Javna isprika biskupa Hranića
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 04 Travanj 2023 07:00
Svekolika javnost i dio katoličkog klera osudili su postupke i izjave biskupa Hranića, povodom njegovih postupka i izjava o slučaju svećenika pedofila, koji je seksualno zlostavljao djecu i bio prijavljen od strane roditelja te djece. Formalno pravno biskup je postupao po zakonima države i crkve.
Međutim, u svemu tome nije bilo ljudskosti i empatije prema žrtvama. Dapače. Biskup je štitio svećenika, koji je bio “star i nemoćan, kojemu bi se srušio sav svijet”, da ga je maknuo iz župe. Kakvog li razmišljanja ! Kakav svijet su iskusile i kakav život su imale žrtve zlostavljanja? Koga briga! Toj djeci je život započeo u zlostavljanju, ne bilo kakvom, već seksualnom i to od strane osobe koja bi ih od svih zala ovoga svijeta trebala štititi i čuvati.
Same prijave tog zlostavljanja su kasnile. Biskup kome su prijave podnesene je dodatno kasnio. Krivac je osuđen, ali nije kažnjen, zahvaljujući svojem nadređenom, koji ga je štitio. Sad najednom, kad je slučaj došao u javnost i javnost ostala zgroženom, nadležni biskup je dobio prosvjetljenje, pokajao se zbog svog činjenja i nečinjenja i ispričao žrtvama i javnosti. Što reći na to ? Bog svima sve oprašta nakon iskrenog kajanja. Ljudi ne opraštaju. Nije dovoljno samo kajanje, potrebna je i određena kazna, da bi se dobila potrebna satisfakcija. Počinitelj nije kažnjen. Priroda se za to pobrinula. To se valjda i čekalo, kako bi se cijeli slučaj prekinuo i zataškao. U nas postoji velika i moćna kultura zataškavanja, posebice u crkvenim redovima. Nije to samo u nas. Ide to sve do pojedinih visokih crkvenih poglavara, pa i do samog Svetog oca pape. Aktualni papa od toga ne bježi. Svakodnevno upozorava na taj veliki grijeh u redovima klerika. Neke njegove podređene to ne obvezuje. Ti i takvi nastoje sve pedofilske zločine , u svojim redovima zataškati ili umanjiti. Oni štite počinitelje tog zločina. Žrtve su to sporedne i manje važne. Nema razumijevanja i potrebne empatije prema žrtvama. Kakva je to vjera koja to dopušta ? Gdje je nestala ljubav i samilost prema nemoćnima i oštećenima? Umotane su u svilu i kadifu i zaogrnute plaštem licemjerja.
To je velika i teška tema. Nije o tome lako govoriti i pisati. Time bi se trebao baviti multidisciplinarni (svjetovni i crkveni) tim stručnjaka.
Javna isprika biskupa Hranića je presedan. Pritisnut dokazima i osudom javnosti biskup se ispričao. To je zakašnjela isprika, koja ga ne ekskulpira. Ta isprika nikome, osim njemu, ništa ne znači. Meni je to pomalo licemjerno. Ne znaš što bi mislio. Znači li ta isprika kako će ubuduće biskup reagirati primjereno i na vrijeme. Pitanje je samo što bi to bilo primjereno iz biskupova gledišta. On sigurno svoj svjetonazor nije promijenio u ova tri dana, od njegove konferencije o postupanju u navedenom slučaju, do javne isprike.
Kako bilo da bilo sve to u slučaju i oko slučaja ostavlja gorak okus i stvara određeno nepovjerenje u one koji bi te morali paziti, braniti i štititi.
Neki kažu kako u ovo pred uskrsno vrijeme nije dobro i primjereno govoriti i pisati o ovim i ovakvim temama. Kaj god! Uskrs je najveći i najradosniji kršćanski blagdan. Bilo bi dobro sve loše očistiti i osvijetliti, a ne pospremati pod tepih i praviti se kao da ništa nije bilo. Licemjerju tu nema mjesta.
Otvorena srca i uma bi trebalo ići naprijed, ponizno, strpljivo i ustrajno, s povjerenjem jednih u druge.
Ankica Benček
