Priča o šeiku je paravan
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 12 Prosinac 2022 15:06
Tajanstveni kupac polovice Fortenove, šeik Alketbi, sve više podsjeća na Sir Olivera iz kultnog stripa “Alan Ford”. Lukavi Sir Oliver, znaju to ljubitelji stripa, sklon je radnjama s one strane zakona, a poznat je po uzrečici koju izgovara kad se upušta u sumnjive poslovne transakcije: “Cijena? Prava sitnica!”.
Baš poput legendarnog Sir Olivera, izgleda da ni naš šeik ne raspolaže financijskim sredstvima za koje je tvrdio da ih ima jer se pokazalo da je u cijeli posao uložio svojih par stotina eura, dok je za ostalih 400 milijuna eura dobio kredit ruske banke izravno podređene Putinu i njegovu najužem krugu! To podsjeća na naše zloglasne “menadžerske kredite” iz vremena pretvorbe 1990-ih, kada su odabrani pojedinci kreditima hrvatskih državnih banaka kupovali najvrjednija hrvatska poduzeća bez uložene kune, a za kredite su jamčili imovinom tih istih poduzeća.
Kako stvari izlaze na vidjelo, sve je jasnije da su Fortenovu zapravo kupili ruski (i hrvatski) oligarsi novcem koji zbog sankcija nemaju gdje plasirati pa im se Fortenova ukazala kao idealna prilika. Šeik je tu samo paravan koji treba glumiti bogatog i ozbiljnog kupca. Uspije li kupiti Fortenovu, bit će to jedinstven slučaj na zapadu da najuži krug ljudi oko Putina, unatoč najstrožim sankcijama, i dalje može novac stečen korupcijom u Rusiji prebacivati na zapad i legalizirati ga u srcu Europske unije.
Potpuni anonimus
Naime, u pismu koje je poslao nizozemskom sudu arapski lažni šeik Saif Alketbi pokušao je objasniti kako je došao do udjela Sberbanka, vrijednog 500 milijuna dolara, u bivšem Agrokoru. Riječ je o slučaju koji je šokirao hrvatsku gospodarsku, političku i opću javnost i koji može imati ozbiljne posljedice na hrvatsku reputaciju u SAD-u i ostatku Zapada.
Dok se očekivalo da će hrvatski mirovinski fondovi kupiti Sberbankovih 41,8 posto Fortenove, dogodio se obrat – mirovinci su u zadnji čas odustali od kupnje, da bi se iznenada saznalo da je udio Sberbanka kupio nepoznati “šeik” Saif Alketbi iz Dubaija. Hrvatski mediji odmah su posumnjali u cijelu priču pa se počelo propitivati stoji li iza cijele transakcije zapravo ruski oligarh hrvatskog porijekla Krešimir Filipović, vlasnik velike ruske kompanije Velesstroy koja se obogatila na poslovima s Putinovom energetskom elitom. No to je samo jedan mali detalj koji je vodio priču prema Krešimiru Filipoviću. Brojni su drugi argumenti išli u prilog ovoj tezi, a nakon što smo proučili dokumentaciju koju je lažni šeik Alketbi poslao nizozemskom sudu, još smo uvjereniji da je on zapravo paravan za ruske oligarhe, uključujući i Krešimira Filipovića, koji su stvarni kupci hrvatske strateške kompanije. No krenimo redom.
Lažni šeik Alketbi nedavno se obratio nizozemskom sudu sa zahtjevom da sud prizna njega kao novog suvlasnika Fortenove i pritom je iznio kronologiju događaja i dostavio sudu određenu dokumentaciju kojom pokušava dokazati da je on zaista kupio polovicu Fortenove. Zahtjev je podnio nizozemskom sudu jer su sve dionice Fortenove zapravo unutar Zaklade Fortenove (Fortenova STAK) koja je otvorena u Nizozemskoj. No njegovi dokazi otvaraju više pitanja nego što nude odgovora. A i sama dokumentacija izaziva sumnje jer, primjerice, dostavljene fotokopije potvrda o plaćanju milijunskih iznosa nemaju nikakve potpise, pečate ili slično.
