoju tešku sudbinu napadali su predsjednika Hrvatske vlade i vladajuću koaliciju uglavnom neargumentirano za nešto što nema veze sa stvarnošću, dok su HDZ-ovi saborski zastupnici postavljali pitanja ministrima iz svoje stranke, hvalili ih tako bijedno i prozirno da je to bilo mučno i gledati na televiziji. Nakon primitivizma na Aktualnom satu od strane oporbenjaka i zastupnika iz vladajućeg tabora pristupilo se raspravi o smjeni u javnosti i školstvu omražene ministrice Blaženke Divjak iz ostatka stranke Vesne Pusić i Radimira Čačića. Iako se u medijima najavljivalo kako je glasovanje u Saboru o sudbini ministrice HNS-a sudbinsko, jer da će, navodno, neki HDZ-ovci njoj reći ne, a time i Andreju Plenkoviću, za očekivati je da će u petak poslijepodne sadašnje vodstvo HDZ-a uspjeti prikupiti dovoljan broj glasova za njezin ostanak u Vladi. Već nekoliko puta potvrđeno je da većina HDZ-ovaca u Saboru pripada skupini beskralježnjaka bez mirisa i okusa. Tko će tim činom više profitirati zasad i nije toliko važno. Bitno je da su na gubitku Hrvati.
• Iako su SDP-ovci u Saboru pokušavali napadati HDZ, Andreja Plenkovića i njegova koalicijskoga partnera u obliku preostalog HNS-a, bilo je to slabo, jadno i uglavnom primitivno. Nije tomu razlog samo nesposobnost SDP-ovaca, u pitanju je i nešto drugo, dakako zlokobna "velika koalicija" koja je poodavno na djelu. To je potvrdio i ne tako davno ratoborni Željko Jovanović, koji je na Aktualnom satu izjavio da Plenković "nije korumpiran".
• O porazu normalne Hrvatske i srozavanju HDZ-a Franje Tuđmana nakon dvaju poraza – na izborima za Europski parlament i na predsjedničkim izborima – progovorio je višedesetljetni kolumnist Večernjega lista Milan Ivkošić i predbacio Davoru Ivi Stieru i Miri Kovaču zato što su pristali biti pudlice Andreja Plenkovića nakon što ih je smijenio, marginalizirao i ponizio. Posebno je zamjerio Miri i Ivi što nisu povukli za sobom onih sedamnaest zastupnika koji nisu u Hrvatskom saboru podržali zlokobnu Istanbulsku konvenciju koja je granica, rubikon, preko kojega se nije smjelo popuštati velikom ubačenom gazdi iz dinastije Plenkovića. Tim činom nedjelovanja Stier i Kovač izdali su hrvatski narod, Tuđmanov HDZ i omogućili kandidatu Partije Zoranu Milanoviću da se popne na Pantovčak. Ivkošić to pjesničkije kaže, utrli su mu put. Na kraju ove analize Ivković nudi rješenje u izbacivanju Plenkovića iz HDZ-a, jer ga je uništio, srozao i ponizio, i nakon što se to dogodi očekuje povratak HDZ-a konzervativnim, demokršćanskim i domoljubnim vrijednostima. Ivkošić vidi treći spas i oporavak HDZ-a – nakon Tuđmanove smrti 2000. i nakon povlačenja Ive Sanadera 2009. – ali bez nesposobnog trojca Kovač, Stier i Milijan Brkić. Ja mu se pridružujem.
• Ne srbuju Srbi na pravoslavni Božić samo u Hrvatskoj, provociraju oni i u Bosni i Hercegovini, u Bosanskom Petrovcu, gdje su nosili šubare s kokardama na njima. Razlika između srbovanja u Hrvatskoj i BiH je u tomu što hrvatsko redarstvo ne kažnjava ovdašnje Srbe zbog remećenja javnoga reda i mira, za razliku od MUP-a Unsko-sanske županije koji je dvojicu provokatora kaznio sa 250 eura zato što su "vrijeđali vjerske i nacionalne osjećaje građana". Protiv djelovanja MUP-a Unsko-sanske županije oglasio se nekakvi "Odbor za zaštitu prava Srba u Federaciji BiH" i u svome priopćenju pokušao objasniti da su policajci iz Federacije BiH u krivu i iz Odbora su ih uputili da prije sljedećeg djelovanja "konzultiraju heraldičare koji bi im objasnili da nije riječ o kokardi, nego o grbu Nemanjića, koji je od 12. vijeka srž svakog obilježja srpskog naroda, nezavisno od toga gdje Srbi žive, a što se tiče šubare, šubara je odjevni predmet za glavu koji se izrađuje od vune, koji se koristi i u BiH i Hrvatskoj i Srbiji, i svuda gdje je vremenski uvjeti nalažu da se čovjek ne prehladi". Ustvari pokušavaju se opravdati da je šubara Srbima iz Bosanskoga Petrovca trebala da im čuva glavu od hladnoće. Još samo da objasne da je i kokarda na šubari čuvala srpske glave i stvar bi bila riješena.
• Kako je jezik prevažan za postojanje i opstanak svakoga naroda, stalno pratim sugovornike i javne osobe kako ga koriste. Uglavnom sve gore. HDZ-ov ministar, Međimurec Darko Horvat na Hrvatskom radiju 13. I. 2020. rabi riječ "tokom", a ne tijekom. Istoga dana osječki odvjetnik Veljko Miljević u emisiji HRT-a Tema dana u svome poslu i dalje govori "tužilaštvo" umjesto tužiteljstvo, te groznu riječ "tužioc" umjesto tužitelj. Niti demograf Stjepan Šterc u Bujici ne zaostaje. Njemu su puna usta "Evrope" umjesto Europe i "osnova" umjesto osnove. A na Aktualnom satu u Saboru ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak i dalje ustrajava na "kurikulumu" umjeto kurikulu (uputnik), "obavezi" umjesto obvezi… U Saboru ćete rijetko čuti nekoga od zastupnika i predsjedatelja da ne dadaču.
• U puljskom hotelu Pula 13. siječnja tamošnji doseljeni Srbi nakon 1945. slavili su tzv. pravoslavni Božić. Na srpskom derneku došlo je puno Srba iz Pulja i okolice, a među njima bio je i najpoznatiji Srbin, puljski gradonačelnik Boris Miletić, sin oficira JNA. Bora je događaj iskoristio za poruku da je protekla godina "Pulu učinila još boljim mjestom za život", te da je "Pula otvoren multikulturalan grad koji njeguje različitosti" i to je za njega "jedno veliko bogatstvo". Kako i dolikuje, na srpskom derneku – jer Srbi nisu vjernici nego vjeru koriste samo za srbovanje – bila je i Talijanka, zamjenica istarskog župana Giuseppina Rajko, a i srbijanski generalni konzul Republike u Rijeci Goran Petrović. U zabavnom dijelu programa nastupio je Đorđe Nesta Arsović iz Beograda sa svojim trubačkim orkestrom. (https://istarski.hr/node/61623-miletic-s-istarskim-srbima-na-doceku-pravoslavne-nove-godine?utm_source=Midas&utm_medium=Widget&utm_campaign=Content%2bexchange)
Marijan Majstorović/hrvatski-fokus.hr
