Zadnji komentari

Oba velikosrpska fašizma (i crveni i crni) protiv su – „Srbije na zapadu…“

Pin It

Oni koji prate dokumentarce – poglavito one koji se bave primatima i koji prikazuju njihovo „društveno uređenje i običaje“, uočili su da se kod njih pitanje – 1. vladavine i 2. prvenstva na stvaranje potomstva – vrlo brzo rješava.  

Naime, nekoliko najsnažnijih mužjaka se međusobno potuku i najjači dobije status dominantne jedinke, dok ostali dobiju ono što izbore „po dubini i širini“… Ali svi zajedno žestoko i do smrti brane čopor, podmladak i teritorij.  

Dakle, sukladno navedenom, kod ljudi su – najbliži opisanom „načelu primata“ – nacistička / fašistička hijerarhijska društva – s njihovim idejama temeljenim na teoriji „krvi i tla“.  

Dakako, ima i drugih indikativnih zapažanja iz životinjskog svijeta ali ovo nam je dovoljno – da bismo osvijestili kako se karakter određenih politika sastoji u racionalnom upravljanju vođe (vožd, fuerer, duce, caudillo i sl.) nad određenim ljudskim iracionalnostima – napram „nekih drugih ljudi“.  

 Rat 90-ih, Miloševićeva era

 …I tako smo došli do podatka da je jednim takvim „racionalnim upravljanjem“ (tj. konkretno u Miloševićevim ratovima za Veliku Srbiju) – poginulo do 150.000 ljudi (po Mili Đukanoviću), od kojih je bilo više od 70.000 Bošnjaka (uključivo presuđeni genocid), više od 23.000 Hrvata (15.000 u RH i 8.000 u BiH), više od 14.000 Albanaca i više do 30.000 Srba.   

 … No zašto je uopće Srbija svojedobno krenula u prošli rat za teritorij – pa zato što je na svojoj strani već imala srbiziranu JNA i smatrala je, procjenjujući i međunarodno stanje, kako ima šansu da „blitzkriegom“ ostvari zamisao o Velikoj Srbiji. Ujedno je cijenila da Hrvati i Muslimani nisu spremni za rat, kao što i nisu bili, te je smatrala da se oni neće moći oduprijeti srpskoj vojsci (JNA). I dakako, Sloveniju su „izgurali iz ozbiljnog rata“ – samo zato što tamo nije bilo tzv. „ugroženih“ Srba – iskoristivih kao „opravdanje“ za rat. 

Vučićeva era

Kao što pišu brojni analitičari – srbijanskom se predsjedniku Aleksandru Vučiću sve prašta – I mitraljesko gnijezdo na brdu iznad Sarajeva, i Glina, i nakon rata – represivne mjere prema novinarima, gušenje medijskih sloboda, prema oporbenjacima i građanskom društvu. Zatim – terorizam, odnosno pokušaj dizanja ustanka na sjeveru Kosova. Kreiranje političkih procesa u CG, odnosno njeno zauzimanje. Tiha potpora secesionizmu u BiH, zatim bliski odnosi s Rusijom i Kinom, neuvođenje sankcija Rusiji, i td., i td….  

S druge strane, Rusija mu prašta nepriznavanje aneksije Krima, prodavanje streljiva Ukrajini. Dakle, svi toleriraju Vučića i njegova nevjerstva, zašto?“ – e pa mi ćemo ovdje nastojati na to odgovoriti… 

 U Srbiji će se 17.12. o.g. održati izvanredni parlamentarni izbori

 Za početak da podsjetimo da su Vlade Srbije u različitim mandatima, posljednjih 11 godina, skoro petinu vremena radile u tehničkom mandatu. Naime, ti su mandati sve kraći i kraći a izbori sve češći i češći. Dakle, sve su duža razdoblja u kojima se troši vrijeme za formiranje vlada, iako svi izbori od 2014. pokazuju da je SNS ima(o) potrebnu većinu mandata za nesmetano formiranje vlade. 

 Strateški promatrajući – cilj takvog Vučićevog ponašanja je u „kupovanju vremena“ – kako bi se dočekali ruski tenkovi na Dunavu (već su dugo u dijelu Moldavije – u Transdnistriji), te nešto kratkoročniji cilj – čeka se Trumpova pobjeda u SAD-u.  

