Goldsteini i 'genocidnost hrvatskog naroda'
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 01 Listopad 2023 07:08
Općepoznato je da je tzv. genocidnost hrvatskog naroda bila glavna poluga u borbi protiv samostalne hrvatske države, a za očuvanje bivše države tamnice hrvatskog naroda. Iole inteligentnijem čovjeku dovoljno je vidjeti da takvi u RH veličaju Tita koji je na svjetskim listama najvećih zločinaca u prošlom stoljeću na desetom mjestu.
Recimo Milošević je na tridesetom mjestu, a Pavelića opće nema na tim listama. A jedan od najpoznatijih ljubitelja JB Tita je Ivo Goldstein, koji se danas zbog svojih laži o Jasenovcu nazvan Drobilica
Koliki je 'veliki' ugled Iva Drobilice svjedoče poznati posjetitelji na predstavljanju knjige "Povijesni revizionizam i neoustaštvo". Na Ono što Nobila doista kvalificira fotografijama s tog predstavljanja prepoznajemo Budimira Lončara što se vidi na fotografiji danu u mom tekstu LAŽ KAO OSNOVNO PRAVILO HISTORIJSKE METODOLOGIJE PO IVU DROBILICI, 3. Etička optužba HNES-a za veleizdaju za Budimira Lončara tiskana je u knjizi HRVATSKE VELEIZDAJE II., a može se naći npr. i u mojoj knjizi:
J. Pečarić, Prof. dr, sc. Zvonimir Šeparović, Zagreb, 2020.,str. 336.
Kao član HNES-a jedan sam od potpisnika te osude.
Drugo meni poznato lice s tih fotografija je:
https://narod.hr/hrvatska/na-predstavljanju-knjige-ive-goldsteina-ocrnjivali-tudmana-i-branili-komunizam
Ono što meni odvjetnika Anta Nobila povezuje s Ivom Drobilicom je njegova izmišljena priča o dvostrukoj liniji zapovijedanja u navodnoj agresiji RH na BiH. Istina Nobilo je tu svoju priču 'prodao' vlastima u RH, a ove su je kao svoje otkriće prodali Sudu u Haagu. Najveća žrtva te laži bio je Dario Kordić o kome sam napisao dvije knjige:
J. Pečarić, Dario Kordić, Zagreb, 2019. str. 343.
J. Pečarić, Hrvatski velikan Dario Kordić, dragovoljac.com, 2023.:
http://www.dragovoljac.com/images/minifp/kordic.pdf
Što je to?
Pogledajmo što piše Drobilica na str. 292. svoje nove knjige:
Od svega je najružnije kad Pečarić u slijepoj zaljubljenosti u NDH poistovjećuje ustaštvo s hrvatskim narodom, odnosno kad netko konstatira kako su ustaške vlasti bile genocidne, onda su to odmah „optužbe protiv hrvatskog naroda“, a njihov je autor „jugonostalgičar“ koji promiče tezu o genocidnosti Hrvata“. Ovu „logiku“ Pečarić varira barem na pedesetak mjesta u knjizi i, još naglašenije, u jednom intervjuu. Takvom „logikom“ upravo on, Pečarić, vrijeđa hrvatski narod, a ne ni autori koji Hrvate dosljedno odvajaju od ustaštva. Naposljetku teško je razumjeti kakav je to nakaradni moral iz kojeg izvire razumijevanje, opravdavanje, simpatija i direktna pohvala za državu mržnje koja svoj „nastanak“ i „opstanak“ duguje genocidnom zločinu što ga je „morala učiniti nad hrvatskim Židovima“.
Da – kao nije genocidan narod koji je izabrao ustaške vlasti već su genocidne ustaše. Dokaz Goldsteinovik je valjda: nije svaki predstavnik nekog naroda ubijao u genocidu pa nije narod genocidan. To nitko ne uzima za ozbiljno, oni kao nisu tvrdili da je hrvatski narod genocidan, ali svima koji to koriste za očuvanje Jugoslavije dobro dođe, Zar ne? A glupa je bila i tvrdnja o dvostrukoj liniji odgovornosti, ali kako to djeluje pitajte Darija Kordića.
Ili je Drobilica zaboravi da je to stara njihova priča i kako sam se narugao još tada tekstom koji dajem u Prilozima:
JESU LI USTAŠE BILI KINEZI?
To je bio prvi od deset nastavaka feljtona koji je 2002. objavilo Hrvatsko slovo:
Akademik Josip Pečarić odgovara
Slavku Goldsteinu koji je napao njegovu knjigu "Brani li Goldstein NDH?".
Naravno, nije samo to 'dokaz' da Goldsteinovi na 'lukav' način (žive u Hrvatskoj pa je jasno da to izravno ne mogu reći) sudjeluju u 'dokazivanju' genocidnosti hrvatskog naroda. Poznato je da je najvažnija karika u takvoj raboti laži o Jasenovcu.
Zato u Prilozima dajem i svoj tekst objavljen 1998. u Vjesniku:
LAŽNI BROJ ŽRTAVA U LOGORU JASENOVAC TEMELJ JE U VELIKOSRPSKOM DOKAZIVANJU GENOCIDNOSTI HRVATSKOG NARODA
Tekst treba pogledati i vidjeti na koliko mjesta u tekstu o VELIKOSRPSKOM DOKAZIVANJU GENOCIDNOSTI HRVATSKOG NARODA spominjem stvarnog mentora Iva Drobilica njegovog oca povjesničara-AMATERA Slavka Goldsteina.
Ali, posebno tu treba pogledati PISMO PREDSJEDNIKU I PREDSJEDNIŠTVU HAZU-A koje je dano u tekstu:
LAŽ KAO OSNOVNO PRAVILO HISTORIJSKE METODOLOGIJE PO IVU DROBILICI, 4.
Jasno je da je Drobilici danas kada ga vlasti izbacuju iz hrvatske delegacije u Međunarodnom savezu sjećanja na holokaust (IHRA), kada mu se na predstavljanju pojavljuju od HNESA osuđeni za veleizdaju Budimir Lončar i čovjek zaslužan za dugogodišnju robiju hrvatskog velikana Darija Kordića teško vidjeti kako netko piše o njegovoj ulozi u dokazivanju 'genocidnosti hrvatskog naroda' zato u novoj knjizi koju je predstavio u nazočnosti Lončara i Nobila još na dva mjesta govori o meni i toj izmišljenoj genocidnosti:
Na strani 239 i 240 Ivo Drobilica piše:
Pečarić je u svojoj prvoj kvazihistoriografskoj knjizi Srpski mit o Jasenovcu 1998. razložio "genezu srpskog mita o Jasenovcu", čime je pokušao parirati Milanu Bulajiću i drugim promotorima teze o genocidnosti Hrvata. Stoga prikazuje dva stoljeća srpskog antisemitizma, opisuje beogradske logore Sajmište i Banjicu i na taj način odgovara Bulajiću "istom mjerom".
