Andrej Plenković veleizdajnički upravlja Hrvatskom!
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 19 Lipanj 2024 16:02
Na Aktualnom satu u srijedu, 12. lipnja 2024., u Hrvatskom saboru kao i obično bilo je puno polemike, a i vrijeđanja. Glavni „vrijeđač“ ponovno je bio predsjednik Vlade Andrej Plenković. Nakon što mu je uz kratko obrazloženje novi saborski zastupnik povjesničar Josip Jurčević postavio sljedeće pitanje:
»Prije osam godina ste munjevito dovedeni na čelo Vlade i tad ste rekli da stranka ne može biti talac jednog čovjeka, ali Hrvatska je sve veći talac vašeg upravljanja strankom i državom, što služi kolonizaciji države i globalizacijskim interesima, čime se događa šteta za Hrvatsku. Najrazornije su demografske posljedice. Primjerice, događa se zamjena stanovnika zbog vaše diktature, koja je desetak puta brža nego u Europskoj uniji. Zato je protiv vas podnesena utemeljena kaznena prijava, jer dopuštate ilegalnim migrantima da nam nanose štetu. Jeste li svjesni da sve ovo znači da se veleizdajnički upravlja Hrvatskom i da prije ili kasnije slijedi moralna i pravna odgovornost?«, i umjesto da Plenković konkretno odgovori na pitanje je li svjestan da veleizdajnički upravlja Hrvatskom kao svojom prćijom, on je odmah pokušao omalovažiti cijenjenoga profesora i publicistu najgorim vrijeđanjem. Optužio ga je da on, Jurčević, nije nikakav ni profesor, ni doktor povijesti, a ni akademski građanin što do sada nisam čuo od nikoga u javnom prostoru da se ovako nisko može spustiti poput Plenkovića. Jurčevićeve tvrdnje nazvao je „nebulozama“, „glupostima“, da je on „tipični izdanak…“, i još je dodao srbizam da on kolegu saborskog zastupnika ne može „provariti“. I nakon ove bujice uvrjeda, ponižavanja i primitivizma Josip Jurčević je ostao smiren i samo je Plen Ki-moonu rekao: »Drago mi je da ste odgovorili kako ste odgovorili, to je znak nemoći. To se može protumačiti kao dokaz ili olakotna okolnost u nekom budućem procesu«.
Neobaviješteni glasači
Izbori za Europski parlament potvrdili su da biračko tijelo HDZ-a i SDP-a ne osjeća nikakve promjene zadnja tri desetljeća. Plenkovićevi hadezeovci i dalje misle da glasuju za predsjednika Franju Tuđmana, a pristalice Partije kada svoj glas daju SDP-u misle da daju Josipu Brozu i jugopartiji. Zato i jest ovakav odnos između dviju najjačih hrvatskih političkih stranaka na čijim se čelima nalaze sinovi i unuci bivših jugokomunista razne vrste. Ovoga puta na izborima za EP po jedan zastupnički mandat dobili su suverenisti iz Domovinskog pokreta i najgori globalizacijski i neomarksistički šljam iz ljevičarskog pokreta Možemo. Nije isključeno da će se polarizacija na HDZ i SDP u budućnosti nastaviti tako da će se glasovi ne samo za Europski parlament ubuduće dijeliti na ove dvije političke stranke. Slično kao i u Sjedinjenim Državama. I još jedan podatak za budućnost „našega“ pokreta Možemo, njihov španjolski i politički i jezični uzor Podemos (španj. možemo) dobio je samo dva zastupnika za EP. Idemo prema pobjedi!
Crveni ferrari
Afera oko Stjepe Bartulice je došla do svoga vrhunca. U početku se imalo osjećaj kako lijevi mediji iz ničega napadaju Bartulicu samo zato što ga ideološki ne vole. Tako je i bilo, ali onoga trenutka kada je napad s kredita i kupnje stare kuće na srednjodalmatinskom otoku dobio daleko bolji sadržaj s ferrarijem, Bartulicu se više nije moglo braniti. To su nakon dva dana shvatili i u Domovinskom pokretu i počeli ga prozivati. Kako će cijeli slučaj završiti, teško je predvidjeti. Ostao je gorak okus i potvrda Bartuličina nesnalaženja u našim hrvatskim okvirima.
