Prije 29 godina na Stipića livadi, muslimanski zlikovci i barbari počinili su još jedan u nizu genocida nad hrvatskim civilima
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 21 Kolovoz 2022 11:05
Jedini kontinuitet koji prolazi kroz povijest Bosne i Hercegovine od vremena okupacije od genocidno-konfesiocidnih Osmanlija, i prisilne pojave islama, u toj fratarskoj zemlji kraljevini kraljice Katarine, ispred kojeg je gotovo nestalo i dalje nestaje kršćana, je stravično, kakvo ni na jednom drugom dijelu kršćanskog svijeta nije zabilježeno:
progoni, obespravljivanje, ubijanje, stradanje, mučenje i nestajanje kršćana katolika Hrvata. Ta nepobitna činjenica politički vidljiva i danas u prisilnom islamskom građaniziranju ostatka ostataka tog domicilno autohtonog naroda i stradalničke posljedice katolika i katoličanstva u muslimanskoj agresiji osvajanja beha teritorija, kazuje i potvrđuje da nema stope bosanskohercegovačke zemlje koja nije natopljena krvlju katoličkih žrtava u obrani svete katoličke vjere.
Tolike nevine žrtve katoličkih mučenika posijano je sjeme katoličanstva, što je najveći i najsigurniji jamac trajnog ostanka i opstanka katolika Hrvata i hrvatstva, pa čak i danas kad muslimanski agresori prijete, uz šutnju visokih predstavnika, njihovom biološkom istrjebljenju, ne samo na okupiranim hrvatskim prostorima nego i na onim u muslimanskoj agresiji obranjenim.
Ne da se čini nego je strašna i opominjujuća istina da nikad u dugoj trinaeststoljetnoj hrvatsko katoličkoj opstojnosti, pa i uz milostinju turske Ahdname, u Bosni i Hercegovini Hrvati katolici nisu bili u težem, neslobodnijem, obespravljenijem položaju i opasnosti od fizičkog nestanka pred tako zapjenjennim muslimanskim kršćanofobistima kao što su danas. Kršćanofobizam kao globalni muslimanski rat protiv kršćana i kršćanstva Bosnu i Hercegovinu je, uz financijsku pomoć iz islamskih zemalja, dok je kršćanski svijet hranio gladne beha muslimane Bošnjake, izgradio tvrdu i sa svih strana ćuvanu i osiguravanu bazu za najradikalnije i najbrutalnije kršćanofobiste, čija mržnja prema Hrvatima katolicima je bila vidljiva u teheraniziranom Sarajevu kojim su marširali, pod vodstvom lidera muslimanskih partija, zapjenjeni džihadisti.
Posljedice njihovih ratnih i poratnih ubilačko terorističkih šetnji, s mačom u rukama i punom glavom mržnje prema Hrvatima katolicima i svemu što nije muslimansko, što nije u duhu šerijata, su sve jedna do druge Stipića Livade, čije utrobe su pune hrvatskih žrtava muslimanskog terorizma i ubijanja za Velikog Alaha na hrvatskoj trinaeststoljetnoj grudi. Naime, sve do tog, tragičnog 28. srpnja 1993. tih punih 530 godina, no nažalost ništa manje ni do dana današnjeg, broje se hrvatske žrtve za križ časni i slobodu zlatnu, pred tursko muslimanskim zlikovcima, koji od fratarske zemlje Bosne i Hercegovine kraljevine kraljice Katarine koja pred Osmanlijama pobježe preko Dubrovnika u Vječni grad Rim, a djeci joj prisilno nametnuše islam kao i stotinama tisuća druge otete katoličke djece, napraviše najveće svjetsko katoličko groblje.
U vremenskim intervalnim smjenama islamskih barbara Osmanlija odnosno Turaka, poturica i janjičara, Muslimana i muslimana, potomaka Osmanlija i Bošnjaka, mudžahedina i vehabija, islamiziranih Građana i Ostalih, povezivale su se jedna na drugu Stipića livade preorane hrvatskim žrtvama svakog povijesnog perioda od prisilne pojave islama na toj europskoj periferiji, predziđu kršćanstva.