Moram komentirati ovo pokušao parirati Milanu Bulajiću i drugim promotorima teze o genocidnosti Hrvata jer je toliko smiješno, da smješnije ne može biti. Naime poslije objave moje knjige koju spominje Ivo Drobilica na radiju Slobodna Europa je organizirano sučeljavanje Bulajića i mene. Naravno Ivo Drobilica i ne može razumjeti zašto sam ja u više knjigama objavio to sučeljavanje, pa i u dvije na engleskom:
J. Pečarić, Serbian myth about Jasenovac, Stih, Zagreb, 2001.
J. Pečarić, Stjepan Razum, Jasenovac – A lie uncovered, Lulu.com, 2021. pp. 506.
A na strani 240 Drobilica piše:
Jad Vašem je odbio prijedlog da se nadbiskup Stepinac proglasi Pravednikom među narodima, pa je Pečarić optužio tu izraelsku ustanovu da je pod utjecajem velikosrpske teorije "o genocidnosti hrvatskog naroda", da tu "velikosrpsku politiku provode i neki jugonostalgičari u Hrvatskoj", da ih ima "među Hrvatima", pa i "među hrvatskim Židovima". Na devet mjesta u knjizi Pečarić tvrdi da je Himmler "morao dolaziti osobno u Hrvatsku 1943 ., nezadovoljan 'rješenjem židovskog pitanja"' te da je tada "zatražio odvođenje svih Židova u logore". Međutim, Pečarić je opet teško promašio, jer je Himmler stigao u Zagreb 5. svibnja, a ustaške i nacističke službe su taj "posao" obavile 3 . i 4. svibnja. Bila je to posljednja od mnogobrojnih deportacija hrvatskih Židova.
Stvarno je težak promašaj to što su u NDH obavili ono zbog čega je Himmler dolazio u dva dana uoči njegovog dolaska. Drobilica ne može shvatiti da je zapravo rekao da su u NDH radili ono što su tražili Nijemci, a i da su ipak bili inteligentni pa to urade prije njegovog dolaska tj. da su znali tko je tada bio gazda.
Očito Drobilica baš i nema sreće sa svojim 'dokazivanjima' pa je našao mnogo originalnije rješenje u tužbi zbog knjige:
J. Pečarić, Druker / Predsjednik o Puhovskom, Portal dragovoljac.com, 2020.:
http://www.dragovoljac.com/images/minifp/druker.pdf
Tužba je zbog Drobilice i 'genocidnosti hrvatskog naroda' i daje citate iz moje knjige o Puhovskom za to. Naravno ništa neočekivano kada znamo što je njegov nesuđeni mentor profesor Brandt rekao za njega: kao moje navode se tvrdnje hrvatskog povjesničara Vladimira Mrkocija! Suočen s dokazima da se radi o Mrkocijevim zaključcima Drobiličina izjava je slična onoj kojom je objasnio svoje laži profesoru Brantu:
Nije točno da je tuženik tezu o genocidnosti Hrvata preuzeo od Vladimira Mrkocija koji je to objavio 2002. i početkom 2003., već je vjerojatnije da je tu tezu Mrkoci preuzeo od tuženika, jer je tuženik ovu tezu iznio još 2001.
Dakle mi dokazujemo da se on služi poluistinom (koja je često gora od laži) i ne navodi izvor tj. autora teksta koji citira već CITAT pripisuje meni i govori kao da je spor u nečemu za što me nije tužio. Pretpostavljam da nije toliko glup da opet koristi krivotvorina kakav je bila ona u Slobodnoj Dalmaciji kada sam pokazao da tata i sin Goldstein lažu pa mi nisu objavili odgovor. Ako doista nije glup vjerojatno je napravljeno namjerno da mi ne bi doveli niz povjesničara koji bi bili svjedoci i potvrdili kakvim se sve lažima služi Drobilica.
Ili mu je to sve trebalo da uvjeri svoje svjedokinje Sanju Petrušić-Goldstein i Teresu Goldstein da sudjeluju u tome.
Tako je svjedokinja Sanja Petrušić-Goldstein iskazala da se tužitelj uzrujao zbog knjige (knjige o Puhovskom koga je Predsjednik Milanović nazvao drukerom, op. JP) te se uvijek uzruja kada pročita što piše akademik Pečarić, a tada počinju i zdravstveni problemi tužitelja. Nakon takvih natpisa počinju prijetnje, ružni komentari, tj. takvi natpisi generiraju komentare na internetu, ljudi se grozno izražavaju i nasilni su. Onda dođu prijatelji i postavljaju pitanja o tome da je tužitelj iznio teze o genocidnosti hrvatskog naroda, pa se on jako uzruja jer mora objašnjavati da to nije tako te da on nije izdajnik hrvatskog naroda. U komentarima se piše da se iseli iz Hrvatske, da nisu Hrvati, da su izdajice i slično. Takve prijetnje traju već 20 godina, a tužitelj je aktivan kao javna osoba od 1991.
Svjedokinja Teresa Goldstein je iskazala da kada se dogodi ovako nešto onda je reakcija tužitelja užasno emotivna, ali i svih njih. Jedino što je sada bilo drugačije je njegova fizička reakcija, tužitelj je imao stezanje oko srca, to je bilo kao srčani udar, on je urlikao, a osvijestio se nakon nekog vremena. (Doista je strašno vidjeti što je izazvala kod Drobilice knjiga o tvrdnji Predsjednika da je Puhovski druker. Meni bi bilo logičnije da čovjek tako reagira kada u vrijeme kada mu je tata povjesničar-AMATER bio POSEBNI SAVJETNIK PREDSJEDNIKA VLADE - pa je kao takav tada posjetio Predsjedništvo HAZU, dakle u vrijeme kada mu je sin predložen za redovitog člana HAZU - i Drobilica ne bude izabran. Da ja sam se tome usprotivio i nitko u povijesti akademije nije dobio manje glasova od Drobilice – dobio je manje od jedne trećine glasova. Drobilica je o jednom akademiku koji ga je navodno zaustavio pa u Prilozima dajem moje pismo akademicima o tome. Ono što mi je posebno zanimljivo jeste što u tom pismu spominjem kako su na HTV-u tatu povjesničara-AMATERA proglasili akademikom- Ja jam se ispričavo jer nisam znao da je on doktor znanosti, pa i tu ispriku dajem u Prilozima.) Nije prvi put da se događa ovako nešto, ali je prvi put da je bila takva fizička reakcija. Reakcija tužitelja je emotivna, on se jako uzruja, govori da se može vjerovati da se to događa, a onda to uzruja nju i majku. Čita komentare i dosta ljudi piše da ne žele tužitelja u Hrvatskoj, da se treba iseliti, da ga ne žele živog. Stvarno ima strah da se tužitelj nešto ne dogodi. Sve ovo direktno ili indirektno odražava se i na njezin osobni život i posao, jer na poslu od kolega doživljava komentare u vezi oca, negativne konotacije u smislu da je njezin otac mrzitelj Hrvatske, da je on glupan i da je ona glupa.
Meni je kao publicisti i znanstveniku posebno zanimljiv stav suda da moji zaključci s nizom podataka zbog kojih zaključujem da Ivo Drobilica promiče tezu o 'genocidnosti hrvatskog naroda ne predstavljaju zaključak, dakle nisu vrijednosni sud.
