Međunarodni predstavnici u BiH su su odgovorni za rušilačku islamizaciju
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 28 Srpanj 2022 16:00
Omiljena meta, rušenje, oskvrnuća i izrugivanja bošnjačko-muslimanskih ekstremista u zbirnom beha entitetu islama katoličanstva i pravoslavlja je križ. Rušilački proces u kojeg je beha Muslimane uveo najradikalniji vjerski islamist u Bosni i Hercegovini, osuđivani muslimanski ekstremist, kasniji ratni zločinac Alija Izetbegović.
Od političke pojave tog kršćanofobiste, kao preteče mudžahedina i isilizma u BiH i svijetu, kršćani i njihova najveća svetinja križ našli su se na nezaštićenom odstrjelu na toj europskoj periferiji, povijesnom predziđu kršćanstva. Gotovo u svakoj prilici obraćanja svojim džihadistima Izetbegović stari, no ni mlađi nije drugačiji, udarao je žestoko na katolike i njihove najveće svetinje, križ i crkvu onu građevnu još više duhovnu Crkvu. Stoga je u prvom agresorsko-okupatorskom naletu na kršćane katolike krenuo u ubijanje njihovih vjerskih čelnika fratara. Brutalno i na isilovski način poklao je fojničke fratre na pragu crkve, njegove pristalice upadali su u crkvu u Zenici u vrijeme svete Mise i uzvikivali “Alah u ekber”, granatirali vitešku crkvu, novobiljansku bolnicu, na Putičevu rušili crkvu…
Crkva u Dolcu kod Travnika proživljava muslimansku agresiju kao kostur sa zidovima koji govore da je to bila crkva. Gučogorski samostan isilovski pljačkaju i kradu sve umjetnine, iako i ne znaju što je to umjetnička vrijednost. Prostorije samostana pretvaraju u zapovjedništvo svoje zločinačke vjerske muslimanske armije, a u dvorištu samostana kao „nenaoružana“ armija od kipa Svetog Franje prave metcima sito i pored kipa jednako tako metcima oskrnjuju Bibliju, da bi je kasnije zapalili. I sve se to događa u blizini konclogora za hrvatski narod u Gluhoj Bukovici kojeg redovito posjećuju ratni zločinci Izetbegović, Genjac, Džaferović, a vjerojatno među barbarima kao pripadnik barbarske armije nalazi se i Željko Komšić.
U Bugojnu, odakle je njegova zločinačka armija protjerala sav hrvatski narod, a velik broj masakrirali i masovne grobnice i danas ih kriju, bosansko i hercegovački Bin Laden, Alija Izetbegović, kaže za zvonjenje crkvenih zvona „da zvone za hajvan“.
U daytonskom primirju Bošnjaci nastavljaju gdje su Muslimani zaustavljeni. Ubrzano ruše i oskvrnjuju groblja, crkve, kapele, tijekom Mise ispred crkve prosvjeduju i prijete (Sarajevo). Smeta im kip Svetog Ivana Pavla II., ubijaju na najsvirepiji način hrvatske povratnike. Brane i opstruiraju uz pomoć visokih predstavnika povratak hrvatskih prognanika, a u njihova sela naseljavaju mudžahedine, vehabije, Arape i svoje muslimane kojima se svidi kuća i hrvatski posjed.
Muslimansko-bošnjački proces etničkog čišćenja Hrvata katolika, uz politički blagoslov visokih predstavnika odvija se u punom kapacitetu, pri čemu se zabranjuje proslava Nove godine, pale božićni vijenci na vratima katolika, ispisuju prijetnje na ulazima u gradove. Svakim danom sve je više zelenih muslimanskih gradova i sve manje, ili gotovo u nekima nema ni traga hrvatstva i katoličanstva.
U tom zločinačkom kršćanofobičnom procesu odjekuje muslimansko-bošnjački govor o održivosti takve, čiste muslimanske BiH, za sada bez katolika, sutra i bez pravoslavnih. Bosnu i Hercegovinu bošnjačko-muslimanski ekstremisti tim zločinima “građaniziraju”, a visoki predstavnici za šačicu Judinih srebrnjaka “demokratiziraju”, “multikonfesioniziraju” i “multinacionaliziraju”, u tolikoj mjeri da joj je slika toliko zelena i da ju je nemoguće razlikovati od slike talibaniziranog Afganistana ili bilo koje druge čiste islamske države.
