Plenkovićeva administracija je bacila možda i najbolju rukavicu među birače i opoziciju
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 04 Svibanj 2023 12:05
Jedini preostali sindikalist stare škole još uvijek srčan u nastupu, dramatičan u tonu i nezaustavljiv u argumentaciji s ovogodišnjim prvim svibnjem poznatijim kao 1. Maj nije zadovoljan. Izostanak prosvjedne kolone radnika pripisao je beznađu i gubitku vjere među ljudima da se išta može promijeniti, a svima je, ustvrdio je – loše.
S druge strane, dok prvomajsko slavljenje praznika rada propada na svim razinama, od one u kojoj svi rade, do one u kojoj nitko ne prosvjeduje, administracija Andreja Plenkovića iskoristila je datum da objavi kako će od iduće godine svima narasti plaće zahvaljujući poreznoj reformi. Plenković neće ni trepnuti odluči li se reći kako se hrvatsko radništvo nije okupilo u prvosvibanjskoj prosvjednoj koloni zahvaljujući uspjesima njegove Vlade koji su doveli do boljeg života građana.
Jesu li se onda građani utopili u beznađe pa tiho pate ne vjerujući da ikad više može biti boljitka za njih u radnom sustavu Lijepe naše, kako bi to htio prikazati sindikalist Sever ili je građanima zapravo dobro pa ne prosvjeduju jer smatraju kako za to nemaju razloga?
U hrvatskom društvu pred izbornu se godinu ne treba nadati nezavisnoj anketi koja bi objektivno oslikala zadovoljstvo puka, no to istovremeno ne znači da bismo nekritički trebali prihvatiti ocjenu da je svima eto dobro, a bit će još i bolje kada u izbornoj godini narastu plaće.
Neki od prijedloga koji se spominju u kontekstu mirovinske reforme vrlo su zanimljivi.
Plaće bi svima trebale rasti smanjivanjem doprinosa za prvi stup mirovinskog osiguranja. Veću plaću danas radnici bi zapravo uzeli od sebe samih u budućnosti iako taj zaključak nije toliko jednostavan. Iz prvog stupa mirovinskog osiguranja u koji radnici uplaćuju novac isplaćuju se mirovine aktualnim umirovljenicima, a u budućnosti će današnjim radnicima novac za mirovinu uplaćivati neki novi radnici. Tako funkcionira sustav solidarnosti.
Ideja prema kojoj bi plaće rasle rasterećivanjem doprinosa za mirovinsko osiguranje znači da bi današnji umirovljenici trebali imati manje u blagajni za mirovine jer bi više ostalo radnicima. Takav rasplet međutim nije moguć jer današnji umirovljenici moraju dobiti svoje mirovine i tražit će samo njihov rast, a nikako smanjivanje. Plenković će za svako rasterećenje doprinosa za mirovinu morati naći zamjenski novac kojim će popuniti rupu nastalu povećanjem plaća. Može mu pomoći rast broja zaposlenih motiviran većim plaćama i manjim davanjima, no zamah u zapošljavanju ne ovisi samo o poreznoj politici. Ponešto je i u dostupnosti radnika, kojih na tržištu bolno nedostaje. No idemo dalje. Ti radnici koji bi danas dobili veću plaću na račun smanjenih doprinosa za mirovinski sustav trebali bi biti svjesni da će im zahvaljujući tome kad jednog dana odu u mirovinu na izračunu uplata u mirovinski fond pisati manji brojevi, a time će ostvarivati pravo na manju mirovinu.
Je li Sever u pravu?
Legitimno je zapitati se je li naoko zvučni prijedlog o rastu plaća na štetu doprinos za mirovinsko osiguranje samo prvi korak u odmicanju od tako snažnog oslanjanja na princip solidarnosti u mirovinskom sustavu kakav poznajemo i korak prema sustavu u kojem će svaki radnik morati brinuti pojedinačno o svojoj mirovini. Ta pojedinačna briga bi podrazumijevala da iznos povećanja plaće dobiven na štetu doprinosa za mirovinski sustav treba odmah uplatiti u neki drugi oblik mirovinskog osiguranja, u recimo treći stup ili nešto slično. Onima s većim plaćama oslobodit će se više novca, onima s manjim manje, svatko će za svoju mirovinu imati sukladno onome što zarađuje, no presudno je pitanje koliko će ljudi shvatiti da povećanje plaće koje dobiju sada ne bi trebali trošiti na svakodnevne potrebe koje su drastično poskupjele nego ulagati u svoju starost jer istovremeno manje uplaćuju za mirovinsko osiguranje.
Na sreću za Andreja Plenkovića financijska pismenost većine hrvatskih građana i dalje nije na razini adekvatnoj za razumijevanje vlastite materijalne budućnosti pa se možda i ne trebaju brinuti da će im se postavljati ovakav tip pitanja. Prije će biti da će ljudi danas biti oduševljeni rastom plaća, a kad se bude plakalo za 20 ili 30 godina Andrej Plenković više neće biti odgovoran za životni standard hrvatskih umirovljenika kojima će i sam pripadati, ali po povlaštenim uvjetima.
U zemlji u kojoj više od 90 posto građana posjeduje nekretninu u kojoj živi osiromašenje mirovinskog sustava možda i nije loša ideja, no bilo bi loše da ostane neobjašnjena.
Sindikalist Sever je utoliko u pravu kad kaže da bi prema aktualnoj ideju Plenkovićeve administracije radnici povećanje plaća trebali djelomično dobiti iz smanjenja vlastite buduće mirovine. Sever smatra da se protiv toga treba boriti svim silama, no možda i ne treba. Plenkovićeva administracija je bacila možda i najbolju rukavicu među birače i opoziciju, onu koja će pokazati koliko su ljudi financijski pismeni da uspiju izračunati što žele, a što ne žele kad im se ponudi naoko najljepši poklon vlasti – veća plaća.
Među ostalim načinima na koji Plenković u izbornoj godini namjerava podići plaće su ukidanje prireza i prepuštanje gradonačelnicima i načelnicima da odlučuju o visini stope poreza na dohodak u okviru zakonski definiranog raspona. Ovo posljednje je možda i najbolji prijedlog ikad. Omogućio bi lokalnim čelnicima da sami snose odgovornost za propise kojima pune vlastite budžete. Ovog svibnja u Hrvatskoj ne počinje samo turistička sezona, počinje i sezona izbornih obećanja koja bi izgleda mogla biti bogatija od turističke.
Dragana Radusinović/direktno.hr
