Masovna gradnja bošnjačkih ratnih spomenika ima sva obilježja jugoslavenske gradnje partizanskim i četničkim koljačima
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 18 Svibanj 2024 14:12
Nacionalno vjerski sastav te zločinačko terorističke muslimanske armije, iza koje su ostala pusta hrvatska sela i masovne grobnice hrvatskih žrtava, a koje i danas skrivaju počinitelji, njeni pripadnici potvrda je neodrživosti te tvorevine
Postdaytonsko gotovo tridesetogodišnje bošnjačko vrijeme gradnje spomenika i Memorijalnih centara žrtvama rata iz reda svoga muslimanskog naroda nastavak je građansko vjerskog beha sukoba, i daljnje diobe po svim ratnim zidovima i provalijama, na kojima je podijeljena beha zajednica, i u kojima nestaje u strašnim mukama u Daytonu novorođeni Zbirni beha entitet. Jer na svakom bošnjačkom spomeniku podignutom svojim muslimanskim žrtvama ispisana je prijetnja i osuda one druge sukobljene strane, koju se za budućnost predstavlja neprijateljskom, i rušilačkom.
Odnosno, svaki bošnjački spomenik izgrađen poslije krvavog i tragičnog vjersko nacionalnog beha sukoba za teritorij, između Hrvata, Muslimana i Srba, je zapravo obilježavanje i ograđivanje obranjenog no još više osvojenog beha teritorija u granice čistog muslimansko bošnjačkog entiteta, budući da se najviše tih spomenika i podiže nekažnjenim ratnim zločincima, nacionalnim herojima muslimansko bošnjačkog naroda.
Ta i takva čisto nacionalna i vjerska gradnja je zapravo rušilačka, s porukom nepriznavanja nikakve drugačije beha zajednice od one za kakvu su se borili strani i domaći muslimanski džihadisti. Jednako rušilačka, pa čak u nekim dimenzijama i razornija od one ratne, i iz razloga što se provodi uz lažni bošnjački govor i zagovor cjelovite beha zajednice. Uz to, kada se doda ničim kontrolirana, sa potrebom još više bez potrebe, gradnja novih džamija čak i na okupiranoj hrvatskoj zemlji, u Travniku u kojem se nalazi blizu dvadeset džamija, onda prestaje, jer nema nikakva utemeljenja, svaki govor o održivosti beha zajednice u bilo kakvoj cjelovitosti osim konfederalne, ili savezne Bosne i Hercegovine nacionalni entiteta, ili republika, ili država.
Činjenica koju Bošnjaci stvaraju, a zapravo potomci Osmanlija kako se ponosno ističu, inflacijska izgradnja spomenika svemu i svakomu, uz svakodnevno rađanje novih bošnjački udruga i partija, zajednica i udruženja, te aktivno političko djelovanje istih na čije čelo se uspeo poglavar IZ BiH ef. Kavazović, znak je trajnog raspada, već sada raskomadane i ispregrađivane beha zajednice. Graditi spomenike svojim žrtvama a braniti gradnju isti žrtvama drugi naroda u federalnom slučaju hrvatskim žrtvama, slučaj Ahmići, muslimanske agresije, te trideseto godišnje skrivanje masovnih grobnica Hrvata, bošnjački je zločin nad preživjelim hrvatskim narodom.
Svjetska šutnja na taj zločin, napose američka koja se otvoreno stavlja neprijateljski prema beha kršćanima pravoslavnima i katolicima, kojeg Bošnjaci neometano nastavlju tamo gdje su Muslimani zaustavljeni, sudjelovanje je iste ne samo u ratu počinjenim, nego i u daytonskom primirju koje Bošnjaci ponavljaju, opravdavanjem na Alijin način, “pa to je neka naša budala”. A po poratnim bošnjačkim zločinima bilo nad hrvatskim povratnicima, ili na njihovim svetinjama, kućama, grobljima i imanjima jednak je broj bošnjačkih budala kao i muslimanskih koji su ubijali nedužne fratre, svećenike, silovali časne sestre, granatirali i rušili crkve, palili i spalili hrvatska sela, i razasuli mnoge masovne hrvatske grobnice, koje Bošnjaci i danas kriju. Kriju ih i na način da u njihovim blizinama, pa čak i nad njima podižu spomenike onima koji su ih napunili nedužno ubijenim hrvatskim civilima, starima, ženama i djecom.
