Što je po Zelenskog pošlo po zlu
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 06 Lipanj 2024 16:02
U Kijevu će ova vijest sigurno pojačati konsternaciju. Jer razočarenje će biti dvostruko. Ostaju bez obećanog „debelog“ novčanog iznosa, a rezultati mirovne konferencije poslužit će njenim sudionicima samo za izradbu novih selfija iz mondene švicarske destinacije, odnosno za politički PR koji ni na koji način neće pridonijeti završetku ukrajinske agonije koja traje već treću godinu
Već smo ranije u više navrata pisali o problemima koje imaju organizatori dvodnevne mirovne konferencije o Ukrajini koja se sredinom lipnja održava u Švicarskoj, u Luzernu. Organizaciju formalno predvodi Ukrajina tj. njen predsjednik Volodimir Zelenski iako je svima još od početka jasno kako su prva violina u svemu tome Sjedinjene Države, odnosno njihov predsjednik Joe Biden.
Nakon što se još prije cca mjesec dana počelo govoriti kako prijeti opasnost da na konferenciju ne dođu i šefovi ključnih država Globalnog juga (Rusija na istu nije niti pozvana, a upravo je ta činjenica i glavni razlog odustajanja od dolaska brojnih svjetskih vođa) počele su stizati i prve najave o tome da u Švicarsku neće stići niti Joe Biden koji je to planirao. Naime, organizatori konferencije najviše su bili zainteresirani upravo za dolazak državnika ključnih zemalja Globalnog juga, jer je jasno da će svi oni iz tabora združenog Zapada ionako stići i da im u tu svrhu ne treba slati nikakve posebne pozive, molbe ili uvjeravanja. Za to je dovoljan samo Bidenov „mig“ i njihova je poslušnost osigurana.
Cilj: dokazati rusku izoliranost i primoravanje na pregovore
Dolaskom čelnika ključnih zemalja Globalnog juga Washington bi pokazao kako i oni sve više okreću leđa Vladimiru Putinu, i u praksi dokazao sve veću rusku izoliranost unutar međunarodne zajednice. Tada bi se stvorio prvi snažni globalni pritisak na Moskvu od početka njene invazije da prihvati pregovore o završetku rata, ali sada već pod ključnim zahtjevima Kijeva (čitaj Zapada).
Jer na konferenciji bi se nametnula tzv. mirovna formula Vladimira Zelenskog, makar i u nekoj umjerenijoj formi od one početne, koju je Moskva odmah s indignacijom odbacila i bez bilo kakvog službenog razmatranja, jer u svojoj biti ne predstavlja ništa drugo doli njenu kapitulaciju. Naime, ta formula u svojih deset točaka sadrži odredbe kojima se traži potpuno rusko povlačenje sa svih ukrajinskih teritorija i vraćanje na granice od 1991. (što znači i povlačenje s Krima), rusko plaćanje ratne odštete tj. obnove Ukrajine, predaju međunarodnom sudu svih osumnjičenih Rusa za počinjene ratne zločine (ne zaboravimo, optužni prijedlog i službenu tjeralicu je Haški sud podignuo i protiv ruskog predsjednika Putina) i td. Nakon što bi ih Moskva prihvatila, onda bi se krenulo u pregovore – plan je Zelenskog, iako nije jasno zašto bi tada uopće i bili potrebni.
Takav, ili slično sročen mirovni prijedlog na završetku konferencije u Švicarskoj onda bi bio predan Moskvi kao preduvjet za početak službenih pregovora, što bi nju stavilo u politički vrlo neugodan položaj iako se ovdje formalno ne bi radilo ni o kakvom pravno obvezujućem dokumentu. Naravno, po nju bi neugodno bilo samo u slučaju ako bi iza njega stajale i njoj partnerske zemlje Globalnog juga. A svojom nazočnosti na najvišoj razini one bi to de facto i potvrdile.
Zelenski se otrijeznio ali je zakasnio
Međutim, pošto je ukrajinski vođa u međuvremenu postao svjestan da prijeti fijasko konferencije zbog nedolaska ključnih svjetskih vođa, prije desetak dana je svoju mirovnu formulu s deset reducirao na svega tri točke, naizgled prihvatljive i samoj Rusiji: uspostava nadzora Kijeva nad svim svojim atomskim centralama (znači i onom najvećom pod ruskim nadzorom AC Zaporižje, prekid vatre i razmjena zarobljenika po načelu svi za sve.