Moguće posljedice pobjede Trumpa po Zapadni Balkan

Eventualna pobjeda Trumpa na idućim predsjedničkim izborima u SAD-u (studeni 2024.), mogla bi dovesti do nove podjele sfera utjecaja na političkoj karti svijeta, a na kojoj bi CG, RS/BiH, sj. Kosovo i dio Sj. Makedonije moguće bili prepušteni na upravljanje Beogradu. 

 U tom se kontekstu već barata i s informacijom, da se kao potencijalni budući državni tajnik spominje Richard Grenell, osoba koja je neskriveni Vučićev lobist, a što bi značilo kolaps ionako konfuzne politike SAD prema ZB i vjerojatno otvaranje vrata za još veći utjecaj Rusa i Kineza na Balkanu. 

Dakle, u slučaju pobjede, Trump bi, u međunarodnim odnosima, vratio Ameriku u razdoblje prije prvog svjetskog rata, u vrijeme izolacionalizma. 

U tom se kontekstu već spominje i okolnost da je četnički vojvoda Andrija Mandić, u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore 16.11. o.g. u Beogradu, tajno potpisao dokument – „Deklaraciju o Savezu srpskih zemalja“, sa svojim kolegama – predsjednicima Skupština iz Republike Srbije (Vladimir Orlić) i RS/BiH (Nenad Stevandić)! 

Crnogorskiportal.me objavio je, ekskluzivno, prvi informaciju o spomenutoj Deklaraciji, kao i njen sadržaj, pri čemu su naveli da su informacije dobili od visoke dužnosnice u Skupštini Srbije. 

(Ipak je za pretpostaviti kako je taj podatak, u konačnici, obznanila zapadna agentura iz Beograda / možda iz samog vrha Vlade…, slično kao što su svojedobno objavili i „pjevanje o kokardi vojvode Đujića“ Proslava Perića / patrijarha Porfirija a koje se odigralo među čikaškim klero-fašistima. Naime, Zapad, iako inferioran glede ovih velikosrpskih „napora“ na ZB, ponekad proaktivno reagira, tj. onda kad utvrdi da Putinove i Vučićeve figure prelaze mjeru, tj. ostvaruju značajnije prednosti / uspjehe na terenu!).  

„Lebensrauma“ – životnog prostora nikad dosta

U nedavnoj kolumni „Aveti prošlosti i sablasti sadašnjosti“ beogradski pisac Tomislav Marković, citira vojvođanskog Židova Đorđa Lebovića, koji je s 15 godina bio zatočen u Aushwitzu, u dijelu gdje ističe kako je Hitler često naglašavao njemačkom narodu okolnost o nerazlučivoj vezi njemačke krvi i njemačkog tla, te nužnosti čvrstog zajedništva svih Nijemaca koji moraju živjeti u jednoj državi – ali ne tako što će Nijemci iz drugih država doći živjeti u Njemačku, već će Njemačka doći u druge zemlje – gdje žive Nijemci”. 

Navedeno Marković komentira riječima – kao da čitamo rečenicu koja govori o velikosrpskim nacionalističkim ideolozima s kraja 80-ih i početka 90-ih godina prošlog vijeka. Dovoljno je zamijeniti samo jednu riječ i sve savršeno funkcionira“.  

A ni danas nije bolja situacija, nastavlja Marković, „i dalje slušamo priče o nužnosti čvrstog zajedništva svih Srba koji trebaju živjeti u jednoj državi, tako što će Srbija na ovaj ili onaj način doći u druge zemlje gdje žive Srbi… A ako u susjednoj zemlji ne žive baš Srbi, onda ih treba uvjeriti da se tako nacionalno izjasne, kao na sadašnjem popisu u CG, pa onda njihovo nacionalno određivanje treba iskoristiti kao razlog za potčinjavanje matici Srbiji. Pustog Lebensrauma nikad dosta!“ 

E sada, kad smo osvijestili ključne premise analize, idemo dalje u meritum, pa prema zaključku… 

Izbori u Republici Srbiji

U nedjelju 17. prosinca u Srbiji će biti održani parlamentarni izbori. Glavno je pitanje – hoće li doći do smjene režima aktualnog predsjednika  Aleksandra Vučića, čija je retrogradna politika destabilizirala BiH, CG, Kosovo a čini se i Sj. Makedoniju. I dok neki analitičari procjenjuju da je moguć pad Vučićevog režima u Beogradu, takvo se mišljenje ne dijeli kad je u pitanju državna razina. Dakle, Vučić će zadržati vlast u Srbiji! 

