Konačni kraj jedne ere: Francuske kolonije sve glasnije traže neovisnost
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 09 Lipanj 2024 17:01
Francusko kolonijalno carstvo (francuski: Empire colonial français) obuhvaćalo je prekomorske kolonije, protektorate i mandatna područja koja su došla pod francusku vlast od 16. stoljeća nadalje. Kolonije su igrale važnu ulogu u Drugom svjetskom ratu.
Međutim, nakon 1945. antikolonijalni pokreti počeli su dovoditi u pitanje vlast nekadašnjih europskih pomorskih sila. Velike pobune u Indokini i Alžiru pokazale su se vrlo skupima i Francuska je izgubila obje kolonije. Nakon ovih sukoba, relativno mirna dekolonizacija dogodila se drugdje nakon 1960. godine. Ipak, taj proces još nije završen.
Francuska se bori sa sve većim zahtjevima za neovisnošću od svojih prekomorskih zajednica koje su naslijeđe kolonijalnog razdoblja zemlje, nekadašnje pomorske sile, piše Selma Uzundere za tursku agenciju AA.
Kolonije čine 18% francuskog teritorija i u njima živi 2,6 milijuna ljudi. Francuske zajednice imaju različite političke statuse i uključuju Guadeloupe, Martinique, Saint-Martin, Saint-Barthélemy, Saint Pierre i Miquelon, koji se nalaze u Atlantskom oceanu. Reunion i Mayotte su francuski južni i antarktički teritoriji u Indijskom oceanu dok se Francuska Polinezija, Nova Kaledonija, Wallis i Futuna nalaze u Tihom oceanu. Francuska Gvajana nalazi se u Južnoj Americi.
Dvanaest francuskih kolonija, od kojih je najbliža približno 4000 kilometara od Francuske, a najudaljenija 17 000 kilometara, daleko su od francuskoj kopna u smislu životnog standarda stanovnika. Boreći se s raznim socioekonomskim problemima i žaleći se na neadekvatnost infrastrukture i sigurnosnih usluga koje francuska uprava pruža zemljama, kolonije zahtijevaju više autonomije i neovisnosti.
Zahtjevi starosjedilaca u francuskim kolonijama ponovno su izbili u prvi plan s događajima u Novoj Kaledoniji, gdje su pobornici neovisnosti krenuli u akciju, a Francuska silom ugušila prosvjede.
Britanski napad na otok Gorée koji je pod francuskom kontrolom blizu obale Senegala tijekom Sedmogodišnjeg rata 1758.
Pristaše neovisnosti potisnute u Novoj Kaledoniji
U Novoj Kaledoniji, koja je udaljena otprilike 17 000 kilometara od francuskog kopna, inicijativa francuske vlade za reformu ustava za smanjenje utjecaja domorodačkog stanovništva na izborima mobilizirala je pristaše neovisnosti na otoku. Pokušaj francuske vlade da omogući glasovanje samo Francuzima koji žive na otoku, protivno sporazumu iz Noumee potpisanom s lokalnim stanovništvom 1988. godine, izazvao je proteste.
Francuska vlada poslala je policiju i žandarmeriju na otok kako bi suzbili prosvjede koji su trajali oko mjesec dana. U incidentima koji su izbili na otoku ubijeno je sedam osoba. Izvanredno stanje, koje je proglašeno 13. svibnja, ukinuto je 27. svibnja kada je situacija u glavnom gradu Noumei stavljena pod kontrolu. Francuski predsjednik Emmanuel Macron nije povukao prijedlog zakona o ustavnoj reformi tijekom svog posjeta otoku i dao je vremena za dijalog između pristaša i protivnika.
Francuska Gvajana želi više autonomije
Francuska Gvajana u Južnoj Americi, 7000 kilometara od Francuske, pati od sigurnosnih problema. Nedokumentirana migracija i ilegalno iskopavanje zlata na brazilskoj granici među glavnim su problemima kolonije od 300 000 ljudi, gdje je stopa ubojstava 10 puta veća nego na francuskom europskom kopnu.
Stope siromaštva i nezaposlenosti su visoke, a stanovnici se žale na neadekvatnost vlade pri ulaganjima u infrastrukturu i zdravstveni sektor. Gotovo 40% mladog stanovništva u Francuskoj Gvajani odlazi u inozemstvo na obrazovanje ili rad. Lokalne vlasti reagiraju na to što je Macron obećao više autonomije francuskom otoku u Sredozemlju, Korzici, dok slični koraci nisu poduzeti za Gvajanu.
Gabriel Serville, predsjednik parlamenta Francuske Gvajane, kritizirao je vladine “dvostruke standarde” u pružanju više autonomije, navodeći da se ističe kulturna raznolikost otoka Korzike, koji je od Francuske udaljen 160 kilometara i Francuske Gvajane, koja je udaljena 7000 kilometara, ne vidi se u istom svjetlu.
Kongres Francuske Gvajane izglasao je 2020. da zatraži veću autonomiju pod posebnim statusom. Unatoč zahtjevu stanovnika, nakon gotovo četiri godine nije postignut napredak u pregovorima s pariškom upravom o ustavnom uređenju.
Zahtjevi za autonomijom nakon prosvjeda zbog mjera koronavirusa na Guadalupu i Martiniku
Karipski otok Guadalupe, s populacijom od 400 000 ljudi koji se nalazi otprilike 7000 kilometara od Francuske, suočava se sa sigurnosnim poteškoćama zbog stopa kriminala koje su šest puta veće od francuskog nacionalnog prosjeka i stope oružanih pljački koje su 20 puta veće. Zbog sve veće upletenosti mladih u zločine, u travnju je u Pointe-a-Pitreu, trgovačkoj prijestolnici otoka, uveden policijski sat za one mlađe od 18 godina.
