Kakva je to izdaja bila: Muslimani u trenu okrenuli oružje protiv dojučerašnjih saveznika
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 15 Svibanj 2024 15:08
Za vrijeme srpske agresije 1992. godine u BiH, Mostar su branili Hrvati i Muslimani u postrojbama HVO-a. Petog siječnja 1993. muslimansko vodstvo objavljuje Mostarsko upozorenje i najavljuje rat dojučerašnjim hrvatskim suborcima, prethodno inicirajući sukobe.
Napetosti u Mostaru započinju u ožujku 1993. godine kada je Armija BiH napala HVO u Konjicu. U Mostaru su neslaganja bila oko kontrolnih točaka, punktova Armije BiH i HVO-a. Jedni i drugi su se međusobno optuživali za kršenje dogovora. Ujutro, 19. travnja 1993., započeo je sukob između HVO-a i Armije BiH u središtu Mostara, a od 19. travnja do 9. svibnja 1993. bilo je stanje ni rata ni mira uz pojedinačne izgrede i međusobna optuživanja.
U Mostaru je projektilom iz zolje pogođen kombi s vojnicima HVO-a, a Arif Pašalić, zapovjednik 4. korpusa Armije BiH preko radija najavljuje da će Mostar biti očišćen od “nemuslimanskog življa”. Muslimani napuštaju HVO, odnose oružje i okreću oružje protiv dojučerašnjih saveznika.
Savez sa Srbima
Kada je Bill Clinton najavio vojnu intervenciju zbog bombardiranja muslimanskih položaja i zbog odbijanja Vance-Owenova plana, Muslimani su na brzinu potpisali sporazum sa Srbima pa su tako zaustavili Clintonovu akciju. Nakon te najave Sefer Halilović (načelnik Štaba Vrhovne komande Armije BiH) i Ratko Mladić (vrhovni general Vojske Republike Srpske) potpisuju Sporazum o prekidu vatre na teritoriji čitave Bosne i Hercegovine i to samo kako bi otklonili akciju međunarodne zajednice, u čemu su na kraju i uspjeli.
Nakon potpisaivanja mira sa Srbima, Armija BiH intenzivira rat s Hrvatima te poziva Muslimane da razoružaju pripadnike HVO i da ih zarobe što su i napravili.
Nakon napada Muslimana koji se dogodio 9. svibnja 1993. HVO je razoružao dio Muslimana koji su bili u postrojbama HVO-a, te ih zatočio u novootvoreni “Logor Heliodrom”. Reakcija HVO-a je bila logična jer puštanje Muslimana koji su bili prije u HVO-u predstavlja izravnu vojnu prijetnju. Tadašnji muslimanski lideri 12. svibnja 1993. u Međugorju potpisuju primirje sa Srbima, a taj čin koriste za pripreme konačne akcije osvajanja Sjevernog logora, Vrapčića, Potoka, Bijelog Polja i spajanja sa 6. korpusom.
‘Ubacili smo naše ljude u HVO’
Gledajući s vojnog aspekta, primirje sa Srbima je tempirano za isti dan kada je počeo napad Armije BiH na HVO. Na ovaj način je Armija pasivizirala veliku frontu prema Srbima kako bi oslobodila snage za ofenzivno djelovanje prema Hrvatima. Čak i u trenucima kada je u ljeto 1993. Ratko Mladić izbijao na Igman i faktički nanio najveći vojni poraz Armiji BiH u cijelom ratu odsjecajući Sarajevo od ostatka teritorije, glavni Štab Armije BiH izvlačio je specijalne jedinice iz Sarajeva za pripremu operacije protiv Hrvata.
Sefer Halilović je osobno imenovao KOS-ovog agenta Muharema Šabića za komandanta Armije BiH u Prozoru, gdje će kasnije objaviti “početak agresije HVO na Muslimane”. Halilović je bio protiv provedbe Vance-Owenovog plana, a primirje s Ratkom Mladićem potpisao je u trenutcima kada je intervencija NATO saveza bila više nego izvjesna. Razlog za takvo ponašanje bio je bošnjačko-muslimanski plan osvajanja Mostara, doline Neretve i izlaz na Jadransko more. Dana 9. svibnja 1993. Armija BiH započela je rat u Mostaru, a time i u Hercegovini. Muslimani, pripadnici HVO-a, okrenuli su oružje u svoje dojučerašnje suborce, prešli u Armiju BiH te zauzeli područja na lijevoj obali Neretve. Od 9. svibnja do 30. lipnja 1993. godine Muslimani su zauzeli sjeverna prigradska naselja na lijevoj obali Neretve: Vrapčići, Potoci, Kutilivač, Humilišani, Željuša, Podgorani, Prigrađani, Drežnica, istočni dio grada Mostara te južna prigradska naselja: Blagaj, Podvelež, Gnojnice, Dračevice. Sa zauzetog područja protjerano je ili zarobljeno cjelokupno hrvatsko stanovništvo. Kako je Armija BiH napala HVO pojasnio je Arif Pašalić u članku objavljenom u Oslobođenju:
Armiji BiH u Haagu dokazana krivnja
“Tridesetog juna ujutro izveli smo planiranu akciju na vrlo specifičan način. Munjevito, sa vrlo malim brojem ljudi, odnosno ubacivanjem vlastitih ljudi u redove neprijatelja. Mi smo u 24 sata ubacili skoro 200 ljudi u položaje HVO-a. Istina, tu su nam strahovito puno pomogli naši ljudi koji su pristalice Republike BiH po opredjeljenju a bili su u sastavu HVO.”
Na sudu u Haagu, koje je sudilo hrvatskim vojnim i političkim predstavnicima, dokazano je da HVO nije napao Armiju BiH već da je Armija BiH planirala i izvršila napad na HVO. Haško sudsko vijeće zaključilo je da je u pitanju napad, a ne deblokada Mostara, a takav zaključak, između ostalog, temelji i na izvješćima Međunarodnih promatrača prisutnih na mjestu događaja.
7dnevno