Zanimljivo je i to da on tvrdi kako tezu o genocidnosti ja iznosim 2001. godine, Vidjeli ste da sam u prvom komentaru dao 'povijest' Goldsteinovih 'istraživanja' pornografije u povijest. Dakle možete pogledati taj članak (CIONISTI ČETNIKUJU PO JASENOVCU, Hrvatsko slovo, 17. srpnja 1998.) i vidjeti da sam u odgovoru na njegove napade već tada pisao o 'genocidnosti hrvatskog naroda'.
Pitam se zašto? Možda zbog ovog dijela:
Na primjer, u ovoj knjizi ("Srpski mit o Jasenovcu", J.P) prvi put se objavljuje jedan dokument u kome 141 žitelj jednog hrvatskog sela moli da se jedan Židov, njihov sumještanin, pusti iz logora. Molbu je vidio i preporuča nacelnik općine. A takvih molbi s mnogo potpisa za spašavanje Židova i Srba ima mnogo. I to jedino u Hrvatskoj! Jedino u Hrvatskoj u cijeloj porobljenoj Europi! Nije ih se smjelo objaviti jer bi otežali stvaranje srpskog mita o Jasenovcu. Jer bi bile besmislene tvrdnje o genocidnosti hrvatskog naroda! Jer bi otežali zadržavanje Hrvatske u Jugoslaviji, pa i genocidom ako treba!" Zaista je čista pornografija kad ja spominjem dokumente koji se po prvi put tiskaju u Hrvatskoj. Dokumente jedinstvene u cijeloj Europi pod Njemackom vlašcu! - Zamislite, molim Vas. Taj Pečarić tiska dokument sa 141 potpisom da se pusti neki Židov iz logora. I još je molbu vidio i preporuča načelnik neke općine u NDH. Da takve dokumente ima, dr. Goldstein bi ih sigurno odavno već tiskao. Pa on je povjesničar! - Priznajem, ja sam zaista revizionist i pornograf, a ne dr. Goldstein.
Iz iste godine je tekst iz Vjesnika koji je dan u Prilozima.
PRILOZI
Akademik Josip Pečarić odgovara
Slavku Goldsteinu koji je napao njegovu knjigu "Brani li Goldstein NDH?"
Jesu li ustaše bili Kinezi?
Hrvatsko slovo, 20. prosinca 2002.
Slavko Goldstein u svom tekstu "Trgovanje genocidom" u Feralu 2. studenoga kaže "da je gotovo cijela Pečarićeva knjiga (Brani li Goldstein NDH?, op. J. P.) posvećena dokazivanju poznate revizionističke tvrdnje da 'ustaše nisu bili fašisti ni rasisti ni antisemiti', da su 'pod pritiskom Nijemaca doduše donijeli rasne zakone, ali ih nisu dosljedno provodili', da su 'nastojali spašavati Židove koliko su mogli'. Kao i većini sličnih apologija NDH, i ovoj su začeci već u bibliji hrvatskoga historiografskog revizionizma u 'Bespućima povijesne zbiljnosti' Franje Tuđmana (1988.) Razvili su je i do apsurda doveli sljedbenici poput diletanata Jakova Gumzeja, Ljubice Štefan, Željka Olujića, Ivana Biondića, nešto suzdržanije i indirektnije povjesničari poput Josipa Jurčevića, Jure Krište, Ante Birina i drugih."
A kako to prema Goldsteinu činim ja vidi se iz sljedećeg navoda: "Od svega je najružnije kad Pečarić u slijepoj zaljubljenosti u NDH poistovjećuje ustaštvo s hrvatskim narodom. Naime, kad netko od hrvatskih povjesničara, publicista ili novinara optuži ustaške vlasti u NDH da su bile genocidne, onda su to odmah 'optužbe protiv hrvatskog naroda', a njihov je autor 'jugonostalgičar' koji 'promiče tezu o genocidnosti Hrvata'. Ovu 'logiku' Pečarić varira barem na pedesetak mjesta u svojoj knjizi i, još naglašenije, u intervjuu u Slobodnoj Dalmaciji od 20. 10. 2002. godine."
Naravno, Goldsteinu ustaše nisu Hrvati, pa onda oni mogu biti genocidni, a Hrvati ne!? Jasno je da on dobro zna da oni to jesu. On samo pokušava dokazati tezu da su svugdje u Europi za genocide nad Židovima krivi Nijemci osim u NDH gdje su mnogo krivlji Hrvati, tj. ustaška vlast. I onda još poziva akademika Jelčića da mi objasni da takvom logikom, dakle tvdnjom da ustaše jesu Hrvati, vrijeđam hrvatski narod, a "ne autori koji Hrvate dosljedno odvajaju od ustaštva". Doista molim akademika Jelčića da mi objasni kako se to mogu ustaše odvojiti od Hrvata. Jesu li oni možda Kinezi?
(Ne)svršeni gimnazijalac
I doista je ružno kada ja za njega i njemu slične kažem da su jugonostalgičari. Normalno je da oni u svojoj knjizi napišu cijelo poglavlje o tzv. revizionistima. Normalno je da Slavko Goldstein, koji ima u najboljem slučaju završenu gimnaziju, kaže da su diletanti: odvjetnik Jakov Gumzej, pokojna hrvatska pravednica profesorica Ljubica Štefan (u knjizi pokazujem kako i zašto je Goldsteini prešućuju), odvjetnik Željko Olujić (on u mojoj knjizi na str. 313-314 piše: "Kad se Slavko Goldstein u Americi prikazivao kao profesor povijesti, što ondje znači 'profesor dr. znanosti', iako nije ni srednju školu svršio, onda je to bilo pozitivno, napredno, pače globalno."), sveučilišni profesor dr. sc. Ivan Biondić (koji je za Ivu Goldsteina napisao da je homo fraus - čovjek obmanitelj). I u knjizi, a i u ovom tekstu daje svoj sud o povjesničarima poput Josipa Jurčevića (sveučilišni profesor koji je magistrirao i doktorirao na žrtvama rata i poraća i član Komisije koja je ukinuta zahvaljujući Goldsteinovim neistinama), Jure Krište (znanstveni savjetnik Hrvatskog instituta za povijest poslije čije negativne kritike u Glasu koncila počinje prava hajka Goldsteinovih i drugih detuđmanizatora, tj. Bulajićevih učenika na njega i na Glas koncila), mr. sc. Ante Birina (on je javno objavio kako su Goldsteini krivotvorili jedan njegov tekst). Spomenimo da Goldsteini u svojoj knjizi prešućuju i mr. sc. Mladena Ivezića, pače Ivo Goldstein ga je tužio za antisemitizam zbog teksta u kome Ivezić ne spominje Židove, već o Goldsteinu piše kao o jugokomunistu!
Goldstein kaže: "Ustaški genocid nad Židovima endehaški apologeti, među njima i Pečarić, opravdavaju tvrdnjom da su to ustaše 'morali učiniti' zbog zavisnosti o 'politici onih koji su im omogućili nastanak kao države' te da NDH nije mogla 'biti izuzetak u rješavanju onoga što se u Njemačkoj nazivalo židovskim pitanjem. To je prilično točno…"
"To je prilično točno"! Upisuje li se to i Goldstein u endehaške apologete? Ili slično Bulajiću ne zna kako je isto to komentirao na prethodnoj stranici: "Ove proizvoljnosti Pečarić na istoj stranici dovodi do apsurda tvrdnjom da je kompletan ustaški zločin nad Židovima zapravo bio samo kamuflaža da bi se Židove moglo spašavati."
