Dubravkino pisanje osamdesetih, bilo je pisanje protiv Hrvatske
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 29 Ožujak 2023 12:00
Dana 17. ožujka 2023. na HRT-u vijest da je u Londonu preminula „hrvatska“ književnica Dubravka Ugrešić. A čini mi se da netko nedavno na HRT-u reče da su Dubravku Ugrešić čitali i europski uglednici-političari.
U kontekstu te uloge književnice Dubravke Ugrešić u politici, povodom njezine smrti, svoj komentar daje i književnik Velimir Visković pa kaže kako je pogrješno Dubravku Ugrešić smatrati disidentom Hrvatske (Franje Tuđmana). Jer je ona, kaže Velimir Visković, pisala i prije, za vrijeme Jugoslavije što ja uspoređujem sa slučajem Rohinga prije 2-3 godine. A pojam disident je za mene, u ovom slučaju preblag za Dubravku Ugrešić. Preblag i neprikladan. Jer znamo da je disident, uglavnom pozitivna osoba. Taj pojam se koristi, samo za protivnike totalitarnog režima.
To su osobe koje pišu (govore) protiv totalitarnog režima u svojoj državi, u svom narodu. A Dubravka Ugrešić, Hrvatska (Tuđman) i Jugoslavija? Očito, tu je književnik Visković, kada kaže da je Dubravka Ugrešić pisala, i prije, još 80-ih, pobrkao lončiće. Kao da to pisanje, 80-ih nije moglo biti protiv buduće države Hrvatske. I Bruno Bušić je pisao, kada i Dubravka Ugrešić, za vrijeme Jugoslavije, pa je zbog tog pisanja ubijen.
Sad se sjetimo slučaja Rohinga prije 2-3 godine. Na televiziji, nekoliko dana, nekoliko puta na dan, po nekoliko minuta, gledamo, kako u Aziji, kozjom stazom hodaju neki ljudi. Kažu da su to Rohinge, u progonu. I „demokratski svijet“ ustaje, u zaštitu Rohinga, neka. A Vukovar? Je li taj „demokratski svijet“ gledao razaranje Vukovara? Kako nije. To je gledao… i William Engdahl, i Noam Chomsky, i Umberto Eco, i Alain Finkielkraut. Ali William Engdahl čita Dubravku Ugrešić.
Baš tako, ovu tragediju Hrvata, možemo svesti na onu „selo gori, a baba se češlja“ – Vukovar (Hrvatska) gori, a Umberto Eco čita Dubravku Ugrešić disidenta Franji Tuđmanu. William Engdahl čita Feral Tribune – intervju Mire Bajramovića, odnosno, čita disidenta Franji Tuđmanu. Što je krajnje oportuno i problematično. Kada je svima jasno da je postojao srpski plan za genocid nad Hrvatima na određenom teritoriju, koji se i ostvario u RS-u, biti disident otporu tog genocida, je nemoguće! Pa je pojam disident, u ovom slučaju neprikladan i promašen.
I za kraj, slučaj koji to sve potvrđuje i rasvjetljava. Kao što smo gledali razaranje Vukovara i Rohinge na onoj kozjoj stazi, tako smo gledali kako na početku srpske agresije na Hrvatsku, jedan tenk JNA gnječi milicijski stojadin, u vožnji. A zašto tenk JNA gnječi ‘milicajski’ stojadin? Zato što je tenkist Srbin, koji zna da su u tom stojadinu Hrvati koji su prešli na hrvatsku stranu. Ti nesretnici nisu mogli pobjeći tenku. Bili su u zamci. Koja strašna i okrutna smrt. Hrvatska smrt i srpska podmuklost i mržnja. A Europa čita „disidente“ Franje Tuđmana.
Jure Vukić, Tribanj/hrvatski-fokus.hr
