Predstavljanje knjige BISKUP DR. SC. MILE BOGOVIĆ u Gospiću
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 20 Prosinac 2023 07:02
U ponedjeljak 18. prosinca u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Gospiću, predstavljena je knjiga o blagopokojnom biskupu dr. Mili Bogoviću. O knjizi i djelu biskupa Bogovića govorili su sami autori knjige, akademik dr. Josip Pečarić i don Anđelko Kaćunko te dr. sc. Tatjana Kolak i Franje Puškarić, mag. theol.
Na početku promocije knjige, moderator i autor knjige don Anđelko Kaćunko pozdravio je sve prisutne te posebnu zahvalu iskazao hrvatskom znanstveniku i akademiku Josipu Pečariću, koji je spomenutu knjigu pripremao preko godinu dana a po čijoj inicijativi je zapravo ona i nastala. Zatim je nastavio: "Ova knjiga, Pečarićeva i moja, sastavljena je od tri dijela. U cjelini, ona u prvi plan izbacuje biskupove istupe, nastupe i postupke koji su u dramatičnom vrjemenu borbe za slobodu i državu Hrvatskoga naroda imali golemo značenje, ali je glavnina i danas aktualna, ne samo za GSB nego i cijelu Hrvatsku. Ovo djelo na jedinstven način, kao filmskom tehnikom, biskupa Bogovića dokumentarno smješta u kadrove koji ističu bitne karakteristike njegove osobnosti i djela. Budući da ní u jednom izlaganju nije moguće obuhvatiti sve, mali dio nastojao sam izraziti u predgovoru - uvid u to bogatstvo prepuštam čitatelju knjige, što će mu biti lako uočiti."
Potom je kancelar preč. Mišel Grgurić uputio riječ pozdrava u ime dijecezanskog upravitelja Gospićko-senjske biskupije mons. Richarda Pavlića, koji nažalost nije mogao biti prisutan. Prečasni Mišel obratio se riječima: Poštovani sudionici predstavljanja knjige o biskupu Mili Bogoviću sve vas srdačno pozdravljam i želim vam dobrodošlicu zgradu Biskupskog ordinarijata u Gospiću. Na poseban način pozdravljam predstavljače knjige „Biskup dr. sc. Mile Bogović“, autore vlč. Anđelka Kaćunka, akademika dr. Josipa Pečarića, dr. sc. Tatjanu Kolak te g. Franju Puškarića, mag. theol. Sutra se navršava 3 godine od kako je u kuću Očevu preselio blagopokojni mons. Mile Bogović, prvi gospićko-senjski biskup. Zato je prigoda da dan uoči treće godišnjice na poseban način progovori se o ovom velikom čovjeku, svećeniku, biskupu i povjesničaru. Svi se sjećamo biskupa Mile. Pamtimo njegove mudre misli, njegovu zauzetost za brojne inicijative Crkve i našega naroda, njegove ljubavi prema Domovini ali i želje da se spasi jedna bogata vrijednost našega naroda – njegova povijest. Nama koji smo živjeli s biskupom Milom i danas dođe misao kao da će se on od negdje pojavit, kao da ćemo začuti njegov glas. No stvarnost je drugačija. U određenom vremenu Bog ga je odlučio pozvati s ovoga svijeta. U knjizi Jobovoj čitamo: „U grob ćeš svoj leći kad budeš zreo kao što se žito snosi kad dozori“ (5,26). Biskup Mile, iako nam se čini i danas da nam je još trebao i da nam treba, sazreo je u Božjim očima i vratio se u krilo Očevo. Brojni mučenici iz prvih stoljeća kada su odlazili u smrt govorili su „Mi ne idemo u smrt, mi idemo u život“. Ta sigurnost im je dolazila iz svijetla vjere i iskustva Boga. Znam pouzdano, iz zadnjih razgovora s biskupom Milom, da je i on duboko živio ovu vjeru. Možemo sa sv. Pavlom reći za biskupa Milu dobar je boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mu je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac. Vjerujemo da nas biskup Mile sada zagovara kod Nebeskog Oca, da vidi svaku našu potrebu i da se zauzima za nas baš onako kako je to nesebično činio za svoga zemaljskog života.