Borba za "ljudsko dostojanstvo"
Riječ je o Goldsteinima pa poučeni upozorenjima profesora Budaka i Brandta, kada je riječ o njihovim citatima – oprez. Navedimo zato cijeli citat sa str. 45-46 moje knjige, na koji se Goldstein poziva više puta:
"Dakle, Goldstein se ne zadovoljava samo naslovom: 'U partizanima: spašavanje života' već dodaje 'i borba za ljudsko dostojanstvo'. Pretpostavimo da Goldstein ne misli da su borba za ljudsko dostojanstvo ovi stravični partizanski zločini. Pretpostavimo da on ne misli da pripadnici jednog naroda mogu sudjelovati u tome da bi spasili svoje živote, a da drugi narod ne može sudjelovati u nečem sličnom, pa i gorem, da bi obranio svoju državu i svoj opstanak kao naroda. Onda Goldstein već ovim naslovom želi poručiti da su ustaše - zbog opstanka hrvatske države i hrvatskog naroda - morali činiti i zločine koje su činili (istakao J. P.). Zbog opstanka hrvatske države i hrvatskog naroda, u uvjetima kada su im jedni odbili pružiti pomoć, morali su prihvatiti pomoć onih koji su im je nudili (vidjeli smo iz gornjeg citata kakva je to bila 'pomoć'). Morali su učiniti i zločin nad hrvatskim Židovima jer je to bila politika onih koji su im omogućili nastanak kao države, dakle Nijemcima, a time i kakvu takvu garanciju opstanka hrvatskom narodu. Spašavali su Židove koliko su mogli - Goldstein nas čak upozorava da su to činili i najviši dužnosnici ustaških vlasti. Da bi uspjeli spasiti što više Židova, morali su Nijemce uvjeriti da su uspješni u tome, pa otud sve ono o čemu piše Goldstein: progoni, javna haranga, ubojstva, pravna diskriminacija, obilježavanje židovskim znakom, otpust iz svih službi, stvaranje aparata za provedbu progona, kontribucija, pljačka imovine, izbacivanje iz kuća i stanova, rušenje sinagoge u Zagrebu, masovna hapšenja i sabirališta, koncentracioni logori i sabirališta, Jasenovac. Ali Nijemci su ubrzo uvidjeli da ipak sve to nije dovoljno i da ustaške vlasti ipak mnogo više pomažu Židovima nego što bi Nijemci to htjeli, pa su sredinim 1942. godine oduzeli ustašama "rješavanje židovskog pitanja" u NDH (ovaj dio je Goldstein također citirao kao moju tvrdnju! op., J.P.). Ili Godstein misli, slično Bulajiću, da su partizanski zločini borba za ljudsko dostojanstvo zato što su to zločini nad Hrvatima, pa onda i nisu zločini?"
Iznenađuje li ikoga to što ono što ja tvrdim da nam Goldstein želi poručiti, kod Slavka Goldsteina postaje "Pečarić tvrdi"? Jesu li Neven Budak i Miroslav Brandt znali da je Ivo Goldstein imao dobrog učitelja?
Naravno, svakome tko nije zaslijepljen svojom mržnjom očito je da su i u NDH, kao svugdje u Europi, za genocid nad Židovima krivi Nijemci. Nedavno je Carl Gustaf Ströhm u Hrvatskom slovu, 8. studenoga 2002., spomenuo Tuđmanove riječi: "Znate li koliko je pravih, uvjerenih fašista bilo u Hrvatskoj 1941. godine? Najviše pedeset. Svima ostalima fašizam nije značio ništa - oni su samo željeli neovisnu i suverenu Hrvatsku. Budući da su im tadašnje fašističke sile nudile državu, oni su se preobukli u njihove odore. Da su im Amerikanci, Englezi, Francuzi ili čak Sovjeti nudili hrvatsku državu, oni bi išli s njima." Time je sve rečeno o pokušaju Goldsteinovih da sačuvaju komunističku historiografiju kako su ustaše bili i antisemiti i rasisti i fašisti.
A Franjo Tuđman je bio akademik. A (ne)svršeni gimnazijalac Slavko Goldstein smatra da je normalno da on polemizira s jednim akademikom - povjesničarem. Možda je zato nedavno na HTV-u Slavko Goldstein i proglašen akademikom. Valjda zato upozorava Akademiju "da bi nadležna tijela HAZU morala od Pečarića zahtijevati da ne obmanjuje hrvatsku javnost potpisom 'akademik' pod svoje historiografske krivotvorine." Da, doista! Zašto se ja potpisujem kao akademik, kad tako potpisuju (ne)svršenog gimnazijalca Slavka Goldsteina? Time se ne obmanjuje hrvatsku javnost nego to činim ja, koji na poleđini knjige o kojoj piše Goldstein u Feralu tvrdim da sam akademik iz matematike.
LAŽNI BROJ ŽRTAVA U LOGORU JASENOVAC TEMELJ JE U VELIKOSRPSKOM DOKAZIVANJU GENOCIDNOSTI HRVATSKOG NARODA
Vjesnik, 14. lipnja 1998.[1]
Lažni broj žrtava u Drugome svjetskome ratu, a pogotovo u logoru Jasenovac, jest i osnova velikosrpske manipulacije u dokazivanju “genocidnosti hrvatskog naroda”. Kako to izgleda, dovoljno je pogledati najnoviju knjigu direktora beogradskog Muzeja žrtava genocida, koja je trebala biti osnova za konferenciju o Jasenovcu u New Yorku, u koju je današnja Jugoslavija uložila značajna novčana sredstva, a koja je neslavno završila. Na primjer, naslov odjeljka u Bulajićevoj knjizi u kome se analizira sveukupan broj žrtava rata na području Jugoslavije jest, “Broj žrtava ustaškog genocida”.
