Da se hoće, sve se može riješiti, ali ne će
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 03 Siječanj 2024 08:44
Hrvatska u UN-u može dovesti u pitanje zakonitost, regularnost, legalnost i legitimnost samog akta prodaje INA-e
Ovih se dana u Hrvatskoj zbog afere Mreža, spominje, i onodobno obećanje Andreja Plenkovića da će vratiti INA-u Hrvatskoj. Što me je, s velikim zakašnjenjem, ponukalo da kažem kako Hrvatska, vrlo lako može vratiti INA-u.
Polazeći od toga, da je tu nešto (sve) egzaktno, transparentno? Pravno zadano i utemeljeno. A taj bi proces morao pokrenuti HAZU, prije nego Sabor.
Polazeći od toga da je Hrvatska jedna od članica UN-a. A svaka članica UN-a brani svoje interese na UN-u, i nauštrb druge članice UN-a. Drugi korak u tom procesu je, znanstvena analiza uloge INA-u privredi jedne članice UN-a: INA je gospodarski temelj jedne članice UN-a? U tom slučaju, ako jest, kada je u pitanju prodaja privrednog temelja jedne države, tu bi morao postojati kupoprodajni ugovor poznatog prodavača i kupca. Kao kod prodaje automobila, kuće ili broda. A s obzirom na važnost prodaje predmeta koji se prodaje, ako je toliko važan, za materijalnu egzistenciju građana jedne države, taj bi kupo-prodajni ugovor trebao biti objavljen u javnosti, i u Narodnim novinama i mjesec-dva prije parafiranja tog ugovora. Pa da se svi oglase. I obični građani, ustanove i institucije. Da struka kaže, je li cijena od prodaje adekvatna privrednoj ulozi tog predmeta, odnosno, pokriva li cijena od materijalnu egzistenciju građana države, kao prije prodaje. Ali tog ugovora nema. Taj akt potpisivanja Ljube Jurčića, treba odbaciti kao akt potpisivanja ugovora. Jer se na zna tko je prodavač INA-e. Tko zna što je Ljubo Jurčić potpisao. Pa nastavak prodaje, slučaj Sanader: INA-MOL? Gdje je ugovor? Gdje je bankovna transakcija od 10 miliona dolara?
Dakle, Hrvatska u UN-u može dovesti u pitanje zakonitost, regularnost, legalnost i legitimnost samog akta prodaje INA-e. Reći kako je to kriminalan pothvat, kao nastavak agresije na Hrvatsku državu i Hrvate. Kao i ovo branjenje sumnjivog udžbenika za povijest za učenike hrvatske gimnazije, pod nazivom ZAŠTO JE POVIJEST VAŽNA 4. Što je sasvim iracionalno i pogrješno. Branitelji tog sumnjivog udžbenika kažu kako je povlačenje tog udžbenika skandalozno, jer je to, kažu oni, samo drugačiji pogled na „strogo propisano pravilo tumačenja Domovinskog rata i nekih drugih tema iz hrvatske povijesti“. Pa povlačenje tog udžbenika povezuju s totalitarnim režimom bivše Jugoslavije, vraćanjem u doba cenzure, kad se nije smjelo propitivati kad je povijest bila dogma“. Što je sasvim pogrješno i naopako. Zar su „hrvatski filmovi“: Brešanovi Svjedoci, „15 minuta do dvora na Uni“ i Kino Lika, te pravosudni procesi i presude hrvatskim generalima (Norac, Brodarac, Glavaš, Merčep, slučaj LORA i slučaj Hrastov) strogo propisano pravilo tumačenja Domovinskog rata, te ona Borisa Dežulovića „j..o vas Vukovar“ i njegova usporedba Hrvatske vojske iz Domovinskog rata s HAMAS-om?
S druge strane, zar nije Dnevnik Diane (Obexer) Budisavljević strogo propisano pravilo tumačenja neke hrvatske povijesti? Kao ona Miljenka Jergovića „Prije su Židovi u NDH morali ponijeti žutu traku nego u Trećem Reichu“. Tek „pogledi“ „hrvatskih povjesničara“ Tvrtaka Jakovine, Dragana Markovine, Hrvoja Klasića i Ive
Goldstena na neku hrvatsku povijest? i film Dara iz Jasenovca, po scenariju Miljenka Jergovića?
Sad se sljedbenici totalitarnog režima bivše Jugoslavije i čuvari povijesnih dogmi predstavljaju kao žrtve totalitarnog režima bivše Jugoslavije i rušitelji povijesnih dogmi. Čulo bi se, znalo bi se, da su oni kritizirali filmove „15 minuta do Dvora na Uni“, Dnevnik Diane Budisavljević i Daru iz Jasenovca, te Borisa Dežulovića („j..o vas Vukovar“), Matu Kapovića („s…m se na Bleiburg) i „povjesničara“ Ivu Drobilicu.
I za kraj, dopustite mi da usporedim „MUP-ovce“ koji su izvršili zločin nad obitelji Zec u Zagrebu 1991. S hrvatskim nogometnim huliganima… “Pripadnici MUP-a izvršili zločin nad obitelji Zec, zbog čega su izvedeni na sud, ali su na sudu oslobođeni, iako su priznali taj zločin“. To kaže, nitko drugi nego gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević. Pa taj zločin pripisuje Hrvatskoj. Uz naglašavanje „kolektivne memorije Zagrepčana“. Što je to? Sukob (srpskih) interesa“? ili sukob (defekt) racionalnosti uma? Kao refleks i naboj totalitarnog režima bivše Jugoslavije i povijesti kao dogme? Zar nije Tomaševićeva „kolektivna memorija Zagrepčana“ zbog zločina nad obitelji Zec, te ona Miljenka Jergovića „Prije su Židovi u NDH morali ponijeti žutu traku nego u Trećem Reichu“ povijesna dogma i strogo napisano pravilo za Domovinski rat i neku drugu hrvatsku povijest.
Zato ja od MUP-a i Davora Božinovića tražim da objavi imena i slike onih koji su izvršili zločin nad obitelji Zec i hrvatskih nogometnih huligana. Jer se problem hrvatskih nogometnih huligana ne može riješiti bez objave njihovih imena i slika. I zbog spornog udžbenika za povijest ZAŠTO JE POVIJEST VAŽNA 4. I bez čitanja spornog udžbenika, lako je zaključiti koja što koja strana zastupa. Lako je zaključiti da su branitelji spornog udžbenika sljedbenici i slijednici totalitarnog režima bivše Jugoslavije i čuvari povijesnih
Dogmi – sumnjivog morala i sumnjive racionalnosti. Pored tolikih dokaza da Hrvatskom upravljaju jugo-srpske strukture strogo propisanih pravila tumačenja Domovinskog i Drugog svjetskog rata, oni strogo propisana pravila tog tumačenja onima koji traže istinu o tomu. Što izaziva, sasvim utemeljenu sumnju u njihovu racionalnost i namjere. Sigurno se u udžbeniku ZAŠTO JE POVIJEST VAŽNA 4 ne spominje Mladićevo rušenje brane na Perući. Baš drugačiji pogled na stvarnost. Koji je i uzrok rušenja brane na Perući.
Jure Vukić, Tribanj/hrvatski-fokus.hr
