Moramo zauzeti stav ili pustiti našu djecu da padnu, tako je jednostavno
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 17 Lipanj 2024 16:00
Danas znamo, na primjer, da su Adolfa Hitlera i njegove nacionalsocijaliste kultivirali i izdašno financirali istaknuti bankari s Wall Streeta
Prošlog tjedna, bivša premijerka Ujedinjenog Kraljevstva Liz Truss nam je otkrila otkriće koje, vjerujem, zaslužuje biti zabilježeno.
Truss se pojavila u Ratnoj sobi Stevea Bannona i rekla ovo: “Ono što sam saznala kad sam došla na broj 10 je da sam mislila da ću, ako dođem do vrha stabla, moći implementirati te konzervativne politike… A ono što sam otkrila je da nisam držala poluge. Poluge je držala Bank of England, Ured za proračunsku odgovornost, nisu ih držali premijer ili kancelar…”
Truss dalje ističe očiti problem s ovim: možete smijeniti premijera, ali ne možete smijeniti dužnosnike BOE-a koji drže poluge moći. Otprilike u isto vrijeme ovog otkrića, Glenn Beck je ispustio sličan trag. U svom intervjuu s Tuckerom Carlsonom objavljenom 21. veljače 2024. podijelio je priču o svom susretu s Georgeom W. Bushom:
Sjetio sam se nečega što mi je George Bush rekao u Ovalnom uredu. Pitao sam ga o politici i kako će se ona promijeniti, a on je rekao: “Glenn, ne brini, tko god sjedi za ovim stolom, u toj stolici, dobit će isti savjet od strane istih savjetnika i shvatit će da su predsjednikove ruke vezane.” Izašao sam iz te sobe užasnut… Zašto uopće imamo izbore?”
Ono što je G. W. Bush otkrio Becku i ono što je Liz Truss otkrila kad je stigla do vrha stabla, već je dugo vremena bila ključna značajka iza naših “demokracija”. Bivši britanski premijer Benjamin Disraeli rekao je 1844. godine da “Svijetom upravljaju vrlo različite osobe od onoga što zamišljaju oni koji nisu iza scene.” Sir William Pitt, premijer 1770. godine, rekao je da “postoji nešto iza prijestolja veće od samog kralja.”
Moć ‘iza prijestolja’ su bankari
U razotkrivanju uzročnih čimbenika iza brojnih kriza s kojima se danas suočavamo, trag mrvica uvijek vodi do međunarodnog bankarskog kartela za koji se čini da ima odlučujući utjecaj na oblikovanje sustava upravljanja u kojem funkcioniraju naša društva. Ova mreža vjerojatno predstavlja upravo onu “monolitnu i nemilosrdnu zavjeru” na koju nas je upozorio predsjednik John F. Kennedy.
Kao što je poznati član tog kartela izjavio: “Dopustite mi da izdajem i kontroliram novac jedne nacije i nije me briga tko donosi zakone!” Na primaocu novčane moći, Napoleon Bonaparte je predobro razumio taj odnos: “Kad vlada ovisi o novcu o bankarima, oni, a ne vođe vlade, kontroliraju situaciju.” Tako je, čini se, danas.
U svojoj knjizi iz 1965. “Tragedija i nada,” Carroll Quigley upozorio nas je da su “Moći financijskog kapitalizma imale dalekosežni cilj, ništa manje nego stvoriti svjetski sustav financijske kontrole u privatnim rukama sposobnim dominirati političkim sustava svake zemlje i gospodarstva svijeta u cjelini. …Rast financijskog kapitalizma omogućio je centralizaciju svjetske ekonomske kontrole i korištenje te moći za izravnu korist financijera i izravnu štetu svim ostalim ekonomskim skupinama.” Taj svjetski sustav financijske kontrole je ono što se danas promovira kao “globalni poredak temeljen na pravilima”.
Bankari i vječni ratovi
Konkretno, čini se da su bankovni interesi ključni pokretači neprestanog rata kojem danas svjedočimo. Što bolje razumijemo način na koji sustavi funkcioniraju, to više zvuči istinita izreka “svi ratovi su ratovi bankara”. Američki kongresnik Ron Paul rekao je da nije slučajno što se stoljeće središnjeg bankarstva poklopilo sa stoljećem totalnog rata.