Dakle, po Bulajiću ukupan je broj žrtava u cijeloj Jugoslaviji poznata brojka od najmanje 1,7 milijun i svi su pobijeni od – ustaša. Vjerovali ili ne! Umnogostručavanjem žrtava u NDH počela je velikosrpska politika još tijekom rata. To su prihvatili i komunisti u drugoj Jugoslaviji. Samim tim oni su morali uveličavati i ukupan broj žrtava. Njihovi dodatni razlozi za to su bili preuveličavanje doprinosa Jugoslavije pobjedi saveznika, kao i ostvarenje što veće reparacije od Njemačke. Još je 1945. Tito u Ljubljani najavio brojku od 1,7 milijuna žrtava. Godine 1947. Vladeta Vučković, tada student druge godine matematike u Beogradu i zaposlen u Saveznom statističkom uredu Jugoslavije, izračunao je brojku od 1,700.000 demografskih gubitaka. Međutim, na konferenciji u Parizu Jugoslavija je izašla s tvrdnjom o 1,706.000 žrtava rata (E. Kardelj)! Kad je 1948. bio objavljen popis pučanstva, Dofne Vogelnik, direktor Saveznog ureda, morao je opravdati brojku koju je E. Kardelj iznio u Parizu, pa je u Statističkoj reviji 1./1952., objavio članak prema komu su demografski gubici u Jugoslaviji najvjerojatnije 3,250.000, a da donja granica ostaje 2,900.000. Na taj “znanstveni” članak reagirao je već u idućem broju Statističke revije 2./1952., Ivo Lah, koji je konstatirao da je prema računici dr. Vogelnika prosječni godišnji priraštaj od 1941. do 1948. iznosio 2,13, a sigurno 1,86 posto, što Jugoslavija nije nikad imala. Naime, u razdoblju od 1921. do 1931. priraštaj je bio 1,5 posto, a nakon 1931. Taj je postotak stalno u padu, te je 1939. bio samo 1,1 posto. Dvije godine kasnije su u američkom Birou za popis stanovništva izračunali da je broj žrtava u Jugoslaviji bio 1,067.000 (P. Mayers i A. C. Campbel). U tadašnjoj državi bilo je poslije toga jasno da se ne može od Njemačke zahtjevati ono što je izneseno na konferenciji u Parizu. Tako je već od 1963. godine jugoslavenska vlada revidirala svoj zahtjev njemačkoj vladi, smanjivši broj žrtava od prvotnih 1,706.000 na 950.000. Ovu izuzetno značajnu činjenicu ni danas ne spominju u literaturi tiskanoj u Hrvatskoj, izuzev u prijevodu knjige Ph. Cohena “Srpski tajni rat”. Cohen kao literaturu za ovaj značajan podatak navodi pismo dr. Hansa Joćena Pretsća iz Auswärtigesa Amt (Ministarstvo vanjskih poslova) Bonn, Njemačka, 8. srpnja 1992. godine. Naime, u tom pismu se kaže da je u lipnju 1963., jugoslavenska vlada objavila memorandum bez datuma u kojem se tvrdi da je u drugome svjetskome ratu ubijeno 950.000 Jugoslavena. Vlada Njemačke, međutim, nije prihvatila ni taj zahtjev, nego je zahtijevala varijabilne podatke te je 1964. objavljen popis žrtava rata koji je dao brojku od 597.323 žrtve rata. Primjetimo da je razlika između brojke od 950.000 na koju je Jugoslavija već do 1963. godine revidirala broj žrtava rata i brojke koja je dobivena popisom iz 1964. godine jednaka ukupnim žrtvama koje je Velika Britanija imala u Drugom svjetskom ratu (358.000)!
Nema dvojbe da je popis iz 1964. bio od izuzetnog značaja za tadašnju državu, pa je besmisleno i pomišljati da on nije dobro napravljen. Dapače, kada se ustanovila tako velika razlika između proračunate brojke od 950.000 (logično je pretpostaviti da jugoslavenska vlada nije došla do te brojke slučajno, već je i to rezultat proračuna stručnjaka) i brojke dobivene popisom, popisi su vraćeni republičkim komisijama, a potom u općine. Došlo je do manjih korekcija, ali konačna brojka bila je 597.323. Brojka je izazvala paniku među stručnjacima koji su tada zaista svoje proračune izvršili krajnje profesionalno, što svjedoči i njihova brojka od 950.000 u usporedbi s brojkama Mayersa i Cambela, Kočovića i Žerjavića. (Više od 20 godina poslije popisa iz 1964., Bogoljub Kočović i Vladimir Žerjavić, neovisno jedan od drugoga, došli su do rezultata sličnih onima koje su američki stručnjaci imali 1954. godine, a koje je popis iz 1964. nije potvrdio! Srpski je demograf izračunao 1,014.000, a Hrvatski 1,027.000 žrtava. Oba istraživača su sami konstatirali kako su u svojim proračunima uzimali i veće brojke, pa ne čudi da su dobili veću brojku od one koju je Jugoslavija dostavila Njemačkoj do 1963. godine.) Smatralo se da je nedostatak nastao zbog migracije stanovništva i stradavanja čitavih obitelji iz zaselaka u brdskim krajevima. Ipak, da razlika bude jednaka sveukupnim gubicima Velike Britanije u Drugom svjetskom ratu je zaista nevjerojatna! Problem je zato “riješen” idućom formulacijom: “Popisom je stvarno obuhvaćeno 597 hiljada poginulih žrtava rata, što znači 56 – 59 posto od onih koje je trebala obuhvatiti popisom.”
Lako je provjeriti kako broj 597.323 jest nešto ispod 59 posto od broja 950.000 koji je već bio dostavljen Njemačkoj! Podaci su skriveni od javnosti! Činjenica da je Arhiv Jugoslavije odbio, čak i uz novčanu naknadu, dostaviti taj popis Hrvatskom državnom arhivu (Vjesnik, 30, travnja i 1. svibnja 1998.) samo potvrđuje koliko oni ne žele da popis dođe u ruke hrvatskim istraživačima! Posrednu potvrdu vrijednosti popisa iz 1964. godine dao je Slavko Goldstein. Naime, on je u Vjesniku od 30. travnja i 1. svibnja 1998., ustvrdio brojku od 600.000 sveukupnih žrtava Drugoga svjetskoga rata na području bivše Jugoslavije, što u stvari predstavlja brojku s popisa iz 1964. S druge strane neobično je što Goldstein prihvaća ovu brojku kada u članku u Vjesniku kaže: “Iznimka je romska populacija koja nije nikada bila temeljito popisana ni u popisima stanovništva na području stare Jugoslavije, no iako se romske obitelji nisu javljale da bi saznale nešto o svojim nestalima, poznato je da su čitave obitelji odvođene i pogubljivane”. Goldstein, istina, ovo govori u kontekstu Jasenovca, ali ako su oni žrtve tog logora zar ne trebaju ući i u sveukupne žrtve rata? Primijetimo, s tim u svezi, da Cohen u svojoj knjizi, konstatira da je uobičajeno da se podaci za gubitke Židova i Roma za cijelu Jugoslaviju pripisuju jedino NDH. Također, poznato ej da popis iz 1964. nije obuhvatio tzv. kolaborante. Konačno, kada se govori o ustanovljenoj razlici između izračunatih vrijednosti i popisa iz 1964. treba voditi računa da su svi proračuni uzimali kao osnovu popis pučanstva iz 1948. godine. U drugim zemljama takve računice su mogle dati dosta dobre procjene žrtava. Međutim, to ne vrijedi za ondašnju Jugoslaviju, jer su u njoj postojale i poslijeratne žrtve – postojao je Križni put hrvatskoga naroda!
