Iran im je majka islamske revolucije, a Turska biološka mati
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 29 Svibanj 2024 14:03
Hodom kroz daytonsku Bosnu i Hercegovinu, tvorevinu dalekih stranaca i njihovih veliki i bliski interesa koje vide u njoj i koji se tu na tom malom svjetskom komadiću sudaraju, i lome preko leđa naroda koji je naseljavaju, vidi se sva njena tragičnost i bezbudućnost u muslimanskom unitarizmu, centralizmu, i vjerskom fundamentalizmu i srpskom secesionizmu.
Vidi se njena otuđenost iz svog stoljetnog šarenog sadržaja vjera, nacija, svjetova i kultura. Vidi se daleko više tuđinaca i njihove okupatorske prošlosti negoli domaćeg i onoga što je tu zemlju činilo šarenom.
Svugdje i na svakom prijeđenom koraku razaznaju se različiti svjetovi, kulture, koje je vjerski tro i pol godišnji rat ogradio svojim nacionalnim i vjerskim zidom. Od zaustavljenog oružanog sukoba koji se i dalje vodi međusobnom mržnjom i nepovjerenjem, lažima i skrivanjem ratne istine, zidovi diobe su podebljani, teritorij muslimansko-bošnjačkog naroda povećan, vidi se sva vlast u muslimansko-bošnjačkim rukama, političko etničko čiščenje Hrvata nastavljeno i na vrhuncu svoje brutalnosti, korak do cilja, etnički i vjerski čista bošnjačko muslimanska Federacija Bosne i Hercegovine. Po uzoru na srpski entitet, Republika srpska.
Na putu se vidi i čuje muslimansko-bošnjačka ljubav prema Turskoj i glasni razgovor sa njenim vjerski i političkim čelništvom. Glasno se čuje srpski govor o, i sa Rusijom, i pravoslavnim svetom.
Sve su vidljiviji prijateljsko bratski mostovi sa islamskim zemljama, i muslimanske izgrađene provalije sa susjedima kršćanima, te političko vjerske građevine ortodoksno kršćanofobićnog izgleda.
Prkosno za oči zapinje islamska muška napose ženska crna moda, propisana i dizajnirana u ajatolahovim raskošnim odajama ispunjene poligamijom. Odjekuju, za nemuslimane, nerazumljivi arapski pozdravi na ulicama, i radikalno se nameću u javne institucije i ustanove.
Škole, fakulteti i radna mjesta se vide prazna u vrijeme dnevne muslimanske molitve. U to vrijeme gradski parkovi su puni muslimanskih vjernika koji mole, a nerijetko i same prometnice su zakrčene vjernicima kojima su bogomolje “daleko”. Sve je toga časa stalo i zaustavljeno. Na zajedničkim radnim mjestima nevjernici kršćani su prisiljeni da stanu sa poslom i čekaju svoje radne kolege dok se vrate sa molitve.
Za muslimane Bošnjake, kao i za one iz Svjetske zajednice koji ih u tome podupiru i govorom da su to euromuslimani, to nikako nije vid prisilne islamizacije i dekristijanizacije. To su vjerske slobode muslimana i vjerske ograničenosti, do razine ukidanja, vjerskih sloboda kršćana katolika.
U takvoj vjerskoj diskriminaciji kršćana katolika stjeranih u suvremene federacijske katakombe u nešto malo većem dijelu podijeljene Bosne i Hercegovine u svako doba dana, gotovo i noći odjekuju muslimanski ezani, i smetaju im crkvena zvona u etnički i vjerski čistom Bugojnu, Travniku, Zenici, Sarajevu… Po tim današnjim bosansko i hercegovačkim Kabulima i Teheranima, u kojima su muslimanski ratni zločinci Mlaćo i Cikotić, uz Halilovića, Džaferovića, Lendu, Mahmuljina, Alagića, Genjca i niza drugi muslimanskih domaćih i stranih vehabija i mudžahedina, ostavili katolika samo kao jedan mali spomenik katoličanstvu, vide se krvave čizme muslimanskih heroja kako šetaju kao počasni građani.
Pred takvim nekažnjenim muslimanskim ratnim zločincima koje neprocesuiranjem štiti i brani i Haaški tribunal vidi se neprolazna komunikacijska barijera između muslimana i kršćana, napose katolika kao federalnih partnera. Bošnjacima muslimanima ti barbari, nacionalni muslimanski heroji krvavih ruku od krvi ubijene hrvatske djece, žena, djevojčica, stari i bolesni, su zaštitna snaga i poticaj da rat sa etničkim čiščenjima Hrvata i dalje traje, nakon čega je federalni dio beha zajednice sve islamiziraniji i radikalniji u svojoj mudžahedinsko vehabijskoj, građansko isilovskom sadržaju. Iako prenapučena s tim otrovnim sadržajem ipak se nađe i počasni mjesta turskim i iranskim vjerskim revolucionarima, jer Iran im je majka islamske revolucije, a Turska je biološka mati tako je bilo i tako će ostati. I najdalji musliman na Kugli zemaljskoj bliži im je, tako sami ponosno govore, od Srba, i napose Hrvata kao federalnog partnera.
