Zašto su vrijednosti ključne na osobnom i društvenom planu?
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 23 Studeni 2023 14:11
Za razliku od egzaktnih znanosti u kojima pojam vrijednost znači veličinu, bilo pozitivnu bilo negativnu, u filozofiji, sociologiji, psihologiji ili pedagogiji vrijednosti se tretiraju kao pozitivan (više ili manje) odnos prema nekomu ili nečemu.
Vrijednosti su individualni i društveni standard ponašanja. Vrijednosti pokreću, usmjeravaju i reguliraju ponašanja. Vrijednosti određuju što je poželjno kod pojedinca ili skupine, što utječe na selekciju između mogućih načina, sredstava i ciljeva djelovanja. Kriterij za izbor pravca djelovanja definira vjerovanje da je određeni način ponašanja ili cilja egzistencije osobno i/ili društveno poželjniji.
Vrijednosti kao zaprjeka ili kao okidač za društvene promjene
M. Weber u knjizi Protestantska etika i duh kapitalizma u vrijednostima protestantizma vidio je duhovno izvorište kapitalizma i razvoj privrede. Upornost, štedljivost, marljivost i (materijalna) neovisnost, osnovne su determinante nastanka kapitalizma. Suprotno marksističkoj teoriji smatrao je da ideje i vrijednosti pokreću materiju. To je primjer kada su vrijednosti generator društvenih promjena, ali one mogu biti i zaprjeke za društvene promjene. Akademik Josip Županov 1982. godine u bivšoj je Jugoslaviji proveo istraživanje na populaciji radnika, gdje se pokazalo da je sklonost autoritarnosti onemogućava socijalne promjene. To je, tvrdio je Županov, bio važan razlog zašto nije bilo socijalnih previranja. Visoko preferiranje autoritarnosti je zabilježeno i u postsocijalizmu. Deset godina kasnije (u neovisnoj Hrvatskoj) Nenad Bulat otkriva da čak 54 % ispitanika misli kako je za dobrobit građana važnije da "pravi Milišavođa može činiti više od svih zakona i priča o demokraciji". Da sklonost k autoritarnim vrijednostima u Hrvatskoj ne jenjava komentira i Krunoslav Nikodem prikazom rezultata istraživačkog projekta European Values Study (EVS) u komparativnom slijedu za Hrvatsku od 1999. do 2018. godine. Od vremena socijalizma do danas sljedeće vrijednosti se samo smjenjuju u redoslijedu: privatnost, dokoličarenje, profesionalni uspjeh i samosvojnost - biti svoj gospodar i baviti se onim što se želi – V. Ilišin i F Radin, Mladi: Problem ili resurs.
Šutnja, konformizam, nereagiranje na nepravde i privikavanja na tlačenje su osobito vidljivi u Slavoniji. Šutjelo se kod najizraženije depopulacije u Hrvatskoj, kod izbijanja najveće ekokatastrofe, svinjske kuge, a sada i ptičje gripe na farmi purana. Slavonci i dalje šute, a prijeti im još jedna egzekucija domaćih životinja. Iza svih tih događanja postoji poveznica između farmaceutske mafije, tajkuna i zelene agende. Glede potonjeg, građani se postupno navikavaju da tradicionalna prehrana postaje "opasna", a krajnji cilj je rasprodaja zemljišta, raseljavanje ljudi, a oni koji ostanu da konzumiraju umjetno uzgojenu hranu.
Vrijednosti su povezane s očekivanjima, a cilj se drži to važnijim što je manje dostižan. Ivan Rimac sa suradnicima u istraživanju Siromaštvo u Hrvatskoj otkriva da su od dvadeset jedne ispitivane vrijednosti kod naših građana bogatstvo i uspjeh zauzele prva dva mjesta, suosjećajnost i altruizam su na dnu ljestvice.
Vrijednosti su važne za razumijevanje sadašnjosti i projektiranje budućnosti, osobito kod mlade generacije. Na primjer, kada su oni postali skeptičnom generacijom, onda su (kasnije) uslijedili veliki prosvjedi. Skepticizam se prepoznaje u odsutnosti ideala, razdvajanju onoga što spada u sferu javnog života od onoga što pripada privatnom životu (uz isključivu usmjerenost samo na privatno), apolitičnosti te preferiranju materijalne i socijalne sigurnosti. Skepticizam kao oblik vrijednosnog opredjeljenja je predznak nemira. Sjetimo se skepticizma mladih sredinom šezdesetih i studentskih nemira šezdeset osme godine, kao i "šuteće mladeži" prije studentskih prosvjeda tijekom 2009. godine. Zato mlade i njihov skepticizam treba promatrati kao sociopedagoško upozorenje. Da bismo to mogli shvatiti, nužan je interdisciplinarni pristup istraživanju vrijednostima, koji se gotovo marginalizira u društveno-humanističkim znanostima.