Primijetimo, također, da je broj 1,7 milijun ušla u sve zapadne knjige i statistike, bez obzira na činjenicu da su bila poznata istraživanja američkih znanstvenika. To je smatrano izuzetno značajnim za očuvanje Jugoslavije i “discipliniranje” Hrvata. U takvoj strategiji ostavljen je prostor za nekih 700.000 žrtava logora Jasenovac! Tako je već Zemaljska komisija NR Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača još 1946. izišla s cifrom od 500 do 600 tisuća ubijenih logoraša, iako je popis iz iste godine, naravno brižljivo prikrivan za teritorij Hrvatske, bez BiH, za Jasenovac dao 15.792 žrtve, uz 2927 onih iz logora Stara Gradiška. Popis iz 1964. dao je broj žrtava Jasenovca – 49.874! Hrvatski stručnjaci da ne bi pogriješili u osjetljivom pitanju žrtava rata, dopuštaju brojku od 85.000. Nije teško provjeriti da brojka dobivena popisom iz 1964. – 49.874, jest između famoznih 56 – 59 posto, od 85.000.
Goldstein, u spomenutom tekstu u Vjesniku, “čvrsto stoji kod konačne brojke od osamdesetak tisuća žrtava, uz otklon od pet posto”. To u biti i jeste ono što tvrde hrvatski znanstvenici. Međutim, nešto ne “štima” u Goldsteinovim brojkama. Naime, Goldstein zadržava brojku do koje se došlo popisom iz 1964. godine kada se radi o sveukupnim žrtvama rata, a brojku žrtava Jasenovca od 49.874 s tog popisa povećava na 80.000, što je povećanje za nešto više od 60 posto. Drugim riječima, dok hrvatski znanstvenici povećavaju na isti način i brojku sveukupnih žrtava i brojku žrtava Jasenovca, dotle Goldstein prihvaća brojku sveukupnih žrtava rata s popisa iz 1964., a povećava brojku žrtava u Jasenovcu. Dakle, famozni postotak od 56 – 59 posto, koji je očito trebao jugoslavenskoj vladi da se pred njemačkom vladom “opere” za unaprijed iznesenu brojku sveukupnih žrtava rata od 950.000, zadržava samo kada se radi o Jasenovcu! Dobro je poznato kako u popisu iz 1964. nisu obuhvaćeni tzv. kolaboranti, pa je logičnije povećati brojku sveukupnih žrtava, nego onih u Jasenovcu. Osim, naravno, ako se ne ubroje i poslijeratne žrtve ovog logora, kao što žrtve s Križnog puta i jesu ušle u statističke proračune sveukupnih ratnih žrtava.
Velikosrpski mit od Jasenovcu govori o 700.000 pobijenih Srba, a ta brojka se penje na više od milijun, da bi u New Yorku Srbi izašli s popisom od 77.200 ubijenih u Jasenovcu. Goldstein spominje brojku od 60.000, ali očito je to u međuvremenu naraslo za 17.200, s tendencijom daljnjeg rasta. U spomenutom tekstu u Vjesniku konstatira se “U svezi s brojkom od 60-tak tisuća obrađenih žrtava moglo se kalkulirati jedino oko činjenice da li su poginuli baš u Jasenovcu, Staroj Gradiški, na putu do logora ili pak na licu mjesta”.
Naravno, iskustvo koji Hrvati imaju s velikosrpskom politikom “friziranja” dokumenata govori nam kako se itekako treba provjeriti svaka pojedina žrtva s tog popisa. Već je u New Yorku, na izložbi koja je tom prigodom bila organizirana, primijećeno kako su slike logoraša iz “Sajmišta” prikazivane kao logoraši iz Jasenovca. Dakle, Hrvatska ne bi trebala, prije takvih provjera, prihvatiti Goldsteinovu sugestiju da se brojka od 80.000 žrtava Jasenovca, iako se ona poklapa s onim što prihvaćaju i neki drugi hrvatski znanstvenici, kao ni brojku od 600.000 sveukupnih žrtava Drugoga svjetskoga rata, koje treba “podastrijeti široj i domaćoj i međunarodnoj javnosti”, kao “relevantne i znanstveno dokazane”.
Možda su Goldstein i drugi hrvatski istraživači u pravu kada govore o broju žrtava logora Jasenovac, međutim, ne može se nikako govoriti o znanstvenom dokazu dokle god hrvatski stručnjaci nisu bili u mogućnosti analizirati spomenuti popis! A činjenica da im srpski istraživači ni za novac ne žele dati taj popis previše je indikativna!
Također, uz brojku žrtava “Jasenovca”, Hrvatska uvijek treba podastrijeti i relevantne brojke žrtava beogradskih logora Sajmište i Banjica. Dva koncentracijska logora bila su u glavnom gradu Srbije, a jedan od njih – Sajmište, bio je jedini logor na svijetu isključivo za Židove – “judenlager”! Iz ovih logora niti jedan Židov nije izašao živ! A ulice Beograda bila su i gubilišta Židova sa Sajmišta! Evo što o tome piše Cohen: “Mjesec dana kasnije u Sajmištu je izvršeno konačno rješenje, dolaskom mobilnih plinskih komora iz Njemačke. Između marta i maja 1942., svako jutro, osim nedjeljom i praznicima, vozilo bi bilo natovareno jevrejskim ženama i djecom, i starim osobama kojima bi se zato kazalo da se preseljavaju. U jednom činu, naizgled ljubaznom, djeci su čak davane bombone. Sa izduhnom cijevi koje je usmjeravala ispuhne gasove u hermetički zatvoren prostor vozila sa žrtvama, vozilo bi nastavljalo svoj put kroz Beograd, završavajući na groblju na Avali, sedam milja jugoistočno od grada. Po dolasku, svi bi bili mrtvi. Iako žrtve unutar Sajmišta nisu imale pojma o svojoj sudbini izvan logora, plinsko vozilo je jedva moglo biti tajna, bilo za srpsku policiju ili građane Beograda, pošto su lupanja po vratima vozila i prigušeni krici umirućih žrtava dolazili iz neobičnog vozila”.
Žrtve beogradskih konc-logora sahranjivane su na raznim mjestima u Beogradu. Najviše u Jajincima. O tom grobištu navodimo samo slijedeće svjedočenje prema “Saopštenjima”, br. 34-53, o zločinima okupatora i njihovih pomagača (Beograd, 1945., str. 536.): “Kako nam je bilo naređeno da brojimo leševe koji su spaljivani, to mi je poznato da je u Jajinicima spaljeno 68.000 a da je nespaljeno ostalo još 1.400 leševa i to u jednoj raci 1.200 i u dvema po 100 leševa”. Hoće li hrvatski znanstvenici u popisu od 72.200 žrtava Jasenovca pronaći i žrtve sa Sajmišta i Banjice?
Pismo akademkinjama i akademicima:
GOLDSTEIN VAM JE PORUČIO DA STE GLUPI
Poštovane kolegice akademkinje,
Poštovane kolege akademici
Očekivao sam da će netko od vas reagirati na nedavni intervju nekadašnjeg kandidata za redovitog člana HAZU. Naime bivši veleposlanik je zapravo posredno poručio onim akademicima koji ga nisu izabrali 2012. godine u HAZU da su glupi.
Evo cijelog dijela tog intervjua koji se odnosi na HAZU:
Je li među njima i ulazak u HAZU? Na posljednjim izborima niste dobili dovoljan broj glasova.
- To je bila moja želja, koja me nije minula. U ovom trenutku postoje snažni otpori mojoj kandidaturi. Bila bi mi čast.
