Tko u ovoj državi zastupa interese djece?
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 31 Siječanj 2020 14:52
Vijest da je Centar za socijalnu skrb Zagreb unatoč odluci Upravnog suda koji je donio pozitivno mišljenje, ponovno odbio zahtjev homoseksualnom paru za udomljavanjem djece, odmah je završila na naslovnicama medija.
Počelo je natjecanje u negodovanju nad tom odlukom Centra kojom su, kako su sinkronizirano navodili, "ozbiljno prekršena ljudska prava pripadnika LGBTI zajednice" (skraćenica se stalno proširuje). Pri tom nitko nije postavio pitanje, a što je s pravima djece i je li udomljavanje u istospolnim zajednicama uistinu u njihovu najboljem interesu?
Podsjetimo, riječ je o homoseksualnom paru iz Zagreba koji je pokušao udomiti više djece, ali im je Centar za socijalnu skrb odbio zahtjev. Zbog toga su podnijeli žalbu Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku od kojih su isto dobili odbijenicu, a onda su odlučili podići tužbu na Upravnom sudu, koji im je, tako barem tumače iz udruge Dugine obitelji, dao za pravo u njihovu traženju.
Nakon što je većina medija prenijela kako je Upravni sud donio 'povijesnu odluku' iz LGBTI zajednice su najavili kako će tražiti pravo na posvajanje djece i pravo na medicinski pomognutu oplodnju za gay parove. Stoga je razvidno da LGBTI aktivisti žele kroz pojedinačne slučajeve otvoriti vrata promjenama zakona i omogućiti da istospolni parovi mogu udomljavati i posvajati djecu.
'Manijakalna pseudo-tvorevina'
Bitku tog homoseksualnog para koji žele pružiti ljubav 'siročićima' mogli smo pratiti kroz njihove emotivne ispovijesti u medijima ciljano sročenih kako bi se pokušalo senzibilizirati tu 'manijakalnu pseudo-tvorevinu' kako je u svom slobodnom govoru u Hrvatskom saboru, Hrvatsku i hrvatsko društvo nazvao Marko Vučetić iz Kluba nezavisnih zastupnika (ranije zastupnik Mosta), upravo zato što taj brižni par ne može ostvariti tu svoju godinama staru želju.
I dok mediji, razne udruge i političke stranke s lijevog spektra koji predstavljaju naprednu i tolerantnu Hrvatsku, složno liju iskrene suze jer su istospolni parovi u Hrvatskoj, kako tvrde, diskriminirani i krše se njihova ljudska prava, za prava tih mališana koji su zbog roditeljske nebrige, zanemarivanja i zlostavljanja završili u domovima nitko da bi digao glas, osim par udruga čija se priopćenja u medijima prenose uz napomenu kako je riječ o ultrakonzervativnim, ultrakatoličkim ili čak katolibanskim udrugama.
Političke bodove na odbijenici Centra za socijalnu skrb odlučila je odmah iskoristiti i perjanica slobodarske i napredne Hrvatske, SDP-ovac Nenad Stazić koji je u Saboru u svojoj poznatoj demokratskoj maniri izjavio kako bi ravnateljicu tog Centra trebalo smijeniti i protjerati te poručio kako djeci veća opasnost prijeti od 'popovske pedofilije' nego od udomljavanja kod homoseksualnih parova.
I kada vidite tko i s kakvim argumentima zastupa prava jedne male, ali iznimno moćne interesne skupine, drago vam je da niste u tom društvu.
I za temu o pravima djece nisu relevantni ni Stazić, ni Vučetić ni Davor Bernardić, ni SDSS-ovci, ni HNS-ovci, ni vječni saborski zastupnik Furio Radin koji je najavio podnošenje ustavne tužbe zbog diskriminacije istospolnih parova kada je u Saboru usvojen aktualni Murganićev Zakon o udomiteljstvu koji ne predviđa udomljavanje djece kod istospolnih parova, ali jeste dječja pravobraniteljica Helenca Pirnat koja je u koordinaciji s pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova Višnjom Ljubičić i pučkom pravobraniteljicom Lorom Vidović zdušno stala u obranu prava istospolnih prava za udomljavanjem djece uoči donošenja spomenutog zakona!