Najšokantnije je to što je u cijeloj dokumentaciji vidljivo da je šeika Sberbankov udio u Fortenovi stajao 157 eura (10.000 rubalja), a da je ostatak od gotovo 500 milijuna eura vrijednosti udjela Fortenove kupio na popust za samo 390 milijuna eura, i to kreditom Gazprombanka. Dakle, šeik je u posao uložio ukupno 157 eura (1182 kune), dok je za ostatak iznosa dobio kredit od ruske državne banke. Naravno, Gazprombank je pod sankcijama SAD-a i Velike Britanije, a EU ga je izuzeo iz sankcija jer preko njega ide plaćanje plina ruskom plinskom gigantu Gazpromu.
Brzinski rad
No to nije sve. Alketbi je cijeli posao kupnje Fortenove obavio u jednom jedinom danu, u ponedjeljak 31. 10. 2022. Zašto je to važno? Zato što je 31. 10. 2022. po pravilima EU-a bio zadnji dan do kada je Sberbank mogao prodati svoj udio, ali nekomu tko nije pod sankcijama. Pritom je morao dobiti prethodno odobrenje nizozemskih vlasti za prodaju.
Rekonstrukcijom Alketbijevih argumenata upućenih nizozemskom sudu dolazimo do njegove strane priče, koja potiče ozbiljna pitanja o njezinoj vjerodostojnosti. Budući da je bio zadnji dan za prodaju, Alketbi je sudu ponudio uzbudljivu priču.
Alketbi, naime, tvrdi da se za Fortenovu počeo zanimati u ljeto 2022., kada je od Miodraga Borojevića doznao da ruski Sberbank nastoji prodati svoj udio u Fortenovi jer je pod sankcijama. Prema Alketbijevim riječima, od rujna 2022. pažljivo je pratio pregovore Sberbanka s hrvatskim mirovinskim fondovima o prodaji Sberbankovih udjela. Sberbank je želio prodati SBK ART u kojem drži 41,82 posto Fortenove do 31. 10. 2022. jer je to krajnji rok za prodaju po sankcijskim propisima EU-a. Alketbi kaže da je otprilike u isto vrijeme predstavnicima Sberbanka dao do znanja da je zainteresiran za kupnju udjela u Fortenovi. Njegova je ideja bila predložiti stjecanje udjela uz popust ako pregovori s fondovima propadnu. Alketbijev tim u Moskvi je navodno prije toga pristupio Gazprombanku kako bi razmotrili mogućnost hitnog financiranja tog potencijalnog posla.
Alketbi navodi da je 28. 10. 2022. doznao da su hrvatski mirovinski fondovi odustali od posla i da je Sberbank spreman prodati udjele njemu. U iduća tri dana, tvrdi Alketbi, dogovorili su i proveli sve potrebne korake u kupoprodaji. Kupoprodaja je, po njegovim riječima, imala dvije transakcije. Najprije je kupio tvrtku SBK ART za njezin nominalni iznos od 10.000 rubalja (157 eura), da bi potom kupio i prava na udjele u Fortenovi (koji vrijede 468 milijuna eura plus kamate). Ta prava Alketbi je navodno kupio za 24,453 milijardi rubalja (ekvivalent od 390 milijuna eura). Dakle, Alketbi je ono što su hrvatski mirovinski fondovi trebali platiti 500 milijuna eura dobio za 390 milijuna.
E sad, ključno je pitanje kako dotad anonimni poslovni čovjek iz Dubaija ima 390 milijuna eura viška za ulaganja. Odgovor je: NEMA. Naime, osim onih 157 eura,
Alketbi za Fortenovu nije uložio ni eura, nego je nekim poslovnim čudom uspio od ruske državne banke Gazprombanka dobiti kredit u tom iznosu, i to isti dan kad je kupio SBK ART.