Najteža skupina
U petak, 14. lipnja 2024., u Njemačkoj započinje Europsko nogometno prvenstvo na kojem nastupa 24 vrsta, a među njima je i hrvatska. Nakon dvije pripremne utakmice protiv Makedonije (3:0) i Portugala (2:1) po Dalićeve izabranike sve izgleda lijepo i obećavajuće. Imamo najtežu skupinu u kojoj od tri jake reprezentacije – Španjolska, Italija i Hrvatska – nakon prvoga kruga igranja po skupinama jedna mora otpasti ako treći u skupini ne bude među četvoricom najboljih trećih. Zato budimo unaprijed zadovoljni s onim što naši igrači postignu. Trebat će nam, kao i uvijek, podosta i sreće.
Sve je podređeno zaradi
Ovo nogometno prvenstvo ima i neke druge strane, medijske, financijske… Budući da svakoga sata UEFA – europska nogometna federacija – zarađuje 300.000 eura samo od televizije, jasno vam je koji je tu novac u pitanju. I upravo zato protiv Italije i Španjolske – koje su višestruko mnogoljudnije i gledanije – trebat će nam i pošteno suđenje, puno poštenije nego u finalu u Rusiji 2018. protiv crnih Francuza kao i na prošlom prvenstvu u Katru protiv protežiranih Argentinaca. Neki pametni ljudi znaju više od nas običnih smrtnika, pa nije naodmet pogledati što se to u Europi govori u i oko EP-a u Njemačkoj. Očekuje se toplotni val, kiše, nevrijeme, mokri i mekani travnjaci, vlaga u zraku… Očekuju se i kibernetički napadi, teroristički napadi! A što se tiče besplatnoga gledanja utakmice s prvenstva, najvjerojatnije ovo je zadnje prvenstvo s kojeg će se besplatno gledati utakmice. Naime, turnir u Njemačkoj doseže rekordnu razinu na svim razinama i donosi organizatorima 2,4 milijarde eura. Glavni izvor prihoda su medijska prava i iznose 1,4 milijarde. Po svakoj od 51 utakmice UEFA zarađuje 27 milijuna, što znači da je UEFA povećala prihode turnira za više od 25 posto. Prodat će se 2,7 milijuna ulaznica i 93.000 ugostiteljskih paketa. Lude brojke.
Lijevi protuhrvatski novinari i mediji
Ljevičarski novinar Tomislav Klauški, koji je proistekao iz Slobodankina boljševičkog laboratorija u Splitu, komentira neko navodno znanstveno istraživanje/anketiranje prema kojem je potvrđeno da su hrvatski novinari uglavnom lijevi, ljevičari, boljševici, orjunaši, jugonostalgičari, globalisti, zagovornici prisilnoga cijepljenja, Georgea Sorosa, Klausa Schwaba i drugih uništavatelja svjetske civilizacije (24sata.hr/news/tomislav-klauski-sto-novinari-misle-o-sebi-sto-o-ideologiji-vlasti-i-za-koga-uopce-glasuju-985659). Tako saznajemo da novinari u 38 posto slučajeva glasuju za SDP i 33 posto za globalističko-marksistički Možemo! Za “desni centar“ glasuje ih 10 posto. Tomica žali što u malom postotku u anketi/istraživanju spominju HNS, Radničku frontu i Pametno, ali je zato sretan što tek 4 posto novinara svoj glas daje HDZ-u, a i četiri posto “uvijek glasa protiv HDZ-a”, naglašava Klauški. Za njega je ljevičarstvo u novinarstvu „normalno“ i objašnjava da dominacija lijevih i liberalnih stavova u hrvatskim medijima nije nimalo opasna, jer je „lijevo-liberalna pristranost tek običan građanski, civilizirani, demokratski stav“, jer, navodno, postoji i „dominacija desničarske i konzervativne pristranosti, pa i propagande, koja je glasnija i agresivnija u odnosu na lijevu“.
