Hamas je uništio planove o arapskom krilu NATO-a
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 21 Prosinac 2023 17:04
Hamas i oni koji vojno i politički stoje iza njega, prije svih Iran, aktiviranjem zapostavljenog palestinskog pitanja, koje je Bidenova administracija gurnula pod tepih, i pokretanjem krvavog i neizvjesnog rata na dulje vrijeme zaustavili su i povezivanje Izraela s arapskim državama
Hamasov teroristički udar na izraelska naselja i očekivani vojni odgovor Izraela zaustavili su planirani sporazum Izraela sa Saudijskom Arabijom koji je trebao biti sklopljen početkom sljedeće godine. Time je ugrožen i nastavak cijelog procesa Abrahamskih sporazuma usmjerenih na normalizaciju odnosa Izraela s arapskim državama pod američkim pokroviteljstvom.
No usporedno je preko Hamasa izvršen udar na još dublju strukturu odnosa Zapada i arapskih država. Pokrenutim ratom zbog američke podrške Izraelu u pitanje su dovedeni i započeti procesi povezivanja NATO-a s arapskim državama.
Hamas i oni koji vojno i politički stoje iza njega, prije svih Iran, tako su aktiviranjem zapostavljenog palestinskog pitanja, koje je Bidenova administracija gurnula pod tepih, i pokretanjem krvavog i neizvjesnog rata na dulje vrijeme istovremeno zaustavili i povezivanje Izraela s arapskim državama koje su s njime bile voljne sklapati sporazume, kao i uvezivanje arapskih država u zapadne integracijske procese, uključujući i blisko vojno povezivanje s NATO-om.
Dvostruki dobitak
Paralelno vođena izgradnja konstrukcije arapskih mirovnih sporazuma s Izraelom i povezivanja arapskih država do određene razine u NATO integraciju, pod vodstvom izraelskog ključnog saveznika SAD-a, stvorilo bi na Bliskom istoku politički i vojno moćan blok usko povezan sa SAD-om i Zapadom u cjelini. No jedna i druga priča, i Abrahamski mirovni proces, kao i stvaranje tzv. Arapskog NATO-a koje se postupno provodilo preko NATO-ove platforme, Istanbulske inicijative, u ovome trenutku – kada SAD pruža punu podršku Izraelu, a ključne države koje su trebale biti integrirane u strukturu NATO-a, predvođene Saudijskom Arabijom i ostalim petromonarhijama iz Vijeća za suradnju u Zaljevu (Gulf Cooperation Council – GCC), na zajedničkom sastanku s Turskom i drugim muslimanskim zemljama oštro osuđuju Izrael – postale su nadrealne i neostvarive.
Na ruku pokretačima rata ide i očita upornost Izraela da se dokraja obračuna s Hamasom bez obzira na civilne žrtve koje njegovo vojno djelovanje izaziva i, po mogućnosti, izazove raseljavanje palestinskog stanovništva prema Egiptu i Jordanu.
Na regionalnoj razini koristi od ratnog razvoja događaja na bliskoistočnim prostorima ima sve bliži ruski saveznik Iran, a na širem planu Rusija i Kina.
Više je nego očito da je zbog potreba američke podrške Izraelu oslabila podršku Washingtona Ukrajini. Također je evidentno da je rat između Izraela i Hamasa skrenuo pozornost javnosti s ruskog rata u Ukrajini na bliskoistočni pokolj.
Ne postoje bilo kakvi dokazi izravne umiješanosti Rusije i Irana u Hamasov napad na izraelska naselja, ali velik broj indicija ukazuje na to odakle je jedino mogao doći signal Hamasu da može poduzeti što je naumio i tko je mogao prikupiti potrebne obavještajne podatke i organizirati tehničku i logističku podršku napada. To je nesumnjivo Teheran.
Proročanske riječi
U tom kontekstu indikativna je izjava iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija koji je 3. listopada, samo tri dana prije Hamasova napada, izjavio: “Definitivno stajalište Islamske Republike je da će zemlje koje se kockaju s normalizacijom s Izraelom izgubiti. One se klade na gubitničkog konja”, upozorio je Hamenei.
