Kraj dominacije Zapada: dolar gubi utjecaj neslućenom brzinom; BRICS preskočio G7
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 27 Travanj 2023 17:00
Je li vrijeme za paniku i žurni preustroj zapadne politike s „mrkve i batine“ samo na „mrkvu“?
Povjerenja između „Globalnog juga“ i (odnedavno združenog) Zapada već odavno nema.
Rane su na „jugu“ još uvijek i svježe i bolne, a prilika koja im se upravo nudi za njihov razvoj i za slušanje i njihovog glasa na međunarodnoj pozornici nikad dostižnija, a možda i posljednja. Teško da će ju htjeti propustiti
Globalna geopolitička borba bez presedana, koja traje posljednje desetljeće i čija se kulminacija upravo sada odvija pred našim očima, dovodi do tektonskih promjena i sloma konstrukcije svijeta kojeg smo donedavno poznavali (do ruske invazije na Ukrajinu).
Većina se analitičara uglavnom slaže u jednom: dolazi do završetka globalne dominacije Zapada i pojave multipolarnog svijeta, iako je združeni Zapad još uvijek najjača silnica koja u svojim rukama drži najvažnije poluge moći i upravljanja – prije svega međunarodne financijske institucije i dolar – kao ključnu rezervnu valutu.
Međutim, i ti se trendovi ubrzano mijenjaju: pojavljuju se alternativne financijske organizacije, a trend smanjenja utjecaja dolara u globalnoj trgovinskoj razmjeni smanjuje se nevjerojatnom dinamikom – puno većom nego je bilo tko očekivao.
Zanimljivo, kao jedan od glavnih razloga tog procesa stručnjaci uglednih zapadnih analitičkih krugova i specijaliziranih medija navode ni manje ni više nego američko uvođenje proturuskih sankcija!
Ali krenimo redom.
Utjecaj dolara lani se smanjio 10 puta većom brzinom od dosadašnje
Da je trend smanjenja globalnog utjecaja dolara postao zabrinjavajući svjedoči i autorski tekst Robina Wiggleswortha objavljen ovih dana u utjecajnom britanskom The Financial Timesu. Autor navodi kako dolar sada čini manje od polovice svjetskih rezervi, što je zapravo nevjerojatan podatak ako usporedimo s podacima objavljenim u nastavku istog teksta.
Pri tom se pozvao na Stephen Jena, poznatog valutnog analitičara koji je nekoć radio u Morgan Stanleyu, koji je izračunao da se „udio dolara u svjetskim službenim rezervnim valutama smanjio sa 73% u 2001. na 55% u 2021., dok je 2022. pao na svega 47%. Pad prošle godine je čak 10 puta brži u odnosu na ranije! <
Dakle, trend je jasan.
Ali pogledajmo što dalje zanimljivog kaže Jen, a prenosi spomenuti autor u tekstu FT-a.
Jen tako tvrdi da je američki dolar pretrpio razarajući kolaps kao rezervna valuta, a da je „proces ubrzan odlukom Washingtona da demonstrira svoju moć nad globalnim financijskim sustavom temeljenim na dolaru i upotrijebi ga protiv Rusije“.
„Globalni jug“ ubrzano kupuje zlato, a predvode ga Kina, Rusija i Indija! Stiže li nova valuta?
U istom mediju – The Financial Timesu, drugi autor, Ruchir Sharma, predsjednik Rockefeller Internationala, u tekstu od 23. travnja navodi kako se danas velika većina promatrača slaže da slabljenje američkog dolara ne može rezultirati gubljenjem njegovog statusa dominantne svjetske valute, jer na horizontu nema alternative na vidiku. Međutim, odmah i dodaje kako „to može biti istina“, ali da o tome „ne vrijedi govoriti onim brojnim zemljama koje užurbano pokušavaju pronaći alternativu američkoj valuti“.
