Zadnji komentari

Zašto se Beograd pribojava rezolucije o genocidu u Srebrenici?

Pin It

Vučić: Strah me je, više nego ikad, od onoga što dolazi - Index.hr

Beograd ovih dana strahuje od rezolucije UN-a o Srebrenici. Srbijanski dužnosnici i građani uplašili su se od ‘označavanja’ Srba kao „genocidnog naroda“, ukidanja Republike Srpske i plaćanja ratne odštete.

Ujedno, srpske biznis elite prebacuju svoj kapital u strane države, a francuski nosac zrakoplova Charles de Gaule (koji može „udomiti“ 40 Rafala), plovi po Jadranu…

Također, ministar vanjskih poslova Republike Srbije Ivica Dačić (N1) – uputio je poruku svim zaposlenima u diplomatsko-konzularnim predstavništvima. Poruka glasi da „im je onemogućeno korištenje odmora u idućem razdoblju – zbog potrebe za aktivnim zastupanjem interesa na različitim razinama i to po pitanju UN-ove rezolucije o Srebrenici i zahtijeva Kosova za prijem u Vijeće Europe!

Naravno, pretpostavljamo da je ista uputa otišla i prema  MO / Vojsci Srbije i MUP-u / sigurnosnim službama…

Podsjećamo što smo o BiH pisali – krajem 2018…

„…Daytonskim sporazumom je zaustavljena agresija na BiH i ujedno je preimenovana u građanski rat.

Srpska je strana pacificirana formiranjem RS/BiH – iako je uspostavljena na etničkom čišćenju / genocidu.

S druge strane, u vrijeme potpisivanja Daytona, bošnjačko-hrvatska federacija je zamišljena na građanskom / kantonalnom principu. S nadom da će se protekom vremena i RS “pograđaniti” / kantonizirati – u kontekstu očekivanog približavanja Srbije NATO-u.

No, „ispalo“ je drugačije

Srbija je sve dalje od NATO-a a sve bliže ojačanim Rusima, tako da se BiH našla u raskoraku – jer ne može paralelno funkcionirati na dva politička principa – nacionalističkom i građanskom. I što su posljedice te pogrešne “prognostike” Zapada:

1. Majorizacija Bošnjaka nad Hrvatima – čime „kompenziraju“ pretrpljeni genocid;

2. Postupno osamostaljivanje RS/BiH s konačnim ciljem razdruživanja od BiH.

3. Gore navedeno neizbježno vodi u ponovni sukob, odnosno u rat u Bosni i Hercegovini!?

Dakle, jedino je rješenje, s obzirom na opisane okolnosti, za BiH da se u konačnici uspostave tri ravnopravne republike – bez mogućnosti razdruživanja.

To je realna opcija jer je, sudeći po proteklim godinama, približavanje Srbije NATO-u, odnosno Zapadu nerealno. Naime, Srbiji je prioritet uspostava Male-velike Srbije!

Beograd teži uspostavi Male-velike Srbije

Zbog navedene “sistemske / konstruktivne greške” (ili „namjerne greške“) Zapada došlo je i do izbora Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Naime izabran je građanskim glasovima Bošnjaka!“

Ipak, nakon toliko godina od rata i opisanog entitetskog i asimetričnog ustroja BiH, Zapad – „uozbiljen“ napredovanjem Putinovih snaga u Ukrajini, čini se, ponovo otvara „začahureno pitane BiH“. I to, izgleda, u namjeri da tu državu u konačnici (i to u cijelosti!) kantonizira (po švicarskom modelu)!?

Naime, po Januszu Bugajskom (bliskom CIA-i) „U široj regiji Balkana, već tri države sada imaju otvoreno proruske lidere – Srbija, Mađarska i RS/BiH. Dok su još dvije – Crna Gora i Bugarska – pod pritiskom Moskve da se priključe klubu”. (Znakovito je da Bugajski koji se desetljećima bavi Zapadnim Balkanom, možda posramljeno, prešućuje da Rusija i Srbija već koriste CG kao svog trojanskog konja u NATO-u!?)

Dakle, hoće li Zapad u tom kantoniziranju čitave države uspjeti i u kojem vremenu upitno je. Ili će možda tamošnju političku strukturu preustrojiti i zaustaviti na razini republika (uz teritorijalne diskontinuitete). To bi bio svojevrsni zajednički nazivnik za sva tri tamošnja naroda – ostaje da se vidi.

Učinak rezolucije UN-a o Srebrenici može biti početak poništenja Daytona i ukidanja entiteta

Skorašnja Rezolucija o genocidu u Srebrenici bi na Općoj skupštini UN-a, trebala zaokružiti priču o najstrašnijem zločinu u Europi nakon Drugog svjetskog rata.

