Svjetska zajednica u Bosni i Hercegovini čuva mir, Bošnjaci vode rat
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 27 Ožujak 2019 13:08
Rat u Bosni i Hercegovini ne prestaje. Teško da će i prestati, jer „pobjednici” i lažovi, zločinci i teroristi, radikalisti i islamisti, misle da je ovo njihovo vrijeme pisanja povijesti i istine dok Europa šuti i promatra vjerski islamski cunami kako potapa kršćanske prostore i narode, diljem svijeta, napose žestoko i duboko u islamskim zemljama u kojima je nestalo svakog znaka kršćanstva i kršćana.
Kršćanofobija koja obilježava početak XXI. stoljeća hidrogenska je bomba kojom muslimani svijet čine hirošimsko nagasakijskom ruševinom spaljene zemlje, prostorima kroz koje prođu fundamentalizirano radikalizirani kršćanofobisti. Muslimanske zemlje Bliskog Istoka, te Turska i gotovo sve druge u svijetu, kršćanofobisti su zločinom genocida i kršćanocida ofarbali u jednu jedinu, zelenu, muslimansku boju, i u njima je na isilovski način zabranjena druga, kršćanska boja, iako su mnoge te zemlje nekada bile kršćanske. Kolijevke kršćanstva. Puno je načina i škola u Bosni i Hercegovini u kojima kršćanofobisti vrbuju, motiviraju i obučavaju buduće ratnike. Jedan od njih, a vjerojatno kod radikaliziranih islamista i najućinkovitiji, je stalno izmišljanje neprijatelja unutar zemlje, i izvan njenih granica, u susjedstvu pa i šire.
Drugi ništa manje opasan je i krivotvorenje prošlosti, veličanje vlastitih bošnjački vojnihuspjeha, i veličanje poraza protivnika u građansko vjerskom beha sukobu.
Svi bošnjački mediji, bilo oni koje su prisvojili u ratu, kao naprimjer „Oslobođenje” ili oni novoizašli pisani ili elektronički, a mnoge njih kroz porezne namete i harače sufinanciraju Hrvati, puni su hvale o ratnim uspjesima Muslimana, te još više ponižavajučih etiketa prema nemuslimanima. U prvom redu Hrvatima. Tako je prije više od godinu dana, zapravo 12. veljače 2018. pisao jedan vrlo radikalan, a koji to nije, muslimanski portal: „Bošnjački narod se haman goloruk odbranio od agresije Srbije, Crne Gore i Hrvatske!
Ova, skoro pa nemoguća, misija rezultat je najviše poštenja i iskrenosti nijjeta onih, koji su po ko zna koji put, stali na krvave bedeme Bosne u Allahovo ime. Naša vojska nije rušila bogomolje, nije pljačkala, progonila i silovala. Iz tog razloga je, Njegovom milošću, zaustavila krvoloke i odbranila našu prelijepu domovinu”.
Toliko laži na malom prostoru. Zapravo sve sama laž, pod kojom se i papir crveni. Pisac zasigurno ne će, jer on se i ne zna crveniti. On je samo dio velikog bošnjačkog stroja laži koji zemljom tutnji i čini je sramotnom, stagnirajučom i nestajučom više od dva destljeća.
Istina je i nju nikakve bošnjačke laži ne mogu pobiti i sakriti, bez obzira što su pobijene hrvatske žrtve sakrili i dan danas kriju, da je „Haman goloruki“ muslimanski narod u Doljanima isilovski ubio 37 civila, u Bikoši 30 zarobljenih ranjenika HVO-a i civila strijeljali. U Miletićima masakrirali 6 civila, jednog dječaka kojem su glavu odsjekli i na šporetu pekli, u susjednom selu Čukle ubili 9 civila i 12 zarobljenih pripadnika HVA-a, u Brdu 13 civila, u Krpeljičima 7 civila.
U Križanćevom selu 74 civila, u Buhinim kućama 37, u Vitezu „haman goloruki“ muslimanski zlikovci snajperima i granatom na igralištu ubili 8 djece.U gučogorskom samostanu nakon što su ga opljačkali, crkvu oskrnavili, u župnom uredu smještaju štab svoje zločinačke armije, a u crkvenom dvorištu metcima izrešetali kip Svetog Frane i Bibliju. U Dolcu kod Travnika od crkve ostao samo kostur, a onu na Putićevu do temelja sravnili. Novobiljansku u kojoj je bila bolnica nekoliko puta granatirali, kao i vitešku.U Uzdolu ubili 41hrvatsku osobu, 29 civila i 12 pripadnika HVO-a,u Šušnju 17 civila, u Kaknju 13, Slapnici 9, u Busovači 22, u Bugojnu 35, u Fojnici na samostanskom pragu isilovski ubijaju 2 fratra., iz travniče crkve zarobljavaju svećenika i časnu sestru i odvode ih u konclogor u Gluhu Bukovicu gdje se na njima iživljavaju sve do silovanja. I, i, i, i,.
Ovo je samo mali dio muslimanskih zločina nad Hrvatima, katolicima i njihovim svetinjama. Spisak je dug i predug. I to je istina zapisana za budućnost. Istina koja obvezuje preživjele da je ćuvaju i memoiraju.
Obično poslije rata, napose nakon građansko vjerskog za teritorij, kakav je bio beha, i u kojem su sudjelovali vjerski islamski radikalisti, zlikovci i teroristi koji su iza sebe ostavljali puste i spaljene katoličko hrvatske krajeve kroz koje su prošli, pokušava se tražiti istina kao temelj mirne budućnosti. Uvijek u poslijeratnim vremenima građansko vjerskih ratova nema, niti može biti samo jedna istina.
