O sudbini Podravke odlučuju “duboka država” i Martina Dalić
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 24 Rujan 2023 13:14
Povijest se ponavlja za Podravku, a i za hrvatsku državu. Država opet mora odlučiti hoće li prodati Podravku i komu, baš kao što je morala brzo djelovati kad ju je potkraj 1990-ih godina puzeći, kriomice, pokušao preuzeti norveški Rieber & Son.
Taj prvi pokušaj privatizacije državnog vlasničkog udjela u Podravci proizveo je Aferu Spice, jedan od najvećih političkih i gospodarskih skandala u samostalnoj Hrvatskoj, višegodišnje mučno suđenje tadašnjem potpredsjedniku Vlade i još šestorici najistaknutijih hrvatskih menadžera, odvjetnika i poduzetnika, u sudskom finalu s golemom blamažom Državnog odvjetništva.
Taj put država se neželjenom preuzimanju i “neprijateljskom kupcu” oduprla tako što je s blagoslovom i na poticaj zemaljske i lokalne politike preko varaždinske brokerske kuće Fima i s inozemnim kreditom Podravka sama kupila udjele na koje su ciljali Norvežani, što joj je prouzročilo golemi kapitalni gubitak. I ovoga je puta država, sada HDZ-ova vlada premijera Andreja Plenkovića, sasvim sigurno svjesna da joj je Podravka ponovno vruća politička i gospodarska “Vegeta”. Nekoliko je krupnih razloga.
Jednom kad odabranom kupcu proda državno vlasništvo u Podravci i naredi upraviteljima obveznih mirovinskih fondova da oni prodaju svoje, novi privatni vlasnik može Podravku raskomadati i prodati bilo komu. Čak i politički neprihvatljivim kupcima poput Rusa, Kineza ili Arapa (pogledajmo Agrokor), ili čak i nekomu tko je želi potpuno ili djelomično likvidirati i maknuti s tržišta kao konkurenta vlastitim sličnim ili identičnim proizvodima. To bi izazvalo revolt, vjerojatno i otvorenu pobunu stanovnika Podravine koji žive od Podravke, kao njezini zaposlenici ili kooperanti.
Vlada to možda nije do kraja politički osvijestila i javno stavila u svoje programe, ali sigurno osjeća da je neoliberalni diskurs o slobodnom kolanju kapitala u Podravkinu slučaju politički za nju ipak neprihvatljiv i da mora lokalnim stanovnicima Podravine, baš kao što to, na primjer, čini za Slavonce, osigurati da mogu živjeti od lokalnih prirodnih i proizvodnih resursa. Malo je, naime, vjerojatno da bi oni mogli goveda, mrkvu i grašak uzgajati, recimo, na Novom Zelandu, a još je manje vjerojatno da bi sa svojim pajcekima ili paradajzom mogli konkurirati Italiji ili Španjolskoj. Podravci je čak i Istra bila predaleko za kooperantski uzgoj paradajza i njegovu tvorničku preradu pa ju je ugasila i sad je pokreće u Podravini, što bi se lako moglo pokazati kao krupan tehnološki promašaj.
Odlična zarada
Još je za podravkaše opasnije što im godinama većinu dobiti, ako ne gotovo svu neto dobit, donosi tvornica generičkih lijekova u njezinu vlasništvu Belupo, a već su i Rieberi namjeravali najprije izdvojiti i prodati Belupo. No ovoga puta u osvajanje Podravke nisu krenuli Norvežani, nego trgovačko društvo s odgovornošću ograničenom na respektabilni temeljni kapital od 34,43 milijuna eura, Mesna industrija Braća Pivac sa sjedištem u gradu Vrgorcu u Dalmatinskoj zagori.
Naime, nakon što je u zagrebačkoj tvornici čokolade i keksa Kraš kupila većinski vlasnički udjel od 55,15 posto, a skupa s tvrtkom srbijanskog poduzetnika Nebojše Šaranovića ovladala i s više od 87 posto, Mesna industrija Braća Pivac kupila je na Zagrebačkoj burzi i 5,20 posto dionica Podravke. Najprije se tu nameće pitanje što će proizvođaču mesa, pršuta i kobasica tvornica bombona Ki-Ki i čokoladica Životinjsko carstvo, a tek potom kakve su mu namjere s Podravkom.
