Bosanska zajednica, na principima Europske Unije
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 23 Svibanj 2019 09:04
Za bosanski hod naprijed potrebno je samo malo političke volje, europskih političara, i više pravde, u toj nepravedno podijeljenoj Daytonskoj Bosni i Hercegovini…
Dvolična je i velikom nepravdom ispunjena europska politika u tumačenju, pristupu i riješavanju problema naroda na svom europskom prostoru i u okruženju. Naime, dok u jednom svome dijelu narodima omogućava i dozvoljava veča prava i slobode, kroz demokratske vrijednosti putem samoopredjeljenja, samoodređenja i referenduma, na drugom svom kraju to isto pravo uskraćuje i zabranjuje.
To temeljno ljudsko pravo zabranjuje se bosanskohercegovačkim Hrvatima, u zemlji sa polutisućljetnim problemom, koji je izrastao kroz okupacije, agresije i protektiranja Bosnom i Hercegovinom.
Dok, zapravo, Europa svoju budućnost, i budućnost svojih članica, usmjeruje i vidi u decentralizaciji, dotle problem Bosne i Hercegovine, bosanskohercegovačke zajednice riješava čvrstom centralizacijom. Dok svoje članice nastoji regionalizirati i autonomizirati, u isto vrijeme kroz protektoriranje Bosnu i Hercegovinu uspješno unitarizira. Dok se u Europi govori i radi na, tako barem tvrde, anacionaliziranju i dekristijaniziranju njenih naroda, u isto vrijeme u Bosni i Hercegovini grade i stvaraju novu bosansku naciju i Bosnu i Hercegovinu čvrsto islamiziraju. Ulazeći tako u obećavajuće Dvadeset i prvo stoljeće, u kojem mali i porobljeni narodi očekuju veča prava i slobode, španjolski Katalonci unutar cjelovite Španjolske glasovanjem si izboruju veča prava, veče slobode, više i šire autonomije u riješavanju svojih pitanja. Paralelno sa tim europskim procesima regionalizacije i autonomizacije bosanskohercegovačkim Hrvatima se sve to uskraćuje i oduzima, s ciljem utapanja i njihova nestajanja u unitariziranoj, centraliziranoj i bošnjačiziranoj zajednici Bosne i Hercegovine.
Agresorsko kolonijalizatorskim zapovijedima iz Daytona, Pariza, Strausbourga i Venecije nameće im se prijeteče bošnjačka nacija, a kroz prihvatanje nove beha nacije i vjera sa kojom se ta novoosnovana nacija identificira i izjednačuje. Prijetnjama i ucjenama beha Hrvatima se ukidaju županije, kao male postoječe autonomije u kojima se koliko toliko osjećaju jednakopravnim i suvereno konstitutivnim narodom sa druga dva, u sad več čvrsto centraliziranoj, unitariziranoj i bošnjačiziranoj Federaciji Bosne i Hercegovine. No jednako tako i u Republici Srpskoj. To je ta europska dvoličnost riješavanja europskih, i svjetskih, žarišnih problema. To je exploziv Stare dame kojim sve više puni zapaljivo bosansko «bure baruta». To je razlog zbog kojeg Bosna i Hercegovina «ne ide, ne ide, pa stane» kako kaže bosanski Dijak.
Za bosanski hod naprijed potrebno je samo malo političke volje, europskih političara, i više pravde, u toj nepravedno podijeljenoj Daytonskoj Bosni i Hercegovini. Potrebno ju je urediti na principima Europske Zajednice i sastaviti je, ako treba od istog broja nacionalni bosanskih kantona, regija, republika, od kojih je i Europska Unija sastavljena. I ako funkcionira, a kažu da uzorno funkcionira, Europska Zajednica od francuski, njemački, britanski, italijanski, španjolski, austrijski, skandinavski, poljski, češki, slovački i ini nacionalni republika, zašto onda ne može, i ne smije, na taj način biti i Bosna i Hercegovina ustrojena i uređena. Bosanska zajednica muslimanskog, hrvatskog i srpskog entiteta, republika ili regija, te kao takva cjelina uđe i zaživi u budućnosti Europske Zajednice. Europska budućnost i bosanska je budućnost, europsko uređenje je i bosansko uređenje. Sve dok se tako ne uredi i ustroji na europski način zajednice država, republika ili entiteta Bosna i Hercegovina će biti balkansko «bure baruta». A upravo to je nekima u Europi i potrebno, i od Bosne i Hercegovine prave «europski Libanon».
