Lašvanska dolina – dolina muslimanskih logora za Hrvate
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 24 Lipanj 2024 18:03
Lašvanska dolina u fratarskoj Bosni, kraljevini hrvatske kraljice Katarina Kosača čija se kruna čuva u Vječnom gradu za povratak u Domovinu, zasigurno je najstradaliji prostor kršćana katolika u Europi.
Nigdje još, i ni jedna europska zemlja nije toliko natopljena krvlju katolika, od muslimanskog zloćudnog mača kojeg islamistički krvnici više od pola tisućljeća oštre mržnjom prema kršćanima kao što je to bosansko i hercegovačko predziđe kršćanstva. Silom i za ljudski um nerazumljivim zločinima došao, održavao se i održao do danas islam je od Bosne učinio ono što je napravio u kolijevci kršćanstva na Bliskom istoku, došao islam nestalo kršćanstva, došli muslimani nestalo kršćana.
Fratarska Bosna i Hercegovina je europski Bliski istok na koji je turskom okupacijom došao islam i, gotovo, nestalo kršćana katolika i katoličanstva. Nezavršeni i nezaustavljeni vjerski beha sukob za teritorij, kojeg su Muslimani usmjerili na biološko istrjebljenje katolika kako bi potvrdili i na tom prostoru parolu “čija vjera njegov i teritorij” katolike je prepolovio i dotjerao do ivice na koju su ih u prošlosti doveli Turci, ili islam ili nestanak. Današnja sablasno pusta hrvatsko katolička sela u Lašvanskoj dolini, iz kojih su Muslimani pod vodstvom hodža poubijali i protjerali sve njihove tisućljetne stanovnike, govore i potvrđuju da su potomci Osmanlija, kako se današnji Bošnjaci nacionalno izjašnjavaju, jednako brutalni prema katolicima i katoličanstvu kao i njihovi predci, Turci. Slike te europske Hirošime i Nagasakija koje su islamski zlikovci oslikali svim vrstama zločina i barbarstva nad Hrvatima katolicima, silovanjima časnih sestara i ubijanjem bosanskih ujaka, rušenjem crkava i preoravanjem katoličkih grobalja, opstruiranjem povratka i ubijanjem povratnika, skrivanje hrvatskih masovnih grobnica, obespravljivanje i marginaliziranje, desuvereniziranje i dekonstitutivniziranje, građaniziranje dekroatiziranje, trajni su spomenik i podsjetnik najvećeg povijesnog stradanja katolika i katoličanstva u Europi.
Tom apokaliptičnom procesu i danas trideset godina nakon što je vjerski beha rat za teritorij, i za Velikog Alaha, zaustavljen u Daytonu, se ne nazire kraj. Naprotiv islamski ekstremizam sa terorizmom jača diljem svijeta, no napose se svjetlosnom brzinom širi i ukorjenjuje po fratarskoj Bosni, koju su neki Visoki predstavnici, poglavito Petritsch i Ashdown te bivša njemačka kancelarka Angela Merkel, predali u vlast muslimansko-bošnjačkim radikalistima i nekažnjenim muslimanskim ratnim zločincima.
I nije prvi put da je dio Zapadne Europe svoj bosanskohercegovački komadić izdavao Osmanlijama i danas predao njihovim potomcima, Bošnjacima, čiji je lider Alija Izetbegović uz pomoć izdajničkog europskog dijela kraljevinu kraljice Katarine dao u amanet Turcima. No, i pored izdaje tuđinaca Bosne i Hercegovine muslimanima i islamu zemlja još nikada nije u potpunosti kapitulirala niti katolici i katoličanstvo nestalo ispred agresivnog islama.
Pokazuje se i potvrđuje, kao nigdje u svijetu po čemu Bosna i Hercegovina i jest povijesni kršćanski raritet, “krv mučenika sjeme kršćanstva”. Tako je bilo i tako će uvijek biti.