Promocija se nastavila govorom autora Josipa Pečarića koji nije skrivao svoje oduševljenje likom i djelom pok. biskupa Mile Bogovića. Spomenuo je teme o kojima je pisao kao zalog za budućnost ali i slijedeći korake pok. biskupa, s nakanom osvjetljavanja povijesnih istina. Zatim je dr.sc. Tatjana Kolak govorila o svojoj bliskoj suradnji te susretima s pokojnim biskupom Milom. Govoreći kako je svaki susret bio konstruktivan ali nije prošao bez šale, opisala je biskupa kao gorljivog istraživača hrvatske povijest a posebno područja Gospićko-senjske biskupije, velikog intelektualca ali bliska svakome čovjeku. Spomenula se i zadnjeg razgovora s njime u kojem vjeruje kako se biskup s njom oprostio, te se zahvalila organizatorima na pozivu i mogućnosti da se sama na ovaj način oprosti s njime. Na kraju, govor je imao vjeroučitelj i ljubitelj povijesti, mag. Franje Puškarić. Franje kao biskupov "tajnik za povijest" s pokojnim biskupom radio na par knjiga kojih se spomenuo u svom govoru. Naglasio je kako je biskupova životna misija bila spašavanje povijesti, bez obzira na "radost i nadu, žalost i tjeskobu ljudi našega vremena". Promocija knjige završila je riječima don Anđelka koji je opisao biskupa Milu Bogovića kao "Velebit biskupa" opisujući kako je on "vele-bitan" za biskupiju iza Velebita, posebno jer je on njen utemeljitelj, ali za razliku od Velebita, koji nam se čini manji kad se od njega udaljavamo, biskup Mile nam biva sve veći, kako se od njega vremenski odmičemo.
https://gospicko-senjska-biskupija.hr/vijesti/detaljnije/predstavljanje-knjige-o-mons.-mili-bogovicu
https://ika.hkm.hr/rijecka-metropolija/u-gospicu-predstavljena-knjiga-o-blagopokojnom-biskupu-dr-mili-bogovicu/
Govor akademika Josipa Pečarića
Zahvaljujem se svima nazočnim na današnjem predstavljanu. Veliko hvala Gospičko-senjskoj biskupiji koja je organizirala ovo predstavljanje i pomogla tikanju naše knjige. Posebna zahvalnost i predstavljačima dr. sc. Tatjani Kolak i mag. theol. Franju Puškariću koji su nam tako lijepo predstavili velikog hrvatskog biskupa dr. sc. Milu Bogovića kao i ovu knjigu o njemu.
Počeo sam rad na ovoj knjizi još dok je biskup bio živ jer radim na više knjiga istovremeno. Tako da smo je don Anđelko i ja mogli završili nakon njegove smrti. Objavili smo je s posvetom:
Uspomeni na velikoga hrvatskog biskupa dr. sc. Milu Bogovića
U današnjoj Hrvatskoj mala je vjerojatnost da će država pomoći tiskanje knjiga koje se odnose na domoljubni rad niza izuzetnih Hrvata. Jedan od takvih je biskup Bogović. Moj doprinos u tome je da pišem o suradnji tih izuzetnih Hrvata sa mnom u domoljubnom radu. U ovoj knjizi je o toj suradnji dano u prvom od tri poglavlja:
BISKUP BOGOVIĆ U PEČARIĆEVIM KNJIGAMA.
U našoj suradnji meni je od posebnog značaja njegovo sudjelovanje u otvorenim pismima.
Prvo takvo pismo je bilo u povodu slučaja Branimira Glavaša o kojem pišem u knjizi:
Prilikom Drugog znanstveno-stručnog skupa Haaški sud: «Zajednički zločinački pothvat» - Što je to, biskup Mile Bogović mi je tijekom svog izlaganja javno zahvalio zbog organiziranja Apela za puštanje Branimira Glavaša iz pritvora u kojem je štrajkao glađu. Rekao je kako je i on – kao i mnogi drugi – razmišljao što treba učiniti jer su se svi osjećali bespomoćni u toj strašnoj situaciji.
Prvi nacrt Apela SPASITE ŽIVOT BRANIMIRU GLAVAŠU I OMOGUĆITE MU OBRANU SA SLOBODE imao sam u rukama u petak poslije 14h. Potpise sam sakupljao do subote u jutru. Poslan je 2. prosinca 2006. Ustavnom sudu Republike Hrvatske i Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, a potpisali su ga akademici Ivan Aralica, Smiljko Ašperger, Stjepan Babić, Zvonimir Baletić, Slaven Barišić, Rafo Bogišić, Dragan Dekaris, Dubravko Jelčić, Mislav Ježić, Ivica Kostović, Slavko Matić, Slobodan Novak, Ivo Padovan, Josip Pečarić, Stanko Popović, Zdenko Škrabalo, Josip Tišljar, Nenad Trinajstić, Alica Wertheimer-Baletić i biskupi: Mile Bogović, Valentin Pozaić, Želimir Puljić, Želimir Puljić i Marin Srakić.
