Potonuće u Cardiffu
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 17 Listopad 2023 07:16
Novi sastav, nova strategija, nova kombinatorika, izmjene igrača na početku drugog poluvremena, očekivanja, priželjkivanja, nadanja i jedno veliko NIŠTA.
Vatreni su opet razočarali sebe i nas. Bili su bezidejni, neorganizirani, s “olovnim” nogama, bez elana, neuigrani i neuspješni. Prvi gol je pao slično kao i onaj protiv Turaka u Osijeku. Vratar je “išetao” iz vratnica i omogućio poblajhanomWelšaninu zabiti gol. S tim golom je počeo naš poraz. Drugi gol je to zapečatio. Ostalo je još malo nade nakon što je Pašalić zabio gol. Taj gol je motivirao naše igrače, da naprave pritisak i pokušaju izjednačiti rezultat. Ništa od toga. Izgubili smo utakmicu drugi put zaredom. Imamo 10 bodova na tablici. Turska i Wales su ispred nas. Postoje još minimalne šanse za plasman na Evropsko prvenstvo u Njemačkoj iduće godine. To više ne ovisi samo o nama.
Što je bilo, bilo je. Navikli smo na pobjede. S tim je gotovo za dogledno vrijeme. Čitav niz događanja i objektivnih i subjektivnih okolnosti dovele su do toga. Momčad je neuigrana, nekonzistentna i neučinkovita. To više nije Dalićeva Obitelj. Treba vremena, rada, truda i nešto sreće da se vrate na postavke iz Mundijala (Moskva i Doha). Ključni igrači (veterani) nedostaju. Treba stvoriti novi tim. Fale nam pravi napadači, a i obrana nije baš nešto, kažu znalci. Sredina još nekako funkcionira. Luka to drži. Dokle ?, pitanje je sad. Nitko nije vječan i nezamjenljiv. Zamjena se mora dugoročno pripremati i stvarati.
Izbornik je opet krivnju za poraz preuzeo na sebe. I bez toga to se zna. Porazi i pobjede, neuspjesi i uspjesi, s hoćeš nećeš pripisuju se izborniku (treneru).
Čitam komentare po portalima. Puno ih je protiv Dalića, u smislu da on nikad nije niti trebao biti izbornik, da nema pojma o strategiji i taktici igre, kao i o samom nogometu. Kaj god! Tko je momčad doveo do srebrne i brončane medalje na Svjetskom prvenstvu? Ne može se reći da se to slučajno dogodilo, kao što nije slučajan niti ovaj uzastopni poraz. Sve ima svoj uzroke i posljedice, što ponovo postaju uzroci.
Bili su Dalić i Vatreni u sličnoj situaciji. Sjetimo se samo što je bilo kad je Dalić preuzeo reprezentaciju. Ne bi trebalo gubiti nadu. Šanse još postoje. Treba se posložiti, naći zajednički jezik, nanovo ustrojiti i vjerovati u sebe. Mogu to ovi mladi dečki. Svaki za sebe je veliki potencijal. Tu snagu bi trebalo udružiti i uskladiti.
Međutim, svatko se može zamijeniti, pa i Dalić, ukoliko je to nužno potrebno. Pitanje je samo tko bi ga mogao zamijeniti ,u potpunosti. S nogometnom momčadi, kao i uostalom sa svim momčadima, u svim područjima, ne samo u sportu, treba raditi na psihičkom i fizičkom planu. Od pojedinaca bi trebalo napraviti učinkovit tim. Od svakoga uzeti ono najbolje i stvoriti čvrstu cjelinu, po mogućnosti Obitelj. To je onda neosvojiva tvrđava, u kojoj rade svi za jednoga i jedan za sve. Dalić to zna napraviti. To je pokazao i dokazao.
Nije sve u nogometu. Nogometna reprezentacija se poistovjećuje s državom. To se nametnulo samo od sebe. Mnoge konotacije proizlaze iz toga.
Nije poželjno niti dobro na pojedine utakmice, naročito kad igra reprezentacija, donositi razne zabranjene insignije, pjevati ustaške pjesme i uzvikivati ustaške poklike. Dobro to znaju, oni koji to rade. Ti i takvi štete reprezentaciji i državi. Takve pojave bi trebalo identificirati, osuditi i kazniti, kako bi ih smanjili, spriječili i dokinuli.
Bilo, kako bilo, dobro bi bilo učiti i naučiti iz pogrešaka u ove dvije utakmice.
Ankica Benček
