Ukrajina hitno mora provesti uspješnu ofenzivu ili ostaje bez potpore zapada
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 06 Svibanj 2023 15:58
Puno toga ovisi o uspjehu predstojeće ukrajinske ofenzive, a među ostalim, ukrajinski saveznici pažljivo će promatrati, procjenjujući je li pobjeda koju Kijev želi ostvariva. Postoje dobri razlozi za očekivanje da bi mogla imati mnogo više uspjeha nego što brojni skeptici vjeruju
Navodno curenje povjerljivih informacija iz američke Nacionalne garde o stanju na ukrajinskom ratištu, indikativno je, vremenski se poklapa s izjavama pojedinih visokih američkih dužnosnika i utjecajnih američkih političkih i vojnih analitičara koji otvoreno operiraju mogućnošću da Ukrajina planiranim protuudarom na ruske snage možda neće uspjeti ostvariti sve svoje ciljeve i da će se praktički morati privremeno zadovoljiti nekakvim polovičnim rješenjima. Svi ti izvori izražavaju sumnju u ukrajinske sposobnosti da potpuno porazi rusku vojsku i u cijelosti oslobodi ukrajinski teritorij.
Riječ je ili o pokušaju obmane Rusa u sklopu strateške pripreme ukrajinske ofenzive ili, pak, o pokušaju pritiska na Ukrajinu da ovisno o razmjerima uspješnosti protuudara privremeno prihvati mogućnost samo parcijalnog oslobađanja svojih teritorija pod ruskom okupacijom.
U svakom slučaju, ukrajinska ofenziva mora se poduzeti i polučiti uvjerljive rezultate koji će omogućiti daljnju podršku Zapada Ukrajini. Ofenziva će i biti pokrenuta, a njezini rezultati odredit će pozicije Ukrajine i buduće vojno-političke opcije i Zapada i Ukrajine. SAD i saveznici pripremaju, čini se, teren za više mogućih opcija nastavka rata i podrške Ukrajini nakon izvršenog ukrajinskoga udara. Ne ostvari li Ukrajina ofenzivom učinke koji bi potpuno slomili rusku vojnu silu na ukrajinskom teritoriju, partneri će prema onome što curi u javnost pokušati ukrajinsko vodstvo nagovoriti na barem privremeno prihvaćanje parcijalnih rješenja. Ako je tomu uistinu tako, riječ je o manipulaciji ukrajinskim interesima i o, grubo rečeno, zabijanju noža u leđa od saveznika.
Odluka na Kijevu
Na takav zaključak navode iznenađujuće izjave američkog državnog tajnika Antonyja Blinkena, Macronovo moljakanje Kine za posredovanje prema Rusiji iako je posve jasno da je Peking ruski prikriveni sudionik u agresiji na Ukrajinu, kao i opsežne analize američkih stratega objavljene u utjecajnim američkim think-tankovima kao što je primjerice Foreign Affairs koji je praktički institucija američke vanjske politike osnovana davne 1922.
Antony Blinken je 22. ožujka, prigodom svjedočenja na pododboru Senata američkog Kongresa o predloženom proračunskom zahtjevu za povećanje sredstava svoga ministarstva za fiskalnu 2024., dao uistinu čudnu i iznenađujuću izjavu.
Prema Radiju Slobodna Europa, koji financira američka vlada, Blinken je prigodom svjedočenja sugerirao da diplomacija ima svoju ulogu u određivanju budućih granica Ukrajine, ali je naglasio da odluke ipak treba donijeti Ukrajina. “Iako je Blinken odbacio kratkoročne izglede za mirovne pregovore rekavši da Rusija nije ozbiljna i da bi prekid vatre koristila samo za opskrbu i ponovno naoružavanje svojih snaga, čini se kako prihvaća da ukrajinske snage neće moći vratiti sav svoj teritorij na bojnom polju”, izvještava Radio Slobodna Europa/Radio Liebrty dana 24. ožujka u svom priopćenju.
