Bošnjačka politika zatiranja i nepriznavanja počinjenih muslimanskih ratnih zločina nad Hrvatima
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 16 Lipanj 2024 17:02
Što više odmiče vrijeme od strašnog tro i polgodišnjeg vjerskog bosansko i hercegovačkog rata za teritorij i vjeru, za koju se došli boriti najkrvoločniji islamski džihadisti, sve je manje, opravdano, Bosne i Hercegovine kao mirne i sigurne zajednice islama, katoličanstva i pravoslavlja.
No ta istina i ne iznenađuje, jer zar očekivati zajedničku i cjelovitu državu nakon tako brutalnog i ubilačkog sukoba ekstremnog islama, secesionističkog pravoslavlja i mirotvorno obrambenog katoličanstva, koje je upravo zbog tog temeljnog i življenog nauka i bio najveća žrtva beha sukoba.
Tu vjersku vrjednotu mira i ljubavi zloupotrijebi i islam i pravoslavlje te katoličanstvo strpaše u svoja otvorena usta, podijelivši zalogaje u tajnim beogradskim pregovorima. Zinuše toliko da su se gušili u velikim genocidnim zalogajima podjednako stravično kao i sama katolička žrtva, za koju su planirali istrjebljenje na tim europskim područjima.
Pogled unazad u period tog vjerskog sukoba, koji je zbog umiješanosti velikog broja muslimanskih stranih džihadista i brutalnosti njihovih ubijanja katolika iz vjerske mržnje, jasno se vidi najcrnji plan Alije Izetbegovića glede budućnosti i slike Bosne i Hercegovine. U toj slici vide se kockice šerijata, isila, osmanizma, iranskog ajatolizma i rijeke prognanih i na sve moguće načine poniženih i obespravljenih kršćana katolika.
Vide se i muslimanski vjerski lideri na čelu zločinačke vjerske muslimanske armije koja se skrivala pod bosansko i hercegovačkim imenom. Čista vjerska muslimanska armija pod plaštom armija Bosne i Hercegovine sama je razotkrila ne samo čija je, nego i za kakvu se zemlju bore. Nema povijesnog primjera da se neka vjerska armija, poglavito ona muslimanska, borila bilo za multivjersku ili za neku drugu vjersku zemlju osim muslimanske, što potvrđuju i vjerski čiste muslimanske zemlje u svijetu. Pa nisu valjda Turci okupirali kraljevinu hrvatske kraljice Katarine, fratarsku Bosnu, da bi je pokatoličili, nego samo da bi je islamizirali i katoličanstvo uništili. I muslimanska agresija na katolike u Bosni i Hercegovini devedesetih godina dvadesetog stoljeća bila je, u svim svojim brutalnostima nastavak turskog danka u krvi. Ako se te počinjene brutalnosti s dimenzijama genocida i kršćanocida, djecocida i crkvocida, gledaju vremenski u periodu tro i pol godišnjeg trajanja Alijine agresije uz pomoć stranih džihadista, onda ti muslimanski zločini nadmašuju i turske koji su trajali gotovo pola tisućljeća.
Brutalnost
Od brutalnosti kakvima se ti vjerski zlikovci služili u ekspanziji širenja islama i islamskog teritorija i papir na kojem su preživjele hrvatske žrtve to zabilježile ne samo da se crveni nego i ubrzano propada. A zapisano je dosta, no ne i sve, jer počinitelji tih strašnih zločina iz mržnje prema vjeri, prema katoličanstvu, čine i učiniše sve da se o njima ne piše, da ih se ne memoira i da se o njima ne uči.
Takva bošnjačka politika zatiranja i nepriznavanja počinjenih muslimanskih ratnih zločina zapravo je nastavak istih s ciljem kojeg je postavio član dinastije Izetbegović Bakir “mi ili oni”. U ime tog nacifašističkog cilja, kojeg su tadašnji Muslimani, začetnici osvajačkog rata za teritorij dogovaranog u tajnim beogradskim pregovorima sa Srbima, zacrtali agresija na Hrvate je i započela te kasnije i vođena na 95% teritorija koji je prema Vance-Owenovom mirovnom planu rješavanja beha problema bez rata iz siječnja 1993. pripadao hrvatskom narodu.
Samo ta istina potvrđuje da je muslimanska agresija bila osvajanje teritorija i širenje islama, što je bilo jedino moguće i ćime su se služili tijekom cijele agresije, etničkim čišćenjem, progonima, rušenjima i ubijanjima. Velikim dijelom su i uspjeli u tim isilovsko Putinovim namjerama i načinima vođenja osvajačkih ratova.