Nije, stoga, daleko dan kada će po federalnom beha dijelu ćuvari Alijine Islamske deklaracije, ćuvari morala i režima dinastije Izetbegović, progoniti a zatim uhićivati, silovati i na kraju ubijati “nemoralno” obučene djevojčice i žene, i one koje neispravno po propisima ajatola nose hidžab.
Čuvari Islamske revolucije
Obučeni i opremljeni muslimanski čuvari Islamske revolucije spremni čekaju taj dan, za koji se već i u praksi pripremaju. Bit će to odstrjel žena i djevojčica po uzoru na iranske čuvare revolucije, a njihov tragičan kraj izgledat će kao i iranske tinejdžerke šesnaestogodišnje Nike Shakarami 2022. koju su iranski čuvari revolucije uhitili, silovali, zatim ubili, jer nije ispravno nosila hidžab, onako kako je to propisao vjerski režim u Islamskoj republici Iran.
Hodom kroz od muslimana Bošnjaka okupiranu beha Federaciju naziru se slike stradanja bosansko i hercegovačkih Nika, ne samo iz reda muslimanskog naroda, nego daleko više iz reda kršćana katolika, na kojima će se testirati čuvare Alijine Islamske revolucije. A kako je svaki čuvar Islamske revolucije Alije Izetbegovića i čuvar turske brutalne okupatorske prošlosti fratarske Bosne, Bosne Srebrene, kraljevine hrvatske kraljice Katarine Kosaća, i ekstremni kršćanofobist, pripadnik vjerske muslimanske ideologije kršćanofobizma, vidljiva je ubrzana nacionalno vjerska promjena federalnog beha dijela, koji je sve zeleniji, islamskiji, deeuropeiziraniji, i dekristijaniziraniji.
Sve se više i glasnije čuje arapski i turski nepoznati jezik tom području, kojim se vrši nepodnošljiv pritisak na hrvatsku katoličku djecu u školama u kojima se uči njihov materinji jezik, i na kojem se odvija nastava. Teško je prolaziti kroz bosansko i hercegovački labirint od prijeteće galame suvremenih janjičara, koji u izgubljenosti i prodanosti nacionalnog i vjerskog identiteta, prostačkim govorom iz osmanlijskog perioda ubijanja okupirane Bosne i Hercegovine, okićeni zlatnim ljiljanima sa ratnim iskustvom progona, silovanja, i ubijanja hrvatskih zatočenika, nameču građanizam, što je zapravo kršćanofobični islamizam.
Najniža ljudska kategorija, profesionalne muslimanske ubojice i zločinci, progonitelji i barbari, zlikovci i silovatelji, oni koji ne znaju obuči ni građansko odijelo, a građanska kultura im sunčeve je udaljenosti daleko, staljinističko hitlerovski zapjenušeno urliču o novoj naciji jugoslavije u malom, građanin. A da bi u nacionalno vjerski pretrpanoj beha zajednici našli mjesta za svoje građane ideolozi te ideologije javno i glasno govore, zapravo rade svim sredstvima na tome, treba iskorijeniti i izbrisati Hrvate katolike.
Budući da im je financijski izvor nepresušan iz islamskih zemalja, u taj Staljinov i Titin propali projekt stvaranja novih nacija, kroz istrjebljenje postojećih domicilnih, uključiše se i neki visoki predstavnici, i neki interesi tuđinaca, i neki veleposlanici stranih kolonijalnih zemalja. Cijela jedna nova muslimanska armija, nove muslimanske Bosne i Hercegovine.
Brzo putnik ogluši i umori se hodeći kroz toliku bosansko i hercegovačku galamu i urlikanje, jer ne nađe niti malo slobodno demokratski uređeno mjesto za mir i odmor. Nema, zapravo, ni Katarinine Bosne i Hercegovine, niti bilo kakva puta do mira, sve samo muslimansko bošnjačke prijetnje ratom, i srpske secesionizmom. Stoga, kroz podijeljenu Bosnu i Hercegovinu, na “mali teroristički muslimanski otok” i nešto “manji teroristički srpski otok” ne prolaze svi oni koji ne mogu i ne žele gledati, a još manje sudjelovati, u tragediji hrvatskog naroda kojem je planiran biološki nestanak na oba ta bosansko i hercegovačka otoka.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