Pri tom kao ogledni primjer navodi zlato, koje je u šest mjeseci poskupilo za 20% zbog velike potražnje. Ali njegovi glavni kupci nisu postali različiti ulagači koji traže sigurnije utočište, „već središnje banke, koje naglo smanjuju svoje dolarske posjede i traže sigurne alternative za njih“. Danas kupuju više zlata nego ikada od 1950. godine od kada se bilježe takvi podaci, navodi FT, i dodaje da je mjesečni udio potražnje središnjih banaka sada dosegao rekordne visine i iznosi 33% globalnog volumena.
U kupnji zlata prednjače središnje banke zemalja u razvoju s čak 90%, uključujući Rusiju, Indiju i Kinu, pri čemu „nije slučajno da ove tri države pregovaraju s Brazilom i Južnoafričkom Republikom o stvaranju nove valute koja može izazvati dolar“. Autor podsjeća i na nedavno izrečene riječi brazilskog predsjednika Lule da Silve tijekom boravka u službenom posjetu Pekingu: “Svake večeri pitam se zašto su sve zemlje prisiljene trgovati u dolarima.” Pri tom je napomenuo da bi alternativa dolaru pomogla “uravnotežiti svjetsku geopolitiku”.
Danas je pod sankcijama Zapada čak 30% svjetskih država!
FT podsjeća i na još jedan frapantan i malo poznat podatak. Autor teksta u britanskom mediju napominje kako je danas 30% svih zemalja svijeta pod sankcijama SAD-a, EU-a, Japana i Velike Britanije, a da ih je početkom 90-ih bilo svega 10% i da su se donedavno uvodile uglavnom protiv malih država. „No tada je ova skupina zemalja pokrenula sveobuhvatnu ofenzivu sankcija protiv Rusije…, isključivši ruske banke iz globalnog sustava plaćanja u dolarima. Odjednom je svima postalo jasno da svaka država može postati meta.“ – piše The Financial Times.
SAD je pretjerano uvjeren u nepobjedivost dolara i vjeruje da su sankcije besplatan način za borbu protiv Rusije bez uporabe trupa. Ali Amerika plaća cijenu takvog samopouzdanja, jer zemlje napuštaju dolar. Danas čak i dugogodišnji američki saveznici poput Filipina i Tajlanda smanjuju trgovinu u dolarima.
Zanimljivo je kako FT navodi i da SAD imaju drugi najveći deficit tekuće bilance među 20 najrazvijenijih gospodarstava, odmah iza Velike Britanije, i drugi najveći vanjski dug poslije Portugala.
Upozorenje Jenet Yellen
Krajnje upozoravajuće vijesti po SAD stigle su nedavno i iz usta tamošnje ministrice financija Yanet Yellen, koja je za CNN izjavila ni manje ni više nego da bi američke sankcije protiv Rusije mogle ugroziti dominaciju dolara dok zemlje poput Kine i Irana traže alternativne valute za trgovanje.
Ovdje bih dodao kako je posebno indikativno i po SAD neugodno da se upravo pokušava dedolarizirati globalna trgovina energijom – gdje se tzv. petrodolar sve više izbacuje u transakcijama u korist kineskog juana. A „petrodolar“ je već desetljećima glavni pokretač ukupnog američkog razvoja ali i glavna poluga “meke sile” američkog globalnog utjecaja.
Kineske diplomatske igre na Bliskom istoku
Jedan od najozbiljnijih upozorenja, koja o tome svjedoče, je i nedavni dogovor Kine i Saudijske Arabija (Kina je najveći svjetski uvoznik nafte) o korištenju juana za saudijsku naftu koja stiže u tu zemlju, a isto je Peking nedavno, na summitu na vrhu, dogovorio i s Moskvom za isporuke ruske nafte, dok će isporuke ruskog plina plaćati u rubljama.
Upravo su te financijske promjene i bile jedan od glavnih pokretača dinamičnih i nevjerojatnih promjena na diplomatskom planu u bliskoistočnoj regiji iza kojih stoji Peking, poput nedavne obnove odnosa između Saudijske Arabije i Irana, ali i Rijada i Damaska kroz prošlotjedni posjet saudijskog ministra vanjskih poslova sirijskom predsjedniku Basharu Assadu. Isto priprema i Moskva što se tiče obnove odnosa između Turske i Sirije.