Preživjele hrvatske žrtve muslimanske osvajačke agresije etnički i vjerski čisti prostora, preduvjeta organiziranja čiste muslimanske države na europskom pragu koja bi bila baza budući islamističkih nadiranja u Europu, što se već dijelom i pokazalo, najdetaljnije opisuju strahote muslimanskog vjerskog rata protiv kršćana i kršćanstva.
Svako hrvatsko selo u beha zajednici, a time i svaki njegov žitelj, njihova crkva i svetinja, groblje i škola, svećenik i časna sestra, bili su meta zloćudnog islamskog barbarizma koje ima izvorište u vjerskoj mržnji prema katoličanstvu, a time i hrvatstvu. Kroz bosansko i hercegovačku granicu svjetova, kultura, vjera, nacija i svjetova kroz dugu mučeničku kršćansku prošlost koju je obilježio osmanlijski zločin genocida i kršćanocida, prošli su mnogi agresori i okupatori, osvajači i ratnici, i ostavljali pustoš za sobom, no ova isilovsko mudžahedinsko vehabijska nadmašila ih je u svim zločinima i brutalnostima, i zauvijek izgradila zid između kršćanstva, katoličanstva, i islama.
Kobna 1463. godina
Posljedice toga su i danas pusta hrvatska sela i ona potpuno nestala u spaljenim i opljačkanim kućama, i ona u kojima žive oni koji su Hrvate prognali ili poubijali, crkve im porušili i groblja preorali, ljudske spodobe kratki hlača i još duži neurednih brada, život provode u poligamiji kao sredstvom demografskog osvajanja fratarske zemlje Bosne. Posljedice koje aktualni Bošnjaci, jučerašnji ratni Muslimani, povećavaju i ubojstvima onog malog broja hrvatskih povratnika koji dolaze da umru na tisućljetnoj djedovini, meti islama od davne 1463. godine. Posljedice koje iz dana u dan na one ratne još uvijek dodaju suvremeni konvertiti, građani i ostali, krađom hrvatskih mjesta stjerujući Hrvate na margine političkog života i na razinu raje iz vremena turskog zločinačkog vakta.
Turska je u fratarskoj Bosni poražena ali turcizam i danas u njoj živi u najcrnjem obliku, pocrnjujući ga i oni muslimanski konvertiti koji uvečer legnu kao Bošnjaci a probude se kao Hrvati i zaposjednu hrvatsko mjesto u institucijama vlasti, što je novi bošnjački zločin etničkog i vjerskog čišćenja hrvatstva i katoličanstva.
Muslimani Bošnjaci danas time hrvatska mjesta pretvaraju u bošnjačka, sutra će na taj način po uzoru svoga suvremenog turskog osvajača Erdogana pretvarati crkve u džamije, kako to Bakirov kum, i zaštitnik muslimanski ratnih zločinaca, neometano radi u Turskoj gdje svake godine po jednu crkvu pretvori u džamiju i u njoj, kao znak osvajanja, prvi klanja. Učinio je to i ove godine i sa crkvom iz 4. stoljeća koja se nalazi na popisu UNESCO-ove svjetske kulturne baštine, pretvorivši taj simbol kršćanstva na području današnje Turske u džamiju.
Taj zločin crkvocida viđen je i u muslimanskoj agresiji u Lašvanskoj dolini kada je muslimanski Osvajač Mehmed Alagić uz pratnju suradnika Genjca, Džaferovića, Mahmuljina i ubojica hrvatskih žitelja u Križanćevu selu, Buhinim Kućama, Miletićima… okupirao gučogorski samostan i na konju ušao u njegove najveće svetinje, proglašavajući ga komandnim centrom zločinačko terorističke vjerske muslimanske armije BiH. U nizu počinjenih muslimanski ratnih zločina i ovaj zločin crkvocida prolazi nekažnjeno, i na njima se pokušava graditi cjelovita i zajednička Bosna i Hercegovina, što zapravo znači muslimanska bosna i hercegovina. A to je neprekinuti proces muslimansko bošnjačkog etničko vjerskog čišćenja hrvatstva i katoličanstva, što je dokaz neodrživosti bilo kakve zajedničke i cjelovite beha zajednice, osim one konfederalno uređene od tri nacionalna entiteta.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