Iranski čelnik očito je unaprijed znao kako će se odvijati “konjska utrka” na Bliskom istoku i bio je potpuno siguran da će se Izrael kao “gubitnički konj” uskoro naći pred velikim problemima te da će slijedom toga pokušaji normalizacije odnosa arapskih država s njim posrnuti. Drugim riječima, ili je vidovit ili je znao što će se dogoditi tri dana poslije, 7. listopada, kada je uslijedio napad Hamasa.
Upravo kako je ajatolah Hamnei predvidio, arapske države izgubile su kladeći se na pogrešnog konja, jer je Saudijska Arabija 14. listopada suspendirala razgovore, pod posredovanjem SAD-a, o normalizaciji odnosa s Izraelom.
Rusija je otvoreno podržala Hamas i samo nekoliko dana nakon napada na izraelska naselja u Moskvi primila izaslanstvo Hamasa. Teheran istovremeno čestita Hamasu na uspjehu i obećava bezrezervnu podršku. Nakon što je rat između Hamasa i Izraela daleko odmakao, s desecima tisuća civilnih žrtava među palestinskim stanovništvom, 5. prosinca u Dohi summit čelnika država GCC-a, Saudijske Arabije, Bahreina, Kuvajta, Omana, i Ujedinjenih Arapskih Emirata, u prisutnosti kao gosta turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana te katarskog emira Tamina bin Hamada Al Thanija, osudio je Izrael i njegovo djelovanje u pojasu Gaze kvalificiravši ga kao genocid nad palestinskim stanovništvom.
A odmah potom u velikom stilu na Bliski istok predsjedničkim avionom IL-96 u pratnji četiriju naoružanih lovaca Su-35S trijumfalno stiže ruski predsjednik Putin. Pri dočeku u Abu Dhabiju, Ujedinjeni Arapski Emirati, u njegovu čast borbeni zrakoplovi Emirata su na nebu iscrtali konture ruske zastave.
Zaustavljeni projekt
Nakon svega teško je prikriti tko je profitirao pokrenutim ratom između Hamasa i Izraela i odakle su mogli doći poticaji za pokretanje ratnog obračuna koji je u mjesec dana promijenio odnose na Bliskom istoku i blago rečeno uspio rasuti cijeli dugo planirani vođeni sustav izgradnje savezništava pod američkim i zapadnim pokroviteljstvom.
U pozadini miniranja nastavka arapsko-izraelskog povezivanja uz posredništvo SAD-a nisu samo formalizirani sporazumi o miru i suradnji nego je i zaustavljeno i ono što bi slijedilo nakon njih, a dijelom i usporedno s njima, a to je vojno povezivanje arapskih država s NATO-om i Zapadom. Na udaru vjetrova rata našla se konstrukcija koja se u medijskim krugovima često naziva “arapskim NATO-om”, koji se postupno stvarao preko NATO-ove platforme Istanbulske inicijative. Pritom je jedan od najvećih problema toga procesa povezivanja arapskih država s Izraelom i zapadnim vojnim strukturama bilo palestinsko pitanje, za koje su se svi pravili da ga ne primjećuju. Iako je bilo više nego jasno da, ako dođe do eskalacije sukoba i rata Palestinaca s Izraelom, Saudijska Arabija i ostale države iz GCC-a neće moći uskratiti podršku Palestincima, a time će automatski dovesti u pitanje odnose s Izraelom i nastavak dogovaranja pada u vodu. Upravo je to prouzročio teroristički napad na izraelska naselja, izraelski vojni odgovor i opći pokolj koji je nastao.
U takvoj situaciji, bez obzira na krvave sukobe koji se odvijaju u Gazi, a u cilju spašavanja što se da spasiti, održan je u Bahreinu redoviti godišnji sastanak inicijative “IISS Manama Dialogue”, koji je platforma povezivanja arapskog svijeta sa SAD-om i Europom. Summit održan od 17. do 19. studenoga ostao je potpuno u sjeni ratnih zbivanja i bez ikakvih konkretnih i upotrebljivih rezultata. U svom uvodnom obraćanju predsjedavajući vojnog odbora NATO-a, admiral Rob Bauer, naglasio je: “Budući da je sigurnosna situacija nestabilna kakva jest, NATO želi i treba uložiti više vremena i energije u naša partnerstva diljem svijeta.” U nastavku izlaganja, prema službenoj stranici NATO-a, admiral je istaknuo značaj nastavka suradnje između NATO-a i arapskih država u sklopu “Istanbulske inicijative” za suradnju i platforme “Mediteranskog dijaloga”.