Masovna gradnja bošnjačkih spomenika ima sva obilježja jugoslavenske gradnje partizanskim i četničkim koljačima nesrba, poglavito Hrvata kao glavni neprijatelja jugoslavenske tvorevine, lažnog i nikad zaživljenog bratstva i jedinstva. Velikosrpska gradnja tih spomenika zločinačkom režimu pokopala je u krvi jutvorevinu, koju Srbi nikada nisu prihvatili da dijele sa drugima, što se danas ponavlja u beha tvorevini koju muslimani Bošnjaci nisu, i ne će nikada prihvatiti kao zajednicu Hrvata, Srba i Bošnjaka.
Gradnja spomenika samo jednoj beha vojsci, znak je duboke podijele Zbirnog beha entiteta. U slojevitim zajednicama kakva je bosansko i hercegovačka svaka zaraćena strana borila se, i dalje se bori za onakvu BiH, ili dio na kojem živi, kakvom je želi i u sadašnjosti i u budućnosti, a zbog tih razlika rat se i vodio, i dalje vodi, što bošnjačka strana uzima si za pravo da brani na sve moguće načine da rat prestane, ograđujući osvojene teritorije i spomenicima koji inflacijski niču preko noći.
Spomenik do spomenika
Svu tu nekontroliranu i ratno prijeteću gradnju spomenika, po strahotama slika koje je ostavila iza sebe spaljenih i opustošenih hrvatskih sela, zločinačko terorističkoj, vjerskoj muslimanskoj armiji i njenim ubojicama, tim je više zločinačka i agresorsko okupatorska što u podizanju istih zločinima i zločincima primorano sudjeluje i sama hrvatska žrtva.
Bošnjačko podizanje spomenika ratu i ratnim zločincima, priprema je nekažnjenih ratnih zločinaca za novi rat, ili nastavak zaustavljenog. I ne može biti drugačije kada gradonačelnica danas u potpunosti etnički i vjerski čistog muslimansko-bošnjačkog Sarajeva, iz kojeg su Srbi bili primorani odnijeti i svoje mrtve, a Hrvat postavljen za direktora pogrebnog društva po onoj Alijinoj laži kako su Hrvati sami sebe poubijali i prognali, odlučuje o izgledima spomenika, i sadržajem napisa na njima, skrivajući poznate muslimanske zločince.
Bošnjački proces gradnje spomenika svojim ratnim zločincima pokušaj je poricanja počinjenih zločina, i ubijanje preživjelih hrvatskih žrtava. Više od 2100 podignutih spomenika u daytonskom Zbirnom entitetu posvećenih žrtvama nacionalno vjerskog beha sukoba za teritorij, otvoreni je znak da taj rat još nije zaustavljen.
Velikomuslimanska i velikosrpska strana vode rat i podizanjem spomenika. Traje neki vid takmičenja tko će ih više izgraditi, i čiji će biti veći, sa čime šalju poruku jedni drugima tko je bio veći zločinac. Svakim tim spomenikom ruši se komad uveliko porušene Bosne i Hercegovine, i ruši svaki dijalog pomirenja, kao glavnog i bez alternativnog temelja zajedničke ili cjelovite beha zajednice.
I aktualno ovogodišnje obilježavanje dana muslimanske Armije BiH je bošnjačko oružje kojim i dalje vode osvajački vjerski rat za teritorij. Napose je ovih dana taj dan muslimanske armije bio glasan i obuhvatan jer se njime slavio i iranski napad na Izrael. Muslimansko-bošnjački gradovi bili su u znaku slavlja, jednako onome kada su u vjerskom ratu muslimanske izbjeglice i prognanici primljeni u Hrvatskoj obilježavali zločinačko terorističke uspjehe svoje armije nad hrvatskim žrtvama, svugdje tamo kamo je prošla ta teroristička vjerska armija. Nacionalno vjerski sastav te zločinačko terorističke muslimanske armije, iza koje su ostala pusta hrvatska sela i masovne grobnice hrvatskih žrtava, a koje i danas skrivaju počinitelji, njeni pripadnici potvrda je neodrživosti te tvorevine.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