Lukavi muslimani
Bošnjačka dva portala, Klix i Saff, objavila su zlonamjerne članke protiv Hrvata na obljetnicu najvećih napada muslimanske Armije BiH na Hrvate u Središnjoj Bosni 4. lipnja 1993. (saff.ba/zlocin-hvo-a-bez-kazne-tuzlanski-konvoj-spasa-juni-1993-video; https://www.klix.ba/vijesti/bih/prije-30-godina-napadnut-je-tuzlanski-konvoj-spasa-ratni-zlocin-bez-kazne/230604076/komentari). To je prokomentirao čitatelj Klixa pod nazivom bhonserver: »Zlonamjeran tekst do bola, prepun kontradiktornosti. Treba znati da se sve događalo u jeku totalne ofenzive muslimanske vojske na Lašvansku dolinu. Konvoj je granatiran s obližnjih položaja ABiH jer nisu znali o komu se radi. Hrana jest uzeta ali konvoj je bio pun i oružja koje nitko normalan ne bi pustio da prođe u ondašnjoj konstelaciji. Kao, u SB (srednja Bosna) se rokamo, a u Tuzli smo dobri. Zaboravljaju muslimanski mediji navesti da je to bilo vrijeme sukoba Muslimana i Hrvata u BiH i da su Hrvati Srednje Bosne bili u okruženju muslimanske vojske!!! Konvoj je krenuo iz Splita, preko Sinja i Trilja u Hrvatskoj, zatim Tomislavgrada i Rame u HR Herceg-Bosni i nije napadnut niti opljačkan. Zašto u Travniku? Pa, i Hrvati Travnika bili su u blokadi i nikakav konvoj s pomoći nije mogao stići do njih, a konvoj za Tuzlu, tj. Armiju BiH je trebao, kao, proći bez problema.« Jako dobar komentar!
Globalizacijske ubojice
Andrew Charles Griffin (Chicago, 21. listopada 1962. – Atlanta, 17. prosinca 2022.) bio je nagrađivani američki novinar, a najpoznatiji je po tomu što je bio novinar CNN-a. Imao je ženu Margot i troje djece. Nakon što je intervjuirao američkog liječnika i stručnjaka za osteopatiju dr. Rashida Ali Buttara (London, Engleska, 20. siječnja 1966. – SAD, 18. svibnja 2023.), koji je znanstvenom metodom dokazao da je cijepljenje protiv COVID-19 opasno po život, naglo je obolio od raka i umro, dok je dr. Buttar sljedeće godine ubijen radi radikalnog i točnog razotkrivanja ubojitosti “cjepiva” (VID-20240611-WA0007.mp4). Vakseri ne opraštaju!