Bez rezultata
Pod vodstvom SAD-a, na temelju NATO-ove Istanbulske inicijatve (Istanbul Cooperation Initiative – ICI) i djelovanja Vijeća za suradnju u Zaljevu (Gulf Cooperation Council – GCC), planira se izgraditi vojni savez Middle East Strategic Alliance (MESA) koji se već naziva arapskim NATO-om.
Svojevrsna podružnica NATO-a na Bliskom istoku trebala bi, uz SAD kao vodeću silu, uključiti svih šest arapskih država članica GCC-a (Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar, Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate) te Egipat i Jordan. Plan stvaranja MESA-e kao arapske podružnice NATO-a ili “arapskog NATO-a” službeno je 3. listopada 2018. potvrdio na tiskovnoj konferenciji i sam State Department izjavom svoje tadašnje glasnogovornice Heather Nauert.
Ona je potvrdila da je krajem rujna 2018. na marginama zasjedanja Opće skupštine UN-a tadašnji američki državni tajnik Mike Pompeo održao sastanak sa svim budućim članicama saveza na kojem je jedina tema bila osnivanje MESA-e ili “arapskog NATO-a”.
Nominalno, vojni savez MESA trebao bi učvrstiti sigurnost zaljevskih monarhija kao ključnog energetskog ishodišta za SAD i Zapad i postati bedem protiv širenja iranskog utjecaja na arapskim prostorima. Al Jazeera prenosi tada stav Andrewa Millera i Richarda Sokolskyja, analitičara Carnegie Endowment for International Peace, kako bi budući savez imao mnogo aktivniju ulogu i mnogo veće ambicije nego što se to prikazuje.
Istanbulska inicijativa (ICI) kao jedan od temelja iz kojeg se gradi savez MESA osnovana je s ciljem jačanja vojne i političke suradnje NATO-a i zaljevskih monarhija iz Vijeća za suradnju u zaljevu (GCC). Inicijativa nije obuhvatila Oman i najmoćniju državu GCC-a Saudijsku Arabiju zbog izražene unutarnje represije i kontroverzija saudijske vanjske politike. No sada se to pokušava potpuno zanemariti i Saudijsku Arabiju uključiti u Istanbulsku inicijativu koja je temelj stvaranja novoga saveza u kojem bi upravo Saudijska Arabija imala odlučujuću ulogu.
Male šanse
Prema pisanju emiratskog The Nationala u članku iz 2018. pod nazivom “NATO ready to welcome Saudi Arabia and Oman”, NATO je odlučio u Istanbulsku inicijativu uključiti i Saudijsku Arabiju. U članku se citira neimenovani dužnosnik NATO-a koji je navodno izjavio: “Oni znaju da su naša vrata otvorena.” Bez Saudijske Arabije u Istanbulskoj inicijativi mogućnosti stvaranja “arapskog NATO-a” bile bi minimalne, posebice stoga što je ona najmoćnija država GCC-a koji je uz Istanbulsku inicijativu drugi oslonac u procesu stvaranja saveza MESA.
No jedan jedini furiozni napad Hamasa s područja Gaze na izraelska naselja i ratni odgovor Izraela zadugo je raspršio svaku mogućnost realizacije američkih i arapskih planova međusobne političke i vojne integracije uz suradnju s Izraelom.
Iz te činjenice nije teško naslutiti da su poticaji za Hamasovo djelovanje došli upravo iz Irana kojemu bi ovakav politički i vojni kompleks suradnje arapskog svijeta s Izraelom i SAD-om bio protivan njegovim interesima. Iz bliskih političkih i vojnih odnosa između Teherana i Moskve, koja uključuje i dostavu ogromnih količina iranskog oružja i streljiva za potrebe ruskog ratovanja u Ukrajini, potpuno je jasno komu, pak, na globalnoj razini odgovara ovakav razvoj događaja na Bliskom istoku.
