Famoznu 'listu srama' treba ukinuti: Država bi trebala riješiti dužnike u četiri jednostavna koraka
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 09 Studeni 2023 08:40
Manje dužnika, a veći dug. Tako zvuči ovogodišnji obračun Porezne uprave koja već dulje od desetljeća marljivo popisuje ljude i tvrtke koje državi duguju novac za porez. Isprva se popis ažurirao četiri puta godišnje, famozna "lista srama" osmišljena je kako bi se dužnike valjda prokazalo pred poštenim hrvatskim pukom kad se od njih već ne može naplatiti porezni dug.
Zadržimo se na ovom posljednjem. Na nemogućnosti države da naplati porezna dugovanja. Ispostavlja se da je potrebno nemati nikakvu imovinu i biti strpljivi šest godina. Tada država slegne ramenima i otpiše vam dug.
Porezna uprava objavila 'listu dužnika': Mogao bi vas iznenaditi podatak tko najviše duguje državi
T Portal je objavio kako je zbog zastare otpisano više od 80 milijardi eura.
Dužnici dugove osporavaju na sudu dok ih Porezna posramljuje na popisu, zakonodavci smišljaju nove načine na koje bi mogli tražiti skrivenu imovinu, ali vrijeme neumoljivo gazi slabu učinkovitost birokracije, a kad se jednom dug obriše i imovina dužnika lako će izroniti na površinu.
Zašto listu srama treba ukinuti?
Listu srama na kojoj se nalaze imena i prezimena poreznih dužnika treba ukinuti. Od nje nitko nema koristi. Barem ne one javne. Baš kao što od posramljivanja ljudi općenito ne može biti neke osobite koristi.
Nešto manje od dvije tisuće tvrtki i ljudi za razna porezna davanja državi trenutačno duguje 1,3 milijarde eura, dug je narastao za dvjestotinjak tisuća eura u odnosu na lani. Mnogi sa te liste čekaju otpis duga živeći vjerojatno materijalno zabrinutiji nego je to slučaj s radnicima koji nikome nisu ništa dužni i rade za minimalnu plaću.
Nije li onda, zapitat će se neki sasvim u redu objavljivati imena dužnika da se barem jednom godišnje ono osjećaju loše zato što su prozvani zbog duga?
Ne, nije u redu i trebalo bi biti nepotrebno. Dug bi trebalo naplatiti.
U središtu rad za opće dobro
Prvo, država bi trebala produljiti zastaru na plaćanje poreznog duga na recimo 20 godina. Drugo, treba usvojiti sve potrebne zakone koji bi omogućili da se dugovi koji nisu plaćeni unutar šest godina počnu otplaćivati radom za opće dobro. Treće, treba propisati da se ukoliko se dug ipak otpiše jer ga dužnik ni na koji način ne može platiti pa niti radom za opće dobro taj dužnik ipak ostaje dužnikom na način da se ako nakon otpisa duga stekne bilo kakvo nasljedstvo ili primi ikakav dar obveza otplate duga ponovno aktivira.
U središtu bi ipak trebao biti rad za opće dobro. U to opće dobro spada čišćenje i pranje ulica, održavanje gradskih parkova, ispomoć na gradilištima javnih radova … u zemlji u kojoj tragično nedostaje radnika brojnih profila i oblika zaista ne bi bilo loše da porezni dužnici svoj dug plaćaju odrađujući radne sate dok se dug ne isplati.
Lista ponosa
Potom bi trebalo oformiti Listu ponosa na kojoj bi se svake godine objavljivala imena ljudi koji svoj dug društvu odrađuju ako ga već ne mogu isplatiti u novcu. Ovako, s listom srama na kojoj su mnogi već navikli biti i koja se sastoji od ljudi s različitim životnim pričama država u isti lonac stavlja one kojima se dug dogodio iz neznanja, nesposobnosti, spletom nesretnih okolnosti i koji iz njega ne znaju i ne mogu izići i one koji nemaju baš nikakvu namjeru platiti niti centa već ležerno čekaju zastaru podsmjehujući se Listi srama.
Momčilo Otašević našao se na 'listi srama': Državi je dužan pravo malo bogatstvo
Istovremeno, ministar financija Marko Primorac radosno najavljuje stvaranje registra kućanstava u kojem bi na jednom mjestu držao sve podatke o obiteljima, njihovim primicima, imovini, automobilima, plovilima, nekretninama i naravno stanjima njihovih računa. Takav bi objedinjeni popis odmah trebalo staviti u funkciju brzog i efikasnog razotkrivanja onih koji namjerno izbjegavaju plaćanje dugova čekajući njihovu zastaru. A listu srama treba ukinuti i zamijeniti je listom ponosnih vlasnika kompanija i građana koji svoj dug otplaćuju radom za opće dobro. Ako ne mogu drugačije.
Dragana Radusinović/direktno.hr