Da je tomu tako, vidi se iz zapanjujuće Blinkenove izjave koju Radio Slobodna Europa prenosi u cijelosti i ona glasi: “Mislim da će postojati teritorij u Ukrajini za koji su Ukrajinci odlučni boriti se na terenu; možda postoji i teritorij za koji odluče da će ga morati pokušati vratiti na druge načine.” Blinken je na kraju ipak naglasio da odluke o Krimu i drugim dijelovima ukrajinskog teritorija “moraju biti ukrajinske odluke o tome što žele da bude njihova budućnost u smislu suvereniteta, teritorijalnog integriteta i neovisnosti države”. Ukrajince je u svom obraćanju Senatu najprije hvalio, posebice njihove ratne sposobnosti tražeći odobrenje povećanja proračuna za 11 posto u odnosu na tekuću fiskalnu godinu, pred senatskim odborom obećao je nastavak pune podrške Ukrajini dok god je potrebno, da bi na kraju izrekao nešto što izgleda kao svojevrsna izdaja ukrajinskih temeljnih nacionalnih i državnih interesa.
Ostvariva pobjeda
Slična metodologija primijenjena je i u opširnim analizama stanja na ratištu i ukrajinskih vojnih sposobnosti objavljenima u američkim think-tankovima. Prvo se hvale ukrajinske sposobnosti, iskazuje podrška Ukrajini, a potom se u analizama postavlja veliko ali. Tako primjerice Foreign Affairs 12. travnja objavljuje opširnu analizu iz pera Rajana Menona, direktora think-tanka Grand Strategy Et Defence Priorities i profesora međunarodnih odnosa na City College Off New York te voditelja istraživanja na Columbia Universityju, pod naslovom “Ukrajinska najbolja prilika – Uspješna ofenziva mogla bi okončati rat s Rusijom”.
U analizi Menon navodi: “Puno toga ovisi o uspjehu predstojeće ofenzive Ukrajine. Među ostalim, ukrajinski saveznici pažljivo će promatrati, procjenjujući je li pobjeda koju Kijev želi ostvariva. Postoje dobri razlozi za očekivanje da bi mogla imati mnogo više uspjeha nego što brojni skeptici vjeruju. Ukrajinski vojni čelnici pokazali su se lukavima, agilnima i snalažljivima do stupnja u kojemu njihovi ruski kolege nisu, a kumulativni učinak dolaznog zapadnog naoružanja povećat će vatrenu moć kojom raspolažu na više načina.
Tu je i pitanje morala, koje je nemoguće kvantificirati, ali je kritično značajno u ratu, kao što je pokazalo izvješće RAND Corporation iz 2018. Za razliku od Rusa, Ukrajinci brane svoju domovinu od osvajača i vjeruju da bi gubitak rata mogao dovesti do gubitka njihove zemlje – što je osjećaj koji posjetitelji Ukrajine čuju iznova. Budući da ruski vojnici nisu u toj nevolji, ukrajinske trupe imaju mnogo veću odlučnost, što su demonstrirali hrabrim nemilosrdnim napadima na mjestima kao što su Bahmut, Avdivka i Vuhledar. Ukrajinska vojska također je pretrpjela značajne gubitke, ali upravo je tu bitan moral: u ratu će strana koja ga ima više podnijeti veće patnje i veće žrtve.”
Postavljeni uvjeti
Potaknut svojim uspjesima na bojnom polju, Kijev nastoji povratiti sve teritorije izgubljene od 2014., uključujući i Krim i cijelu istočnu Ukrajinu, što je definicija pobjede koju je predsjednik Volodimir Zelenski više puta artikulirao i koje se neće olako odreći. Ipak, vojne okolnosti mogle bi natjerati ukrajinske čelnike na popuštanje: unatoč svim naporima, njihova vojska možda neće moći istjerati Rusiju sa svih okupiranih teritorija. Zapad, nakon što je to shvatio, može pritisnuti Kijev da donese teške odluke jer želi izbjeći beskrajan i još skuplji rat – tim više ako se zapadna gospodarstva počnu suočavati s još jačim ekonomskim problemima i ako zamor zavlada Ukrajinom.