Arapski savez trebao je biti okrenut protiv Turske
Savez razvijen iz ICI-a i GCC-a pod američkom i savezničkom NATO-ovom kontrolom ojačao bi američke i zapadne pozicije prema Iranu, pomogao potisnuti iranske utjecaje iz arapskog svijeta, ograničio nastavak projekcije ruskih i kineskih interesa na bliskoistočnim prostorima. Istovremeno, ograničio bi samostalno i sa Zapadom neusklađeno djelovanje NATO-ove članice Turske i na neki način disciplinirao Istanbul te pod kontrolu stavio njegove ambicije širenja utjecaja na prostore na kojima se nekad prostiralo Osmansko Carstvo. Stoga savez nikako ne odgovara turskoj politici koja poduzima sve što je u njezinoj moći kako bi onemogućila ili barem aktivno nadzirala promjene koje sa sobom u regiju donosi proces stvaranja MESA-e. Aferu s ubojstvom Jamala Khashoggia u saudijskom konzulatu u Istanbulu također je turska politika iskoristila za ometanje i usporavanje stvaranja MESA-e, iznošenjem na vidjelo prave naravi i načina djelovanja države koja bi trebala biti vodeća članica novog “arapskog NATO-a”.
Savez bi imao potpunu kontrolu svih mora
Savez MESA djelovao bi na putu prostiranja kineskog puta svile i njegove kopnene i pomorske komponente pa bi omogućio utjecaj SAD-a i zapadnih saveznika na razvoj temeljne kineske strategije. Novi savez, ako bi ga Amerikanci uspjeli staviti u funkciju, kontrolirao bi za SAD i Europu ne samo energetske izvore Perzijskog ili Arapskog zaljeva nego i ključne pomorske komunikacije dostave energenata prema Europi i SAD-u u akvatoriju Perzijskog zaljeva, Arapskog mora, Adenskog zaljeva, Crvenog mora, pa i Sredozemnog mora uz pomoć egipatskih pomorskih snaga. Savez bi pod svojim nadzorom imao sve točke prigušenja pomorskoga prometa na tim pomorskim energetskim rutama – tjesnace Hormuz, Bab-el-Mandeb i Sueski kanal. MESA bi imala nadzor i nad gotovo 60 posto energenata koje za svoje potrebe uvozi Kina.
“Arapski NATO” tako bi u tom dijelu svijeta za SAD i zapadne saveznike osigurao pomorske komunikacije isto onako kako na transatlantskoj pozornici NATO osigurava atlantske i sredozemne komunikacije, uključujući i sve strateški važne tjesnace od Baltika preko Gibraltara do Bospora i Dardanela. Tako bi SAD i europski saveznici uz pomoć arapskog vojnog saveza dodatno učvrstili svoju temeljnu nadmoć u odnosu na Rusiju i Kinu, a to je sposobnost kontrole pomorskih komunikacija i tjesnaca. MESA bi dodatno učvrstila tu kontrolu Zapada nad morem u dijelu svoga vojnog zahvata jer bi budući savez činili regionalni akteri naoružani najmodernijim američkim i europskim naoružanjem i kompatibilnom doktrinom uporabe oružane sile, što bi oslobodilo američke snage za djelovanje na Bliskom istoku, ali i na Pacifiku.
Nije zanemariva ni činjenica da bi novi vojni savez MESA povukao nove narudžbe naoružanja i vojne opreme iz SAD-a i Europe, posebice skupocjene pomorske i zrakoplovne opreme i oružanih sustava koji bi bili potrebni za jačanje kapaciteta pomorske kontrole država članica. To bi američkom i europskom vojnoindustrijskom kompleksu osiguralo dugoročne poslove u vrijednosti koje bi se mjerile u milijardama dolara.
Da bi vojno povezivanje SAD-a i NATO-a preko Istanbulske inicijative s arapskim državama moglo izvršavati svoje zadaće, usporedno je bilo potrebno i normalizirati odnose između najvažnijeg američkog saveznika u regiji, Izraela, i arapskih država koje bi bile članice saveza. U taj proces je uloženo mnogo diplomatske energije, uključujući i Abrahamske sporazume.
Mario Stefanov/geopolitika.news