Dualizam vrijednosti
Razlike između pripadnika određenih slojeva u društvu, ili među društvima, evidentiraju se kod nejednakog pridavanja značenja modelima poželjnog – onog što bi bilo oportuno preferirati s religijskog, etičkog, odgojnog ili društvenog stajališta. Jednom se model poželjnoga podudara s idealima asketizma, drugi put s hedonističkim stilom. Neka istraživanja su pokazala da mladima orijentir može biti konformist u javnom, a individualist u privatnom životu. Tada govorimo o dualizmu vrijednosti, što još jednom sugerira zaključak da se vrijednosti ne mogu svoditi na općeprihvaćene (društvene) standarde ponašanja. Tezu o dualizmu vrijednosti potvrđuju i podjele na implicitne i eksplicitne vrijednosti. Eksplicitne vrijednosti, za razliku od implicitnih, mogu ostati na razini deklarativnog, dok se implicitne potvrđuju ponašanjem. Eksplicitne vrijednosti rada su javno proglašene, dok su implicitne vrijednosti konstrukti izvedeni ili, moglo bi se reći, destilirani iz promatranja stvarnog ljudskog ponašanja. Eksplicitne vrijednosti mogu - premda ne moraju - biti puke deklaracije po kojima se ljudi ne ravnaju u svom ponašanju, dok su implicitne vrijednosti izvedene iz stvarnog ponašanja. To upućuje na možebitni raskorak između željenog i ponašanog. Na primjer srednjoškolci (u istraživanju psihologinje Renate Franc) visoko rangiraju važnost zdravlja, a(li) se istovremeno rizično ponašaju. To znači da ta vrijednost nije motivacijska, nego je mladi deklarativno smatraju poželjnom. Analogno tome, mladi u drugim istraživanjima visoko vrjednuju stvaralačku komponentu rada (kao "vrhovne životne potrebe"), dok, s druge strane, životna svakodnevica i ovdje poriče povezanost između njihova vrijednosnog opredjeljenja i ponašanja. Tezu o dualizmu vrijednosti ilustrira činjenica da oni u drugim istraživanjima svoju budućnost vide znatno boljom od sadašnjosti, a budućnost društva znatno gorom (od sadašnjosti).
Sve ovo gore opisano ne bi bilo moguće aktualizirati bez interdisciplinarnog pristupa vrijednostima, koji je iznimno rijedak, osobito u empirijskim istraživanjima.
Filozofijski, sociologijski i psihologijski pristup vrijednostima
U filozofiji, prema teoriji etičkog apsolutizma, neke vrijednosti tretiraju se kao "vrhovna dobra". Fenomenološki pravac u filozofiji i neokantovske interpretacije Schelera, Windelbanda i Rickerta spaja teza po kojoj su vrijednosti idealne projekcije koje se ne izvode iz empirijske realnosti. Štoviše, Windelband i Rickert, locirajući vrijednosti izvan domašaja individualnog, izvode osnovni zadatak aksiologije – uzdignuti se iz relativizma interpersonalnih povijest(vrijednosnih) odnosa i materijalnog svijeta do univerzalnih vrijednosti. Polazi se od pretpostavke da se ontološka čovjekova struktura ne iskazuje u njegovom empirijskom fakticitetu, tj. u njegovoj neposrednoj danosti, nego u kategoriji zadanosti. Pristaše ove teorije polaze od teze da su "vrhovne" vrijednosti apsolutne istine, da one vrijede u svim vremenima, kulturama i prostorima. Osnovni problem istraživanja vrijednosti s ovog motrišta proizlazi iz kriterija pri utvrđivanju izbora trajnih vrijednosti. Međutim, njemački filozof Ernest Hufnagel, konstatira da se filozofija "mora vratiti iz neba beskrajnih spekulacija" (E. Hufnagel, "Platonovi zakoni" (filozofijsko-pedagogijsko istraživanje). U tom svjetlu valja napomenuti da su univerzalne vrijednosti, kao na primjer sloboda, poštenje ili jednakost etički ideali i kao takvi nedostupni empirijskoj provjeri. Racionalno zasnivanje etike je nemoguće, a empirijski pristup ne može operacionalizirati univerzalne vrijednosne sudove.