Ovaj scenarij, iako nije neizbježan, ne može se odmah odbaciti. Svaki kraj rata osim potpunog ruskog poraza zahtijevao bi od ukrajinskih čelnika bolne ustupke koji bi bili krajnje nepopularni. Ipak, tijek rata, zajedno s političkim i ekonomskim trendovima na Zapadu, može zahtijevati od njih da prihvate kako nastavak borbe neće donijeti pobjedu pod uvjetima koje oni žele.
Zapad ne bi trebao imati iluzija o tome što će se od njega tražiti na vojnom i gospodarskom planu, čak ni nakon rata. Iako je Kijev bio zahvalan na zapadnom oružju, opetovano je naglašavao da je potrebno mnogo više uskoro i na neodređeno vrijeme. Ako se čini da je ukrajinska pobjeda blizu, kreatori politike SAD-a i Europe suočit će se s hitnim zahtjevima da pojačaju svoju već znatnu vojnu potporu, čak i po cijenu smanjenja vlastite vojne spremnosti, kako bi osigurali da je Kijev osvoji.
Nadalje, u velikoj analizi također objavljenoj u američkom Foreign Affairsu 13. travnja pod naslovom “Zapad treba novu strategiju u Ukrajini” (The West Needs a New Strategy in Ukraine), autori Richard Haass i Charles Kupchan u zaključnom dijelu navode: “Više od godinu dana Zapad je dopuštao Ukrajini da definira uspjeh i postavlja ratne ciljeve Zapada. Ta je politika, bez obzira na to je li imala smisla na početku rata, sada završila. To više nije mudro jer ciljevi Ukrajine dolaze u sukob s drugim zapadnim interesima. I to je neodrživo jer troškovi rata rastu, a zapadna javnost i njihove vlade postaju sve umornije od pružanja stalne potpore. Kao globalna sila, Sjedinjene Države moraju priznati da je maksimalna definicija interesa koji su u pitanju u ratu proizvela politiku koja se sve više sukobljava s drugim prioritetima SAD-a. Dobra vijest je da postoji izvediv put iz ove slijepe ulice. Zapad bi sada trebao učiniti više kako bi pomogao Ukrajini da se obrani i napreduje na bojnom polju, stavljajući je u najbolju moguću poziciju za pregovaračkim stolom kasnije ove godine.”
Veliki planovi
“U međuvremenu, Washington bi trebao postaviti diplomatski smjer koji osigurava sigurnost i održivost Ukrajine unutar njezinih de facto granica – istodobno radeći na obnovi teritorijalnog integriteta zemlje dugoročno. Ovaj pristup može biti previše za neke, a premalo za druge. Ali za razliku od alternative, ima prednost povezivanja onoga što je poželjno s onim što je izvedivo.”
Richard Haass je dugogodišnji direktor, a sada vršitelj dužnosti američkog think-tanka The Council on Foreign Relations (CFR), a prije toga je bio direktor političkog planiranja State Departmenta i savjetnik državnoga tajnika Colina Powella u administraciji predsjednika Georgea W. Busha. Koautor analize Charles Kupchan profesor je međunarodnih odnosa na Sveučilištu Georgetown. U administracijama predsjednika Billa Clintona i predsjednika Baracka Obame bio je direktor za europska pitanja u Vijeću za nacionalnu sigurnost (National SecurityCouncil -NSC), a prije tih dužnosti radio je u State Departmentu na poslovima političkog planiranja. Riječ je o iskusnim i utjecajnim pripadnicima američkog establišmenta koji nasumičnim i ishitrenim zaključcima ne bi ugrožavali svoj autoritet. Stoga njihovo pisanje daje dodatnu težinu u sklopu zbivanja u koji su, osim takvih analiza, uključena i navodna curenja informacija, kao i neočekivane izjave visokih američkih dužnosnika, a čiji je ukupni sažetak sumnja u ukrajinske sposobnosti potpunog oslobađanja svoga teritorija od agresora i sugeriranje polovičnih rješenja koja bi vodila u smjeru otvaranja procesa pregovaranja.
U sve su se to uključili i europski mediji pa tako Politico analizira mogućnost nekakve pobune protiv ukrajinskog predsjednika Zelenskog u Ukrajini u svom članku od 18. travnja pod znakovitim naslovom “Ukrajina bi mogla gledati još jedan Majdan”.