Prvi veliki političar koji se ispričao necijepljenima
Za razliku od američkih vaksera, bivši japanski ministar unutarnjih poslova i komunikacija Kazuhiro Haraguchi, postao je prvi veliki političar koji se ispričao necijepljenima za brojne smrti i bolesti među cijepljenom populacijom. Ovaj političar iz Sage na južnome otoku Kyushu prosvjedovao je na tokijskim ulicama i u tokijskom parku Hibiya protiv zločina protiv čovječnosti koje su počinili globalistički fašisti, prije svega Svjetska zdravstvena organizacija i Svjetski ekonomski forum tijekom lažne pandemije. Tijekom prosvjeda Haraguchi je rekao: »Životi koji nisu trebali biti izgubljeni su izgubljeni. Kao član Sabora, duboko se ispričavam svima vama.« Osim njega na prosvjedu govorio je i profesor emeritus Sveučilišta Keio Setsu Kobayashi i rekao: »Kao i s pitanjem cjepiva, japanski političari postaju sve skloniji ne informirati javnost na pravi način, već nam samo govore da slušamo što god oni govore. Kao ustavni stručnjak, u vezi s revizijom hitnih odredbi i zakona o lokalnoj upravi, osjećao sam nelagodu zbog sklonosti vlade da potiče ljude da ih slijede bez da išta kažu«. Kobayashi je još dodao: »Cijele sam noći putovao iz prefekture Kochi u zapadnom Japanu kako bih izrazio svoje osobno uvjerenje i ovdje sam da izrazim svoje neslaganje kao pojedinac koji ne će slijepo slijediti vladine direktive.«
Presveto Srce Isusovo
p. Božidar Nagy razgovarao je s Rajkom Ećimovićem, koji je u svibnju 1945., kao 15-godišnji gimnazijalac, završio u koloni za Bleiburg. U Austriji je, s drugim hrvatskim civilima i vojnicima, predan partizanima te je u idućih mjesec dana bio jedan od sudionika Križnoga puta hrvatskoga naroda. Sjećanja na te teške dane još su živa, a Ećimović svjedoči: »Život mi je spasila vjera moga oca«. Kući se, naime, vratio upravo na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, 8. lipnja 1945., kasnije saznavši da je njegov otac prethodnih dana molio devetnicu Srcu Isusovu za njegov povratak. Poslušajte intervju s Rajkom Ećimovićem “Preživio sam Bleiburg i kući se vratio na Srce Isusovo” s Laudato TV (https://www.youtube.com/watch?app=desktop&v=g2511Vy1sIg&t=102s)!
Ne znaju računati…
Prema napisu bivšeg člana Uprave Dinama Krešimira Antolića, a prenio je Večernji list (https://www.vecernji.hr/sport/bivsi-clan-uprave-dinama-gdje-su-pare-u-hajduku-visak-prihoda-nad-rashodima-426-milijuna-eura-1775462), u Hajduku se godinama, pa i desetljećima, radi kriminalno. Da pojednostavim, evo kako je to pojasnio Antolić: »Gledajući prijelazne rokove posljednjih šest godina, vidljivo je da je Hajduk ostvario 49,8 milijuna eura prihoda, a kroz plaćanje odšteta uložio 7,3 milijuna eura. Znači višak prihoda nad rashodima 42,6 milijuna! Pučki rečeno, malo svjesniji dioničar Hajduka postavio bi ono narodsko pitanje – gdje su pare? Jer posljednje tri godine gubitak je 15 milijuna, a kroz šest je plus samo kroz transfere 42,6«. Ovo je jasno da jasnije ne može biti. Samo je Krešimir A. trebao reći gdje su lipe, a ne pare!? Ipak i on živi u Hrvatskoj, a ne u Srbiji.
Boljševizam u 2024. godini
Devetoga lipnja 2024. na mrežnim stranicama maksimirskog prvoligaša, kojemu su „crveni Kmeri“ po dolasku na vlast „trećega januara“ 2000. vratili boljševičko ime (https://gnkdinamo.hr/hr/vijesti/clanak/punih-79-godina-otkako-je-u-purgerskom-klubu-zazivjelo-ime-dinamo), objavljen je članak o tom „sjajnom događaju“. Revizionizmu najgore vrste u kojem se „prisjećamo trenutaka kad je u plavom klubu prvi put zaživjelo ime – Dinamo“. Lamentira se o purgerskom klubu i spominje krajnje neprikladno boljševičko ime koje je nametnuto i Hrvatima nakon gušenja hrvatske neovisnosti koncem Drugoga svjetskog rata. Još u tom jadnom napisu zaluđuju navijače Dinama, kao i druge Hrvate, da su to ime opravdano donijeli partizani i komunisti 9. lipnja 1945. i da je tada, nakon dugog „promišljanja“ »„zasvijetlila žaruljica“ s imenom Dinamo jer upravo ono simbolizira pokretača energije«. Gadljivo! I sada slijedi povod za povraćanje, bljuvanje: »Gradjanski je, tako, nastavio egzistirati u obliku Dinama«… Dalje ne ću navoditi što piše u tom boljševičkom pamfletu nove Dinamove vlasti nakon rušenja Zdravka Mamića. Pročitajte sami na vlastitu odgovornost.
