Strah od ruske ofenzive na Harkiv; korupcija opasno prijeti Zelenskom
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 06 Rujan 2023 11:01
Predsjednik Joe Biden, očito, rizično podiže uloge u ukrajinskom ratu i američku uključenost u isti, i to u izbornoj godini, kada ga eventualni novi ukrajinski vojni neuspjeh ili pak eskalacija američko-ruskih odnosa vezanih uz ukrajinski rat mogu skupo koštati
Paralelno s ukrajinskom protuofenzivom, pokrenutom prije točno tri mjeseca i za koju se svi, i na Zapadu i u Rusiji, slažu, blago rečeno, kako nije opravdala očekivanja i postigla prvotno zacrtane ciljeve – sve je više političkih borbi unutar samog Kijeva, ali i upozorenja zapadnih analitičara i medija o opasnoj korupciji koja izjeda tamošnje društvo, prije svega ključni resor – ukrajinsko ministarstvo obrane.
Zbog toga je u subotu predsjednik Volodimir Zelenski odlučio smijeniti ministra Oleksija Reznikova i s tim ciljem pokrenuti proces smjene u Verhovnoj radi, kao i imenovanje novog ministra obrane Rustema Umerova, inače rođenog u Uzbekistanu i pripadnika krimskotatarskog naroda, s izvrsnim vezama u Turskoj, , prije svega u SAD-u na čijem je sveučilištu i diplomirao i s čijim je krupnim tvrtkama iz sfera nekretninskog biznisa aktivno surađivao i u vrijeme dosadašnje funkcije čelnika ključnog ukrajinskog nacionalnog fonda za imovinu.
Istodobno, jučer je, na zajedničkoj medijskoj konferenciji s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom u Sočiju, ruski čelnik Vladimir Putin na upit novinara prokomentirao dosadašnji tijek ukrajinske protuofenzive. Kazao je kako se ne radi o njenom zastoju, već o propasti i da se nada kako će tako ostati i u njenim slijedećim fazama.
Korupcija izjeda ukrajinsko društvo i vrh zemlje
S druge pak strane spomenuti Reznikov nije čekao da ga ukrajinski parlament i formalno smjeni te je još jučer i sam dao ostavku na dužnost ministra. Istodobno je, želeći oprati i sebe i resor kojemu je bio na čelu, dao je intervju za ukrajinski medij Ukrinform, kazavši, između ostalog, da Ukrajinu jedan dan rata košta nevjerojatnih 100 milijuna dolara, kao i to da je nepravedno tvrditi da u „vojno-političkom vodstvu Ukrajine sve rade volonteri”.
Naravno da ne rade! Veliki su novci u igri a da bi se time bavili volonteri. Reznikov je bio zadužen za nabavu zapadnog, prije svega američkog naoružanja, a priča gdje ono sve završava, kao i financijska sredstva za Kijev sve se češće pokreće ne samo u Ukrajini, već i u SAD-u, prije svega od strane republikanaca.
Tako Daria Kaleniuk, direktorica „Centra za borbu protiv korupcije“, za američki The New York Times kaže kako je jedan od glavnih razloga velikih gubitaka Oružanih snaga Ukrajine na frontu upravo korupcija.
Prema američkom mediju, koji se poziva na podatke ukrajinske vlade, 2023. godine bilo je slučajeva kašnjenja u isporuci oružja prema višemilijunskim ugovorima, kada su avansne uplate položene na račune dobavljača, a samo oružje nije stiglo u Ukrajinu.
New York Times također ukazuje na brojne skandale u ukrajinskom vodstvu vezane uz kupnju hrane po prenapuhanim cijenama i “zimskih” jakni za vojsku, koje nisu udovoljavale deklariranim parametrima.
“Gdje je novac?”, pita Kalleniuk, napominjući da “korupcija može ubiti”. “Uostalom, ovisno o tome koliko učinkovito štitimo javna sredstva, vojnici će dobiti oružje ili ostati bez njega.”
Zanimljivo je da liberalni i pro-Bidenov The New York Times skreće pozornost na činjenicu da su, prema mišljenju stručnjaka, akcije Kijeva, predstavljene kao “borba protiv korupcije”, samo indikativne akcije, iza kojih stoji preraspodjela sfera utjecaja i novčanih tokova. U preliminarnom izvješću Europske komisije o spremnosti Ukrajine za pregovore o ulasku u EU borba protiv korupcije i pranja novca ocijenjena je s tri na ljestvici od pet stupnjeva. Zapad se aktivno zalaže za iskorjenjivanje korupcije u Ukrajini. Konkretno, republikanski američki senator Lindsey Graham, koji je u kolovozu posjetio Ukrajinu, rekao je da Washington prati kako se troši svaki dolar pomoći dodijeljen Kijevu.