Ne daju nepunih 560 godina islamistički barbari da prestane brojenje katoličkih žrtava u fratarskoj zemlji, što je povijesno svjetski vremenski rekord stradanja katolika od strane islama i muslimana. Ne samo vremenski dugo nego i mučno, ponižavajuće, iživljavajuće, i za ljudski um nepojmljivo brutalna ubijanja, smaknuća, pokolja i čak iznad životinjskog nagona likvidiranja žrtava, samo zato što su nevjernici, katolici. I tog stravičnog pokolja, iz muslimanske mržnje prema katolicima i katoličanstvu, 28. srpnja 1993., zločinačko teroristička muslimanska armija i njihovih instruktori za ubijanja, mučenja i masakriranja, prije 29 godina na Stipića livadi, muslimanski zlikovci i barbari počinili su još jedan u nizu genocida nad hrvatskim civilima, ženama, djeci, sestrama, majkama, bakama i djedovima jednako brutalan kakve su činili njihovi predci Osmanlije u vrijeme danka u krvi u okupiranoj BiH.
Najstrašniji zločini muslimanskih zlikovaca su, kroz cijelu povijest svijeta, iz mržnje prema vjeri katolika, što je vodljivo i kroz pokolj muslimanske armije na Stipića livadi 33 hrvatska branitelja i civila, slike žrtava izvađenih očiju, smrskanih lubanja, odrezanih ruku, nogu i genitalija, žicom svezanih ruku i pucnjeva u potiljak. Isti brutalni zločini islamista kakve su počinili u Lašvanskoj dolini, Križančevu Selu, Buhinim Kućama, Miletićima, Gučoj Gori, Maljinama, Vitezu, Travniku, Bikoši, Novom Travniku, Brdu, Grahovčićima, Pojskama, Putkovićima…
Stravična slika na svim Stipića livadama diljem okupiranih hrvatskih prostora, danas etnički i vjerski čisti muslimanskih teritorija, crna je ostavština džihadista čije junaštvo mjere i vrjednuju bošnjački političari i lideri svakog predznaka, narodnim herojima, počasnim građanima, stavljajući ih kao uzor dolazećim zlikovcima.
Da bi broj hrvatskih žrtava još uveličali nakon iživljavanja nad žrtvama, zlikovci kako to znaju samo muslimani biti, miniraju leševe kako bi stradali njihovi bliži, roditelji, djeca, žene i prijatelji kada ih budu sabirali i pokapali. Imenom i prezimenom poznati počinitelji tog zločina genocida pripadnici terorističke 44. brdske brigade 4. Korpusa zločinačko talibanske A BiH, u blizini Stipića Livade počinili su jednako tako strašan, i još uvijek nekažnjen zločin nad Hrvatima u Doljanima.
Zločini s kojima se muslimani ponose u rijekama hrvatskih žrtava razasutih po Stipića livadi, Doljanima, Maljinama, Jablanici, Miletićima, Bugojnu, Travniku, Vitezu, Zenici, Sarajevu, Gučoj Gori, Bikoši i svim beha livadama i brdima kroz koje su prošli i danas prolaze nekažnjeni muslimanski počinitelji genocida nad katolicima, iz mržnje prema vjeri. Svi ti muslimanski krvnici, Behremi Bećiri, Dževadi Mlaće, Halidi Genjci, Šefici Džaferovići, Ismeti Eglenovići, Amiri Halilhodžići, Jusufi Kevrići, Mehmedi Alagići, Izetbegovići, Silajdžići, Halilovići, Cikotići…, pa i mirnodopski Komšići, pravit će i dalje i Stipića livade i Doljane, i širiti groblja katolika po okupiranoj Bosni, budući da ni pred kojim sudovima niti su odgovarali niti kažnjeni za tako velike strahote počinjenih zločina. Jedini način da ih se zaustavi i njihove sljedbenike je povlačenje i ograđivanje granica Hrvatske Republike Herceg Bosna, koja može da zaustavi muslimanske barbare u zločinima nad Hrvatima kao što su i granice RS zaštitile Srbe.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
