Jugonostalgija, eurofantazije i hrvatske guske u magli
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 05 Studeni 2023 17:04
Izbori u Hrvatskoj 2000. godine nisu donijeli samo pobjedu neokomunističko-liberalne neprincipijelne koalicije, već su dali novi podstrek jugonostalgičarima s jedne strane, a s druge strane pobornicima političke opcije o mogućem povratku u Republici Hrvatskoj političkog, društvenog i ekonomskog poretka kakvo je bilo u vrijeme Socijalističke Republike Hrvatske.
U tom bi slučaju neki oblik hrvatske državnosti ostao kao međunarodno-pravna stečevina, dok bi nacionalni suverenitet doživio potpuno redefiniranje. Ponesena pobjedom trećesiječanjska koalicija ponašala se u skladu s Mačekovim načelom nakon atentata u Skupštini: „Lajbek je otkopčan“! U novo „zakopčavanje lajbeka“ uključili su se i neki europski, kako ljevičarski, tako i desničarski krugovi. Dobar primjer je Austrija.
Austrijski socijalisti nikako nisu mogli prežaliti raspad SFRJ. Tijekom Domovinskog rata organizirali su demonstracije podrške njenome jedinstvu, okupljali jugonostalgičare, organizirali susrete, seminare, simpozije i ostalu cirkusijadu kako bi uvjerili sami sebe da “Jugoslaveni” mogu živjeti u slozi i ljubavi. Pomagali su tzv. hrvatske pseudo-disidente, nagrađivali tzv. borce protiv hrvatskoga nacionalizma, pisali kilometarske novinske članke protiv predsjednika Tuđmana i legitimno izabrane Vlade RH, zamjerali se Hrvatima na bezbroj grubih načina. Čak se i Crkva u Austriji preko udruge “Pro oriente” uključila na svoj delikatan način u akciju djelatnog povezivanja srpskih i hrvatskih povjesničara kako bi po njihovim patronatom pronašli neke nove jugoslavenske jezgre, odnosno ono što povezuje ova dva “bratska” naroda radi njihove moguće nove zajedničke budućnosti.
Nakon što je biračko tijelo u Austriji dalo vlast strankama desnog centra, očekivali smo da će austrijski jugoslavenski kompleks malo splasnuti. Ma kakvi! Da je tome tako obavještavaju nas “Hrvatske novine - Tjednik Gradišćanskih Hrvatov”, br. 14. od 7. travnja 2000. Pod naslovom “Naticanje autorov iz bivše YU” navedeni taj Tjednik piše:
Svim autorom/icam kazališnih tekstov iz prostora bivše Jugosloavije!
Zbog podupiranja i podrške razmjene kulturnoga blaga med zainteresiranimi nimškogovornoga područja i njegovih južnih susjedov, ki nisu nacionalistički orijentirani i ki inziztiraju na diferencirani povijesni i geopolitički uzročno-posljedični veza, “THEATER M.B.H.” otvara naticanje za kazališni tekst
“Theater M.B.H” je jedno malo kazališće u Beču financirano od strane države...
Naticanje je otvoreno za sve autore/ice ki su najmanje do 1991. ljeta živili u Jugoslaviji i sada živu u jednoj od nje novonastalih držav. (...)
Očekujemo plastičnu i kritičku obradu zajedničkoga i različitoga – kulturnih i društveno-političkih životnih vezov. Kusić Jugoslavijas isključivo REGIONALNOM problematikom kao i rasističkimi, nacionalističkimi i seksističkimi sadržaji čedu biti isključeni iz naticanja...
Gdje se kultura tretira kao “zafrig” ondje je politika “čušpajz”.
Evo što je o tome izvijestila HINA od 13. travnja 2000. godine.
Zagreb/Beč: “Zapadni diplomati pokušavaju 'daytonizaciju', odnosno povezivanje Hrvatske s Bosnom, Srbijom, Crnom Gorom, Makedonijom i Albanijom učiniti što primamljivijim za Hrvate, uvjeravajući ih da 'Sporazum o stabilnosti i pridruženom statusu' nudi prednosti". O tome piše austrijski dnevnik Kleine Zeitung.
Istodobno Zagrebu nije ništa obećano u vezi s pristupom u EU, ističe list i dodaje kako je Javier Solana čak izričito izjavio da će u EU ući "sve države na području bivše Jugoslavije ili nijedna od njih".
Stanovništvo Hrvatske bez ikakvih problema prihvaća sve što mu se uvjetuje: povratak izbjeglica, slobodu medija, demokratizaciju, suradnju s haškim sudom, ističe list i dodaje kako “većina Hrvata ipak smatra utegom, činjenicu da će se naći u istoj skupini sa Srbijom, Bosnom, Makedonijom ili Albanijom”.
Platforma EU za Balkan
U novoj platformi EU za Balkan, a koju su Solana i Patten predstavili u Zagrebu, “državama nastalim nakon raspada bivše Jugoslavije nudi se jednostrana liberalizacija trgovine kao što je UKIDANJE CARINA na koju Hrvati ne moraju uzvratiti istom mjerom”, ističe list. (...)
Drugi stup "Platforme EU za Balkan" jest “Sporazum o stabilnosti i pridruženom statusu”, koji EU nudi svim državama Unijana području bivše Jugoslavije, a to znači da "devet država treba prethodno međusobno sklopiti sporazume i uspostaviti veze”, piše list.
"O brzini njihova međusobnog povezivanja ovisit će potom i brzina njihova približavanja EU”, pisao je Kleine Zeitung.
O ne lezi vraže, novi hrvatski državni poglavar nije izdržao da ne dade svoj doprinos razradi ove „Platforme“: Predsjednik Stipe Mesić u razgovoru s novinarima njemačkog tjednika “Der Spiegel”, a prema prijevodu ovoga intervjua, objavljenog u “Vjesniku” od 4. travnja 2000., između ostaloga je izgovorio i ove proročanske riječi:
„... No, za takve državotvorne ideje više nema mjesta u brzom procesu europskog ujedinjenja. Narodi će u ujedinjenoj Europi moći ostvarivati još samo REGIONALNU kulturnu suverenost; političke odluke i potezi bit će temeljeni na europskom konsenzusu, a ne više na razini nacionalnih država. Pitanje granica postat će jednostavno suvišno. (...) ...Jednoga dana i Hrvati i Srbi živjet će zajedno razumno i bez granica. U slučaju Srba i Albanaca taj će proces pomirenja vjerojatno dulje trajati baš kao i u slučaju tri ETNIČKE SKUPINE (?!) u Bosni...”
Objektivno govoreći, s današnje povijesne distance, bila je ovo jeziva poruka, budući da je negirala rezultate, pa i smisao Domovinskog rata.
Jedan od lidera hrvatskih reformiranih komunista, hrvatski Mikojan, prof. dr. Dušan Bilandžić, bio je još precizniji od predsjednika Mesića... Gotovo sa starozavjetnom sigurnošću izjavio je za “Večernji list” od 15. travnja 2000. godine:
“... Rađa se nova europska struktura koja napušta stari tip suvereniteta i odlaže ga u muzej starina...”
Ništa novo. U Hrvatskoj je uvijek bilo onih koji su kao guske odlazili u maglu. Ali je, hvala Bogu, bilo i razumnih ljudi.