Po muslimansko-bošnjačkom i visoko predstavničkom viđenju buduće beha zajednice samo takva čista muslimanska, za kakvu je ubijeno desetak tisuća Hrvata, i mnogima se kriju masovne grobnice, za koju su porušene crkve i groblja, i u kojoj se brani povratak hrvatskih prognanika, ima budućnost. Visoki predstavnici kao suvremene age i paše i umarširali su u taj kršćanofobistan ispunjen armijom kršćanofobista koji čekaju priliku daljnjeg širenja na Europu. Pred tolikom armijom kršćanofobista odjevenih u odore “građana”, “ostalih” i “komšića” gotovo je nestalo katolika i katoličanstva, i kao nikad do sad proširio se islam i muslimani. Otvoreno šalju poruke da u nekadašnjoj beha zajednici, nakon progona Srba i pravoslavlja u darovani im entitet, nema više mjesta za katolike. Sve je više gradova nekadašnje šarene beha zajednice u svojoj nacionalnoj i vjerskoj boji kao zeleno Sarajevo. Onaj grad koji je pokušavao zadržati beha nacionalnu i vjersku šarolikost meta je islamističkih kršćanofobista i u njemu se u kontinuitetu daytonskog primirja ruše katolički križevi, zastrašuju Hrvati katolici i izbacuju na margine društva. Groblja se katolička preoravaju i oskvrnjuju.
Na tom putu vjerski islamskih ekstremista, koji talibanski ruše sve katoličke znakove i svetinje, već duže vrijeme je Tuzla. Taj lažno, kao što je sve lažno što dolazi iz muslimanskih centara neviđenog kršćanofobizma, izvikani grad nacionalne i vjerske tolerancije i snošljivosti poprima sliku Sarajeva, a time i afganistanskih, iranskih i turskih čisti islamskih gradova. I nije prvi put da bošnjački islamistički talibani udaraju na katoličke križeve i svetinje u tom gradu. Pa stoga više i nije vijest kada se čuje da su bošnjački ćuvari Islamske revolucije u Tuzli na križevima ograde crkve svetog Ante ispisali parole vjerske ideologije “Alah is one”, i iscrtali slike polumjeseca sa zvijezdom. Komšićevi, Izetbegovićevi, Džaferovićevi, Mlaćini, Genjćevi, Halilovićevi džihadisti poslali su i stalno šalju poruke, da nema mjesta križevima, crkvama i katolicima u građaniziranoj, ostaliziranoj, komšićiziranoj, izetbegovićiziranoj, džaferovićiziranoj, mlaćiziranoj, genjćiziranoj, halilovićiziranoj, i inoj islamiziranoj beha zajednici. U tom vandalizmu kakav se ne viđa u civiliziranom europskom i zapadnom svijetu tolerancije i snošljivosti, vide se i otisci prstiju, gotovo svih visokih predstavnika. To potvrđuje činjenica da još uvijek svi ti džihadisti ostaju nekažnjeni, i nepoznati, pored tolike nedodirljive svemoći tih protektora, čime sami sebe svrstavaju suradnicima tih zločina.
Muslimansko-bošnjački zločini nad katoličkim križevima u Tuzli, pred božićne prijetnje katolicima u Sarajevu sa slikama kalašnjikova, materijal je kojeg Komšići, Izetbegovići, Džaferović i silna ta družina nekažnjenih ratnih zločinaca, uz šutnju visokih predstavnika, ugrađuju u temelje “građanske” a zapravo islamske Bosne i Hercegovine. Poslije rušenja svih križeva u Tuzli, a proces se privodi kraju, koji je sljedeći grad u kojem će se rušiti križevi, crkve, groblja, odgovor znaju visoki predstavnici, bivši i sadašnji, kao što znaju „Građani“ i „Ostali“ i njihovi lideri.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