Bila bi vam čast, a otpori su dovoljni da vas odbace sa 35 glasova... ne razumijem, dovraga.
- Sama pozicija HAZU je da u nju ulaze najznačajniji znanstvenici, umjetnici... mislim da mi je prirodno mjesto u Akademiji.
Je, ali HAZU ima svoje mišljenje. Niste uspjeli.
- Ako nisam uspio, nisam uspio.
To je vaša greška ili njihova?
- Ne bih to nazivao greškom. Bilo je protiv mene harangi od jednog akademika s kojim ne želim polemizirati. A ono što mi je stavljao na teret čiste su gluposti.
http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/poznati-hrvatski-povjesnicar-i-intelektualac-bivsi-hrvatski-veleposlanik-u-parizu-pedeset-i-nesto-godina-bio-sam-optimist-vise-nisam/6714501/
Jasno je da Goldstein misli na mene. Ja sam taj koji je više od 2/3 akademika glupostima „harangom“ uvjerio da Goldstein „jedan od najznačajnijih znanstvenika“ ne uđe u HAZU. Drugim riječima te 2/3 vas akademika ste glupi kada vas netko „čistim glupostima“ može navesti da tako značajnog povjesničara ne izaberete u Akademiju. Istine radi očito se govori o izborima iz 2002. kao o „posljednjim izborima“, mada je Goldstein bezuspješno pokušao i 2004., a koliko mi je poznato na izborima iz 2006. ga nije bilo.
Podsjetit ću vas na dio moga pisma koje je tada pročitano na Izbornoj skupštini:
„Moram pohvaliti Hrvatsku Akademiju Znanosti i Umjetnosti jer konačno u svoje redove prima najboljeg hrvatskog povjesničara. Ako ništa drugo već samom činjenicom da je prof. dr. sc. Ivo Goldstein egzaktno dokazao genocidnost hrvatskog naroda dovoljno je da ga se izabere za redovitog člana HAZU.
A dokaz je zaista nešto izuzetno u povijesnoj znanosti, a široj javnosti je poznat zahvaljujući prof. Vladimiru Mrkociju koji u Fokusu, 6. prosinca 2002. navodi tvrdnju Ive Goldsteina iz njegove knjige Croatia, A History, Hurst & Co. London 1999.:
Četnici se osvećuju Hrvatima i muslimanima za genocid u NDH, kao na primjer 15. IV. 1941., kada je četnička jedinica koja se povlačila pred ustašama u Mostaru i okolici ubila više tuceta hrvatskih civila i popalila veliki broj kuća.
Dakle, 10. IV. 1941. proglašena je NDH, a već u prvih 3-4 dana hrvatski narod je napravio genocid pa se četnici 15. IV. 1941. osvećuju za taj genocid. Takva genocidnost jednog naroda doista nije zabilježena u povijesti, pa se radi o izuzetnom otkriću kolege Goldsteina.
Pri tome treba uzeti u obzir da Pavelić još nije ni stigao u Zagreb, pa se za taj genocid očito treba okriviti cijeli narod.
Zahvaljujući kolegi Goldsteinu ne mogu se Hrvati više izvlačiti na zločine ustaša.“
http://www.hrsvijet.net/index.php/137-arhiva-stari-hrsvijet-net-1/21596-pismo-akademika-pearia-hazu-ivo-goldstein-egzaktno-dokazao-genocidnost-hrvatskog-naroda
Cijelo pismo i niz drugih u kojima se nalaze moje „čiste gluposti“ koje nije razumjelo toliko mnogo akademika možete naći u knjizi:
J. Pečarić, Zabranjeni akademik – Prijevarom u HAZU!?, Zagreb, 2012.
Na samoj Izbornoj skupštini citirao sam ono što o povjesničaru Ivi Goldsteinu misle doista hrvatski povjesničari. Ti njihovi radovi dani su u spomenutoj knjizi na str 141.-439. kao:
Prilozi: POVJESNIČARI O „ZNANSTVENOM” RADU IVE GOLDSTEINA. Spomenimo ih: dr. sc. Jure Krišto, znanstveni savjetnik: dr. sc. Vladimir Geiger, znanstveni savjetnik; dr. sc. Mario Jareb, viši znanstveni suradnik; prof. Vladimir Mrkoci; dr. sc. Frano Glavina; Marinko Tomasović, povjesničar umjetnosti i arheolog; dr. sc. Stjepan Razum.
Da, dr. Goldsteinu je „prirodno mjesto u Akademiji”,
Nije samo ovaj intervju dr. Goldsteina pokazao kolika mu je „nepravda” učinjena njegovim neizborom u Akademiju. To pokazuje i svojim drugim istupima.
Hrvatski književnik Javor Novak mu posvećuje cijelu kolumnu, pa kaže:
Naime, 9. studenog u večernjim satima, na jednoj trojezičnoj televiziji, gost je izrekao sljedeće tvrdnje, a što voditelj nije pokušao ni propitivati niti pobijati: „Tito je u temeljima hrvatske države“ i na pitanju Bleiburga (po sjećanju): Mnogi od tih ljudi bili bi suđeni i osuđeni na smrt, ali ne znamo koliko njih. Gore nije bilo žena i djece…
Kad se javno iznose ovakve sirove laži bilo bi logično da ih voditelj tv-emisije dodatnim pitanjima obradi i provjeri koliko su te tvrdnje dr. Ive Goldsteina potkrijepljene i koliko one stoje. Ne želim ovdje ulaziti u svojevremenu kandidaturu I. Goldsteina za ulazak u HAZU koja mu je sramno propala. Akademik J. Pečarić i drugi iznijeli su tada dokumente kojima su doveli u pitanje ne samo doktorat spomenute osobe već i njegovu ukupnu stručnost.
https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/j-novak/27989-j-novak-pioniri-ideoloske-mrznje.html
https://kamenjar.com/pioniri-ideoloske-mrznje/
Meni je posebno zanimljivo mišljenje „vrhunskog pravnika“ i „sudca“ dr. Goldsteina koji zna da bi od pobijenih stotine tisuća Hrvata: Mnogi od tih ljudi bili bi suđeni i osuđeni na smrt.
Zašto?
Pa svoj „izuzetni“ pogled na pravnu znanost pokazao je dr. Goldstein još 13. srpnja 2002. kada je on konstatirao da kada ga netko „gadi i vrijeđa“ onda su takvi antisemiti i treba ih kazneno goniti.
Zato ću i završiti ovo pismo citirajući samog Goldsteina:
Sama pozicija HAZU je da u nju ulaze najznačajniji znanstvenici, umjetnici... mislim da mi je prirodno mjesto u Akademiji.
S poštovanjem,
akademik Josip Pečarić
Zagreb, 16. 11. 2017.
http://www.pokret-zajedno.hr/novosti/item/421-goldstein-vam-je-porucio-da-ste-glupi
NAPOMENA. Nastup dr. Iva Goldsteina je i bit će zanimljiv mnogima. Vidjeli ste i iz gornjeg pisma da njegove tvrdnje obično nisu inteligentne.
