Neprimjereno ponašanje državnika
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 28 Travanj 2022 08:06
Aktualni premijer Andrej Plenković je nedavno rekao kako su on i njegova vlada prekinuli svu komunikaciju, osim one nužne pismene, s predsjednikom države Zoranom Milanovićem, To je uslijedilo nakon obostrane totalne paljbe s oba brda, uzrokovane pokretanjem postupka za pomilovanje dvaju bivših obavještajaca Perkovića i Mustača.
Zahtjev za pomilovanjem je pokrenuo odvjetnik spomenute gospode, gospodin Anto Nobilo. Pismo potpore tome zahtjevu su potpisali neki naši generali, na čelu s generalom Antom Gotovinom, zbog doprinosa Perkovića i Mustača u ustrojstvu i obrani Hrvatske i njihove bliske suradnje s pokojnim predsjednikom Tuđmanom. Spomenuti dvojac je osuđen u Njemačkoj, zbog navodnog sudjelovanja u ubojstvu emigranta Stjepana Đurekovića. Nakon nekoliko godina zatvora u Njemačkoj Perković i Mustač, izručeni su Hrvatskoj. U Glinu služe svoju doživotnu kaznu zatvora.
Pomilovati i osloboditi zatvora, bilo koga, može, po ustavu i zakonima, samo aktualni predsjednik države. Nije to jednostavan i lak postupak. To je složen, osjetljiv, osobni, društveni i politički proces, tim više što je predsjednik Milanović, a priori protiv instituta pomilovanja, jer smatra da je to u neku ruku faraonski čin, čime se on ne slaže i protiv čega je govorio u svojoj izbornoj kampanji.
Kako bilo da bilo. Što bude da bude. To se još ne zna. Ne može se čak niti naslutiti. Međutim, sam prijedlog pomilovanja, kao i pismo generala, izazvalo je velike prijepore, nagađanja, sumnje, optužbe, predbacivanja, podjele i neke nove mržnje u našem društvu. Pri tome se nisu nigdje , pa niti u najvišem vrhu vlasti (predsjedničke i premijerske) birale riječi i izjave. Predsjednika Milanovića su počeli napadati, unaprijed, dok još niti jednu riječ o tome nije rekao. Izazvan tim napadima, on je uzvratio na svoj poznat, ne baš uobičajen i primjeran način. Nastao je pravi chrescendo. To više običnom čovjeku nije bilo za slušati, niti za gledati. Frcale su uvrede na obje strane brda, kao da su se natjecali tko će koga više uvrijediti, predsjednik premijera ili obrnuto. Tome su se pridružili razni i različiti desničari, neki poznati ulizice, licemjeri, stranački “preletači”, “eksperti”, “domoljubi” i Hrvatine.
Na predsjedniku države je velika odgovornost, u vezi pomilovanja spomenute gospode. Što god učinio, neće biti dobro, sa stanovišta mnogih. Svi oni imaju opravdanje za svoje mišljenje. Ne ulazeći u to tko je u ovom slučaju u pravu, a tko u krivu, mislim da je cjelokupna komunikacija, oko tog slučaja, od ulice, preko placa, kafića, ...do jednog i drugog predsjednika bila, u najmanju ruku neprimjerena. To j nas je ponovo i opet vratilo u daljnju i bližu prošlost. “Uskrsnuli” su partizani, ustaše, udbaši, Tito, KOS-ovci, OZNA, … Kome to treba, danas u trećem desetljeću 21. stoljeća? Zar nam nije dosta svih mogućih podjela? Očito, nije. Nekome je sve ovo dobro došlo za skretanje pozornosti sa svakodnevnih problema, uslijed korone, galopirajuće inflacije, kriminala, korupcije, političke trgovine, nepotizma, klijentelizma i svih ostalih negativnih izama, koji nas pritišću i ne daju nam disati.
