Pod opsadom Avdiivke: ‘Rusi su spremniji za rat i smrt’
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 17 Studeni 2023 12:11
Zračna i topnička nadmoć Moskve gura branitelje strateškog grada u regiji Donjeck do krajnjih granica dok su zalihe streljiva pri kraju
Nemamo često tekstova koji se oslanjaju na novinarovo osobno iskustvo s najvrućih točaka ukrajinskih bojišnica pa smo se, stoga, odlučili objaviti tekst utjecajnog španjolskog medija El Pais, autora Cristiana Segure na istu temu.
Prenosimo najzanimljivije dijelove teksta o jednoj od trenutačno najvažnijih bitaka na više od 1000 kilometara dugoj ukrajinskoj bojišnici – one, za strateški važan grad Avdiivku, koji je prije rata imala oko 30 000 stanovnika. Smještena je svega 20-ak kilometara od glavnog administrativnog središta regije – milijunskog grada Donjecka koji je pod nadzorom ruskih snaga.
Već smo ranije izvješćivali o pokrenutoj ruskoj ofenzivi na taj grad (vidi poveznicu ovdje ili ispod teksta), kojemu, ukoliko uskoro ne dođe do značajnijih promjena tj. veće pomoći od strane Kijeva, prijeti sudbina puno poznatijeg, sjevernije smještenog grada Bahmuta: najprije potpuno okruženje, a onda i pad u ruke ruskih snaga.
Evo što o tome piše El Pais:
Dan pada pod okriljem magle u Ocheretyneu, nudeći najbolju zaštitu od ruske zračne dominacije. Ukrajinsko samohodno topništvo koristi priliku da istrese kišu granata na neprijatelja u baražnoj vatri koja traje oko 20 minuta, sve dok se nebo ne počne razvedravati nad ovim selom na fronti Avdiivka, na istoku zemlje. Nebo u svakom trenutku kontroliraju ruski dronovi. Operacije ukrajinskog topništva su kratke kako bi se izbjegla identifikacija njihovih položaja. Prošlog petka ujutro, ukrajinski topovi bili su usmjereni na najodlučniji sektor bitke, udaljen nešto manje od četiri milje: željezničke pruge koje povezuju Avdiivku s neokupiranom Ukrajinom.
Ivan iščupa nekoliko vlati suhe trave i koristi ih za reprodukciju karte područja na kojem se njegovi ljudi bore. Kao i svi vojnici s kojima smo razgovarali za ovaj članak, radije ne želi dati svoje puno ime. Njegova uloga je koordinacija jurišnih četa 47. mehanizirane brigade, jedne od ukrajinskih postrojbi osnovanih s NATO-ovim oružjem i obukom. Građevinski inženjer po struci, Ivan je prije odlaska u rat proveo godinu dana na obuci, uključujući četiri mjeseca u Njemačkoj i Litvi. Njegovi ljudi brane željezničku prugu na sjevernom boku Avdiivke: pruga je uzdignuta, služi kao potporni zid protiv napredovanja oklopa, a s nje se također može usporiti kretanje pješaštva. “Ako Rusi preuzmu kontrolu nad stazama, to će biti katastrofa”, kaže Ivan. .
Pod katastrofom, ovaj časnik misli da Rusi, dominirajući cestama, mogu osigurati napredovanje svojih trupa da okruže Avdiivku sa sjevera. Ruski napad usmjeren je na blizinu gradske koksare, najvećeg pogona za proizvodnju ove vrste goriva u Europi. Problem je u tome što je neprijatelj već probio dvije milje dionice željezničke pruge. “Oni nemaju kontrolu; u jednom danu možemo tamo tri puta zauzeti i izgubiti pozicije. Borimo se na 30 metara”, objašnjava Ivan. “Stalno dolaze, u vodovima od 10 do 15 ljudi. Stalno nas napadaju.” Ruski gubici su nebrojeni, kaže Ivan, ali su i na ukrajinskoj strani vrlo visoki: on sam je izgubio cijeli svoj vod od 17 ljudi, mrtvih ili zarobljenih.
Glavnina 47. mehanizirane brigade prebačena je u Avdiivku sredinom listopada, kada je započela trenutna ruska ofenziva za zauzimanje grada. Ivan i njegovi ljudi ranije su sudjelovali u neuspješnoj ukrajinskoj ljetnoj protuofenzivi na fronti u Zaporožju . 47. brigada je teško stradala u prva tri mjeseca protuofenzive, kada se Kijev odlučio za strategiju napada velikim oklopnim kolonama. Ruska minska polja i utvrđena obrana usporavali su napredovanje, a neprijateljsko topništvo i bespilotne letjelice lako su uništavale vozila i trupe.
Vojni izvori na fronti u Zaporožju uvjeravali su ove novine prošlog rujna da je 47. brigada izgubila više od 30% svoje snage u toj bitci: oko 2000 od svojih 5000 vojnika. Ivan tvrdi da je vidio 16 svojih suboraca kako umiru. “Ali emocionalno je gore u Avdiivki,” dodaje, “jer je obrana teža za moral od napada. Morate se moliti, zaštićeni u rovu četiri dana, koliko traju rotacije, da vas njihova artiljerija ne ubije, a zatim se oduprijeti napadu za napadom njihovog pješaštva.”
Ruski gubici u opsadi Avdiivke broje se u stotinama oklopnih vozila i tisućama ljudskih života. Računi ukrajinske vojne propagande na društvenim mrežama podijelili su brojne videozapise razaranja prouzročenih invazijskim snagama, posebice kazetnim streljivom koje su osigurale Sjedinjene Države. Ali Ivan odmahuje glavom u znak neodobravanja: osim uvježbanosti svojih trupa, kaže on, Rusi su nadmoćniji u svakom pogledu i imaju resursa na pretek. “Ako zauzmu željezničku prugu, ponovno će poslati oklopnu opremu, a ako 10 vozila izađe iz njihove druge linije, naša će ih artiljerija pogoditi, da, ali četiri će proći i stići na odredište.”
Ivan ističe glavnu razliku između ukrajinske i ruske vojske u Zaporožju: njegova je eskadrila opkolila ruski položaj koji su branili profesionalni vojnici iz zračno-desantne divizije. Protivničkim snagama na kraju je ponestalo streljiva i više puta su ih pozivali da se predaju, prema njegovom iskazu. Neprijatelj se umjesto toga raznio granatama: “Ne poznajem Ukrajince koji su to učinili. Oni imaju drugačiju koncepciju života: Rusi su spremniji na rat i smrt.” Njegove se riječi podudaraju s izjavama koje je za The Economist dao Valerii Zaluzhnyi, vrhovni zapovjednik ukrajinskih oružanih snaga. Njegova najveća pogreška, priznao je Zalužni, bila je što je vjerovao da će 150.000 ruskih vojnika poginulih u Ukrajini, prema njegovom broju, biti dovoljno da Kremlj zaustavi rat.