S obzirom na to da se ne može očekivati da će tvornica pršuta iz dalekog kamenjara (osim možda nešto generalno menadžerski, u što također valja sumnjati) išta moći pridonijeti Kraševu biznisu s Bajaderama, Dorinama i Domaćicama, moramo zaključiti da je Pivčevo ulaganje u Kraš bilo čisto špekulativne naravi, s idejom da se skupo plaćena tvornica kasnije nekomu proda još skuplje. Ta namjera, ako je i postojala, zasad se izjalovila.
Najesen 2021. braća Pivac svojim su kupnjama digli cijenu Kraševe dionice na sto eura i takvom je držali točno godinu dana, a onda se cijena u idućih sedam mjeseci stropoštala za više od 30 posto. Ovoga je ljeta u par dana nešto živnula, ali i to je bilo kratkoga daha, no i posve irelevantno s obzirom na to da Kraševe dionice mogu prodavati jedino “mali” dioničari od kojih je sa samo 0,13 posto temeljnog kapitala najveći Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu.
Podravkina dionica nakon imenovanja Martine Dalić za predsjednicu Uprave u veljači prošle godine najprije je naglo potonula, a zatim je od jeseni 2022., startavši s oko 73 eura, počeo njezin rast sve do sto eura početkom lipnja ove godine. A tada je doživjela uzlet, najprije na 120 eura, a zatim i na ekstremno visokih 140 eura. Tko ju je kupio godinu dana prije po 80 eura, strpljivo izdržao nekoliko blažih “korekcija” pa na vrhuncu prodao, odlično je zaradio – golemih 75 posto (minus porez), za razliku od onih vlasnika novca koji su kukali zbog tragično niske bankovne kamate na oročene depozite.
Šuplje fraze
Zašto njegovo poduzeće ulaže novac u Podravku, član Uprave Mesne industrije Braća Pivac Neven Pivac otkrio je novinskoj agenciji Bloomberg Adria (autorica Danijela Polonijo): “S obzirom na snažnu orijentiranost Grupe Pivac na prehrambenu industriju, uslijedio je i nastavak kupnje dionica Podravke jer smatramo da je riječ o dobrom ulaganju.” Također, “zadovoljstvo nam je imati priliku investirati u kompanije poput Podravke, a uzimajući u obzir stabilnost, tradiciju i prepoznatljivost brenda, vjerujemo da smo donijeli dobru poslovnu odluku”, rekao je Neven koji je u Sudskom registru zaveden kao osnivač Mesne industrije s još dvojicom istog prezimena, Ivicom i Miljenkom.
Planove svoje tvrtke Neven Pivac “nije želio otkriti” ni Bloombergu, “samo je kratko poručio kako su sva njihova investiranja usmjerena na prepoznavanje dobrih prilika na tržištu i investiranje kapitala u ona područja koja će Grupi Pivac osigurati dodatne financijske prinose i poslovni razvoj”.
Na te protokolarne prigodničarske šuplje fraze nadovezala se vlastitima i predsjednica Podravkine Uprave Martina Dalić: “Investitori i tržište prepoznaju da radimo dobar posao”, napisala je na poslovnoj društvenoj mreži linkedin.com. Pritom je “čestitala i zahvalila svim podravkašima koji svakodnevno rade na ostvarivanju strategije koja je dovela do ovakvog rasta povjerenja investitora”. A je li Podravkina dionica zaista “dobra prilika” i “investicija kapitala koja će osigurati dodatne financijske prinose”, kako to kaže Neven Pivac? Poigrajmo se brojkama…
Prvo polugodište ove godine Podravka je završila s dobiti prije oporezivanja (operativnom dobiti) od 32,15 milijuna eura pa bude li tako i u drugoj polovici godine, njezina dobit iznosit će 64-65 milijuna eura. Konačna dobit na kraju šestomjesečnog razdoblja iznosila joj je 45,81 milijun eura, ali to je zbog jednokratnog knjiženja minus 13,67 milijuna eura poreza na dobit pa se ne uzima u obzir.