U 10 sati sam ga poslao HINI. HTV je naš «Apel» dao kao prvu vijest u svom Dnevniku u 12h, a već tog istog subotnjeg poslijepodneva Glavaš je stigao u svoj Osijek.
Izdvojit ću iz knjige izjavu biskupa Bogovića
- Razumijem Glavaševu odluku da ovim putem, nakon što je druge raspoložive puteve isprobao, protestira protiv društva u kojemu se notorni zločinci slobodno kreću, a njemu, koji je svakako među zaslužnijima za obranu Osijeka, ne dopušta da se, u državi koju je on stvarao i branio, brani sa slobode - protumačio nam je razloge zbog kojih je potpisao potporu gospićko-senjski biskup msgr. Mile Bogović.
- Zato se i ja zajedno s potpisnicima pridružujem njegovu protestu, ali ga molim da prekine sa štrajkom - poručio je biskup Bogović.
- I ja sam za to da sud neometano obavlja svoj posao, ali svaki objektivni čovjek vidi da je na sud već izvršen pritisak i da se on i dalje vrši, protiv volje goleme većine naroda i na štetu hrvatske države - rekao je biskup Bogović.
U medijima su najveći napadi išli prema biskupu Bogoviću pa u knjizi imate i razgovor s njim:
RAZGOVOR: PROZIVANI I HVALJENI GOSPIĆKO-SENJSKI BISKUP dr. MILE BOGOVIĆ SRČANO BRANI SVOJE STAVOVE
GLAVAŠA SU GOLOG BACILI U JARAK
Ako su samo zbog naredbe dizali svoje saborničke ruke, ili zato što su se bojali medija koji mahnito viču, onda sudjeluju u grijehu koji vapi u nebo. I to zbog činjenice da je u jarak bačen čovjek, saborski zastupnik, hrvatski branitelj i general, opljačkan do gola i lišen svakog dostojanstva. U tom slučaju nemam pravo ni ja uputiti se mirno za svojim poslom prije nego pomognem tom čovjeku u jarku
Dvije godine kasnije Biskup je potpisnik i dva pisma u povodu napada na Marka Perkovića Thompsona:_PISMO THOMPSONU 20. lipnja 2008. i HRVATSKOJ JAVNOSTI O ZABRANI KONCERATA MARKA PERKOVIĆA THOMPSONA 20. lipnja 2008.
I ti napadi traju doslovno do današnjeg dana:
BUJICA 15.12.2023. KARAČIĆ: Povratak BBB! OLUJIĆ: U Zenici žele zabraniti Thompsonovu LIJEPA LI SI?!
https://www.youtube.com/watch?v=_EKpmPW69bQ
Naravno u toj Bujici se spominje i slučaj iz Zagreba o kojemu u svojoj kolumni DANAS, dakle 18.12.2023. piše Zvonimir Hodak:
Poltron, poltroni - to je u praksi naziv za one (Hrvate) koji su poslušnici, dupelisci, potrčkala i sl. Izraz se upotrebljava i u množini i u jednini. Barem kod nas. Bolje da ne filozofiram nego evo odmah primjera.
Četnički pjesmuljci u Areni - mogu, Čavoglave u praznom tramvaju - ne mogu. Dupelisci odmah dignuše dreku, križaju se i kolutaju očima u nevjerici. Nitko ne pita kad i gdje je pjesma Čavoglave zabranjena, kojim to zakonom? Naravno, takvog zakona nema. Na scenu stupa poltronski kolektiv ZET-a, poznat kao Zagrebački električni tramvaj, koji je pjevanjem Čavoglava u praznom tramvaju koji ide na Remizu, u najmanju ruku neugodno iznenađen. Zašto?
Dobar dio svoje kolumne Hodak je posvetio ovom slučaju:
https://direktno.hr/kolumne/tudman-je-bio-oprezan-oko-jedne-teme-po-supruzi-mi-je-porucio-da-je-nije-spreman-otvarati-333887/
Čini mi se da već rečenica Četnički pjesmuljci u Areni - mogu, Čavoglave u praznom tramvaju - ne mogu sve govori o vlasti i većini oporbe u RH.