Na europskoj periferiji…
A zar bi Bosna i Hercegovina mogla, iako na europskoj periferiji i granica Zapada i Istoka, kršćanstva i islama, biti islamska, u najcrnjem sadržaju kakav joj Bošnjaci pripremaju, pored toliki katoličkih žrtava pali od islamista od 1463. do današnje 2024. godine njene tragične povijesti i najveće žrtve islamista u svijetu. A kolika je žrtva katolika i katoličanstva u, još uvijek porobljenoj fratarskoj zemlji, od strane islamista i onih koji se izjašnjavaju potomcima tursjih osvajača, vidljivo je samo u malom dijelu sjećanja i pamćenja preživjelih žrtava muslimanske agresije s kraja Dvadesetog stoljeća, koja je bila i ostala nastavak osmanlijskog nadiranja na Europu i njen kršćanski identitet.
Uz brojčano stradanje katolika i katoličanstva u hrvatskom obrambenom i muslimanskom osvajačkom ratu koji je bio i za teritorij i za islam, ništa manje nije bilo ni ono u ljudskom i vjerskom dostojanstvu zarobljenih hrvatsko katoličkih žrtava.
A taj nastavak muslimanskog osvajanja kraljevine hrvatske kraljice Katarine kojoj su djeca Sigsmund i Katarina oteti i odvedeni u Tursku na prisilnu islamizaciju, bio je u mnogim segmentima brutalniji i krvaviji za napadnuti domicilni hrvatski narod i od samog osmanlijskog početka osvajanja Europe i porobljavanja kršćana 1463. godine. Uz to bio je to i nastavak prisilne islamizacije zatočenih i u muslimanske logore odvedenih, petsto godišnjih, hrvatskih branitelja križa časnog i slobode zlatne. Samo dio zabilježenih sjećanja i pamćenja preživjelih hrvatskih žrtava potvrđuju tu, neoborivu, istinu prisilne islamizacije kršćana, zbog čega su i došli najsvirepiji islamski džihadisti i sudjelovali sa domaćim muslimanskim zlikovcima u tom strašnom kršćanocidu na europskom pragu.
Lašvanska dolina – dolina muslimanskih logora za Hrvate
U jednom od 22 muslimanskih konclogora za Hrvate u Lašvanskoj dolini, koje su Alijine pristalice po njegovoj zapovjedi osnovale, u Orašcu, zabilježenih u ratnoj dokumentaciji Hrvatskog Vijeća Obrane, domaći i strani džihadisti su tjerali zarobljene Hrvate da ljube odrubljenu glavu Dragoljuba Popovića, a najmlađeg zarobljenika u tom konclogoru Dalibora Adžaipa uz ponižavanja i fizička iživljavanja na dječaku prisiljavali ga na izvršavanje islamskih obreda.
Na povijesno najvećem katoličkom groblju muslimanskog osvajačko ekspanzionističkog nadiranja, na europskoj margini, u Lašvanskoj dolini, pored Orošca mudžahedinski džihadisti su oformili, čak i strašniji, konclogor za Hrvate u Mehuriću. Taj konclogor bio je mjesto i silovanja časnih sestara i svekoliko ponižavanje zarobljenih katoličkih svećenika, u čijoj su blizini u hrvatskom selu Miletići džihadisti odrubljenu glavu hrvatskog maloljetnika pekli na šporetu, i prisiljavali zarobljene susjede i roditelje da taj svoj muslimanski zločin gledaju.
I tako u nedogled muslimanskih zločina po hrvatskom groblju u Lašvanskoj dolini, koje, također, vapi za rezolucijom UN-a, Svjetskog centra čija vrata otvaraju naftni dolari islamskih zemalja, i u čije prostorije kao u vlastite kuće ulaze sa svojom muslimanskom istinom vjerskog beha sukoba za teritorij, predsjednice i predsjednici kišnog broja muslimansko bošnjačkih organizacija, partija, udruga.
I što je više tih njihovih osvajačkih ulazaka u kuću UN-a, zbog čega narod govori “Muslimanska kuća”, ili “Ujedinjeni Narodi muslimana” tim je Beha zajednica sve zelenija, islamiziranija, unitariziranija, centraliziranija, a hrvatski narod porobljeniji, obespravljeniji i u označene suvremene katakombe i arene stjeraniji.
Taj europski dio, tu fratarsku zemljicu Bosnu, jedina svjetska imperija, svjetski policajac sa revolverom za pojasom, namijenio je, i gradi je za muslimane, prvu islamsku zemlju u Europi kakvu nisu uspjeli osvojiti i urediti ni Osmanlije u polutisućljetnom genocidu danka u krvi i prisilne islamizacije.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
