Kako je lobi rodne ideologije preoteo političku agendu EU-a?
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 12 Rujan 2023 11:01
Treba li transrodnim “ženama” dopustiti natjecanje u ženskim sportovima? Treba li muškarca silovatelja koji se identificira kao žena poslati u ženski zatvor? Što je uopće žena? Piše Ashley Frawley za The European Conservative.
Zapanjujuće je koliko je brzo ovo pitanje postalo javno i političko ortodoksno u EU i drugdje. Kada je riječ o trans debati, nema mjesta različitim mišljenjima. Svako neslaganje smatra se uvredljivom izjavom zbog koje se ljudi posramljuju i otkazuju.
Nametanje aktivista
Taktika ušutkavanja i posramljivanja učinkovit je odgovor na neslaganje. To je zato što diskurs nije opcija za “rodne tvrdolinijaše”. Umjesto toga, zagovornici rodnih reformi često tvrde da jednostavno žele omogućiti toleranciju, sreću i autentičan život. Ova im retorika omogućuje maskiranje svojih političkih prijedloga kao nastojanja da društvo učine ravnopravnijim i pravednijim. Stvarnost je daleko pogubnija. Promjene značenja povezanih s rodom i spolom imaju ozbiljne implikacije na prava žena i drugih skupina, kao i na obrazovanje, zdravstvenu skrb i način na koji društvo postupa s djecom.
Postoje i mnogi ljudi koji se ne slažu s temeljnom filozofijom rodne ideologije i misle da joj nema mjesta u našem političkom i društvenom životu. Srca i umovi ovih disidenata upravo su problem koji aktivisti nastoje riješiti putem prisilnog kreiranja politike. Zašto uvjeravati ljude u unutarnju rodnu bit kada politika može jednostavno proglasiti da je tako?
Kao rezultat toga, rod je sporno pitanje djelomično zato što se ne radi o dopuštanju ljudima da slobodno žive svoje privatne živote. Umjesto toga, aktivisti žele iskorijeniti tradicionalne vrijednosti društva u korist novih i nametnuti ih javnosti, od koje većina odbacuje rodnu teoriju. Zbog toga se mnogi aktivisti koriste prikrivenim i podmuklim metodama kako bi unaprijedili svoj program i učinkovito oteli javnu politiku. Javno mnijenje se ne smatra nečim čime se treba pozabaviti, već reformiranim, sa zakonodavnom snagom ako je potrebno. Europska unija igra značajnu ulogu u donošenju ovih promjena politike djelujući bez transparentnosti i odgovornosti.
Skrivena reforma
Dio učinkovitosti rodnog pokreta je u tome što su se aktivisti odvojili od postojećih pokreta, iskorištavajući popularnost zakona o jednakosti žena i prava homoseksualaca. Ovo ne samo da pomaže cenzurirati javnu raspravu – uostalom, kako bi ijedna pristojna osoba mogla biti protiv jednakosti? – nego također omogućuje aktivistima da se ušuljaju u politiku. Ova strategija je uključivala povezivanje politika kao što je rodna samoidentifikacija sa šire prihvaćenim pitanjima kao što je gay brak. Europski sudovi odigrali su značajnu ulogu u oblikovanju nacionalnog zakonodavstva, a grupe za zagovaranje iskorištavale su političke prilike za postavljanje dnevnog reda.
Ubacivanje na dnevni red prava homoseksualaca pomoglo je trans aktivistima da ubrzaju politiku uz malo rasprava ili znanja javnosti. Početkom 2000-ih, mnoge organizacije za prava homoseksualaca proširile su opseg svojih aktivnosti na rod. Te su skupine pronašle saveznike, posebice u europskim sudovima, za promjenu nacionalnog zakonodavstva u raznim zemljama.
Na primjer, ILGA Europe (Međunarodna udruga lezbijki, gejeva, biseksualaca, trans i interseksualaca) počela je ciljati na europske institucije 1979. godine i koristila se programom ravnopravnosti EU-a kako bi donijela politike naklonjene homoseksualcima i lezbijkama. Proširili su svoje napore na uključivanje rodnog identiteta u ranim 2000-ima. Britanska LGBT zagovaračka skupina, Stonewall, iznijela je nekoliko slučajeva Europskom sudu pravde 1990-ih i ranih 2000-ih koji su se zalagali za uključivanje promjene spola i srodnih pitanja u postojeće zakonodavstvo.