Ne će zadovoljiti
A kad se 65 milijuna eura dobiti ove godine podijeli sa sedam milijuna i 120 tisuća i tri komada dionica koje je Podravka emitirala, dobije se dobit po jednoj dionici od 9,13 eura. Ako se pak cijena na burzi od 140 eura za jednu dionicu podijeli s tim iznosom dobiti po jednoj dionici, dobije se da je cijena 15,33 puta veća od dobiti. Pojednostavljeno to znači da će se ulog od 140 eura iz operativne dobiti “vratiti” za 15 godina i četiri mjeseca. Za američko tržište kapitala to bi za prehrambenu kompaniju bila jeftina dionica jer se ondje trogodišnji prosječni omjer cijene i dobiti po dionici za taj sektor kreće oko 21. No za Hrvatsku to je već cijena na granici skupoga, ali nije previsoka. Sa 140 eura po dionici Podravka je skupa, ali nije preskupa.
No postoji i još jedan kriterij skupoće koji ulagači osobito promatraju, a to je dividenda po dionici. Prema Podravkinim podacima, ona je za prošlu godinu iznosila 1,7 eura, a dividendni prinos je bio 2,2 posto. U okolnostima kad banke na oročene depozite nisu davale nikakvu kamatu, to je bio dobar prinos, ali već danas, kad su prinosi na državne obveznice i dvostruko veći, ta dividenda neće zadovoljiti ulagače i obeshrabrivat će kupoprodaju, što znači da bi uz visoku kamatu cijena Podravkinih dionica trebala padati, a u tim okolnostima će braća Pivac “dodatni financijski prinos” na Podravci u dogledno vrijeme teško postići.
Na takvu mogućnost diskretno je u svojem postu na linkedinu.com upozorila i Martina Dalić: “Cijena (Podravkine dionice) naravno može ići i dolje, ali mi ćemo i dalje ustrajati u svemu što radimo, a investitorima i tržištu ćemo, kao i dosad, prepustiti ocjenu.” I šefica Podravke to naravno zna, ali ne smije javno reći: jedino što bi Podravkinu dionicu moglo lansirati na još veću cjenovnu razinu – 150 eura i više – jest njezina privatizacija.
“Dodatni financijski prinos” u tom slučaju Podravkini dioničari mogu realizirati na dva načina. Prvi je da netko na Burzi od države i “mirovinaca” kupi kontrolni vlasnički udjel u Podravci pa bude prisiljen isplatiti i Mesnu industriju Braća Pivac, dakako, s premijom koja se plaća za cijelu tvrtku.
Podigli ljestvicu
Drugi je način da Mesna industrija braće kupi kontrolni udjel u Podravci, a potom da cijelu Podravku, pa tako i svoje dionice, preproda nekomu uz premiju za stjecanje kontrole. Recimo odmah, stjecanje većinskog udjela u Podravci za braću Pivac bit će jako teško, ako ne i nemoguće, čak i ako joj to Vlada premijera Plenkovića omogući. Naime, oni su pucali sami sebi u nogu, s ulogom od samo 1,3 milijuna eura povećali su ukupnu tržišnu vrijednost Podravke na više od milijardu eura, što znači da bi za 51 posto trebali državi i drugim dioničarima odmah platiti ukupno više od pola milijarde eura, a potom po istoj cijeni ponuditi i otkup svih ostalih dionica. Imaju li toliko novca?
Jako teško, sami sebi podigli su ljestvicu na visinu koju najvjerojatnije ne mogu preskočiti. A kad bi i mogli, pitanje je bi li im to bilo racionalno. Ista matematika vrijedi i za prvi slučaj: isplati li se nekomu drugom u ovom trenutku za cijelu Podravku iskeširati više od milijarde eura?
O tomu će zapravo odlučiti visoka politika, odnosno “duboka država”. Poučeni dosadašnjim tijekom hrvatske privatizacije, vjerujemo da bi Vlada premijera Plenkovića prodala svoj vlasnički udjel u Podravci od 24,64 posto i natjerala menadžere obveznih mirovinskih fondova da i oni prodaju svoj (46,26 posto) samo nekom velikom europskom prehrambenom konglomeratu koji bi dobio potporu njemačke vlade i Europske komisije te zeleno svjetlo Amerike. U hrvatskim poslovnim krugovima i medijima još se nije pojavila ni glasina, kamoli vijest, da takav zainteresirani konglomerat postoji. Ili braća Pivac znaju nešto što nitko drugi ne zna?
Ratko Bošković/hrvatski-fokus.hr