Pogledate:
https://kamenjar.com/marko-juric-ivo-goldstein-kronicni-manjak-cinjenica-i-argumenata-nadoknaduje-mastom/
https://kamenjar.com/sto-zapravo-smeta-goldsteinu/
ISPRIKA DR. SC. SLAVKU GOLDSTEINU
Poštovani g. Goldstein,
Moram Vam se ispričati jer sam u tekstu BIVŠI POSEBNI SAVJETNIK PREDSJEDNIKA VLADE RH ZA KULTURU SLAVKO GOLDSTEIN UPORNO LAŽE (http://kamenjar.com/bivsi-posebni-savjetnik-predsjednika-vlade-rh-za-kulturu-slavko-goldstein-uporno-laze/)
napisao:
Pa što je onda klasična Goldsteinova laž u ovom tekstu. To je brojka od 2000 žrtava koje je kako on kaže ustanovila Komisija za istraživanje rata i poraća, tzv. ‘Vukojevićeva’ komisija.
Naime radi se o IZVJEŠĆU O RADU Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava OD OSNUTKA (11. veljače 1992.) DO RUJNA 1999.
Vjerojatno će netko pomisliti da Slavko Goldstein s (ne)svršenom srednjom školom ne razumije značenje naslova Izvješća, ali on itekako dobro razumije i uporno ponavlja. S tom laži je, uz veliku medijsku potporu, uspio zaustaviti u Saboru da se Izvješće prihvati i evo do današnjeg dana „uporno laže“ (to je on sa sinom koristio za mene u tekstu s sličnim svojim lažima o kojima sam pisao u spomenutom tekstu). O toj laži ja doista uporno pišem više od 15 godina (vidjeti npr. i moju knjigu: „Brani li Goldstein NDH?“ iz 2002.).
Naime, očito je neistinita moja tvrdnja o Vama kao (ne)svršenom srednjoškolcu.
Jedan kolega iz Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac upozorio me da ste – doktor:
„I to ne bilo kakav, doktor Jojboli ili štajaznam doktor za rokenrol. Ne, nego pravi pravcati doktor znanosti (dr. sc.)
Pogledajte prilog iz današnjeg Jutarnjeg lista. Nije kompjutorska igra ili fotomontaža. Svatko tko kupi JL na kiosku može se uvjeriti na str. 38., da su ga (hi, hi, hi...), blesani proglasili doktorom znanosti!
E pa sad mu stvarno nitko ne može ništa, i može lijepo u ponedjeljak biti proglašen i akademikom.
Posebice nakon što je u petak opovrgnuo podvalu da se u Jasenovcu igrala Mala Floramye i autoritativno ustvrdio da je riječ bila o - Grofici Marici!“
I doista na str. 38. doista piše dr. sc. Slavko Goldstein, povjesničar i publicist.
Kako je Jutarnji list ozbiljna novina nemam razloga sumnjati u taj podatak. Ranije se on već pojavljivao
http://arhiva.dalje.com/hr-hrvatska/puhovski--bozani-u-jasenovac-stize-prekasno/266085
ali nisam povjerovao pa sam uporno ponavljao ovu strašnu neistinu.
Kako ne volim koristiti neistine (laži su po bivšem Predsjedniku Srbije najviše pomogle njegovom narodu u povijesti) na internetu sam uspio pronaći što je istina. Ustanovio sam da Vas je rektor Zagrebačkog sveučilišta također proglasio doktorom znanosti (vidjeti prilog):
http://arhiva.dalje.com/hr-hrvatska/puhovski--bozani-u-jasenovac-stize-prekasno/266085
ali i Ustavni sud RH što je objavljeno u Narodnim novinama još 2007. godine(vidjeti prilog):
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2007_11_113_3341.html
Jasno mi je da možete s pravom biti ljuti na mene jer ja jesam doktor znanosti, ali usuđujem se osvrtati se na Vaše tekstove koje pišete kao doktor povijesnih znanosti.
Istina, malo mi je čudno kada Vas kao doktora znanosti Jutarnji list proglašava samo publicistom, ali oni ipak nisu znanstvenici kao Vi i ja, zar ne?
Nadam se da će te razumjeti moje ne znanje, ali doista do danas nisam vidio da o vašoj doktorskoj tituli pišu čak i Narodne novine.
Zbog toga primite moju ispriku i obećanje da ću ubuduće uz Vaše ime obavezno pisati i Vašu titulu. Moramo vjerovati rektoru Zagrebačkog sveučilišta, Ustavnom sudu (u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Davor Krapac, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević), i Narodnim novinama, zar ne)
S poštovanjem
Akademik Josip Pečarić
10.04.2016.
113 5_11_2007 Odluka o imenovanju članova Etičkog povjerenstva.htm
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
3341
Na temelju članka 104. stavka 2. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (»Narodne novine«, br. 116/99, 109/00 – vjerodostojno tumačenje, 53/03, 69/03 – pročišćeni tekst, 44/06 i 19/07.) Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Davor Krapac, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, na sjednici održanoj 2. studenoga 2007., donio je
ODLUKU
O IMENOVANJU ČLANOVA ETIČKOG POVJERENSTVA
I.
Na temelju odredbe članka 105. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor predsjednik Etičkog povjerenstva po položaju je predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik MILAN MOGUŠ.
II.
Imenuju se članovi Etičkog povjerenstva:
Na prijedlog većinske koalicije političkih stranaka, Hrvatske demokratske zajednice, Hrvatske socijalno-liberalne stranke, Hrvatske stranke umirovljenika, Samostalne demokratske srpske stranke i Stranke demokratske akcije Hrvatske:
1. TOMISLAV PAŠKVALIN iz Zagreba
2. BERNARDICA JURETIĆ iz Splita
3. prof. dr. sc. HELENA JASNA MENCER iz Zagreba.
Na prijedlog oporbenih političkih stranaka, Socijaldemokratske partije Hrvatske, Hrvatske narodne stranke – liberalnih demokrata, Hrvatske seljačke stranke, Hrvatske stranke prava, Istarskog demokratskog sabora, Demokratskog centra, Primorsko-goranskog saveza, Međimurskog demokratskog saveza, Slavonsko-baranjske hrvatske stranke i Hrvatskog demokratskog saveza Slavonije i Baranje:
4. dr. sc. SLAVKO GOLDSTEIN iz Zagreba
5. ZORISLAV ANTUN PETROVIĆ iz Zagreba
6. akademik VLATKO SILOBRČIĆ.
III.
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Broj: SuE-DSjA-1/2007
Zagreb, 2. studenoga 2007.
Predsjednik
prof. dr. sc. Petar Klarić, v. r.
U povodu dodjele počasnog doktorata Sveučilišta u Zagrebu,
rektor prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš poziva Vas na tribinu
JEDNO POSLIJEPODNE S BRANKOM LUSTIGOM
utorak, 16. lipnja 2009. u 17 sati
dvorana akademije dramske umjetnosti
trg maršala tita 5
Gosti:
dr. sc. Slavko Goldstein,
prof. dr. sc. Ivo Goldstein,
prof. Branko Ivanda,
književnik Miljenko Jergović
J. Pečarić, Milanović hvali Grlić-Radmana, dragovoljac.com, 2023: https://www.dragovoljac.com/images/minifp/MilanoRadman.pdf