Istina u takvim zaraćenim društvima u kojima svjetska zajednica čuva mir, što je beha slučaj, je da postoji onoliko istina koliko je zaraćenih strana. U beha slučaju to su tri istine, bez one ćetvrte koju su zločinima, progonima, silovanjima i genocidom ispisali mudžahedini, muslimanski ratni saveznici. Samo na tim trima beha istinama moguće je graditi pomirenje, iz kojeg bi trebala izrasti zajednička budućnost, jedni pored drugi, svatko na svom prijeratnom teritoriju, nikako i na osvojenom. Mediji koje su Bošnjaci uzurpirali, prigrabili i na okupatorski način osvojili, ne znači i osvajanje istine, i prava na laž. A tako se Bošnjaci cijelo postratno vrijeme ponašaju. Neviđena laž se širi iz tih medija, pisani i elektroničkih.
Cijeli svijet, sa izuzetkom islamskih naroda, bio je u ratu protiv Muslimana, tako pišu i govore današnji Bošnjaci. I što je začuđujuće, u tolikoj svjetskoj agresiji izašli su kao pobjednici. „U Alahovo ime“ vojna sila kakvu nema ni američka vojna imperija. Vjerojatno im pomoglo uzvikivanje „Alah uekber“, uzvik koji se i danas čuje po Bosni i Hercegovini.Napose žestoko udaraju po susjedima, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Sve te tri zemlje bile su i jesu agresori, okupatori muslimanske Bosne i Hercegovine. Njihove narode, Hrvate, Srbe i Crnogorce naziva se fašistima, ustašama, četnicima, islamofobima, i sve ih je pobjedila nepobjediva muslimansko vehabijska zločinačka isilovska ABiH.
Svu svoju snagu i znanje, i poslijeratno djelovanje usmjerili su na širenje laži protiv susjeda kršćana. Sada im kršćani smetaju i izvan beha granica. U takvom odnosu zaraćenih snaga, po bošnjačkoj poslijeratnoj propagandi lažnog prikazivanja beha sukoba, gdje je samo njihova strana žrtva a sve druge zločinci, muslimansko mudžahedinska ABiH znači i nije mogla, a niti je, počinila zločine. Mnogobrojne hrvatske i srpske žrtve građansko vjerskog beha sukoba, znači i to će Bošnjaci početi pisati, počinile su suicid. Bilo je hrvatskih pojedinaca koji su zaista počinili suicid iz straha da ne dospiju u ruke pripadnika ABiH i mudžahedina.
Bošnjačka tvrdnja da su samo oni bili žrtve građansko vjerskog beha sukoba za teritorij, je zapravo največa njihova laž, koja je zbir svih drugi sa kojima se prikazuju žrtvama. Tvrdnjom beha građansko vjerskog sukoba gdje su Muslimani bili na jednoj a svi susjedi na drugoj strani, time sami priznaju da je to bio vjerski rat. Što zapravo i jest, dolaskom mudžahedina, a time i svjetski. U obrani Bosne i Hercegovine sudjelovali su, po njihovom priznanju samo Muslimani, vehabije i mudžahedini, a to znači da je njihova obrana bila stvaranje islamske BiH, i zbog toga su protiv bili ne samo beha kršćani koji su vidjeli, pa i dijelom tragićno prošli kroz tu islamsku BiH, bili su i svi susjedi kršćani, Hrvatska, Srbija i Crna Gora. Čak i Europa. Još jedno bošnjačko priznanje da je beha sukob uz građansko vjerski rat bio i svjetski. U njemu su sudjelovali na muslimanskoj strani, Iranci, Afganistanci, Iračani, Saudijci, Pakistanci, Turci i vjerski fanatici vehabije, mudžahedini, i isilovci, a na drugoj beha strani svi susjedi, kršćani.
I zaista, zbog prisutnosti islamskih radikalista na muslimanskoj strani u građansko vjerskom beha sukobu, rat u BiH je početak globalnog vjerskog rata, kojeg su muslimani objavili 11. rujna 2001. Zbog te činjenice, koju Bošnjaci velikim lažima o susjedima šire, oni taj globalni vjerski rat i vode na ovim europskim prostorima, prenoseći ga iz Bosne i Hercegovine na susjedstvo kako bi i te zemlje uvukli u vjerski ratni pakao. Bošnjaci će širiti laži o beha sukobu sve dotle dok ne uvuku, a nadati je se da ne će, susjedne zemlje, Hrvatsku, Srbiju i Crnu Goru u ratni kaos koji su najavili 11. rujna 2001. Prikazujući se jedinim žrtvama u beha sukobu, pa i onda kada su udarili nož u leđa Hrvatima i isilovski ih napali, te oko 300 tisuća ih prognali, i velike hrvatske prostore etnički i vjerski očistili, cilj im je pridobiti sveislamske zemlje na svoju stranu, njihove borce opet dovesti u BiH, i onda krenuti u krvavi pohod na Europu.
To je cilj bošnjačke poslijeratne politike, a i razlog zašto beha kršćane drže taocima u zemlji u kojoj svjetska zajednica u Bosni i Hercegovini čuva mir, a Bošnjaci vode rat.
l, poput u Republiku srpsku, bilo zabranjeno dovođenje tih vjerskih terorista. Bošnjacima smeta hrvatski entitet samo zato što on ograničava dolazak isilovaca, što se ne bi mogli na tom teritoriju obučavati i pripremati za rat, koji samo što nije buknuo.