Pokusni kunići
Stoga s pravom možemo zapitati tko u ovoj državi i u ovom društva zastupa interese djece? Je li danas njihovo udomljavanje kod istospolnih parova, a sutra posvajanje uistinu u najboljem interesu tih mališana ili bi bila riječ o dodatnoj traumatizaciji i stigmatizaciji ionako traumatizirane i zlostavljane djece koja nisu završila u domovima jer su imala sretno djetinjstvo. Ima li pravo država raditi eksperiment s tom najranjivijom skupinom u društvu radi ispunjenja nečijih želja ili skupljanja jeftinih političkih bodova stranaka poput SDP-a i HNS-a?
I kada potpuno zanemarimo svjetonazorske rasprave i znanstvene spoznaje iznikle iz iskustva odrastanja u heteroseksualnom okruženju od kada je 'svijeta i vijeka', svatko komu je uistinu stalo do dobrobiti te djece zna da s obzirom na razinu prihvaćenosti istospolnih zajednica u hrvatskom društvu za njih ne može biti najbolji interes da nakon svih trauma i emocionalnih rana još moraju biti i 'pokusni kunići' za reakcije okoline i druge djece jer imaju 'dvije mame' ili 'dva tate'.
Je li itko od tih dušobrižnika uopće razmišljao kako bi to zbunjujuće moglo djelovati i na samo dijete koje iz disfunkcionalne obitelji, ako već moramo biti politički korektni, predajemo u nedovoljno istraženo okruženje glede utjecaja na njihov psihofizički i emocionalni razvoj?
Nisu 'mačići i kučići'
Previše je pitanja otvoreno i stoga svaka odgovorna osoba, stručnjak ili institucija zna da se takve odluke ne mogu i ne smiju donositi zbog pritiska određenih lobija i populističkih zahtjeva dijela političkih stranaka. Pa čak i ne zbog pritiska Nenada Stazića.
Naime, ne radi se ni o 'mačićima' niti o 'kučićima' nego o dječjim životima, tim malim, neprocjenjivim ljudskim bićima koje na žalost, zbog svog postupanja prema njima, mnogi nisu zaslužili. I pri tom ne mislimo na istospolne parove.
I za kraj, sve borce za ljudska prava upućujemo na problematiku te djece kojima su, a ne istospolnim parovima, prekršena temeljna ljudska prava jer godinama čame u domovima zbog neefikasnosti sustava i spore i komplicirane procedure posvajanja. Potrebno je znati da se u Hrvatskoj u prosjeku šest bračnih parova natječe za jedno dijete koje je zadovoljilo kriterije za posvajanje.
Ni s udomiteljstvom nije puno bolje. Udomitelji se žale za nedostatak sustavne podrške, na neujednačenost kriterija u centrima za socijalnu skrb; upozoravaju na izdavanje dozvola za udomiteljstvu prema dobro poznatom sustavu veza i poznanstava, na nedostatke nadzora u udomiteljstvu, kroničan nedostatak socijalnih radnika, psihologa i ostalih stručnih djelatnika koji bi bili podrška i udomiteljima i djeci....
Dakle, ima se i više nego dovoljno razloga za dignuti glas za tu djecu, ali ne tako da se u nedovoljno razvijen i nesređen sustav još navrat-nanos ubacuju i istospolni parovi nego da se napravi pritisak na mjerodavne, kako bi ti mališani danas dobili svu moguću podršku da bi sutra mogli odrasti u zdrave i uravnotežene ljude i korisne članove ovog društva.
Daniela Dujmović Ojvan/direktno.hr