Ovdje treba dodati kako je Saudijska Arabija nedavno kupila 10% udjela u kineskoj Rongsheng Petrochemical za 3,6 milijardi dolara.
BRICS ispred G7 – „svijet u usponu i svijet u silasku“
Međutim, jedan druga vijest, ne manje važna od prethodnih, ukazuje koliko se brzo i dubinski dramatično odvijaju globalni geopolitički procesi i promjene.
BRICS, skupina zemalja koja uključuje Brazil, Rusiju, Indiju, Kinu i Južnoafričku Republiku, sada ima veću gospodarsku težinu od G7 (grupe 7 industrijski najrazvijenijih zemalja svijeta koju čine SAD, Kanada, Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Italija i Japan), prema podacima Acorn Macro Consultinga – britanskog istraživačkog instituta.
Ovaj blok pridonosi 31,5% svjetskog bruto domaćeg proizvoda (BDP) nasuprot 30,7% koliko ostvaruje G7. Trend bi se trebao nastaviti povećavati u idućim godinama. Rast zemalja BRICS-a poglavito je potaknut gospodarskim razvojem Kine i Indije. Na Twitteru je ovu informaciju komentirao novinar Georges Mack kazavši: “To više nije razvijeni svijet i svijet u razvoju. To je svijet u usponu i svijet u silasku”.
Upravo o ovoj temi 20. travnja piše i Ksenija Puškarić za hrvatski portal Lider.
Ona, komentirajući istu vijest, navodi da “Globalni jug”, kako BRICS zemlje sada nazivaju svjetski mediji, pokazuje ne samo značajnu političku, već i ekonomsku silu u međunarodnim odnosima koje bi u određenoj mjeri zajedničkim odlukama mogle ugroziti i ulogu dolara u svjetskoj trgovini pogotovo ako se ostvare njihove najave o pokretanju vlastite valute, makar i digitalne“.
Podsjeća i kako je prvi službeni summit BRIC-a održan 2009., da se 2010. tadašnjem BRIC-u pridružila i Južnoafrička Republika – JAR, a da je već 2014. osnovana i Nova razvojna banka s početnim kapitalom od 50 milijardi dolara čija je nova i trenutačna predsjednica bivša brazilska predsjednica Dilma Rousseff. „Uloga banke je mobilizacija resursa za projekte infrastrukture i održivog razvoja na tržištima u nastajanju i zemljama u razvoju. Znači krediti za razvoj i infrastrukturu koji su jeftiniji i dostupniji i manje rigorozni od onih koje nude neke druge svjetske financijske institucije, a s takvim kreditnim aranžmanima i ne čudi što su mnoge zemlje zainteresirane za pridruživanje grupi BRICS“ – navodi Ksenija Puškarić.
Pri tom ukazuje kako je alarm za uzbunu na Zapadu počeo tek kada su „financijski moćne zemlje počele pokazivati interes za inicijativu, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata i posebno Saudijske Arabije koja je sve donedavno glasila za jednog od najodanijih američkih saveznika na Bliskom istoku“. „Ako i one mijenjaju smjer vanjske politike, to donosi neke nove globalne trendove“ – navodi Puškarić.