Naime, rezolucija (koju su inicirali Njemačka i Ruanda), kojom bi se 11. srpanj proglasio za Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici, te kao takav pronašao mjesto u kalendaru UN-a, ne samo da će učvrstiti već dokazane činjenice iz rata u BiH. Ona će i kontinuirano podsjećati na njih.

Ujedno, stišat će i one velikosrpske glasove koji godinama, nakon presuda Međunarodnog suda iz Haaga i mnogih drugih relevantnih svjetskih institucija, poriču srebrenički genocid.

S obzirom na navedeno, određena je bojazan zahvatila Srbiju i RS/BiH, a što je nedavno prokomentirala, za Al Jazeeru, dr. Nevenka Tromp, profesorica sa Univerziteta Amsterdam.

Ona je ustvrdila da je ta bojazan utemeljena, jer može dovesti do mnogobrojnih negativnih posljedica po velikosrpske interese. Naime, Srbija strahuje od mogućnosti da joj se ponovo stavi na teret „sudjelovanje u ratu u BiH“, s mogućim zahtjevom za ratnom odštetom. Dok entitet Republika Srpska strahuje od toga da bi, kako je Tromp rekla, mogao biti ukinut kao „plod genocida“.

Širenje koncepta Federacije BiH na cijelu zemlju / kantonziranje BiH

Ovdje se otvara pitanje – što nakon mogućeg usvajanja rezolucije?

Po Al Jazeeri, to bi moglo dovesti do pojačavanja tenzija u našoj regiji, uz još jači nastavak poricanja genocida kod velikosrba, ali i, kako je izjavila Tromp, mogućnosti velikih strukturalnih promjena unutar BiH, te mogućih posljedica po Republiku Srbiju.

Nadalje…, po analitičaru Davoru Gjeneru (Portal analitika) činjenica je da je genocid u Srebrenici uspješno doveden u fokus javnosti, odnosno kako je kazao: “Jasno je da nakon što je propala britanska inicijativa za izglasavanje ovakve rezolucije u Vijeću sigurnosti, zbog ruskog veta (2015.), nije moguće očekivati da se postigne obvezujući dokument, ali je pred 30. godišnjicu genocida u Srebrenici, on uspješno doveden u fokus međunarodne javnosti”!

Strah velikosrba, Gjenero je također ocijenio utemeljenim. Po njemu, najvažniji je taj što izglasavanje rezolucije može pokrenuti procese u kojima bi se krenulo ka poništavanju Daytonskog sporazuma i entiteta koji su formirani njegovim odredbama.

Odnosno kako je izjavio: “Naravno da je strah Srbije i manjeg entiteta od ovakve rezolucije opravdan, jer se doista može postaviti pitanje ‘priznavanja rezultata genocida’, a međunarodne okolnosti i nerazumna Dodikova politika zaoštravanja secesionizma, mogu voditi prema ‘nulifikaciji’ Daytona i dokidanju oba entiteta, te širenju koncepta federacije na cijeloj teritoriji BiH!“

Beograd: Vučićev i Putinov odgovor na gornje najave

Prema beogradskoj Politici, Aleksandar Vučić, Milorad Dodik i Prvoslav Perić (patrijarh Porfirije) najavili su da će na pravoslavni Uskrs 5. i 6. svibnja u Beogradu, (ali i u “drugim dijelovima Srbije”), biti održan veliki Uskršnji sabor Srbije i Republike Srpske”.

Na tom će saboru usvojiti Uskršnju deklaracija koja će se odnositi na “težak položaj” svih Srba u regiji. Odnosno, budimo realni, održat će se, pod skrivenom agendom „Srbi su najveće žrtve u kosmosu i okolini, usprkos svim počinjenim zločinima“ – kako je to lucidno sažeo beogradski pisac Tomislav Marković!

(Navedeni sabor mnogi vide kao novu velikosrpsku osvajačku platformu, odnosno kao „Vučićev Memorandum“!)

Nadalje, kako piše Politika, “takav zaključak dogovoren je nakon razgovora” koje je Vučić imao s Dodikom, “uz nazočnost patrijarha Porfirija Perića”. Vučić je sastanak nazvao “jednim od najznačajnijih”. Nova vlada Srbije, te vlada RS-a (RS/BiH) pripremit će deklaraciju i druge pravne akte koje će podnijeti na usvajanje skupštinama Srbije i Republike Srpske…

Dakle, moguće je i da se radi o svojevrsnom obznanjivanju platforme za novi rat na Kosovu i u BiH!