Vrijednosti se u sociologijskim studijama najčešće tretiraju kao društveni standardi ponašanja. Ako bi vrijednosti bile samo društveni standard ponašanja, onda bi one bile isto što i norme, a nisu. Za kršenje normi postoje sankcije, što kod vrijednosti nije slučaj. Émile Durkheim i Talcott Parsons, najpoznatiji teoretičari funkcionalizma u sociologiji, tretiraju vrijednosti kao ključni koncept društvene kohezije. Međutim, u društvenom realitetu rijetko postoji komplementarnost društvenih normi i preferencija različitih društvenih skupina. Vrijednosti nisu preslika društvenog determinizma, a njihova je funkcija da budu pokretači ljudskih aktivnosti.
Tvrdnja da se vrijednostima uređuje ljudsko ponašanje upravo je ono što povezuju psihologijske studije u pristupu i definicijama vrijednosti. Dok sociologe interesiraju vrijednosti kao društveni standard ponašanja, psiholozi daju naglasak na individualnom standardu ponašanja. Dvije se osobe ne moraju razlikovati po socijalnom ili obrazovnom statusu, ali se mogu razlikovati na temelju različitih vrijednosti koje preferiraju.
Svjetski afirmirani psiholog Milton Rokeach je istaknuo dvije važne funkcije vrijednosti: "Vrijednost je trajno vjerovanje da je specifičan način ponašanja ili cilja egzistencije društveno ili osobno poželjniji u odnosu na suprotni način ponašanja ili cilja egzistencije." (Rokeach.: "The Nature of Human Values Systems", u: E. Hollandar (ur.), Current Perspectives in Social Psychology). Ova definicija je operabilnija od drugih jer sadrži poimanje vrijednosti kao trajnog vjerovanja (filozofijski pristup) te njihovu društvenu i pojedinačnu odrednicu "osobne ili društvene poželjnosti". Prva funkcija razabire se u shvaćanju vrijednosti kao standarda ponašanja. Druga, motivacijska funkcija vrijednosti tiče se odabira između manjeg ili većeg broja konkurentnih želja, vjerovanja i ciljeva egzistencije. Ova druga funkcija vrijednosti sadrži emocionalnu, "ponašajnu" (behaviour) i kognitivnu dimenziju, koje su inkorporirane u riječi poželjniji. Sve ove dimenzije vrijednosti, ističe Rokeach, nisu (nužno) u komplementarnim odnosima, već sasvim suprotno, mogu biti u konfliktu i/ili ireduktibilne. Tako se, na primjer, može pretpostaviti da vrijednosti mogu biti mnogo više ekspresija osobnih osjećaja (emocionalna dimenzija), nego da imaju karakter spoznajnih iskaza (kognitivna dimenzija). Ovdje samo napomenimo da stajalište prema nekome ili nečemu može biti pozitivno ili negativno, dok vrijednosti uvijek imaju veći ili manji stupanj pozitivnih preferencija.
Vrijednosti su podložne promjenama. Bez te mogućnosti ne bi bile moguće promjene. "Ako bi vrijednosti bile sasvim stabilne, individualna i socijalna promjena bila bi nemoguća. Ako bi vrijednosti bile kompletno nestabilne, kontinuitet ljudske osobnosti i društva bio bi nemoguć. Svaki pristup ljudskim vrijednostima mora biti u stanju objasniti trajni karakter vrijednosti, kao i njihovu promjenjivost" (M. Rokeach). Rokeach dijeli vrijednosti na terminalne i instrumentalne. "Terminalne vrijednosti se odnose na poželjne ciljeve egzistencije, a instrumentalne vrijednosti se odnose na poželjne načine ponašanja." Neke terminalne vrjednote, koje navodi Rokeach su (etički) ideali – "vrhovna dobra" (Aristotel) i kao takvi su nedostupni znanstvenoj provjeri: mir u svijetu, jednakost, sloboda, sreća … To nisu operativne vrijednosti. Nema mjernog instrumenta kojim bi se objektivno mjerilo subjektivni (i promjenljivi) doživljaj sreće. Moguće je istraživati o "vrijednosnim prioritetima" (Rokeach), ali samo ako ih se tretira kao vrijednosne orijentacije. Da bi sustav vrijednosti mogao poslužiti u istraživanju kao analitički model, potrebno je utvrditi sadržajnu umjetnoststrukturu, hijerarhijski raspored i logičko-funkcionalnu povezanost određenih vrijednosti koje oblikuju tipove vrijednosnih orijentacija. Ako ispitanici preferiraju samoaktualizirajuću i socijalnu orijentaciju prema radu, moralnim se stimulacijama za ostvarene rezultate rada mnogo toga može postići, no ako je dominantna utilitaristička vrijednosna orijentacija prema radu, onda su znatno smanjene šanse moralnoj stimulaciji, a učinkovitom postaje uglavnom materijalna stimulacija. Ako se svaki rad vrjednuje kao kazna ili zlo, onda je prinuda jedino poticajno sredstvo. (A. Etzioni, A Comparative Analysis of Complex Organizations)
U empirijskim istraživanjima najviše se ispitivalo sedam tipova vrijednosnih orijentacija. Upravo takvu kvalifikaciju predložili su psiholozi Nikola Rot i Nenad Havelka: estetsku, hedonističku, utilitarističku, djelatnu, spoznajnu, altruističku i orijentaciju usmjerenu na moć i ugled.