Mogućnost pobune
Uza sve to, francuski predsjednik Emmanuel Macron tijekom posjeta Kini, osim ugovaranja poslova za francuske tvrtke, ponižavajući se, pokušao je pridobiti Kineze za posredovanje prema Rusiji. Objektivno gledano, od Kineza u vezi s ruskim ratom u Ukrajini nije imao što tražiti. Peking je očiti sudionik ruske agresije i Macron zacijelo nije mogao tražiti od Kine da Rusiju privoli na povlačenje iz Ukrajine i rata, što bi bilo jedino pravično rješenje. On je mogao tražiti samo nešto na štetu ukrajinskih interesa, a to je neki oblik zamrzavanja sukoba na pozicijama koje će se formirati nakon ukrajinske ofenzive, pretpostavljajući unaprijed da ona neće moći izbaciti ruske trupe s cijelog teritorija. Računa očito na prekid vatre i početak pregovaranja, o čemu u svom radu govore i citirani Richard Haass i Charles Kupchan. A taj Macronov pokušaj u ovome trenutku zabijanje je noža u leđa Ukrajini. Inače takav oblik ponižavanja pred Pekingom Macron ponosno predstavlja kao stvaranje takozvane europske strateške autonomije, agende koju dugo i neuspješno pokušava realizirati.
Navodno curenje povjerljivih informacija iz američke Nacionalne garde preko običnoga vojnika koje u nekim aspektima dovode u pitanje ukrajinske vojne mogućnosti za ostvarenje pune pobjede potpuno se vremenski i sadržajno uklopilo u taj kontekst odglumljene ili stvarne sumnjičavosti kakvu izražava dio američkih i europskih političkih dužnosnika i političkih stratega prema ostvarenju svih ukrajinskih vojnih ciljeva, što, dakako, uključuje i oslobađanje cjelokupnog ukrajinskog teritorija. To teško može biti slučajno.
Kad je riječ o navodnom curenju povjerljivih informacija iz američkih vojnih krugova koje se očito koristi kao medijski suport definiranju strateških opcija, vrlo vjerojatno nije riječ ni o kakvom nekontroliranom odljevu informacija, nego o namjernom plasiranju prilagođenih informacija preko korisne budale kojoj su pred nos stavljene povjerljive i odgovarajuće obrađene informacije i čiji psihološki profil i aktivnosti kojima se bavi na društvenim mrežama nisu ostavljale mjesta sumnji da ih on neće na ovaj ili onaj način pustiti na internet. On je to i učinio. Vojska po prirodi stvari prikuplja i obrađuje podatke o svojim pripadnicima i praktički zna sve o njima, pa tako i američka vojska. Nema tu puno prostora za pogrešku. Dobio je podatke koje nije po pravilima struke trebao dobiti i pustio ih je u javnost.
Razlozi širenja sumnjičavosti prema ukrajinskim sposobnostima ostvarenja svih njihovih vojnih ciljeva preko raznih izvora usporedno mogu biti dvojaki.
Hvalisavac u problemima
Ili je riječ o pokušaju ratne obmane ruske strane ili je pak riječ o pripremi terena za različite vojne i političke opcije nakon ukrajinske ofenzive, uključujući i prihvaćanje polovičnih rješenja za ukrajinsku stranu ovisno o rezultatima njezine buduće vojne operacije.
U slučaju uspjeha ukrajinskog protuudara za koji ima realnih izgleda, nitko više neće spominjati hvalisavca koji je osjetljive informacije pustio u javnost, a u slučaju neuspjeha, bit će Pedro koji je upropastio ukrajinsku ofenzivu. Nekontrolirano curenje informacija priča je za predškolski uzrast, ali takve nebuloze obično pale u javnosti. Što gluplje, to bolje, jer da nije glupo, i javnost bi opravdano očekivala da ipak netko višeg položaja u vojnoj hijerarhiji od običnog vojnika odgovara za takav teški sigurnosni propust.