 Naime, po mišljenju Zorana Vuletića (prenijeto preko Portala analitike) – jednog od predstavnika liste „Srbija na Zapadu – da se struka pita“ , „…teško će doći do promjene režima na predstojećim parlamentarnim izborima, međutim ono što je mnogo opasnije je – što je oporbeno javno mišljenje praktično preparirano od medija koji su u vlasništvu američke United grupe kojoj je na čelu Dragan Šolak (N1, Nova TV, Danas) i koji su propagandna platforma samo jedne izborne liste – Srbija protiv nasilja (Vuk Jeremić i dr.) i koju su oni proglasili proeuropskom, a koja u biti ne zaslužuje taj epitet“, poručuje Vuletić.  

 (Jeremić je ovih dana izjavio „kako bi ubuduće dio poslanika u Skupštini Srbije trebalo biti biran glasovima iz Crne Gore i BiH entiteta Republika Srpska!) 

Naime, lista „Srbija protiv nasilja“ ne prihvaća zapadni plan za Kosovo, ne nudi nikakvu novu regionalnu politiku, reviziju odnosa s Rusijom, niti uvođenje sankcija, kao ni revidiranje zelenaških ugovora s Kinom. 

 Ističe i da je voditi politiku na način da treba promijeniti Vučića, a ne i politiku – ogromna prevara i obmana građana Srbije i nastavak loših odnosa u regiji ZB-a. 

Vuletić: EU kao krajnji cilj, učlanjenje u NATO, sankcije Putinu…

Nadalje, Vuletić smatra da bi građani trebali ukazati povjerenje listi koju on predstavlja – ukoliko su uistinu za europske integracije i za EU kao krajnji cilj – „pošto ovi ostali nude vječni put i to put koji ide preko Moskve i Pekinga“! 

Kako dodaje, njih (Srbiju na Zapadu) odvaja to što jasno i nedvosmisleno podržavaju zapadni europski plan za Kosovo. 

Druga stvar koja ih odvaja je, kako kaže, i to što zagovaraju stav da Srbija što prije treba zatražiti prijem u NATO savez – „tako bismo otklonili najveći dio problema koji nas trenutačno muči“. 

Također, Vuletić dodaje, da se zalažu za uvođenje sankcija Rusiji, i za reviziju svih zelenaških ugovora s Kinom – za izgradnju infrastrukture. 

Vuletić zaključno vjeruje da će jedini uspjeh srbijanske politike i vjesnik promjena biti ako njihova lista uđe u beogradski i nacionalni parlament – jer „sve druge liste ne obećavaju nikakve novine, nikakve promjene“. 

Ukoliko, kako dodaje, njihova lista ne završi uspješno – Srbija će nastaviti da tavori, tinja, te će „i dalje živjeti u vremenu i svijetu koji ne razumije i bit će potpuno nekompatibilna s europskim, zapadnim demokracijama, a regija će patiti uz Srbiju, jer Srbija i dalje drži ključ kojim je zaključala politiku Zapadnog Balkana i to još prije 30 godina“, zaključio je Vuletić. 

Sažetak  

Činjenica da je Aleksandar Vučić svoj izborni tim ojačao „proruskim igračima“ – s ratnim zločincem Vojislavom Šešeljem i bivšim predsjednikom R. Srbije Tomislavom Nikolićem – uz kojeg se vuku kontroverze oko „likvidacije kalašnjikovom nekih baba i dijeda u Antinu, u Baranji – u pijanom stanju“.  

Navedenu se okolnost može sagledati i kao svojevrsnu zahvalu proruskim velikosrbima / četnicima / fašistima koji su bez ispaljenog metaka uspjeli zauzeti CG, naravno uz potporu srbijanske BIA-e, etnofiletističkog SPC-a, te medija – TV Pinka, TV  Happya, Vijesti…. 

Glede angažmana liberalnih Zapadnjaka u ovoj izbornoj igri u Srbiji – oni igraju dvostruku igru, 1. tj. s  „kakvom-takvom“ kartom, odnosno priključkom prema Vučiću, te 2. uz podržavanje „Srbije bez nasilja“, s time da je – tamo riječ o prozapadnoj velikosrpskoj / četničkoj / fašističkoj grupaciji – koja ne priznaje genocid i druge srpske zločine iz 90-ih!  