Pri tom kaže: „ … da su se od početka ruskog rata u Ukrajini zemlje BRICS-a samo još više udaljile od takozvanog Zapada. U sankcijama Rusiji ne sudjeluju ni Indija, Brazil, Južnoafrička Republika ili Kina, niti misle sudjelovati u skoroj budućnosti. Štoviše, sve one planiraju i dalje otvoreno trgovati s Rusijom. Nafta, plin, oružje, čipovi, trguje se i sada na sve strane.“
Autorica pravilno zaključuje „kako BRICS više definitivno nije ekonomski zajednički nazivnik za zemlje čija gospodarstva tek nastaju, već ozbiljan izazivač u geopolitičkoj areni“. „BRICS je nova svjetska geopolitička platforma koja će odigrati važnu ulogu u novom svjetskom poretku, koji se nepovratno mijenja. Koliko, tek ćemo vidjeti.“
Velika geostrateška pogreška
Iako ova velika globalna geopolitička borba još nije završena jer je kulminacija iste upravo u tijeku, usudio bih se reći da su Sjedinjene Države učinile veliku geostratešku grešku totalnim udarom na Rusiju i njenim izbacivanjem iz zapadne „obitelji“ (iako njen punopravni član u stvarnosti Rusija u povijesti nikada nije bila, čak niti u vrijeme kada je formalno sudjelovala u formatu G8 tj. G7+Rusija, iz kojeg je izbačena 2014. zbog miješanja u ukrajinske poslove nakon tamošnje revolucije – tzv. euromajdana. Ali Rusija se Zapadu od sloma SSSR-a otvoreno nudila, i uz samo malo više osjećaja za njene interese koje je Zapad svojom moći tada mogao prilično bezbolno inkorporirati u svoje strateške interese u širem smislu – sve je moglo biti drukčije).
Bez obzira tko pobijedio na predsjedničkim izborima u SAD-u iduće godine, po odnose između dviju nuklearnih velesila – zbog svega ovog što se u posljednjih petnaestak godina među njima događalo i još se uvijek događa – neće imati nikakvu važnost. Jer oni su sada gori nego u vrijeme vrhunca Hladnog rata s početka 80-ih godina prošlog stoljeća ili pak čuvene Kubanske raketne krize. Zapravo su najgori još od vremena završetka Drugog svjetskog rata, a stanje je zbog tih i takvih odnosa globalno opasnije nego što je bilo čak i u vrijeme uoči tog rata.
Ako se stanje na relaciji Moskva-Washington u jednom trenutku moguće međusobne „zasićenosti“ prijetnjama i eskalacijama i stabilizira (što bi bilo izvrsno ali iz sadašnje perspektive je krajnje nerealno), trebalo bi proći još puno vremena za ponovnu izgradnju uništenog povjerenja kojeg ionako nikada nije bilo u potpunosti. Ali bilo ga je dovoljno za osiguranje globalne stabilnosti čega sada nema.
Globalni Jug neće imati novu priliku
U međuvremenu će zemlje Globalnog juga (barem većina njih) nastaviti gospodarsku suradnju sa Zapadom (razloga za suprotno nema), ali sada već sa slobodnijim iznošenjem svojih stavova i uvjeta koji će pridonijeti njihovu bržem razvoju (što već desetljećima, gotovo od stjecanja nezavisnosti od kolonijalnog jarma nije slučaj), pri čemu će itekako koristiti nastale alternativne mogućnosti kroz nove formate o kojima je u ovoj analizi bilo riječi.
To će u konačnici značiti (i već znači) samo jedno – prestanak globalne dominacije Zapada i potrebu njegovog žurnog preustroja s dosadašnje (i višestoljetne) pozicije ključne globalne silnice koja određuje ključna globalna pravila ponašanja, i koja on može mijenjati prema svojoj volji kada mu ti okviri više nisu dovoljni za ostvarenje vlastitih interesa.
To će jednostavno morati učiniti – ali ovaj put isključivo „politikom mrkve“ (bez „batine“) u odnosu na zemlje u razvoju – bez vječitih prodika i držanja predavanja o tome kako one moraju živjeti i pri tom davanja pomoći samo „na kapaljku“ uz ogromna gomilanja njihove zaduženosti.
Ako već za takav preustroj nije i prekasno. Jer povjerenja, poput onog između SAD-a i Rusije sada, već odavno nema niti između „Globalnog juga“ i (odnedavno združenog) Zapada.
Rane su na „jugu“ još uvijek svježe i bolne, a prilika koja im se upravo nudi za njihov razvoj i za slušanje i njihovog glasa na međunarodnoj pozornici nikad dostižnija, a možda i posljednja. Teško da će je željeti propustiti.
