Muslimani prijete bugojanskom župniku fra Hrvoju Radiću
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 28 Siječanj 2021 12:54
Imenovanjem nekažnjenog od Haaškog suda, i nagrađenog od političkog bošnjačkog čelništva, ratnog zločinca Selme Cikotića za ministra sigurnosti Bošnjaka, i službeno je nastavljen muslimanski ratni proces etničkog čišćenja Hrvata katolika iz većeg beha entiteta, no napose iz Mlaćino Cikotićevog Teheranbugojna.
Ratno zločinački dvojac kojeg je vrh ratne zločinačke vjersko političke partije Muslimana a zatim Bošnjaka SDA nagradio visokim položajima za zločine etničkog i vjerskog čišćenja prijeratnog Bugojna, danas Teheranbugojno, ponovno je okupljen i poslan na dovršetak, gotovo završenog ratnog zločina nad hrvatskim narodom. Mlaćo se proglašuje počasnim građaninom čistog muslimansko-bošnjačkog Bugojna, Cikotić ga u funkciji ministra sigurnosti Bošnjaka prati, osigurava, štiti i nadopunjuje u nekažnjenim zločinima masakriranja i razbacivanja masovnih grobnica hrvatskih žrtava muslimanske kršćanofobije. Uistinu rat u ratnoj Bosni i Hercegovini Bošnjaci ne žele privesti kraju.
I po trajnom nemiru, nesigurnosti, ratom, agresijom na druge i drugačije, napose na drugu naciju i vjernike, po isključivosti i vjerskom diktaturom, Bosna i Hercegovina je uistinu čista muslimanska zemlja i prva u povijesti kao takva na ovom europskom dijelu. U društvu radikalnih islamskih zemalja čvrsto je drže nekažnjeni muslimanski ratni zločinci nad Hrvatima počinjeni u početku muslimanske agresije, a zatim u vjerskom beha ratu što ga vodila muslimanska armija s mudžahedinima, vehabijama i komšićima protiv kršćana i kršćanstva. O strahotama muslimansko-mudžahedinskih zločina počinjenih nad katolicima u ime Velikog Alaha, svjedoče etničke i vjerske slike čistog Bugojna, kojeg su muslimanski duo ratnih zločinaca Mlaćo i Selmo učinili europskim Kabulom. Samo što su prognali, kao pripadnici “nenaoružane” zločinačke muslimanske armije, sve kršćane, pravoslavne i katolike, iz grada i okoline, i tisuće Hrvata držali u konclogorima prije rata pripremljenim, što je dokaz da su Muslimani vjerski rat davno pripremali, a stotine masakrirali i tijela im razbacali po prostorima od Zenice do Bugojna, u grad uzor buduće Bosne i Hercegovine dolazi planer i kreator tih zločina konfesiocida, ratni zločinac Alija Izetbegović. Okupljenim radikalno ideološkim istomišljenicima kao znak zahvale za prognane Hrvate katolike, kojih više i nema u tadašnjem i sadašnjem srednjobosanskom Kabulu, govore “crkvena zvona zvone za hajvan”.
Ostajući na liniji nacifašizma svog lidera Alije, u Bugojnu porušenih katoličkih grobalja i vjerskih objekata, gradu nekažnjenih muslimanskih ratnih zločinaca Mlaće i Cikotića koji i danas skrivaju masovne grobnice masakriranih Hrvata, suživot sa protjeranim Hrvatima grade tužbom župnika prazne župe u Bugojnu zbog zvona, jer zvone u gradu u kojem nema katoličkih vjernika. Prije rata i u ratu smetale su im crkve i njihovi vjernici, u ratu stoga vjernike Hrvate ubijaju i progone, crkve obeščašćuju i ruše, a poslije rata im opet smetaju i preživjeli Hrvati, prognanima brane povratak, povratnike pljačkaju i ubijaju, i ulazeći u finale kabuliziranja grada traže zabranu zvonjenja zvona.