Danas znamo, na primjer, da su Adolfa Hitlera i njegove nacionalsocijaliste kultivirali i izdašno financirali istaknuti bankari s Wall Streeta (uključujući djeda Georgea W. Busha, Prescotta Busha) i da su multinacionalne korporacije koje su kontrolirali osiguravale tehnologiju i pomoć za ponovno naoružavanje Njemačke. Operater u sjeni koji je upravljao razvojem događaja bio je Montagu Norman iz Bank of England koji je bio najbolji prijatelj i osoba od povjerenja svog njemačkog kolege Hjalmara Schachta. Malo je od tih detalja ušlo u naš kurikulum povijesti, ali cijela poanta militarizacije i nacifikacije Njemačke bila je invazija i pokoravanje Rusije. Godine 1935. lord Lothian uvjerio je izaslanstvo ministara iz Njemačke u posjetu da će “prorezati Rusiju kao kroz puter”.
U najnovijoj prošlosti Ukrajina je bila ta koja je bila militarizirana i nacificirana kako bi napala Rusiju s istim silama iza prijestolja koje su povlačile poluge. Kao američki premijer Ukrajine, Arseniy Yatsenyuk, 2014. je zahvalno govorio: “… međunarodni bankari spremni su nam pomoći. … Ne bismo preživjeli bez međunarodne pomoći.”
Nakon što slome Ukrajinu, sljedeće će iskoristiti europske nacije
Ova bi otkrića trebala biti duboko uznemirujuća. Kako je ukrajinska batina pukla protiv Rusije, postoji svaki razlog da očekujemo da će se okrenuti transformaciji drugih europskih nacija kako bi služile istoj svrsi. Taj je proces sada u tijeku jer možemo čuti iz sve većeg zbora europskih čelnika koji govore o militarizaciji, novačenju i izgledima za rat protiv Rusije. Ne bismo trebali biti samozadovoljni pred ovim ludim razmišljanjima. Velika većina ukrajinskog naroda bila je za mir i normalizaciju odnosa s Rusijom. Ipak, sile iza prijestolja odlučile su drugačije i mogle su žrtvovati pola milijuna mladih ukrajinskih muškaraca i uništiti živote milijuna.
Osim ako ne prihvatimo da u bliskoj budućnosti i naša djeca budu žrtvovana za bankarsku potjeru za ruskim kolateralom, trebamo usmjeriti svjetla reflektora na one iza prijestolja koji povlače poluge i guraju nas u rat. Naša je dužnost danas da im se suprotstavimo svom snagom, kreativnošću i odlučnošću. Sve manje od toga riskira pretvaranje više europskih nacija u ono što je Ukrajina danas. I ne, nikad se nije radilo ni o demokraciji ni o slobodi. Riječ je isključivo o bankarstvu i kolateralu.
Radi se o kolateralu, a ne o “demokraciji”
Sav novac u opticaju predstavlja dug. Dug predstavlja imovinu u bilancama bankara. Kako bi dočarali još više duga, moraju kontrolirati kolateral: to izravno povećava njihovo bogatstvo i moć nad nama. Svima nama ostalima sve je isto: plaćamo li novac Gazpromu za naš plin ili Royal Dutch Shellu, i dalje moramo plaćati.
To je MNOGO kolaterala koje treba pretvoriti u financijski tokove za naše banke, kad bismo samo mogli nekako razbiti taj orah…
Čak ni Royal Dutch Shellu to ne bi bilo važno: mogli bi jednostavno kupiti ruske resurse iz Rusije i preprodati ih kod kuće za zaradu. Uistinu, jedina skupina u društvu kojoj kontrola kolaterala čini ikakvu razliku su bankari, što ih čini jedinom glavnom skupinom s poticajem da zauvijek raspiruju ratove za kontrolu resursa. Neće oklijevati krenuti u nuklearni program i žrtvovati jednu naciju za drugom kako bi to postigli.
Lord Acton je davno prorekao da je “problem koji je preplavio stoljeća i s kojim će se prije ili kasnije morati boriti ljudi protiv bankara.” Ova borba je sada pred nama. “Monolitna i nemilosrdna zavjera” očito vodi neobjavljeni rat protiv čovječanstva, koji bi mogao biti konačna borba između naše emancipacije ili našeg porobljavanja.
Alex Krainer, logicno.com/hrvatski-fokus.hr
