Prvi među jednakima
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 21 Siječanj 2024 07:36
Multidisciplinarni tim stručnjaka bi tu imao posla. Nešto ne štima s osobom koja uza se ne želi jednako dobre ili bolje od sebe. Tu postoji određeni strah od takvih pojedinaca. Očito da takvi vođe nemaju dovoljno samopouzdanja i kapaciteta za koji se izdaju. Boje se da ih netko ne zasjeni. Nastoje u svemu biti dominantni.
Prvi među jednakima morao bi biti premijer u odnosu na ostale (ministre) članove vlade. Kod nas to nije tako. Aktualni premijer je prvi, jedini, najbolji, najpametniji, najsposobniji, najkompetentniji,..., On tako misli. To mišljenje dijeli i velik dio javnosti. To nije dobro, ni u kojem slučaju. Ministri se doimaju blijedo, nekompetentno, nesamostalno, nesposobno i neodgovorno. U dva mandata ove vlade smijenjeno je ili otišlo tridesetak ministara iz vlade, što ne znači da je tome kraj. Opasno se zaljuljala stolica ministrici kulture. Europska tužiteljica joj je na tragu.
S migrantima se situacija zakomplicirala. Ulaze duž granice u Hrvatsku, uglavnom neovlašteno, nelegitimno, bez valjanih papira. Policija izgleda nije dorasla tim izazovima. Šverc s migrantima cvate. Šverceri se bogate. Ljudi uz granicu strahuju.
Inflacija posustaje, ali to je još uvijek ispred porasta plaća i mirovina. Nikakvi posebni dodaci na mirovine to neće sprječiti.
Osnovne živežne namirnice, poput krumpira, poskupljuju. Nema ga dovoljno na zalihama. Uvoz je upitani suspektan. Uvoz krumpira iz Egipta je često prijevara kupaca. Prodaju nam taj krumpir kao mladi, čak i da je iz Međimurja. Kava poskupljuje. Za to je navodno kriv rat na Bliskom Istoku i prijevoz brodovima oko Rta Dobre Nade, umjesto Sueskim kanalom.
Tu se ništa ne može. Tu nikakvi poticaji ne vrijede. S poticajima ionako ima problema, već dulje vrijeme. Naime, poticaji rijetko stižu do onih, gdje bi bili učinkoviti, posebice u poljoprivredi i stočarstvu. Bilo je slučajeva da poticaje dobiva pojedinac bez ijedne svinje ili komada stoke, kao i bez rali zemlje. O tome se pisalo. Pitanje je je li itko za to odgovarao. Očito nije, jer i dalje se takva praksa nastavlja.
Unatoč tome, aktualna ministrica se uspjela održati.
U zdravstvu ništa ne štima. Nikakve reforme tu nisu urodile plodom, ako ih je uopće bilo. Hvale se kako su se liste čekanja na specijalističke preglede jako smanjile. Objašnjenje je svakome jasno. Mnogi pacijenti su otišli privatnicima.
Liječnici su nezadovoljni plaćama i uvjetima rada. Prijete štrajkom ukoliko vlada ne izvrši dana obećanja.
Suci su u bijelom štrajku, što otežava rad i djelovanje u tom sektoru.
Učitelji su se izborili za kakva takva, prilično solidna primanja. Međutim, puno toga u školstvu ne štima, horizontalno i vertikalno.
Ocjenjivanje i vrednovanje znanja i postignuća učenika je aktualna i nikad nezavršena tema. To je nekakva siva zona, u koju je najbolje ne dirati, što nije u redu.
Porastao je broj nasilja u školama, učenika prema učeniku i učenika prema nastavnicima (učiteljima i profesorima).
To je odraz neadekvatnog odgoja (funkcionalnog i intencionalnog). To je odnos roditelja prema djeci i roditelja prema društvu. Mnogi roditelji misle da su njihova djeca nedodirljiva, da sve smiju i sve mogu, pa i napadati profesora (psihički i fizički).
Unatoč, nešto ubrzanoj obnovi na Banovini, nakon tri godine još puno ljudi tamo živi u neadekvatnim uvjetima.
Moglo bi se još puno toga nabrajati i nabrojiti.
To sve nije razlog, da se aktualni premijer svakodnevno neizmjerno ne hvali u svojim postignućima. Stalno ponavlja jedno te isto, Pelješki most, Schengen (što više ne funkcionira), eurozona, povišice plaća, povišice mirovina, razni dodaci umirovljenicima, ukidanje prireza, suzbijanje afričke svinjske kuge,...
Izborna je godina pred nama. Predkampanju su svi započeli. Naslušati ćemo se svega i svačega, od lijevih, desnih i onih u sredini, najviše obećanja, od kojih neka nemaju nikakvu osnovu za realizaciju.
Pitanja su: Tko će s kim? Tko će sam? Kada će to biti?
Biti će na vrijeme rekao je premijer Plenković.
Kako sada stvari stoje HDZ će biti relativni pobjednik izbora. Aktualni premijer silno želi treći mandat u vlasti i budućoj vladi.
On će tu vladu sastavljati, bez obzira na post koalicijske partnere.
O sastavu te vlade sve ovisi, naša sadašnjost i budućnost. Bude li ključ sastavljanja vlade kao i dosad, ništa nam se dobro ne piše. Ništa se promijeniti neće. Premijer će opet biti prvi i jedini, a ne prvi među jednakima. Treba nam premijer koji bude prvi među jednakima. Uspješnost svakog tima je upravo u tome da vođa tima bude prvi među jednakima. Veliko i bitno je pitanje zašto neki vođe tima to ne žele, već u svoj tim biraju podobne , nesposobne, nekompetentne, poslušne, odane, ...pik zibnere.
Multidisciplinarni tim stručnjaka bi tu imao posla. Nešto ne štima s osobom koja uza se ne želi jednako dobre ili bolje od sebe. Tu postoji određeni strah od takvih pojedinaca. Očito da takvi vođe nemaju dovoljno samopouzdanja i kapaciteta za koji se izdaju. Boje se da ih netko ne zasjeni. Nastoje u svemu biti dominantni. Kad netko od njihovih članova na bilo koji način omane u poslu, tad vođa nastupa kao spasitelj, jedini koji može popraviti stvar, spasiti situaciju i usmjeriti prema dalje.
Struktura takve osobnosti i osobitosti je vrlo intrigantna, neki bi rekli porozna, a zapravo porazna.
Temeljni, glavni i prvi cilj svake vlade trebao bi biti bolji život njenih građana. Bolji život i napredak pojedinca i društva, može osigurati stručna, sposobna, djelotvorna, kompetentna, kompetitivna i domoljubna vlada, u kojoj će svaki ministar suvereno i samostalno upravljati svojim resorom, a svi zajedno promišljati programe i reforme, koje će nas pokrenuti, dignuti sa začelja na rang listama uspješnosti, podići standard svakog pojedinca, spriječiti masovna iseljavanja mladih obrazovanih ljudi, integrirati strane radnike, ..., život učiniti boljim i ljepšim, te našu Domovinu učiniti poželjnim mjestom za život.
Bog nam je dao najljepšu zemlju na svijetu. Krvlju smo je obranili. Učinimo je svojim domom iz kojeg nitko neće bježati i tražiti ono što ovdje nema.
Ankica Benček