Beznačajna tvrtka
Ali ni tu nije kraj, Alketbi naravno nema 390 milijuna eura, a nije lud da ih osobno posudi od Rusa. Zato je, umjesto njega, kredit podigla i kupnju obavila tvrtka Aivazovsky Invest koju je za tu svrhu kupio taj isti dan. Aivazovsky Invest je naravno tvrtka bez ikakvog značaja, a osnovana je u travnju 2022. Međutim, takvoj beznačajnoj tvrtki, Gazprombank je u jednom danu odobrio i isplatio kredit od 390 milijuna eura. Aivazovsky Invest je isti dan platio Sberbanku udjele u Fortenovi. Kako se sve ovo navodno odvilo u jednome danu, Alketbi je prešutio nizozemskom sudu da se u vlasništvo Aivazovsky Investa upisao tek 15 dana nakon što je sve obavljeno.
Dotad je vlasnik Fortenove i dužnik za kredit od 390 milijuna eura bio anonimni stari vlasnik beznačajnog Aivazovsky Investa.
Ono što je ključno u pogledu sankcija jest da je, de facto, jedna ruska banka Sberbank pod sankcijama prodala svoj dio Fortenove drugoj ruskoj banci Gazprombanku i da sad o nizozemskom sudu ovisi hoće li tu transakciju smatrati kršenjem sankcija ili neće.
Međutim, priča postaje još zanimljivija kad je stavimo u hrvatsku perspektivu jer svi krakovi ove poslovne hobotnice vode k Malom Lošinju i ruskoj poslovnoj oazi koja ondje cvjeta već deset godina.
Mediji od prvog glasa o arapskom šeiku sumnjaju da je Fortenovu zapravo kupio krug ruskih oligarha oko Krešimira Filipovića, koji je vlasnik ruske građevinske kompanije Velesstroy. Krešimir Filipović je i sam ruski oligarh jer Velesstroy od ruskih državnih poduzeća pod Putinovom kontrolom dobiva poslove vrijedne desetke milijardi eura.
Naravno, u Rusiji milijunske poslove s državom mogu dobiti samo poduzeća koja pripadaju uskom krugu Putinovih pouzdanika, uglavnom njegovih kolega iz vremena KGB-a.
Velesstroy najviše poslova dobiva preko velikog ruskog naftnog i plinskog poduzeća Transneft. Direktor Transnefta je Nikolaj Tokarev, dugogodišnji Putinov znanac i bliski suradnik. Osamdesetih godina 20. stoljeća služio je s Putinom u KGB-u. Tokarev je pod sankcijama SAD-a, EU-a i ostalih zapadnih država.
Svoj poslovni i financijski uspon, odnosno ulazak u uski krug osoba od Putinova povjerenja, Filipović ponajviše zahvaljuje vezama svoje nevjenčane supruge Anastasije Rakove, zamjenice gradonačelnika Moskve Sergeja Sobjanina koji je također pod sankcijama EU-a, SAD-a i ostalih. Rakova je usko povezana s Putinovim uskim krugom. Ruski oporbeni mediji upravo su nju isticali kao glavnu poveznicu Velesstroya i Putinova režima. Pritom se Velesstroy opisuje kao kompanija preko koje Putinov uski krug izvlači državni novac izvan zemlje.
Povezanost Anastasije Rakove i moskovskog gradonačelnika Sobjanina traje već 24 godine. Koju god da je funkciju obavljao, Sobjanin je za sobom povlačio i Anastasiju. Ona mu je još 1998. bila asistentica u lokalnoj dumi okruga Hanti-Mansijsk u Sibiru, da bi od 2018. postala njegova zamjenica u Moskvi. Njihova veza je toliko dugotrajna da su ih ruski mediji povezivali i privatno.
Zaradu iz Rusije Krešimir Filipović je usmjeravao na Mali Lošinj, zajedno sa svojim bivšim poslovnim partnerom Mihajlom Perenčevićem, od kojeg je i otkupio Velesstroy. Na Malom Lošinju oni su faktični vlasnici cijelog otoka jer su u vlasništvu hotelijersko-trgovačke grupe Jadranka d.d. koja ima brojne nekretnine i poslove na Malom Lošinju.