Međutim, za ispravljanje štete već je bilo prekasno. Navedena formula mira Zelenskog za svih je, osim za Kijev i združeni Zapad (iako je i u potonjem to svima bilo jasno) bila puno više klasični ultimatum nego temelj za otvaranje pregovora s Moskvom. Takve vrste „ponuda“ obično pobjednici nameću vojno poraženoj strani u nekom sukobu.
Kako to u ukrajinskom ratu nije slučaj tj. Rusija je daleko od poraza (Ukrajina nikada ne može pobijediti nuklearnu velesilu Rusiju i to također znaju svi oni koji to moraju znati), u takvoj farsi mnogi od svjetskih čelnika nisu željeli sudjelovati.
Štoviše, Moskva je već službeno objavila kako Zelenski više nije legitimni predsjednik jer su mu krajem svibnja istekle ovlasti a nije proveo nove izbore. Pozvao se, naime, na uvedeno ratno stanje u zemlji, pri čemu je ignorirao pojedina tumačenja ukrajinskih pravnih stručnjaka da je u takvoj situaciji jedini zakoniti predstavnik zemlje ukrajinski parlament – Verhovna rada, tj. njezin predsjednik.
Ruski državni vrh sada govori kako se zbog tog razloga sa Zelenskim ne bi mogli ubuduće potpisati bilo kakvi službeni sporazumi (čak i povoljni za Moskvu) jer bi ih neprijatelji Rusije u budućnosti mogli nazvati pravno ništavnima.
Dakle, stanje je i više nego komplicirano.
Evo tko za sada ne dolazi u Švicarsku
Zbog svega toga, od dolaska u Švicarsku najprije je službeno odustala važna karika Globalnog juga – brazilski predsjednik Lula da Silva. Slijedio ga je kineski vođa Xi Jinping, a dvojica su lidera prije nekoliko dana najavili zajedničku kinesko-brazilsku mirovnu konferenciju na koju bi pozvali i Ukrajinu i Rusiju. Također, u Švicarsku navodno neće doći niti predsjednik Južnoafričke Republike – JAR, a prije nekoliko dana i Saudijska Arabija je najavila svoje nesudjelovanje. Vrlo vjerojatno na konferenciji neće biti niti indijskog premijera Narendre Modija.
Mnoge od navodno više od stotinu država zainteresiranih za konferenciju u Švicarsku bi tako mogle poslati svoje nižepozicionirane predstavnike umjesto čelnika država.
Dakle, glasine o nedolasku i Joe Bidena bile su signal za uzbunu Zelenskom, jer je jasno kako se bez Bidena od konferencije definitivno ništa konkretno ne može očekivati. Zato je poduzeo snažne diplomatske korake da potakne kineskog i indijskog vođu za dolazak u Švicarsku. Osim toga, Zelenski je ovih dana sudjelovao i na sigurnosnoj konferenciji Shangri La – Dialoge u Singapuru gdje je također pokušavao potaknuti svjetske vođe na dolazak u Švicarsku. Naime, kako je kazao, nedolazak američkog predsjednika “Putin bi dočekao samo pljeskom” – i u tome je Zelenski sigurno u pravu.
Ali malo mu je to pomoglo.
Naime, kako danas piše medij Politico, Joe Biden neće nazočiti predstojećem dvodnevnom ukrajinskom mirovnom summitu u Švicarskoj. Umjesto njega tamo će stići potpredsjednica SAD-a Kamala Harris i Bidenov savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan. To je u ponedjeljak u svom priopćenju objavila Bijela kuća.
Ne pomaže ni Dan D
Ukrajinci su se nadali da će se Biden pojaviti s obzirom na njegove planove da nazoči proslavi godišnjice Dana D – savezničkog iskrcavanja u Normandiji, kao i sastanku čelnika G7 u Italiji u danima koji prethode švicarskoj konferenciji.
Umjesto toga, čini se da će Biden prisustvovati prikupljanju sredstava u Hollywoodu planiranom za vikend navedene konferencije – navodi isti medij.
I ovim činom, dakle, Biden jasno daje do znanja što je prioritet i njemu i njegovoj administraciji. To su unutarnjopolitičke teme i aktivnosti vezane uz američke predsjedničke izbore ujesen ove godine. I tu po Zelenskog ništa neće promijeniti niti slijedeće priopćenje iz Bijele kuće:
“Potpredsjednik će naglasiti predanost Biden-Harrisove administracije podršci ukrajinskim naporima da osigura pravedan i trajan mir, temeljen na ukrajinskom suverenitetu i teritorijalnom integritetu i načelima Povelje UN-a.”