Ponovit ću i ovdje da oni koji doista služe hrvatskom narodu nikada neće podržavati:
1. LAŽI O STEPINCU;
2. LAŽI O JASENOVCU;
3. LAŽI O POZDRAVU ZA DOM SPREMNI.
Mnogima je jasno da je napad na ZDS izravni napad na Domovinski rat i RH. Već sama tvrdnja da ga se povezuje s NDH znači da im je važna Jugoslavija koja je tada nastala, a ne Hrvatska koja je stvorena u Domovinskom ratu.
Tri godine kasnije 2011. biskup Bogović je potpisnik dva otvorena pisma:
PISMO VIJEĆU SIGURNOSTI UJEDINJENIH NARODA (9. studenoga 2011.) i PROSVJED ZBOG NAPADA NA PRAVNI SUVERENITET REPUBLIKE HRVATSKE (8. listopada 2011.)
Prvo se odnosilo na sramotni sud u Haadu i naše generale Gotovinu i Markača za koje znamo da su na kraju oslobođeni. Kada smo ga poslali prvi put potpisalo je nas 20 biskupa i akademika i supotpisalo još preko 4000 naših ljudi. Poslali smo ga još jednom i tada su potpisnici bili mons. Ante Jurić, nadbiskup u miru, Split (+ 20. 3. 2012.), biskupi Mile Bogović, Vlado Košić, Valentin Pozaić, akademici Igor Anić, Ivan Aralica, Smiljko Ašperger, Hrvoje Babić, Stjepan Babić, Slaven Barišić, Boris Bučan, Andrej Dujella, Stjepan Gamulin, Marin Hraste, Dubravko Jelčić, Andrija Kaštelan, Ivica Kostović, Frano Kršinić, Ranko Matasović, Slavko Matić, Davor Miličić, Slobodan Novak, Josip Pečarić, Stanko Popović, Franjo Šanjek, Nenad Trinajstić, Stanislav Tuksar, Dario Vretenar
i dopisni član HAZU-a Zvonimir Janko.
Zadnje pismo koje je potpisao biskup Bogović je
PISMO HAZU (20. 07. 2015.) koje se doista i odnosi na laži o Jasenovcu koje su i danas sveprisutne u RH je traženje da Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti donese deklaraciju o slobodi znanstvenoga istraživanja i da djeluje kao autoritet, inicijator, organizator i medijator u znanstvenim raspravama o neriješenim pitanjima u odnosu na događaje u Hrvatskoj u vrijeme II. svjetskoga rata i poslije njega
Potpisalo ga je veliki broj biskupa, akademika, znanstvenika i drugih uglednih Hrvata. Evo samo koji su ga biskupi i akademici potpisali: nadbiskup Marin Barišić, biskupi Vlado Košić, Mile Bogović, Valentin Pozaić, Ante Ivas, Josip Mrzljak i akademici Josip Pečarić, Andrej Dujella, Dubravko Jelčić, Marin Hraste, Andrija Kaštelan, Stanko Popović, Žarko Dadić, Ivan Aralica, Frano Kršinić, Stjepan Gamulin.
Svi znamo da i danas vlast i veliki dio oporbe podržava laži o Jasenovcu.
HVALA!
Josip Pečarić
Govor Franje Puškarića
Predstavljanje knjige Anđelka Kaćunka i Josipa Pečarića: Biskup dr. sc. Mile Bogović
Biskupski ordinarijat Gospić, ponedjeljak, 18. 12. 2023. u 18 sati
Hvaljen Isus i Marija i dobra vam večer! Poštovani uzvanici i svi ostali gosti, i ja vas sve skupa srdačno pozdravljam i zahvaljujem što ste izdvojili svoje vrijeme kako biste ga posvetili uspomeni na biskupa Bogovića. Zahvaljujem velečasnom Kaćunku koji me unatoč svim okolnostima pozvao na ovo predstavljanje i dao mi priliku reći nešto o knjizi i onome o kome knjiga govori.
Kada gledam naslovnicu knjige, mogu slobodno reći da prikazuje sve ono bitno što obilježava pokojnog Bogovića – misno ruho kao svećenika i biskupa, glagoljsko slovo A na mitri i misnici kao vrsnog poznavatelja glagoljice i čuvara baštine te Crkva hrvatskih mučenika kao izuzetnog rodoljuba, domoljuba i crkvenog povjesničara, ali i čovjeka koji je svoje snove umio ostvariti u sadašnjosti i ostaviti zalog za budućnost.