Rat nedvojbeno ulazi u novu fazu. Ruska vojna sila više nema snage za snažnija ofenzivna djelovanja, ruska kampanja uništavanja ukrajinske infrastrukture u cjelini gledano nije uspjela i proizvela je samo djelomične učinke. Ukrajina pokreće ofenzivu s objavljenim ciljem slamanja ruskog agresora i istjerivanja s ukrajinskog teritorija. Ako ruski borbeni raspored bude probijen, realna je mogućnost kolapsa cijele njihove vojne sile u Ukrajini. O rezultatima predstojeće ukrajinske ofenzive ovisi buduće pozicioniranje na vojnom i političkom planu i Ukrajine i Zapada. Sve opcije su pripremljene, a epizoda s navodno nekontroliranim curenjem informacija dio je priprema za buduće pozicioniranje i modalitete budućeg djelovanja SAD-a i saveznika u pružanju pomoći Ukrajini.
Za obnovu zemlje trebat će 750 milijardi dolara
U gospodarskom području, rat je proizveo zapanjujuća razaranja u Ukrajini, kao i ogromne proračunske deficite. Potonji, gotovo 25 milijardi dolara u 2022., mogli bi dosegnuti 38 milijardi ove godine. Potrebe Kijeva za gospodarskom i humanitarnom pomoći povećavat će se kako rat bude odmicao, ali će također trajati i nakon što završi. Svjetska banka procjenjuje troškove poslijeratne obnove na 411 milijardi dolara, dok ih je ukrajinski premijer Denis Šmihalj procijenio na 750 milijardi dolara.
Ove izazove treba, međutim, promatrati u kontekstu onoga što se dogodilo nakon 24. veljače 2022. i početka ruske invazije. Ne samo da je Ukrajina uspjela izbjeći poraz i pokoravanje nego je je njezina vojska istisnula Rusiju iz velikih dijelova zemlje mješavinom odlučnosti, mudrih vojnih zapovjednika i obilne zapadne obuke i naoružanja. Čak i ako se Kijev na kraju bude morao zadovoljiti političkim rješenjem koje zahtijeva ustupke, Putin neće uspjeti podrediti Ukrajinu, odsjeći goleme dijelove njezina teritorija, uključujući i obalu, i priključiti ih Velikoj Rusiji. Kad je počeo rat, činilo se da će uspjeti postići sve to, a možda i više. Sada je ukrajinska pobjeda, čak i ako ne odgovara kijevskom idealu, postala ne samo zamisliva nego i vjerojatna.
Prigožin traži da se proglasi pobjeda i zadrži osvojeno
Istodobno ni ruskom agresoru ne cvjetaju ruže, o čemu govore i gotovo panične izjave vlasnika ruske privatne paravojske Jevgenija Prigožina, koji poziva Putina da proglasi pobjedu i utvrdi se na dostignutim pozicijama uz tvrdnju da su ratni ciljevi ostvareni. Nedugo potom uslijedila je i njegova izjava kako bi ukrajinske snage mogle na nekom od odsjeka fronta izvršiti duboki prodor i ugroziti opstojnost ruskog vojnog rasporeda te da treba cijelu priču zatvoriti s onim što se postiglo.
Kad je riječ o ukrajinskim mogućnostima, tu je u pravu. Ukrajinci bi uistinu, uza sve mane i probleme, mogli postići velik vojni uspjeh. Na frontu dugom gotovo 1300 kilometara napipat će negdje slabu točku ili klimavi spoj između različitih ruskih postrojbi i tu se probiti, a onda je cijeli ruski postroj u opasnosti od kolapsa. Pitanje je praktički samo koliko toga mogu napraviti i s koliko Ukrajinci mogu osiguranih bokova duboko prodirati i širiti mostobran te hoće li uspjeti razdvojiti ruske snage na dva dijela.
Nakon provedene ofenzive, u skladu s rezultatima, Zapad prema onome što se može razaznati iz javno objavljenih podataka očito namjerava utvrditi nove vojno-političke postavke i prebaciti rat u novu dimenziju. Kakve će te nove postavke biti, ovisi o ukrajinskim učincima na ratištu sljedećih mjeseci. SAD i saveznici spremni su na bilo koju opciju.
Mario Stefanov/geopolitika.news