Zelenski je kritizirao Peking zbog odbijanja da sudjeluje u radu konferencije, rekavši da to pomaže Rusiji da izbaci iz kolosijeka mirovne napore, ali je isto tako indirektno kritizirao i samog Bidena prošloga tjedna u Bruxellesu riječima: “Vjerujem da mirovni samit treba predsjednika Bidena, a drugi čelnici trebaju predsjednika Bidena jer će gledati na reakciju SAD-a.” Njegovu odsutnost “Putin bi dočekao samo pljeskom – osobnim, stojećim pljeskom”, dodao je Zelenski.
Bidena je pak pokušao opravdati njegov koordinator Vijeća za nacionalnu sigurnost John Kirby koji je kazao kako se bez obzira tko predstavlja SAD na mirovnom summitu ne može reći da Washington i predsjednik Biden nisu bili tamo zbog Ukrajine.
“Od samog početka ovog sukoba niti jedan drugi čelnik nije učinio toliko i nastavlja činiti koliko predsjednik Biden čini kako bi osigurao da Ukrajina ima ono što joj je potrebno da se obrani od ruske agresije”, rekao je Kirby. “I niti jedan drugi vođa nije učinio toliko u suradnji s Ukrajincima, ne samo za njihove obrambene potrebe sada, nego i za ono što će njihove obrambene potrebe biti kada ovaj rat završi.”
Rekao bih kako je ovo sigurno i točno, ali točna je i konstatacija Zelenskog da će svjetski vođe pozorno gledati hoće li Biden stići u Švicarsku.
Međutim, Biden je prema mom mišljenju učinio ono što je morao. Nakon činjenice da je Kina odbila doći u Švicarsku što je Peking već polunajavio tijekom nedavnog Putinovog državnog posjeta Kini, a kako ga je u istom službeno slijedio i brazilski predsjednik da Silva, Biden jednostavno ne može doći na forum koji ništa konkretno od onoga što se njime prvotno željelo postići neće osigurati.
Bila bi to njegova nova vanjskopolitička blamaža koju bi republikanci i Donald Trump jedva dočekali. Kažem Trump, jer je neovisno o tome što ga je njujorški okružni sud prije nekoliko dana proglasio krivim (ima još pravo žalbe) Republikanska stranka objavila kako će upravo Trump biti njezin predsjednički kandidat (iako može završiti u zatvoru).
Dakle, u SAD-u će ljeto biti vrlo vruće i u političkom a ne samo klimatološkom smislu, pa Bidenu novi kiksevi sigurno ne trebaju – makar žrtvu u svemu tome opet trpjela i Ukrajina uz koju je de facto vezao svoju političku sudbinu.
Nevolja nikad ne stiže sama
Da stvar po Ukrajinu i Bidena bude još gora, potrudila se i sama Švicarska. Naime, jučer je stigla vijest kako je gornji dom švicarskog parlamenta blokirao pomoć Ukrajini od 5 milijardi švicarskih franaka (5,13 milijardi eura) sadržan u širem financijskom paketu
Kako navodi Reuters, s 28 glasova protiv i 15 za, zastupnici su odbacili paket od 15 milijardi franaka, koji je također uključivao 10,1 milijardu franaka dodatnih sredstava za oružane snage same Švicarske.
Dakle, nije teško zaključiti: u Kijevu će i ova vijest sigurno pojačati konsternaciju. Jer razočarenje će biti dvostruko. Ostat će bez obećanog „debelog“ novčanog iznosa od strane domaćina konferencije, a njezini očekivani rezultati poslužit će sudionicima samo za izradbu novih selfija iz mondene švicarske destinacije, odnosno za politički PR koji ni na koji način neće pridonijeti završetku ukrajinske agonije koja traje već treću godinu.
O svemu tome bi ukrajinske elite već trebale početi voditi računa i postati one koje će konačno same preuzeti inicijativu o rješavanju sudbine zemlje u svoje ruke. A nju neće moći riješiti bez dogovora s Rusijom, koliko god ova konstatacija u kontekstu sadašnjeg (geo)političkog narativa na Zapadu izgledala blasfemično.