Bogovićeva temeljna znanstvena, a moglo bi se reći i životna misija, bila je spašavanje povijesti. Na tom tragu je i ova knjiga koju večeras predstavljamo. U njoj se ne spominje samo biskup Bogović, nego i drugi u Crkvi i izvan nje s kojima je Bogović dijelio radost i nadu, žalost i tjeskobu, kako nas na to poziva Drugi vatikanski koncil.
Prvi dio knjige u većoj ili manjoj mjeri ocrtava društveno-političku situaciju u kojoj je Bogović živio i djelovao tijekom svoga biskupstva. U tom djelovanju nije se libio „zaratiti“ s drugima, reći svoje mišljenje makar ga to kasnije i „koštalo“. Za razliku od mnogih drugih on nije nabrajao što sve možemo dobiti od Europske unije, nego što mi njoj možemo ponuditi.
U drugom dijelu navedeni su Bogovićevi javni govori, propovijedi, božićne i korizmeno-uskrsne poruke i drugi tekstovi iz kojih možemo iz prve ruke doznati što je Bogović vjerovao, promišljao i govorio svojim suvremenicima.
U trećem dijelu predstavljen je najveći ostvareni san i projekt biskupa Bogovića, Crkva hrvatskih mučenika na Udbini. U tu crkvu uzidao je Bogović svoje želje da spasi povijest, svoju zahvalnost mučenicima i svim drugim žrtvama, svoju ljubav prema rodu i domu, svoje sposobnosti da predvodi narod kojem je bio poslan. S Crkvom hrvatskih mučenika bio je usko povezan projekt hrvatskog martirologija, odnosno popisa svih hrvatskih katoličkih žrtava, naročito onih iz vremena Drugog svjetskog rata i poraća. Kao predsjednik Komisije za hrvatski martirologij čvrsto se zauzimao da Crkva odradi onaj posao za koji državne institucije nisu imale niti dovoljno volje niti dovoljno hrabrosti. Sjećam se kako su mu jednom ponudili članstvo u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti pod uvjetom da se odrekne nastojanja oko martirologija, što je on odlučno odbio jer bi time zanijekao bitan dio svojega života, odnosno samoga sebe.
Surađivao sam s biskupom Bogovićem nešto od više od osam posljednjih godina njegova života. Imao sam priliku kao i mnogi drugi, pa i oni koji to danas ne žele priznati, učiti od jednoga od najboljih i tako pomalo „brusiti svoj povjesničarski zanat“. Zajednička ljubav prema knjizi urodila je Zavičajnom knjižnicom, on je prikupio sve to knjiško blago, a ja sam ga posložio. Posebno se radovao svojoj posljednjoj knjizi – autobiografiji i posljednje upute koje mi je dao tijekom telefonskog poziva upućenog iz bolnice bile su vezane upravo za tu knjigu čije izlaženje nažalost nije dočekao.
Imao je Bogović i mana i vrlina, ali kako vrijeme protječe sve više sam svjestan njegovih zasluga i kvaliteta. Nije bilo lako „postaviti na noge“ strukture novoosnovane biskupije, obnoviti crkve, kapele i župne stanove stradale tijekom Domovinskog rata kao ni vratiti optimizam napaćenom narodu Like, Korduna i ogulinskog kraja. No, malo pomalo uz pomoć svojih svećenika i drugih suradnika uspijevao je u tome. Posebno bih istaknuo njegovu jednostavnost i iskrenost. Mogli ste ga vidjeti kako razgovara s predsjednicima, ministrima, papama, kardinalima, biskupima, svećenicima i znanstvenicima, ali jednako tako i s djecom, starcima, tj. sa svakim čovjekom kojeg je susreo. Bio je to biskup „iz naroda“ kako stoji na jednom mjestu u knjizi, a ja ću dodati i biskup „za narod“. Na njegovu licu moglo se relativno lako prepoznati je li radostan ili zabrinut, ljut ili tužan, nije jedno govorio, drugo mislio, a treće činio kao neki drugi koje sam imao prilike susresti u životu. Nikada nije podnosio činovnički odnos, nego davao čitavog sebe u ono što radi, naročito u znanosti, i to isto tražio od drugih. Zahvaljujući njemu i njegovu poticaju drugima imamo danas veliki broj radova iz crkvene i svjetovne povijesti našega naroda i područja naše biskupije. Sve je to, kao i knjiga koju smo večeras predstavili, s ciljem spašavanja povijesti. Vjerujem da bi nam pokojni Bogović večeras poručio: nemojmo zaboraviti prošlost, ne propustimo činiti dobro u sadašnjosti i usmjerimo pogled prema budućnosti. S tim mislima svima vama želim sretne i blagoslovljene nadolazeće blagdane i zahvaljujem na pozornosti!