Kako bilo da bilo. Ishod je zasad nemoguće predvidjeti. Nije nemoguće predvidjeti, što se događa i dogoditi će se zbog prestanka komunikacije između predsjednika države i predsjednika vlade. To nije dobro za pojedince, društvo i državu. U pitanju je ponajprije nacionalna sigurnost, unutarnja i vanjska politika, međunarodno predstavljanje i zastupanje Hrvatske. Osim toga to je velika nacionalna sramota. Ima li igdje u svijetu, u bilo kojoj državi takvo političko stanje? Kad bi ga i bilo, to bi se diplomatski riješilo i ne bi se svakome stavljalo na uvid. Mi kao da se time ponosimo. Jesmo li mi normalni? Jesmo li mi uopće država? Koga smo to izabrali za naše vođe i predstavnike. Znaju li oni što je to odgovornost? Svoje animozitete i osobne obračune ne bi smjeli pokazivati i rješavati na državnoj razini. Zašto to rade? Činjenica je da su to svestrano obrazovani, sposobni, odrasli ljudi, koji ne žele ili ne znaju vladati svojim osjećajima i ponašanjem. Oni bi trebali biti odgojni ideal djeci i mladima. U vrhu države, na vlasti, bilo kojoj bi trebali biti najbolji od najboljih, u svakom pogledu. Odavno mi tih i takvih nemamo. Pitanje je da li smo ih ikad i imali. Sjetimo se samo nekih eskapada bivše predsjednice države. Ona se time vjerojatno ponosi. Da nije tako ne bi Grabar Kitarović, danas pri čestitanju Macronu na pobjedi, stavljala svoje, u najmanju ruke neprilične, zapravo skandalozne, fotografije s njim, na Mundijalu u Moskvi. Svojim neprimjerenim ponašanjem u hrvatskom dresu s kvadratićima, uspjela se nametnuti cijelom svijetu. Svi znaju tko je Kolinda i od kuda je. Što smo mi imali od toga, osim nelagodnog osjećanja i srama? Da ne govorim o njenoj drugoj izbornoj kampanji, o pjevanju na pozornici, posrtanju, u Kninu, pristupnog govora u Dubravi, Osijeku,...obećanjima plaće pojedincima od nekoliko tisuća eura što je ona već dogovorila,… To je iza nas. Prošlo je i ne ponovilo se. Ovo što imamo danas sije nesigurnost i određeni strah.
U situaciji smo da naš državnički vrh (predsjednički i premijerski) ne razgovaraju. Je li to stvarno istina ? Možda je to neki performans, zakulisne igre i igrice za obmanjivanje naroda, sve po onoj panemetcircenses. Kruha baš i nema, ali igara svih vrsta i podvrsta ima napretek. To se najbolje vidi na sjednicama sabora. Malo tko tamo zastupa one koje su ih birali. Uglavnom zastupaju sebe, svoje političke stranke i rade za svoje interese, u smislu svojeg jačeg pozicioniranja, svraćanja pažnje na sebe i sakupljanja izbornih poena. Aktualno prijepodne na početku ovog zasjedanja sabora je to najbolje pokazalo. Bila je to svojevrsna predstava i igrokaz, u čemu je premijer vrlo vješto ekvilibrirao na tankoj žici i nosio se s pitanjima sabornika, bilo onih naručenih ili onih što provociraju, pri čemu nije nikoga štedio, dok je sebe i svoju vladu veličao. Stječe se dojam da su tamo gotovo svi potpuno nezainteresirani za ono što se tamo govori i radi. Odverglaju svoje, često puta naučeno pitanje ili odgovor i dalje ih nije briga što se događa. Marljivo i neprekidno se igraju ili dopisuju preko mobitela. Nitko nikoga ne šljivi. Predsjednik sabora i predsjedavajući dijele opomene, oduzimaju riječ, odstranjuju iz dvorane,… Dobro plaćena zabava za naivni narod, koji ima slabo ili nikakvo pamćenje, pa će opet na izbornoj listi zaokružiti one koji ne vrše svoju dužnost i nisu odgovorni. Netko je jednom rekao: Da je Dudekova Cifra (krava) na izbornoj listi, ako iza nje stoji HDZ, mnogi će je zaokružiti.
To vrijedi i dan danas. HDZ, po svom anketama vodi, unatoč svemu lošem, što im se događa. od mita, korupcije, nepotizma, prijevara, uhićenja, osuda, kazni,…
Tako će biti i ubuduće, sve dok većina nas ne promijeni svoj balkanski mentalitet, sve dok ne postanemo svjesni da je njihova sudbina u našim rukama. Mi smo ih birali. Radi nas su tamo, gdje jesu. Ne mogu se ponašati kako im s prohtije. Ne mogu i ne smiju voditi svoje privatne ratove i obračune s pozicija na koje smo ih doveli. Ova država nije njihova prćija.
Kako bilo da bilo, u najmanju ruku nije lijepo, nije dobro, nije odgovorno.
Ankica Benček
