'Mogu što hoću!' otišlo u povijest
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 04 Svibanj 2024 11:08
Ako su išta dobro zadnji parlamentarni izbori donijeli to je da tehnički premijer Andrej Plenković više ne može govoriti „Mogu što hoću!“ a još manje može to raditi. HDZ je relativni pobjednik tih izbora. S 61 osvojenim mandatom ne može doći do većine (76 ruku) i formirati vladu. Pregovori s Domovinskim pokretom su zapeli na manjincima.
Naime, DP ne želi da u vlasti (bilo kojoj) sudjeluje SDSS i Milorad Pupovac. Oni navodno nemaju ništa protiv Srba, ali imaju protiv SDSS-a. To potvrđuju time što za ministra branitelja nude Srbina, branitelja Vukovara.
Manjinci se ne žele dijeliti. Njih svih osam idu zajedno. Tu je nastao problem, koji izgleda, za sada nerješiv. Nitko drugi, osim DP, s HDZ-om neće, ni u kakve koalicije, dogovore i pregovore. Možda bi se našao i kupio koji žetončić, ali to nije dovoljno za saborsku većinu.
Sudeći po tome ide se na nove izbore. Lijeva oporba, što god poduzimala, nema nikakvih izgleda doći do 76 ruku. Kad bi kojim čudom to postigli, pitanje je tko bi bio mandatar. Grbin, Benčić, Grmoja,…? Nema šanse. Šanse nema niti prijedlog Mosta da Ivan Penava bude predsjednik sabora. Oni imaju takvog iskustva, sa svojim liderom. Znamo kako je to završilo. I na tome se vidi kako je oporba nesposobna, nedjelotvorna i neodgovorna. Umjesto da su u koalicijama išli na izbore, sada pokušavaju koalirati, na cilju: Rušiti HDZ. Prošla baba s kolačima. Sad je za to kasno.
Možda netko razmišlja o velikoj koaliciji HDZ-a i SDP-a. Je li to moguće zamisliti? Kako to postići? Tko bi se čega i koga morao odreći? Ideologije bi se stavile u stranu, radi viših ciljeva. No, što je politička stranka bez ideologije? Na čemu bi to bila utemeljena lijevo-desna koalicija? Na koju stranu bi više vukla? Bi li mogla biti u centru? Teško je to moguće, zbog mnogo čega i koga, naročito koga.
Svoje ideologije se barem, za sada na odriče, DP. To HDZ izgleda prihvaća, u globalu, iako se razlikuje od njihove ideologije u nekim načelima i principima. Ideologije tih dviju stranaka su si najbliže. Prihvaćanjem DP, HDZ bi vidno skrenuo udesno. To donekle znači, vraćanje unazad i prihvaćanje nečeg do jučer neprihvatljivog. Što će na to reći Europa i svijet? Hoće li time pasti euro rejting premijera Plenkovića? To izgleda nikoga ne brine. Važno je i bitno doći do saborske većine i formirati vladu. Bila bi to isključivo vlada desnog centra, desnija od svih vlada do sada. Je su li to birači htjeli? Mislim, da nisu. Htjeli su HDZ maknuti s vlasti. To je htjela cijela oporba, lijeva i desna. Sad oni koji su najviše zamjerali HDZ-u, taj isti HDZ dovode na vlast, uz neke ucjene i zahtjeve.
Za sve nas bilo bi dobro da na tome ostane i da se takva koalicija ne ostvari. Međutim, premijer Plenković će izgleda pristati, na sve samo da ostane na vlasti i treći put zaredom bude premijer. To nikome do sada, u nas, nije uspjelo. Što to znači svima nama i što to znači premijeru ? Multidisciplinarna istraživanja i analize dobivenih podataka bi to mogli objasniti. Vodi li to državu unaprijed ili unazad?
Koga briga za državu ? Svatko gleda sebe, svoje i eventualno stranačke interese. Važno i bitno je domoći se fotelje, bilo koje. Iduće četiri godine, radio, ne radio plaćica, beneficije i sinekure redovito idu i ostaju. Treba samo biti poslušan i podoban. Treba se dodvoravati i ulizivati premijeru. Treba saviti kičmu i po naredbi dizati ruku. Takva je naša demokracija. Takva je naša stvarnost. Nije istina ono što vidimo, već je istina ono što nam nadređeni govore.
To što nam često govore laži, nikoga posebno ne brine. Puno je toga u nas zasnovano na lažima. Lažno domoljublje je kamen zaglavni „domoljubnih“ stranaka i pojedinaca.Polazište njihovih postavki i teza je domoljublje i veliko hrvatstvo. To često nema nikakve veze sa stvarnošću i istinom. Pravi domoljub i istinski Hrvat, ne stavlja sebe na prvo mjesto. On se žrtvuje za Domovinu i narod.
Takvih je jako malo. Oni nisu nikada u prvom planu. Oni na svojem radnom mjestu i u svom životu uvijek pridonose i unapređuju, ne busajući se pri tom u svoja hrvatska prsa.
Ti i takvi bi sada morali i trebali dignuti glavu i formirati vladu nacionalnog spasa.
Novi izbori, ništa ne obećavaju. Biti će nešto slično ovome sada. Opet će se naći netko tko će u ime nečega i nekoga smatrati da je on jedini taj koji ima legitimitet i legalitet formirati vlast, s onima koji su mu slični.
Sada je važno i bitno da tehnički premijer Andrej Plenković više ne može raditi što hoće. Napredak je to, što god tko o tome mislio.
Ankica Benček
