Sarajevski prosvjedi isilovskih demonstranata
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 12 Svibanj 2023 16:16
U pobjedničkom osjećaju, okićeni brojem počinjenih, još uvijek nekažnjenih ratnih zločina nad hrvatskim civilima, djecom, starima, bolesnima, i porušenih ili oskvrnutih crkava, ubijenih fratara i svećenika, silovanih časnih sestara i konclogora Lašvanske doline, što ga nose iz vremena vjersko nacionalnog beha sukoba za teritorij
Bošnjaci su ušli u stanje euforije osvajačkog pobjednika, prisvajajući Bosnu i Hercegovinu stopostotnom svojom muslimanskom zemljom. Više niti žele niti prihvaćaju povijesnu činjenicu da je Bosna prije turske okupacije bila jedino fratarska i katolička i hrvatska, niti stvarnost da je poslije turskog poraza Bosna i Hercegovina vjerska zajednica muslimana, katolika i pravoslavnih, odnosno nacionalni zbirni entitet Bošnjaka, Hrvata i Srba.
Sve ili gotovo sve muslimansko-bošnjačke partije ujedinile su se u najopasniju povijesnu ideologiju, kršćanofobiju, spremni na obranu njenih crni i kataklizmičko opasnih ciljeva svim sredstvima i načinima, po onoj ideološkoj inačici cilj opravdava sredstva. Više u bošnjačko-muslimanskom korpusu i nema apolitičnih i nekršćanofobičnih pojedinaca niti udruga, što je slika svih drugih islamskih zemalja koje Bošnjaci muslimani slijede ideologijom kršćanofobije. To i jest razlog materijalne i ljudske pomoći islamskih zemalja, koja se slijeva u taj Holbrookeov “mali teroristički muslimanski otok” na pragu Stare dame, koja sve te svoje potencijalne sutrašnje ubojice hrani i time, gotovo svjesno, vrši suicid. Vjetar je to u leđa beha islamistima koji se više i ne zadovoljavaju osvajanjem Bosne i Hercegovine, već svoj pohod nastavljaju dalje na Europu.
Isilovska okupljanja u kršćanima otetom Sarajevu ispred ureda Visokog predstavnika, prijetnje američkom veleposlaniku i svim drugim europskim liderima koji Bosnu i Hercegovinu vide i pokušavaju graditi drugačijom od njihovih planova, ohrabrilo je reisa Kavazovića da zaprijeti “Neka nam niko ne dira u domovinu i ne iskušava našu odlučnost”. Sarajevski prosvjedi isilovskih demonstranata, urlikanje „ustaše“, „ustaše“, prijetnje i uvrjede upućene gotovo cijelom zapadnom i slobodnom svijetu, te napose Americi i Velikoj Britaniji, oslikale su sliku buduće Bosne i Hercegovine, one za kakvu se borio Alija Izetbegovići i kakvu je ostavio u amanet Turskoj. Eto kako muslimani na čijem čelu je reis Kavazović zamišljaju BiH i za kakvu su se u ratu borili i u poraću nastoje proširiti. Uvijek kada vjerski lideri govore o domovini, napose oni muslimanski gdje su oni i političke vođe i čija riječ je svetinja za narod, to je borba za čistu vjersku državu, u slučaju beha zajednice katolika, pravoslavnih i muslimana, rat za radikalno ekstremističku muslimansku BiH.
Kao i sve druge muslimanske stranke i partije, udruge i zajednice koje se kriju pod lažnim imenima a bave se isključivo politikom isključivosti, netolerancije i kršćanofobije, tako se i IZ BiH pokazuje i dokazuje glavnom vodećom političkom strankom u koaliciji sa zločinačkom SDA i šovinističko nacističkom DF, muslimansko-bošnjačkog naroda. Zasigurno, ne slučajno Kavazović zaboravlja da pojam domovine Bosne i Hercegovine kršćani katolici i pravoslavci niti mogu niti će ikada, i pod bilo kojim uvjetima i pritiscima, pa i onim prosvjednim u teheraniziranom Sarajevu, kao i u vrijeme genocidno kršćanocidnih Osmanlija, zbirni beha entitet doživljavati domovinom, braniti ga i graditi na način kako ga reis i dio njegova radikalno ekstremnog naroda zamišlja i vidi u budućnosti. Jer kada su kršćani katolici branili i čuvali, gradili i ljubili domovinu BiH, a to čine i danas, svojom jedinom i nezamjenjivom domovinom muslimani cijelog tog kršćansko domovinsko obrambenog perioda su služili Osmanlijama, kao što i danas to čine Bošnjaci ostavljajući je u amanet Turskoj. Muslimansko bošnjački pojam domovine bio je i jest izdajnički, kršćansko katolički trajno obrambeni. Bio je to, jest i bit će glavni razlog beha vjerskog i nacionalnog sukoba.
Muslimanski vjerski lider reis Kavazović poziva svoj narod u obranu Alijinog amaneta Turskoj, a ne u obranu beha Domovine koju nikada i nisu prihvatili i branili, čuvali i njegovali kao zavičaj. Da su je doživljavali domovinom nikada je ne bi izdali i izdavali, ostavljali u amanet najkrvoločnijem okupatoru u ljudskoj povijesti. Okupatoru koji u njoj nije izgradio ništa pozitivno u 415-godišnjoj okupaciji, za razliku od Austrije koja ju je izgradila u 40-godišnjoj vladavini.
Za kršćane katolike majka domovina nikad nije bila izvan domovinskih granica, za razliku od aktualnih Bošnjaka kojima je “Turska mati tako je bilo i tako će ostati”. Nakon nevjerojatno brze desekularizacije i islamizacije bosansko i hercegovačke zajednice, izgrađene u glavni centar globalne kršćanofobije, politički reis IZ BiH Kavazović poučava nemuslimane, kršćane u beha zajednici o pojmu i vrijednosti domovine BiH. Ta njegova pouka je zapravo poruka kršćanima da je BiH muslimanski entitet na toj europskoj periferiji, i da je domovina Hrvata i Srba samo ako je i oni doživljavaju na isti način kao i on, muslimanska. A Bosna i Hercegovina nije, zahvaljujući samo hrvatskim katoličkim žrtvama, bila muslimanska ni u vrijeme turskog danka u krvi, pa stoga čudi da reis kaže “Domovina je zavičaj, rodna gruda, ona koja se voli kao život, to je ono što nam je milo i sveto”. A nije im bila mila i sveta u periodu turske okupacije, kao ni u vrijeme vjerskog beha sukoba kada je veleizdajnik Alija ostavlja u amanet tom istom turskom nekažnjenom zločincu.
Nije se Kavazović, kao i svi drugi muslimanski Kavazovići usprotivio Alijinoj veleizdaji i stao u obranu “mile i svete” domovine BiH, zasigurno zbog toga što je i njemu, kao i svim njegovim političkim istomišljenicima “Turska mati tako je bilo i tako će ostati”, i što im je svaki musliman desetine tisuća kilometara daleko od “mile i svete” beha domovine bliži od Hrvata katolika susjeda koji u 560-godišnjem kontinuiranom stradanju od tih Kavazovićevih, politički bliskih a teritorijalno dalekih muslimana brane svoju domovinu BiH, i nikada je ne ostavljajući u amanet baš nikome. Napose ne okupatoru, agresoru i zločincu. Jer, domovina se ne izdaje, domovina se brani.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