Naime, u konačnici velikosrpski planeri priželjkuju neku vrstu Nove Jalte, za koju se nadaju da će se uspostaviti nakon završetka ratova u Ukrajini i na Bliskom Istoku, te uz (za njih) poželjan rasplet u SAD – pobjedu Donalda Trampa na predsjedničkim izborima…

Pogled iz SAD-a na Zapadni Balkan

„Prva runda je bila 2023., dok će druga runda biti 2024.“, upozorila je ovih dana Ivana Stradner, znanstvena suradnica Fondacije za obranu demokracije iz Washingtona, ukazujući na zaoštravanje prilika na Balkanu. (Pretpostavljamo da se radi o osobi bliskoj Zapadnim sigurnosnim službama!)

Dakle, kao što je svojedobno Putin negirao namjeru Rusije da napadne Ukrajinu, predsjednik Srbije negira optužbe da je na pomolu novi sukob na Balkanu, navela je Stradner na mreži X.

To je, podsjetila je, Vučić već rekao i prošlog proljeća kada su njegovi ljudi ranili 90 pripadnika mirovnih snaga NATO-a na Kosovu. (Stradner čak ne spominje pokušaj dizanja srpske oružane pobune / ustanka u Banjskoj, na Kosovu, iz rujna prošle godine, gdje su poginule 4 osobe!)

Zapadni obavještajci predviđaju novu eskalaciju

Kazala je i da američki obavještajci, predviđaju novu eskalaciju na Balkanu (BiH + Kosovo) ove godine.

Zapad se, navodi, konačno budi pred prijetnjom i mnoge zemlje su poslale još mirovnjaka na Kosovo, uz poruku da će intervenirati ako Milorad Dodik proglasi secesiju Republike Srpske od BiH.

„U međuvremenu, srpska obavještajna služba potrošila je ogromna financijska sredstva na Zapadu kako bi uvjerila kreatore tamošnje politike da je Vučić ‘prozapadni momak’, te da samo koristi nacionalizam u domaće svrhe i da je žrtva ruskog utjecaja, te kako mu je samo stalo do gospodarske suradnje (s RF).“

Ujedno, zaključuje Stradner, „to je besmislica jer je Beograd ključni ruski partner na Balkanu…“ naglasivši: „nikada ne podcjenjujte srpsku obmanu kao (najznačajniji) dio srbijanske nacionalne sigurnosti“.

Umjesto zaključka

Analizu ćemo ipak završiti u optimističnom tonu – s mišlju kineskog mislioca, pisca i generala Sun Tzua – prema kojem „vrhunska odlučnost (ovdje mislimo na Zapad) nije u dobivanju svake bitke, nego u poražavanju neprijatelja bez ulaska u boj“!

A gdje je tu RH… možda se jedan indikativan odgovor krije i u neprovjerljivom narativu / legendi o nedavno preminulom hrvatskom „Broju 1“ (Josip Manolić). Naime, on je – tako ide priča, 1994. „u tajnom dogovoru s tadašnjim Predsjednikom“, osnovao svoju stranku „HND“ s kojom je u ime predstojeće pobjede nad velikosrpskim agresorom, „pokrio“ i opciju uspostavljanja jedinstvenije (kantonizirane) BiH – vjerojatno znajući za stav Saveznika.

Naime, službena je politika tada zagovarala federalizaciju BiH, odnosno njen ustroj kao države s tri republike i to kao srednje rješenje – između bošnjačkog unitarizma i srpskog separatizma (koje bi bilo najbliže belgijskom državnom uređenju).

(Indikativno je da i 30 godina od tada, čini se, SAD više podržavaju bošnjački unitarizam Željka Komšića, dok službeni Zagreb, čini se, više preferira federalizam Dragana Čovića…)

No, naravno tu se nešto pita i „iredentističku / separatističku“ treću – (veliko)srpsku stranu – koja, po nacističkoj izjavi Dodika čak „ne želi dijeliti ni zrak s Bošnjacima“ i Hrvatima…

…i to pogotovo u slučaju ako se izbjegne novi (ratni) sukob… i započne produktivno suočavanje Srbije s prošlošću – nakon predmete Rezolucije UN-a o genocidu u Srebrenici!

Naime, pod tim bi okolnostima srpska strana vjerojatno bila za prihvaćanje spomenutog srednjeg rješenja. A to bi Zapad moguće osvijestio kao razumnu alternativu svojim dosadašnjim, uglavnom neproduktivnim, politikama na ZB. Jer uostalom „ne treba dobiti svaku bitku – da bi se porazilo neprijatelja“…

Dakle, „vakat je za BiH u EU“, rekli bi Bosanci, ali prvo – defašizacija Srbije, što napokon trebaju reći Zapadnjaci!

narod.hr