Fabrice Leggeri raskrinkava eunijske ljubitelje azilanata
Fabrice Leggeri godinama je bio izvršni ravnatelj Frontexa, Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu, koja je osnovana 2007. godine. Zbog neslaganja s čelništvom te agencije, a prije svega sa švedskom ljevičarkom Ylvi Johansson, povjerenicom za izbjeglice, prije dvije godine napustio je Frontex. Nakon toga je ušao u politiku i sada je kao treći na listi stranke Marine Le Pen ušao u Europski parlament i priprema se za borbu i stroža pravila azila. U razgovoru za medije Leggeri je govorio kako ga je u vrijeme rada u Frontexu napala Y. Johansson i pokušala odvratiti od kupnje odora za njegove zaposlenike. Pritom mu je rekla: “Gosp. Leggeri, za što vam trebaju oružje i odore? Izbjeglice dolaze iz ljubavi!” Iskusni Leggeri je veliki poznavatelj bruxelleske birokracije i sedam godina bio je na čelu najveće agencije EU-a. On je stručnjak za migracijsku politiku, i Frontex bi, da lijeve nevladine organizacije nisu stalno ometale njegov rad, puno bolje zaštitio europske granice. O svojim političkim uvjerenjima Leggeri kaže: “Uvijek sam bio konzervativan, ali normalno konzervativan”. Stranka Le Pen nije radikalna, već razumna konzervativna snaga, koja se naravno bori za potpuno drugačiji EU: manji utjecaj za institucije u Bruxellesu, veća moć za nacionalnu državu, “Europa domovina”, kako kaže predsjednica Le Pen. Govoreći o migrantima i azilu ovaj sin talijanskih doseljenih radnika u Alzasu kaže kako bi se postupci azila trebali provoditi u državama podrijetla. Postupci se trebaju provoditi i ubrzavati na vanjskim granicama, a repatrijacije se također trebaju provoditi dosljedno. Leggeri je skeptičan kada kaže: “Zbog loše dosadašnje politike EU-a ništa se ne će promijeniti u činjenici da više od 300.000 migranata slobodno luta Europom. Iako nemaju status izbjeglice, ne mogu se vratiti u državu podrijetla”. Stoga on predlaže da u državama podrijetla, europski konzulati trebali bi provesti procedure azila. To je moguće ako se poveća broj osoblja i ako je Frontex delegiran i ojačan. “I naravno, moramo zatvoriti vanjske granice za ilegalce”, zaključuje on.
KGB i dalje truje
Prisjetimo se kako se prema svojim disidentima odnosi ruska vlast otkako je na njezinu čelu Vladimir Putin. Prije 13 i pol godina, 4. siječnja. 2011., engleski BBC objavio je vijest da su upravo njemački tužitelji odustali su od istrage tvrdnji dvoje ruskih disidenata koji žive u Berlinu, Viktora i Marine Kalašnjikov, da su otrovani. Bračni par Kalašnjikov imao je 50 puta veću sigurnu razinu žive u krvi. Istraga je pokrenuta u prosincu 2010., ali su tužitelji kazali kako nema dokaza da je par namjerno otrovan, što znači da su Nijemci i onda i sada na strani Rusije! Kalašnjikov je bio bivši pukovnik KGB-a, dok mu je žena povjesničarka. Oboje su kritizirali Kremlj. “Moskva nas je otrovala”, izjavio je tada Kalašnjikov njemačkom časopisu Focus. Oni su pretrpjeli zdravstvene probleme kao rezultat visoke razine žive, Marina je izgubila pola kose, a Viktor je izgubio znatnu količinu težine. Također su pretrpjeli napadaje nemira, zasljepljujućih glavobolja i bolova u kralježnici.
Marijan Majstorović/hrvatski-fokus.hr