Koliko je Bugojno kabulizirano, ili teheranizirano, time i islamizirano govore nepoznati brojevi izgrađenih džamija sa kojih se u svako doba dana i noći čuju ezani, toliko glasno da ujutro rano bude djecu i stare, a uvečer im svojom glasnoćom ne daju spavati. I sve te novoizgrađene džamije najmanje su u službi vjernika, a najviše ili jedino kao vojarne, kako je kazao Erdoğan, za domaće i strane islamske vojnike. Iz tih džamija vojarni koje natkrivaju kupole štitovi iznad koji se viju minareti bajunete, Erdoğanove riječi „džamije su naše vojarne, kupole štitovi a vjernici vojnici“, svakim danom izlaze novi, obučeniji i opasniji vojnici, koji traže zabranu zvonjenja crkvenih zvona, i pred kojima Bosna i Hercegovina postaje zelenija i islamskija. Ubijaju joj onu šarolikost u vjerama i različitostima, sve je više gradova u kojima se čuju samo zvuci ezana s džamija, i ni izdaleka zvukova crkvenih zvona.
Taj stoljećima dugi sklad ezana i zvona, šarolikosti u oslonjenosti džamije na crkvu i sinagogu, sinagoge i crkve na džamiju, postaje neponovljiva prošlost, jer bošnjačkim Mlaćama, Cikotićima, Genjcima, Džaferovićima, „građanima“ Komšićeve ideologije, i svim pripadnicima muslimanske armije, to je zasmetalo, zbog čega su i pokušali s lica Bosne i Hercegovine izbrisati katolički narod i njegove svetinje. Ne zadovoljavaju se ni sa 15 tisuća prognanih Hrvata iz Bugojna, sa 311 ubijenih, sa skrivanim masovnim grobnicama i razbacanim tijelima žrtava od Rostova do visokih peći u Zenici gdje je hrvatske žrtve dočekivao Džaferović. Za te bošnjačke isilovce malo je i dvije i pol tisuće Hrvata koje su mučili i zlostavljali, silovali i prisiljavali da uče Kuran u konclogorima muslimanske Armije BiH, razasutih po okolnim brdima Teheranbugojna. Nisu se zadovoljili i ne zadovoljavaju ni sa porušenim, oskvrnutim i stradalim katoličkim vjerskim objektima, porušenim i sustavno opljačkanim hrvatskim kućama i domovima, koje su, i koje one povratnika, kasnije sravnjuju sa zemljom, kako bi izbrisali svoju zločinačko terorističku osobnu iskaznicu. Svoj identitet, kulturu, civilizaciju.
Sada tim zlikovcima, tim kršćanofobistima isilovskih dimenzija smetaju i zvona sa crkava, koja gotovo i nemaju vjernika da ih pozivaju na molitvu, već zvone kao znak tragične prošlosti hrvatskog naroda, u gradu nekažnjenih muslimanskih ratnih zločinaca, Komšićevih suboraca, iz redova vjerske muslimanske armije BiH. I nakon što je nekažnjeni ratni zločinac iz Bugojna Cikotić postao ministar sigurnosti, u tom gradu je krenuo žestok progon crkve i ušutkavanje crkvenih zvona. Na crkvi sv. Ante u Teheranbugojnu smetaju zvona njezinim susjedima muslimanima, kao što su im smetali i njeni vjernici katolici zbog čega su ih dijelom poubijali a ostatak prognali. Šalju dopise Vrhbosanskoj nadbiskupiji i prijete, a svaka muslimanska prijetnja mali je korak do počinjenja zločina bugojanskom župniku fra Hrvoju Radiću. Napose su prijetnje učestale i s više mržnje upućene nakon posjete Izetbegovića mlađeg tvornici “namjenske industrije” u tom gradu i demonstracije proizvedenog oružja. Više nije dovoljna prijetnja riječima, i ubijanje hrvatskih povratnika, sad se koristi i oružje, kao jedini bošnjački proizvod u svemu drugom neproizvodnom od Muslimana okupiranom dijelu beha zajednice. Samo oružjem, tvrde Bošnjaci mogu se ušutkati crkvena zvona, koja im najviše smetaju kada zvone uoči mise zadušnice 27. srpnja, na godišnjice sodomsko-gomorskog stradanja Hrvata tog suvremenog europskog Teherankabula.
Zaustaviti taj muslimanski fašinacizam, odnosno nacifašizam na početku Trećeg tisućljeća, a za koji je Europa rekla nikad više, moguće je jedino mirnim, finalnim razdruživanjem već dobro razdružene beha zajednice. Time bi opet zajedno bez smetnji jedno drugom, kao u nekadašnjoj Bosni i Hercegovini, odjekivala i zvona sa crkava i ezani sa džamija, i u najljepšem svjetskom mozaiku se dodirivale crkve, džamije i sinagoge.
Vinko Đotlo/hratski-fokus.hr