Naime, Zapad je vjerojatno došao do oportunističkog zaključka da za sada „’prijatelje’ treba držati blizu sebe a ‘neprijatelje’ još i bliže“, čekajući rasplet rata u Ukrajini i pobjednika predsjedničke utrke u SAD-u, pa – „ako se promijeni  kontekst – Zapad pridržava pravo da počne provoditi ozbiljniju / jaču politiku“!     

No, s druge strane, Rusi su proaktivniji i ne isključuju – ako se dobro učvrste na Balkanu preko Srba (a već imaju trojanskog konja u Crnoj Gori, NATO članici), da će moći postupno stvoriti blok pravoslavnih zemalja Europe – kojem se u određenim okolnostima mogu pridružiti Rumunji, Bugari, Makedonci i Grci… nasuprot kršćansko-liberalnom Zapadu i muslimanskom Istoku. 

Dakle, spor između Zapada i Istoka na ZB, još traje i traje a neki vjeruju da bi se mogao riješiti – ako bi se uvele sankcije Srbiji?! 

Dodatak ili zašto se Zapad ovako oportunistički ponaša

I „mudriji“ vrapci na grani znaju da je Prvi svjetski rat inducirala rusko-srbijanska agentura – atentatom na AU prijestolonasljednika Franza Ferdinada u Sarajevu, pogonjena panslavističkom idejom… 

 No, u ovom je „lokalnom geopolitičkom kontekstu“ čak zanimljivije ponašanje Kraljevine Jugoslavije uoči Drugog svjetskog rata, (o čemu smo već pisali), pa ćemo to ponoviti…  

Dakle, početkom Drugog svjetskog rata, odnosno slomom Kraljevine Jugoslavije, srpska se politička elita, prema knjizi Phillipa Cohena, „Tajni rat Srbije“, postavila na način – da se „(veliko)srpski hrast – kako bi sačuvao svoju supstancu“, planirao razgranati u dvije grane i to jednu, potpuno naklonjenu Hitleru i Nijemcima – Nedićevu (Ljotićevu), te na drugu – koja će „čekati i čekati“ pobjedu Saveznika – četničku Mihailovićevu. 

No, nacisti su se postavili sukladno tom saznanju a do kojega su došli preko Abwehra. Dakle, s obzirom na navedeno pozicioniranje, Hitlerovci su sukladno takvom raspoređivanju (veliko)srpskih snaga – „u dva tabora“, odmah u početku rata počeli četnike, „gurati“ u sve veće sukobe s „NOP“-om, kako bi ih kompromitirali. Opisano četničko kolaboriranje s nacistima olakšavalo je poziciju  talijanskim okuacijskim snagama ali i partizanskim snagama (naravno, iz suprotnog razloga), ali ne i Anglo-američkim Saveznicima…  

(Naravno, četnici su ratne okolnosti „koristili i za svoj  – velikosrpski račun“ – a to je bilo „eliminiranje / genocid“ Muslimana s bosanske obale Drine / Podrinja i to mimo volje Nijemaca i usprkos četiri potpisana „saveznička“ ugovora s Pavelićem… I nadalje, i hipotetički, da je pobijedila „Kraljeva vojska / četnici / srpski fašisti potrebno je osvijestiti da bi – na Bleiburgu završili ne samo ustaše – katolici i muslimani već i hrvatski partizani!!!) 

Znamo kako je završio Drugi svjetski rat, tj. opet je „ruska agentura“ „Novu Jugoslaviju“ uvukla u komunizam i privremenu izolaciju – iako je omogućila svim Srbima i svim Hrvatima da žive / budu u jednoj državi, i sve tako do pada Berlinskog zida… 

Zaključak

Činjenica jest da je Vučićevo i Putinovo autokratsko / fašistoidno vođenje politike efikasnije i jeftinije od zapadnog demokratskog modela. Sukladno tome, Putin nadzire velike dijelove Ukrajine, Gruzije (Abhazija, Osetija), Moldavije…, dok Vučić nadzire „Malu – veliku Srbiju“ (Srbija, CG i RS/BiH)…  

U tom je sklopu otvoreno krucijalno pitanje, a to je – gdje oni misle stati. 

Po Putinovom ideologu Aleksandru Duginu – strateški se ide na stvaranje pravoslavnog civilizacijske kruga, odnosno elipse, od Vladivostoka pa sve do Krete!? 

Dakle, na potezu je Zapad! 

 Tonči Mirić/geopolitika.news