Izbor u Ukrajini: malo ne bi, pa onda opet bi
Podsjetio bih kako je istom prigodom Graham od Zelenskog zatražio provedbu redovitih izbora iduće godine kao „najvažniju potvrdu visokog stupnja ukrajinske demokracije“, nedugo nakon što je sam Zelenski prethodno javno objavio kako izbora neće biti jer je produženo izvanredno stanje u zemlji na još 6 mjeseci. U takvim uvjetima provedba izbora nije moguća, kazao je ukrajinski šef države i dodao kako bi golemi novac koji je za izbore potreban on radije usmjerio za potrebe ukrajinske vojske. Kako god bilo, nedugo nakon Grahamove opaske Zelenski je potpuno promijenio ploču i kazao kako će se izbori u Ukrajini ipak održati.
Opća mobilizacija i stanje na bojišnicama
Ukrajina se očito priprema za opću mobilizaciju, smatraju brojni promatrači i u toj zemlji i u Rusiji. Nije tajna kako su njene snage u dosadašnjem tijeku protuofenzive pretrpjele teške gubitke u živoj sili i tehnici.
S tim u svezi ruski mediji najave ukrajinske mobilizacije potkrepljuju činjenicom da se u toj zemlji ubrzano mijenjaju zakonski uvjeti za mobilizaciju, prema kojima Kijev navodno planira mobilizirati i one osobe koje su od mobilizacije bile oslobođene poput bolesnika s blažim oblicima HIV-a, tuberkuloze i blažih psihičkih poremećaja. Istodobno društvene mreže i dalje objavljuju snimke nasilne mobilizacije na ulicama ukrajinskih gradova.
Sve to skupa ukazuje na pripremu ukrajinske proljetne ofenzive, kao nastavka sada već svima jasne neuspješne proljetno-ljetne vojne kampanje Kijeva koja se može produžiti još maksimalno dva-tri tjedna prije kišnog razdoblja i poznate ukrajinske „rasputice” (blata) koji onemogućuje ili jako otežava i usporava kretanje vojne tehnike.
U proljetnoj bi ofenzivi, dakle, trebalo mobilizirati dodatne desetke, a možda i stotine tisuća ukrajinskih boraca, a očekuje se kako bi u njoj već trebali sudjelovati i zapadni zrakoplovi F-16 koje Kijevu planiraju isporučiti Nizozemska, Danska i Norveška, dok se intenzivna obuka ukrajinskih pilota nastavlja u pojedinim zapadnim zemljama, uključujući i SAD.
Do listopada bi se u Ukrajini po prvi put trebali pojaviti i američki tenkovi Abrams M-1, „ogoljeni“ po pitanju nove tehnologije za slučaj, kako navode američki analitičari, da padnu u ruke ruske vojske. Očito neće sudjelovati u sadašnjoj protuofenzivi jer za to neće biti vremena, ali će zato biti osnaženi streljivom s osiromašenim uranom, kako je to ovih dana priopćila Bidenova administracija.
Predsjednik Joe Biden, očito, rizično podiže uloge u ukrajinskom ratu i američku uključenost u isti, i to u izbornoj godini, kada ga eventualni novi ukrajinski vojni neuspjeh ili pak eskalacija američko-ruskih odnosa vezanih uz ukrajinski rat mogu skupo koštati. Ali, ruku na srce, on i nema previše izbora. Bilo kakvo reteriranje po pitanju Bidenove ukupne ukrajinske politike u predizborno bi vrijeme definitivno bilo proglašeno njezinom (a onda i njegovom) propašću – ne samo od strane republikanaca koji sve češće upozoravaju o nepostojanju nikakve Bidenove strategije po ovom pitanju.
O samom stanju na ratištima:
Jučer se navršilo tri mjeseca od početka ukrajinske protuofenzive na jugu. O tome izvješćuje ukrajinski medij Strana.
U analitičkom tekstu istog medija navodi se kako njezin cilj nije bio posebno skriven od prošle zime – izlaz na Azovsko more, presijecanje kopnenog koridora do Krima i stavljanje poluotoka u kopnenu blokadu.