Mutne transakcije
Priča o Malom Lošinju zanimljiva je zato što se u kompliciranim poslovnim transakcijama Jadranka d.d. nekako iz vlasništva Rusa koji su danas svi redom pod sankcijama stvorila u vlasništvu Filipovića i Perenčevića. I tu bi nadležne službe trebale ispitati kako su Rusi nakon sankcija odjednom prestali biti vlasnici – postoji ozbiljna sumnja da je riječ samo o fiktivnom izlasku iz vlasništva da bi se izbjegle sankcije.
Nekoliko zanimljivih činjenica pobuđuje sumnju da je Krešimir Filipović uključen u kupnju Fortenove. Naime, sve poslove za Alketbija u Moskvi obavila je izvjesna Irina Olegovna Šamraeva. Hrvatski mediji već su objavili da Šamraeva svake godine ljetuje u Hrvatskoj. Pogađate već, na Malom Lošinju.
Druga osoba koja povezuje Filipovića s Fortenovom je Miodrag Borojević koji je ranije bio Sberbankov član uprave Fortenove. Borojević je s Filipovićem u dugogodišnjem poslovnom odnosu, a novinarima je rekao kako se redovito čuju. Uz to je medijima priznao da je Alketbiju bio savjetnik pri kupnji te je izjavio da će, ako se Alketbi upiše u Nizozemskoj kao suvlasnik Fortenove, postati član “boarda” Fortenove. To potvrđuje da ipak u cijeloj transakciji nije bio samo savjetodavac, nego da je dogovorio i fotelju ako Alketbi uspije.
Alketbi je Borojevića pri nizozemskom sudu uvalio u jedan veliki problem. Naime, Borojević je novinarima tvrdio da je Alketbi “dulje vrijeme” pratio Fortenovu i tražio od njega savjete o kupnji. Čak je izjavio da je Alketbi još 2019. godine u Moskvi pregovarao o kupnji, ali da je tada cijena bila previsoka. S druge strane, Alketbi tvrdi da se za Fortenovu zainteresirao tek u ljeto ove godine, i to nakon što ga je Borojević obavijestio o mogućoj prodaji.
Dakle, prema Alketbiju, Borojević je prvi njemu pristupio tek ovo ljeto, a nizozemskom sudu Alketbi ni ne spominje da je čuo za Fortenovu prije ovog ljeta, a kamoli pregovarao o kupnji u Moskvi. Netko od njih dvojice nije govorio istinu.
Miodrag Borojević novinarima je na zagrebačkom aerodromu tvrdio da Alketbi ima ogromna sredstva i jahtu vrijednu 500 milijuna eura, da bi se ispostavilo da Alketbi nema ništa jer je za navodnu kupnju Fortenove morao dignuti kredit u Gazprombanku. A i po Alketbijevim poslovnim udjelima koje je nabrojao u pismu nizozemskom sudu vidljivo je da je skromni ulagač u nekoliko poslovnih projekata sumnjive profitabilnosti. Zasigurno ni jedan od poslova kojim se bavi nema ni približan kapacitet da mu donese milijunske dolarske zarade, a kamoli imovinu vrijednu nekoliko stotina milijuna dolara.
I Gazprombank ukazuje na veze s Filipovićem. Naime, Gazprom je jedan od većih naručitelja poslova za Filipovićevu rusku tvrtku Velesstroy, a Gazprombank je s Velesstroyem imao brojne kreditne i leasing ugovore. Štoviše, pojavila se informacija da Velesstroy u Rusiji ima potraživanja otprilike u istom iznosu kao i vrijednost Sberbankova udjela, pa se pretpostavlja da je Krešimir Filipović ova dugovanja od ruske države naplatio Fortenovinim dionicama.
