U susret danu kad je Hrvat pokazao svijetu, zašto je bio General Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 29 Studeni 2019 06:09
Hrvatska, puče moj, što učini sebi? Ne meni! Odgovori sebi. Kao na razbojnika izašla si, Hrvatska. A svaki dan te branio i obranio. I odvedoše ga u Hag, a ti nisi ni bila tamo, ni da vidiš, a kamoli da utječeš na svršetak, Ali osuda će njihova na tebe pasti. Hrvatska, što učini sebi? Odgovori sebi! Ne meni ! (Ivica Matešić Jeremija)
Bio je tristo trideset i treći dan, ljeta gospodnjeg, dvije tisuće i sedamnaeste godine, bila je srijeda, kršćanski spomen dan, dan pokore, razmišljanja, dan kojim krećemo ka svom putu pročišćenja.
U crkvama se čitalo evanđelje po Luki, u kojem Isus kaže „Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba.“ Riječ Gospodnja.
Tom hladnom danu, prethodili su dani u kojima smo obilježavali najveće tragedije našeg naroda,dani u kojima Hrvatska nijemo korača u svojim kolonama kroz Vukovar i Škabrnju, prolazeći ponovno svoju Golgotu , svoj križni put.
Te srijede, u dalekoj hladnoj zemlji, nije se izricala presuda, neljudima i ratnim zločincima, nego šestorici Hrvata, koji su branili svoj narod od istih zlikovaca. Te srijede objavom presude za bosansko-hercegovačke Hrvate, Haški sud je formalno je zaključio svoj rad.
Presuđivali su im, ali toga dana general, uspravnica, vertikala, čovjek, vojnik, branitelj, ustao je i dok je sudac sudac Agius čitao pravomoćnu presudu, prekinuo ga je usred rečenice rekavši: “General Praljak nije ratni zločinac! S prezirom odbacujem vašu presudu.” Potom je ustima prinio bočicu iz koje je ispio otrovnu tekućinu . Sudac Agius nastavio je čitati presudu, potom je sav smušen shvatio kako je Hrvat, uspravan i častan sam donio presudu, i svojom voljom preselio se na onu stranu svijeta, u kojoj nema prava, već je to mjesto gdje postoji samo pravda.
A sudac prava , dok je Hrvat pred očima cijelog svijeta izabrao pravdu, uspio je samo izreći „spustite zastore“ !!! Koje riječi, kakva sudnica, kakav sud, kakvi juristi.
Ali naravno ništa nije slučajno, pa nije bio slučajan ni taj dan. Zadnja presuda izrekla se Hrvatima 29. studenoga, na dan kada je 1943. godine u Jajcu održano II. zasjedanje AVNOJ-a, na kojem se odlučivalo o poslijeratnom uređenju komunističke tamnice Jugoslavije, na dan kada je 1945. godine proglašena federativna narodna republika Jugoslavija, na dan kada su Jugoslaveni slavili svoj najveći praznik, puka slučajnost??
Haški sud osnovan je dana 25. svibnja 1993. godine, na dan kad je bio rođen komunistički diktator, zločinac, krvavi bravar, drug Tito, a prestao je raditi na rođendan Josifa Visarionoviča Staljina, 2017. godine, puka slučajnost?
Prva haška optužnica stigla je u Hrvatsku na obljetnicu međunarodnog priznanja naše države. Prvo ročište, generala Mirka Norca održano je na Dan državnosti 25. Lipnja,dok mu je presuda za Medački džep, izrečena 30. svibnja, isto na Dan državnosti, puka slučajnost ??
Po čemu je Haški sud , "časni sud"? Možda po tome što je sudio hrvatskim časnicima, i kada im nisu mogli dokazati krivnju niti po jednoj točki optužnice, onda su izmislili termine koje ne poznaje niti jedna vojna terminologija, na primjer prekomjerno granatiranje ili zapovjedna odgovornost. Puka slučajnost ??
To je sud koji je osudio, nečovjeka Veselina Šljivančanina, u prvom stupnju na pet godina za zločine na Ovčari, za zločin u kojem je ubijeno 270 hrvatskih života. Nije bio odgovoran za pomaganje u ubojstvu hrvatskih zarobljenika, nego ‘samo’ za pomaganje u njihovu mučenju. Nakon izdržane dvije trećine kazne pušten je na slobodu . Kad ne uspiješ s agresorom, sa žrtvom se lako nagodiš. Netko mora platiti račun. Pobjednik u ratu postaje gubitnik u miru. Puka slučajnost??