„I to je predstavljeno kao minimalni zadatak. Kao maksimum, davali su se nagovještaji o potpunom oslobađanju Krima. Sam Volodimir Zelenski, predsjednici vlade i šef obavještajne službe Budanov rekli su da očekuju da će se “odmoriti na Krimu” do kraja ljeta, ili čak do kraja proljeća (ove godine, op. ZM.). No nakon prvih mjesec dana ofenzive postalo je jasno da će svi ti planovi vjerojatno biti znatno revidirani – u smjeru smanjenja ciljeva. Nije bilo proboja ruske obrane, a taktički uspjesi koje su postigle Oružane snage Ukrajine još ne dopuštaju predviđanje ne samo vremena pristupa Azovskom moru i Krimu, nego čak ni Melitopolju i Tokmaku“ – piše ukrajinski medij.
Istodobno, u drugoj polovici kolovoza, napredovanje ukrajinske vojske u glavnom Orehovskom sektoru osjetno se ubrzalo, što je dalo razloga i ukrajinskom zapovjedništvu i zapadnim saveznicima reći da je prerano govoriti o završetku ofenzive.
„Na glavnom smjeru – kod Orehova u smjeru Tokmaka – tijekom tri mjeseca ofenzive ukrajinske su se snage uspjele pomaknuti prema jugu za oko 9 kilometara. Ključni cilj glavnog napada – grad Tokmak – udaljen je 20-25 kilometara, ovisno krenete li stazom od još nezauzete Novoprokopovke južno od Rabotina. … Osim toga, ukrajinske snage moraju stalno širiti širinu svog “klina” kako bi minimizirale prijetnju da budu pogođene s bokova i uđu u vatreni vreću ili budu okružene. I to odvraća snage od probijanja puta prema jugu. …Otprilike od sredine kolovoza na ovom području nije bilo značajnijeg napretka – iako je do Staromlynovke ostalo još oko šest kilometara. Vjeruje se da u blizini ovog sela počinje veliko utvrđeno područje Rusa, pokriveno, između ostalog, okukom rijeke Mokryye Yaly.“ – navodi ukrajinski medij.
… Mariupolj je udaljen oko 130 kilometara od nedavno oslobođenog Urozhaynea po najkraćoj cesti i 85 kilometara po ravnoj liniji. Pri trenutnoj brzini napretka na ovoj dionici, bit će potrebno najmanje godinu i pol da se preseli u Mariupolj.“ – zaključuje, između ostalog medij Strana.
Rusi samouvjereni
S druge pak strane, Rusi djeluju sve više samouvjereno, kako političari tako i analitičari i mediji. I to ne samo zbog jučerašnjih riječi Vladimira Putina o „propasti ukrajinske protuofenzive“, već je ta tendencija prisutna gotovo više od dva mjeseca, nakon prvih informacija koje su nedvojbeno ukazivale na velike ukrajinske probleme i gubitke u prva dva tjedna lipnja, od početka protuofenzive.
Tako ruski mediji danas pišu da se Kijev boji pokretanja velike ruske ofenzive u regiji Harkiv s obzirom da je jasno kako je Rusija mobiliizirala, uvježbala i opremila oko 200 000 svojih vojnika kao strateške pričuvne snage, spremne udariti ondje gdje osjete da je po ukrajinsku obranu najkritičnije stanje. Jedno od toga svakako i je u zoni grada Kupjanska u Harkovskoj regiji, nedaleko od granice s Luganskom regijom koju je, između ostalih, početkom listopada prošle godine Moskva i službeno anektirala u sastav svog državnog teritorija. Naime, svima je jasno kako se Rusija teško emocionalno odriče grada Harkiva, bivše ukrajinske prijestolnice koji je svega 50-ak kilometara udaljen od ruske granice – pa odatle, vjerojatno, i stižu spomenute najave o mogućoj ruskoj ofenzivi upravo u toj regiji.
Iako je, to treba naglasiti, usprkos prethodnoj ukrajinskoj evakuaciji stanovnika Kupjanska, zapovjednik kopnenih snaga te zemlje Oleksandar Sirski dodatno osnažio obrambene položaje svojih snaga u široj zoni toga grada i time značajno usporio rusko napredovanje.
Istodobno ruski mediji jučer su masovno prikazivali kartu južne bojišnice, one zaporiške, u kojoj su plavom bojom označeni pojedini izolirani otoci dosadašnjih rezultata ukrajinske protuofenzive (možete ju pogledati na slijedećoj poveznici:
https://www.facebook.com/photo.php?fbid=3365514640427408&set=p.3365514640427408&type=3 ).
Blago rečeno, po Kijev ne izgledaju optimistično, barem iz perspektive koliko je toga još potrebno učiniti u odnosu na prvotno postavljene ciljeve, makar to bilo i u iduće proljeće.
Jer Rusi do tada sigurno neće stajati sklopljenih ruku i spavati zimski san.