A i sam Gazprombank je zanimljiva banka. Osnovana je u sklopu ruskog plinskog giganta Gazporoma, koji je kralježnica Putinova režima i njegova krava muzara. I samo vitalna ovisnost Europe o ruskom plinu je spriječila da se Gazprom i njegova banka stave pod najstrože sankcije EU-a, što nije spriječilo Amerikance i Britance da to učine. To je zato što europske države ruski plin plaćaju upravo preko Gazprombanka.
Krava muzara
Samo bi iznimno naivna osoba mogla povjerovati da bi Gazprombank dao ogroman kredit nekakvom Arapinu bez odobrenja ili sudjelovanja osoba iz najužeg Putinova kruga, tako da je sama ta činjenica dovoljna da se cijela kupnja Fortenove gleda s debelom skepsom. Pogotovo kada se zna da je Gazprombank nakon sankcija postao jedina ruska banka preko koje ruski oligarsi mogu izvući novac iz Rusije.
I kao što je to uvijek slučaj s Putinovim najužim krugom, i šef Gazprombanka je njegov bivši kolega iz KGB-a. Riječ je o Andreju Akimovu, koji je šef Gazprombanka već 20 godina, od 2018. je pod američkim sankcijama, a od 2022. i pod britanskim. Britanska novinarka Catherine Belton ga je u knjizi “Putinovi ljudi: Kako je KGB vratio nazad Rusiju i krenuo na zapad” opisala kao “jednog od najvažnijih financijera Putinova režima”. Kredit od 390 milijuna eura zasigurno ne bi mogao dobiti nitko bez izravnog odobrenja Andreja Akimova, a možda i od samog Putina. Nepoznati Arapin sigurno nije osoba koja bi u današnjim okolnostima mogla dobiti takav kredit. Zato se iza njega mora kriti neka puno važnija osoba, osoba iz najužeg Putinova kruga.
U svakom slučaju, priča o kupnji Fortenove otvara brojna pitanja koja će hrvatska država morati temeljito ispitati. Ono što zabrinjava jest da nismo vidjeli hrvatske institucije da reagiraju. A podsjećamo da je Fortenova kompanija od sistemskog značaja za Hrvatsku i kao takva je ona pitanje zaštite nacionalne sigurnosti. Teško je shvatiti pasivnost kojom hrvatska država gleda predaju nacionalnih bogatstava kojima Fortenova upravlja sumnjivim arapskim mešetarima.
Hrvatska je slaba točka režima sankcija Rusiji
Cijeli slučaj iznimno je problematičan i iz političke i sigurnosne perspektive, posebno zato što postoje sumnje da preko Fortenove ruski kapital i dalje ulazi u Hrvatsku i ispada da je Hrvatska slaba točka sankcijskog režima Europske unije. A posebno problematično pitanje prodaje Fortenove jest hrvatsko partnerstvo sa SAD-om. Jer Amerikanci sigurno neće blagonaklono gledati kako Putinovi oligarsi spašavaju i plasiraju svoj prljavi novac u Hrvatsku. Krajnje je vrijeme da se Hrvatska postavi kao država i odreže krakove ove rusko-arapske hobotnice.
Šeik samo na papiru ima ogromno bogatstvo
I dok smo od Borojevića slušali o velikom Alketbijevu bogatstvu, sam Alketbi nabrojao je poslove u kojima ima udjele iako to nigdje ne dokazuje nizozemskim sucima. Nakon velikih riječi, ispalo je da Alketbi ima udjele u UAE-ovoj kompaniji za nekretnine D-One Properties, kompaniji na Britanskim Djevičanskim Otocima koja se bavi umjetnom inteligencijom ILA Holding, kompaniji UAE-a koja je partner Amazona u UAE-ovu Xoom Delivery Serviceu i UAE-ovoj kompaniji Xoom Volt koja zastupa vodeći brend električnih vozila u UAE-u. Navodi i da je vodeći partner u lancu Novo Group, jednom od tri najveća lanca ljekarni u UAE-u. Unatoč velikim riječima, ne djeluje kao poslovni portfelj osobe koja ima 500 milijuna eura viška za ulaganje u kompaniju za koju je prvi put čuo ovo ljeto.
7dnevno