Franje Puškarić
Govor mons. Anđelka Kaćunka
BISKUP dr. sc. MILE BOGOVIĆ (A. Kaćunko & J. Pečarić)
Predstavljanje knjige, GS-Ordinarijat, 18.12.2023.
Braćo i prijatelji, gospođe i gospodo,
Providnost je htjela da nas oko sebe ponovno okupi naš prvi biskup blagopokojni Mile Bogović baš dan prije 3. godišnjice svojega preminuća. Danas smo ovdje zahvaljujući inicijativi i poduhvatu velikoga hrvatskog znanstvenika i domoljuba akademika Josipa Pečarića, koji je već prošle za tisak pripremio knjigu koju danas predstavljamo.
Biskup Mile bio je par excellence "čovjek knjige". Od 1982., kada je objavljena njegova prva knjiga (Katolička crkva i pravoslavlje u Dalmaciji za vrijeme mletačke vladavine), do posljednjega autorskog djela 2020. (Ljudi i događaji na mom životnom putu), izišlo je ukupno 15 njegovih knjiga. Ali posebnost biskupove knjižne produktivnosti je i u tome što su u čak 6 godina objavljene po dvije njegove knjige! Međutim, ima u tome nizu i jedna zanimljivost - s biskupovim odlaskom ipak nije prestala teći rijeka knjiga koje govore o njemu i u kojima on živo besjedi.
Tako, kako sam već naveo, 2020. godine "biskup Mile je pripremio i poslao u tisak svoju knjigu Ljudi i događaji na mom životnom putu. To je zapravo jedna njegova skraćena autobiografija. Njezino izdanje nije dočekao jer je malo prije njezina izlaska iz tiska preminuo…"
A sljedeće, tj. 2021. "pripremljena je još jedna njegova" – piše biskup Zdenko u popratnoj riječi (iz koje je i predhodni navod) - "rekao bih autobiografija koju je priredio autor ove knjige na temelju njegovih (biskupovih) autentičnih zapisa ili usmeno ispričanih događaja iz njegove (biskupove) povijesti i zato ju je autor nazvao Priče iz života". Riječ je knjizi katoličkoga novinara i publicista Mate Krajine pod naslovom BISKUP MILE – Priče iz života. To je dakle prva knjiga o biskupu Mili!
Zatim, godinu dana poslije, tj. lani, kako sam naveo, akademik Pečarić imao je pripremljenu ovu knjigu za objavu uoči 2. godišnjice biskupove smrti. No budući da sam ja u taj plan "upao kao Pilat u Vjerovanje" odnosno uključio se u proces pripreme knjige, ona je objavljena ove, tj. 2023. godine. Dakle, biskup Mile je od odlaska u Nebo mogao barem jednom godišnje s radošću uzkliknuti poznatu izreku: "Naša štampa gori gre!"
Ova knjiga, Pečarićeva i moja, sastavljena je od tri dijela. U prvom je spomen biskupa Mile u nekim Pečarićevim knjigama, u drugom dijelu je izbor govora, propovijedi, poruka… biskupa Bogovića, a treći dio je foto-priča o gradnji CHM na Udbini. U cjelini, ova knjiga u prvi plan izbacuje biskupove istupe, nastupe i postupke koji su u dramatičnom vrjemenu borbe za slobodu i državu Hrvatskoga naroda imali golemo značenje, ali je glavnina i danas aktualna, ne samo za GSB, nego i cijelu Hrvatsku. Ovo djelo na jedinstven način, kao filmskom tehnikom, biskupa Bogovića dokumentarno smješta u kadrove koji ističu bitne karakteristike njegove osobnosti i djela. Budući da ni u jednom izlaganju nije moguće obuhvatiti sve - mali dio nastojao sam izraziti u predgovoru - uvid u to bogatstvo prepuštam čitatelju knjige, što će mu biti lako uočiti. Naime, biskup Bogović je VELE-BITAN za biskupiju 'iza Velebita', jer je njezin utemeljitelj, a i velik je kao Velebit! No kad se od Velebita udaljavamo on nam biva sve manji, a kako se vrjemenski udaljavamo od biskupa Mile, on nam biva sve VEĆI!
Anđelko Kaćunko
