“Trnjanski kresovi” i filoustaše
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 06 Svibanj 2024 17:19
Teret indoktrinacije, nelustrirana i glorificirana totalitarna prošlost te povijesni lomovi nacionalne politike najbolnije se u našem društvu ocrtavaju u mjesecu svibnju.
Mreža antifašistikinja Zagreba, uz potporu Grada Zagreba i u partnerstvu sa Srpskim narodnim vijećem i Savezom antifašističkih boraca, i ove je godine početkom svibnja organizirala “Trnjanske kresove”. Tom manifestacijom proslavili su 79. godišnjicu oslobođenja Zagreba.
Kakva je to sloboda iz svibnja 1945. koja je sa sobom donijela egzekucije bez suđenja i ostavila masovne grobnice o kojima se pola stoljeća nije smjelo govoriti, a koje se i dan danas stidljivo pokazuju javnosti?
Gračani, Tuškanac, Maksimir, Vrapče, Pedagoška akademija… stratišta su na kojima su “osloboditelji” ostavili pečat svoga vremena i narav svoje ideologije.
Treba li slaviti oslobođenje Zagreba, nakon spoznaje da je samo tijekom prve tri “slobodne” noći, po dokumentaciji partizanskih postrojbi, iz zagrebačkih bolnica izvedeno i brutalno, bez ikakvog suđenja, likvidirano na stotine ranjenih domobrana i ustaša? Jednako strašna su saznanja da su pored vojnika ubijani i civili, starci, žene i djeca. To se i danas izričito ne osuđuje nego se pokušava “kontekstualizirati.”
Za isticanje ovakve zastave poredviđene kazne su 700 do 4000 eura
Pravdaju li organizatori proslave oslobođenja Zagreba ovakvim svečanostima krajnje bestijalno, polustoljetno i totalitarističko zlo? Pokušavaju li umanjiti njegovu svirepost zamjenom teza i podvođenjem vlastitog barbarizma pod pojam antifašizma?
Lovci u mutnom uporno već desetljećima zlorabe časni pojam antifašizma za svoje perfidne rabote. Nasljednicima nelustriranih totalitarističkih silnika, antifašizam služi samo kao paravan za prikrivanje nečasne komunističke prošlosti. Ustrajnošću u obmanjivanju hrvatske javnosti nastoje abolirati vlastitu totalitarističku društvenu odgovornost.
Zaštitnici crvenog totalitarizma tu su isključivi i svaki pokušaj rasvjetljivanja romantičarske jugoslavenske historiografije tumače filoustaštvom.
Je li zaista filoustaštvo tražiti da se ubojice ne prikazuju kao spasitelji i osloboditelji?