Na Malti su veze između europskih zagovaračkih skupina poput TGEU (Transgender Europe) i onih na nacionalnoj razini iskorištavale sve veće prihvaćanje homoseksualaca i lezbijki kako bi unijele promjene politike vezane uz rodni identitet bez izazivanja značajne rasprave. Posljedično, rodno zakonodavstvo na Malti bilo je jedno od najnaprednijih u ranoj fazi. Upravo je taj dalekosežni pristup podignut na europsku razinu, a nadgledala ga je malteška ministrica Helena Dalli, koja je 2019. postala europska povjerenica za jednakost. Bila je zadužena za razvoj “rodne strategije”, čije je sjeme posadila kada je pokrenula malteško LGBTIQ savjetodavno vijeće 2013.
Infiltracija u školske sustave
Iako su ti napori bili uspješni u postavljanju rodnog identiteta na europski dnevni red, neprozirni procesi donošenja odluka naših kreatora politike potkopavaju legitimitet naših institucija i riskiraju reakciju šireg stanovništva. Unatoč ovoj prijetnji, skrivanje rodno pozitivnih klauzula u politici jednakosti nije greška. Izvješće LGBTIQ lobističke grupe IGLYO (Međunarodna organizacija mladih i studenata lezbijki, gejeva, biseksualaca, transrodnih, queer i interseksualaca) iz 2019. u suradnji s odvjetničkim društvom Thomson Reuters i Dentons pod naslovom “Only Adults? Good Practices in Legal Gender Recognition for Youth” izričito savjetuje lobiste da povežu kampanje s popularnijim platformama, kako bi pružili veo zaštite za nepopularna stajališta. U svom odjeljku o lekcijama naučenim iz UK-a, izvješće također savjetuje lobiste “da izbjegavaju pretjerano izvještavanje u medijima”.
Nastale su i “novozamjenice” za “rodno neutralne ili nebinarne” osobe.
Osim ciljanja na zakonodavce, aktivisti su se također infiltrirali u školske sustave putem obrazovanja o spolnom odgoju i odnosima, kako bi formirali srca i umove sljedeće generacije. Međutim, spolni odgoj bilo koje vrste dugo je bio sporno pitanje. Desetljećima se vode rasprave o tome kakav bi nastavni plan i program trebao biti i treba li ga i kako poučavati. Zbog pažnje zabrinutih roditelja, strategija aktivista se izjalovila. Uvelike kroz uvođenje rodne teorije u učionice ta je agenda osviještena javnosti i izazvala je žestok otpor u mnogim zemljama.
Kako su posljedice rodne politike postale očite, predložene reforme, uključujući ono što je postalo poznato kao ‘rodni self-id’, izazvale su zabrinutost među ženskim skupinama, koje smatraju da su njihova prava i interesi povrijeđeni. Na primjer, organizacija Standing for Women naišla je na žestoko protivljenje i na internetu i na javnim skupovima. Njezina osnivačica, Kellie-Jay Keen-Minshull (poznata i kao Posie Parker), zabranjena je s raznih platformi društvenih medija. Čak je bila polivena sokom od rajčice na planiranom javnom govoru na Novom Zelandu, u kojem su protuprosvjedi prerasli u nasilje.
Prisilna reforma
Činjenica da su se aktivisti okrenuli onome što je sociolog Joseph Gusfield nazvao prisilnom reformom, dobro odgovara EU pristupu kreiranja politika. Danas o europskim vrijednostima odlučuje i nameće ih od vrha prema dolje elita koja sumnja u sposobnost “hoi polloi” (grč. mnoštvo) da budu primjereno “progresivni”. U EU su se aktivisti našli kako guraju otvorena vrata.
U sukobima oko vrijednosti moguća su tri ishoda: konsenzus, pregovaranje ili borba za moć. Kao što je navedeno u ovom članku, aktivisti su se odlučili za potonje, koristeći golu moć kako bi progurali svoj program. Iako je ovaj pristup postigao promjene u politici, on ima svoje zamke. Pokušaj zaobilaženja rasprave i nametanja željenih ishoda putem snažnih taktika vjerojatno neće dugoročno uspjeti. Štoviše, ne proizvodi dobru politiku u vrlo složenim društvima u kojima postoje mnoge sukobljene vrijednosti i skupine.
Konzervativci na Zapadu jako su cijenili slobodu, tradicionalni moralni okvir, legitimitet naših institucija i samu strukturu zapadne kulture i društva. Te su vrijednosti danas ugrožene erozijom političkog legitimiteta, koju guraju radikalni aktivisti, a omogućuju naši zakonodavci i sudovi. Konzervativci se moraju aktivno angažirati kako bi se suprotstavili preuzimanju institucija od strane rodnog lobija i povratili slobodu i demokraciju za uspješnu Europu.