Na otoku su bili intenzivni prosvjedi zbog mjera karantene koje je provela francuska vlada tijekom pandemije koronavirusa. Francuska je poslala snage sigurnosti u regiju kako bi suzbile prosvjede. Nakon toga, dok su rasprave o autonomiji ponovno bile u središtu pozornosti, tadašnji francuski ministar za prekomorska područja, Sebastien Lecornu, rekao je da je Pariz “spreman za pregovore o autonomiji”.
Nakon prosvjeda zbog mjera vezanih uz virus, zahtjevi za autonomijom također su dobili zamah u susjednoj koloniji Martinique. Predsjednik Izvršnog vijeća Martinika Serge Letchimy tražio je potporu od regionalnih partnera za dodjelu statusa autonomije otoku bez odvajanja od Francuske. U studenom je Kongres Martiniquea glasovao za dodavanje članka u francuski ustav koji dopušta prilagodbu zakona društvenoj i gospodarskoj stvarnosti otoka.
Problemi s vodom na Mayotteu
Posljednjih godina postoje sigurnosni problemi u Mayotteu, koloniji u Indijskom oceanu, otprilike 8000 kilometara od kopna. Nestašica pitke vode, koja traje godinama, dosegla je kriznu razinu na otoku s 310 000 stanovnika koji se suočava s “najgorom sušom stoljeća”.
U studenom je francuska vlada stvorila 82 vodoopskrbne točke na otoku i započela s distribucijom pitke vode stanovnicima uz pomoć vojske. Na otoku, gdje postoji priljev imigranata, vlada je odlučila unijeti ustavne promjene kako bi ograničila “državljanstvo stečeno rođenjem”.
Francuski ministar unutarnjih poslova Gerald Darmanin najavio je u veljači da djeca imigranata rođena na otoku više neće “automatski” postati francuski državljani. Novom uredbom djeca rođena na otoku moraju imati roditelje Francuze da bi postala francuski državljani.
Na otoku, gdje više od 90 posto stanovništva čine muslimani, posljednjih je mjeseci zahvatila epidemija kolere, koja se uglavnom prenosi preko prljave vode. Francuska vlada poslala je 1700 policajaca i vojnika u travnju i pokrenula 11-tjednu operaciju za kontrolu sigurnosne situacije na otoku, koji pati od nereguliranog protoka imigranata.
Prema podacima, životni standard stanovnika Mayottea je sedam puta niži od francuskog, a 77% stanovnika živi ispod granice siromaštva.
Stranka za neovisnost na vlasti u Francuskoj Polineziji
Francuska Polinezija, koja se sastoji od više od 100 otoka u južnom Pacifiku s oko 300 000 stanovnika i udaljena je od francuskog kopna oko 16 000 kilometara, prosvjeduje protiv učinaka oko 200 nuklearnih pokusa koje je Francuska provela između 1966. i 1996. godine, a čije posljedice se osjećaju i danas.
Stranka Tavini Huiraatira koja se zalaže za neovisnost pobijedila je na prošlogodišnjim izborima u Polineziji, koja je od Francuske očekivala ispriku za testove koji su imali ozbiljne negativne učinke na stanovništvo.
Dok polinezijska uprava želi unaprijediti otok prema punom suverenitetu, francuska vlada nije zainteresirana za pregovore o neovisnosti i tvrdi da bi otok trebao raditi na tome da postane samodostatan u poljoprivredi, gospodarstvu i hrani prije svoje političke neovisnosti.
Reunion
Reunion, koji je od Francuske udaljen otprilike 9000 kilometara, potpisao je poziv “Fort-de-France” sa šest pratećih kolonija krajem 2022., tražeći veću autonomiju protiv francuske uprave. Potpis predsjednice Regionalnog vijeća Reuniona Huguette Bello izazvao je raspravu u Senatu Reuniona, a desničari su izjavili da će se boriti da “otok ostane francuski”.
Obećanje “jedinstvene autonomije” Korzici
Otok Korzika u Sredozemnom moru, poznat po svojoj blizini Italiji, a ne Francuskoj, ima drugačiju povijest od kolonija, ali je također poznat po tome što želi više autonomije. Tijekom rujanskog posjeta otoku, gdje pristaše nezavisnosti imaju većinu u parlamentu, Macron je pozvao na “autonomiju jedinstvenu za Korziku” i dao šest mjeseci desničarima i pristašama nezavisnosti da dogovore zajednički tekst o autonomiji.
U ožujku su se strane složile oko teksta kojim se daje veća autonomija otoku. Napredak u pregovorima o autonomiji na Korzici, koja ima kulturološki drugačiji identitet i prošlost od ostatka kolonija, ali i od kopnene Francuske, naišao je na reakciju u kolonijama u kojima vlada nije pokazala isti pristup.
Podrška Macronu se smanjila u inozemstvu
Macron, koji je na izborima 2017. postigao uvjerljiv uspjeh protiv desničarke Marine Le Pen sa 66% glasova na izborima 2017., nije mogao postići isti uspjeh na izborima 2022. godine. Macron je izabran po drugi put s 58%, Le Pen je dobila oko 42% glasova. Le Pen je uvjerljivo pobijedila s oko 60% glasova u prekomorskim teritorijima Guadeloupe, Martinique, Francuska Gvajana, Mayotte i Reunion, koji su na prošlim izborima glasali za Macrona. Le Pen, koja je dobila približno 51% glasova u Saint Pierreu i Miquelonu, također je dobila 48% u Francuskoj Polineziji.