Funkcionalnu i logičnu povezanost određenih vrijednosti čine vrijednosne orijentacije. Istražujući vrijednosne orijentacije prema radu autori su detektirali da razlikuju tri orijentacije: samoaktualizirajuću, socijalnu i utilitarističku. Skup tzv. ekstrinzičnih radnih vrijednosti (koje su izražene u preferiranju) materijalne kompenzacije (dobra zarada), materijalnih beneficija (putovanja i druge povlastice) i napredovanja (mogućnost vertikalne prohodnosti) formiraju funkcionalnu i logičku povezanost − utilitarističke orijentacije.
Pedagogijski pristup
S pedagogijskog aspekta, vrijednosti su "pokretački i regulacijski čimbenik" odgoja (A. Mougniotte u knjizi Odgajati za demokraciju). I dok se filozofi trude kako izbjeći ili zaobići apodiktičke sudove o vrijednostima, poput sreće, slobode ili svestranosti, u pedagogijskim monografijama (teorijskog karaktera) to nije slučaj. Naime, u pedagoškim se djelima, u raspravama o odgojno-obrazovnim ciljevima, često nekritički iznose vrijednosni sudovi i, na temelju njih, vrijednosni zahtjevi. Tako se, na primjer, u bivšem socijalističkom sustavu za temeljni cilj odgoja i obrazovanja postavljao (nerijetko propagandistički) vrijednosni zahtjev za svestrano razvijenom ličnošću. Ova vrijednost je etički ideal kome sadržaj nije empirijski identificiran niti je znanstveno aplikativan, pa je iz tog razloga nemoguća operacionalizacija.
Odgoj nije vrijednosno neutralan i svaki pedagog bi trebao ukazivati na odgojne vrijednosti s kojima se gradi zdravo empatijadruštvo i angažiran građanin. Vjerovati u vrijednosno neutralni pristup znači vjerovati da su nezainteresirani za posljedice deformacija u odgoju i društvu.
Kriza odgoja nastaje uslijed raskola proklamiranih vrjednota i samog života. Djeci i mladima treba ukazati na važnost izgradnje vlastitih stajališta i vrijednosti. Kriza vrijednosti je kriza odgoja pa je zato u odgojno-obrazovnom procesu iznimno važno emocionalnu inteligenciju poticati osobito kod razvoja suosjećanja. Zato Robert Shaw i S. Wood upozoravaju da bez "razvijenog osjećaja empatije dijete neće moći voljeti" (u knjizi Epidemija popustljivog odgoja). U suprotnom koncepcija radikalnog moralnog relativizma nudi široki spektar "blagodati" hedonističkih vrijednosti. Knjiga Humana škola Hartmuta von Hentiga otkriva zašto u odgojnom procesu treba mijenjati stil života u kojemu novac i bogatstvo postaju glavne vrjednote, pa treba njegovati kulturu suživota, tolerancije i empatije.
Znanje koje stječu djeca i mladi sve je rascjepkanije, površnije, nepovezanije, što povećava duhovnu sljepoću. Tako se zatire vrjednovanje odgojne komponente škole. Operativni cilj odgoja i obrazovanja s vrijednostima je onaj koji se potvrđuje ponašanjem. Te su vrijednosti: samoostvarivanje, samosvijest, samopouzdanje, samostalnost, hrabrost, kritičnost, kreativnost, cjeloživotno obrazovanje, suodlučivanje, postignuće, entuzijazam, suosjećanje, altruizam, solidarnost, odgovornost, marljivost, upornost i doprinos zajednici. To su realno ostvarive vrijednosti u ostvarenju pedagoških ciljeva.
Zaključak
Vrijednosti su generator osobnih i društvenih promjena, ali u sebi sadrže potencijale produbljivanja krize odgoja te zaprjeke za promjene.
dr. sc. Zlatko Miliša, prof./hkv.hr