Sud koji je osudio hrvatskog generala, Darija Kordića na 25 godina zatvora , osudio ga je zbog “dvostruke zapovjedne linije” još jedna izmišljotina, jer taj termin ne postoji, niti ima pravno uporište, izmišljen je samo za slučaj hrvatskog generala.
Generali Ante Gotovina i Mladen Markač prvostupanjskom presudom dobili su 24 i 18 godina zatvora, zbog prekomjernog granatiranja Knina, u kojem je poginuo jedan Srbin, a u cijeloj operaciji „Oluja“ poginulo je 47 agresora.
Presudili juristi, Hrvate koji su spasili BiH četiri puta, koji su spriječili genocid u Bihačkoj enklavi, koji bi bio strašniji od onog u Srebrenici, koji su primili pola milijuna izbjeglica iz BIH, koji su naoružali Armiju BiH, i ono što je najbolnije koji su ukinuli Herceg-Bosnu, da bi Hrvatska preživjela.
Ali nije ni to najteže dragi Hrvati, jer ako se sjetimo postupaka koje nije provodio Haški sud, Lora (Dalmacija), Hrastov (Karlovac), Đuro Brodarac (Sisak), Tomislav Merčep (istočna i zapadna Slavonija), ove Hrvate osudila je Hrvatska politika, pokušajte spojiti ove granice i dobiti će te granice velike Srbije.
Tjeskoba toga dana, središnji je osjećajni moment Hrvatske tragedije. Nesebično i samozatajno djelo ovih ljudi, oslobađanja Domovine, najslavnijeg naraštaja Hrvata, uzrok je tragedije, zvane proces hrvatskim časnicima i njihovim osobnim katastrofama, puka slučajnost ??.
Tek deset dana nakon od onog najhladnijeg dana, studenog dana Škabrnje i Vukovara, Hrvati su živjeli sa novom ranom, trebalo bi se poslužiti onom šekspirijanskom rečenicom koja izašla je iz Brutovih ustju.“ O uroto stidiš se pokazati svoje opasno čelo, gdje li ćeš naći po danu bijelu, šupljinu dovoljno tamnu , da sakriješ svoje nakazno (ne hrvatsko) lice.“
Ali kako to u nas obično biva, nakazno se srce skriva u ljubaznosti i smiješku lica sotonskog. Na svojim mukama, I danas hrvati nijemo mole i prizivaju svoju slobodu. Slobodu za nevine ljude, jer jedino tako svojim potomcima možemo ostavit dragocjeno nasljedstvo časnih branitelja - Hrvatsku!!!
Nažalost ni jedna „puka slučajnost“ nije nas otrijeznila, jer danas ne živimo u militantnoj okupaciji, nije danas vrijeme kada nam ruše i pale gradove, sela, domove,danas nam ruše dostojanstvo. Danas nas oni koji misle da su nad nama, da su naši a mi njihovi, ubijaju svojim oholim i beživotnim zakonima i odlukama koje donose oko „švedskih“ ili „okruglih“ stolova, to se sad zove uvođenje demokracije. Uvodiš ljudska prava, pa ih istovremeno gaziš. Oholost je dotakla političke skute, farizejstvo je postane tron, a karijerizam uzor za uspinjanje.
A ona visina, onaj Hrvat , uspravnica, čovjek , vojnik, general, branitelj , kao i mnogi slični njemu, ostali su samo nama, malenima, jedino svijetlo u kojoj se nazire ljubav, poštovanje i žrtva, dana samo za nas, nesretan, ispaćen, nijem, gluh i slijep Hrvatski narod.
Eto na žalost sotonskih slijednika i prednika, nije on bio neki neuki , krezubi, kockoglavi branitelj, diplomirao je elektrotehniku, filozofiju i sociologiju, diplomirao je i na Akademiji za kazalište, film i televiziju. Bio je general za kojim je vojska branitelja koračala u ono vrijeme, i bio je to za ovozemaljski život. A kad se ukaže milost, pismoznaci i farizeji naši,vidjeti će te što je postao u onom vremenu, u vječnosti, vidjeti će te da nije bio samo jedan od nas, već da je njegovo mučeništvo ipak rodilo naše otpuštanje i slobodu iz vaših crvenih i zatamnjenih duša. Kakvi će to dani biti... Hrvatska više neće tiho i posramljeno ljubiti svoje rane !!!
Ovu pisaniju treba završiti onom drugom šekspirijanskom rečenicom
„Ti si ostatak najplemenitijeg što živjelo je od ljudi, na ovoj zemlji (Hrvatskoj) u izmjeni vremena našega !“
Članovi udruge
„Hrvatskoj za dar“
