Osude s dimenzijama etničkog čišćenja kršćana u Bosni i Hercegovini od strane UN-a i Haaškog tribunala
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 22 Lipanj 2024 16:16
U nizu svakodnevnih izuma muslimansko-bošnjačkih oružja etničkog čišćenja kršćana i kršćanstva, napose katolika i katoličanstva, u beha zajednici islama, katoličanstva i pravoslavlja, je i ono što im ga u ruke predali za šačicu samoprodanih naftnih dolara iz islamskih zemalja birokrati Ujedinjenih Naroda pod nazivom “Rezolucija”, a iz Haškog tribunala “Udruženi zločinački poduhvat”.
Već u samom početku uporabe pokazuju se vrlo učinkovitim i ubojitim da ga koriste sve skupine i uzrasti muslimana-Bošnjaka.
I muslimansko-bošnjačko dijete s tim oružjima može, i zasigurno će, ušutkati kršćane u mjeri šutnje, o govoru istine vjerskog beha sukoba za teritorij, da se ni u četiri zida vlastite kuće ne će smjeti iznijeti i ona druga strana nametnute Rezolucije, i „Udruženog zločinačkog poduhvata“. Bit će to šutnja kršćana katolika mrtvija i od one u kojoj su živjeli u, od Osmanlija, okupiranoj Katarininoj kraljevini, i od one nametnute komunističke velikosrpske iz perioda jugosrbije.
Rezolucija i “Udruženi zločinački pothvat” su toljage u muslimansko-bošnjačkim rukama nekažnjenih muslimanskih ratnih i bošnjačkih poratnih zločinaca sa kojima će utjerati kršćane u katakombe vlastitih domova i kuća.
Rezolucija Ujedinjenih Naroda o Srbima, i gotovo ista takva rezolucija Haaškog tribunala o Hrvatima, o vjerskom beha sukobu za teritorij u kojoj su Muslimani označeni kao jedine njegove žrtve a sve druge sukobljene strane agresori i ubojice, povijesni je presedan ocjene Svjetske zajednice jednog takvog krvavog vjerskog rata, u kojem je svako selo u beha zajednici bilo u sukobu sa susjednim druge vjere i druge nacije.
Stoga je Rezolucija UN-a i rezolucija Haaškog tribunala zaista su najubojitija oružja za masovno ušutkavanje, progonjenje, pa čak i ubijanje, odnosno etničko čišćenje kršćana, poglavito katolika najobespravljenijeg naroda u Europi na početku Dvadeset i prvog stoljeća, dano u još uvijek krvave ruke muslimanskih zlikovaca, mudžahedina, vehabija, isilovaca. Etničko čišćenje nebošnjaka rezolucije su ubrzale, jer su ih Bošnjaci prihvatili, i njima se koriste kao oružjem.
Tutnje stoga bosansko i hercegovačkim rezolucijskim područjima bošnjačke prijetnje, i dovoljno je da se nebošnjak sa njima ne slaže i da ima svoju istinu vjerskog beha sukoba za teritorij, Bošnjaci njima odapinju po svima koji imaju svoju istinu, zbog čega postaju nezaštićena meta muslimansko-bošnjačkih ekstremista. Sa agresorskim oružjem Haaškog tribunala „Udruženi zločinački poduhvat“ Bošnjaci danas ratnički jurišaju i na roditelje poubijane osmero hrvatske u Vitezu, koju su isilovski, hamasovski, ubili pripadnici muslimanske vjerske armije, i danas 31 godinu poslije zločina zločinci slobodno hodaju. Štiti ih ne samo bošnjačka ekstremna politika „mi ili oni“, nego daleko više Haaško oružje „Udruženi zločinački poduhvat“.
Rezolucije koju su, uz pomoć naftnih dolara iz islamskih zemalja, donijeli Ujedinjeni Narodi za ratni slučaj genocida u Srebrenici, i Haaški tribunal za hrvatsku obranu u muslimanskoj agresiji svete, su i
nedodirljive knjige za muslimane Bošnjake, koje će morati učiti i proučavati i kršćani u Bosni i Hercegovini. Nametnuta prisila kršćanima da uče o Rezolucijama je zapravo neki vid prisilne islamizacije, i učenja o muslimanskim nekažnjenim ratnim zločincima koji su diljem područja kroz koja su u vjerskom ratu prolazili zajedno sa vehabijama i mudžahedinima, konvertitima i isilovcima, i kroz koja u daytonskom nemiru prolaze građani i ostali, napravili su i hrvatske Srebrenice koje također vapiju za jednom Rezolucijom koja i muslimane-Bošnjake obvezuje da uče o njima.
Zasigurno da u vjerskom beha ratu za teritorij nisu samo kršćani pravoslavni i katolici počinili zločin genocida i udruženog zločinačkog poduhvata, kako su ih osudili birokrati UN-a i Haaškog tribunala. Ta zlodjela genocida i zločinačkih poduhvata učinili su u jednakom omjeru, i po brutalnostima ubijanja čak i veće i Muslimani zajedno sa svojim vjerskim domaćim i stranim ratnicima za Velikog Alaha.
Lašvanska dolina je po svim definicijama ratnog zločina genocida, počinjenog nad Hrvatima katolicima od strane Muslimana, njihova, hrvatska Srebrenica. Rezolucijskim oružjem koje su Ujedinjeni Narodi i Haaški tribunal dali muslimanima Bošnjacima u još okrvavljene ruke od hrvatskih žrtava muslimani Bošnjaci osvajaju beha prostore i politička mjesta u institucijama vlasti.
Rezolucije nastavak vjerskog rata
U nemirnim i mutnim političkim vodama Bosne i Hercegovine love i kupe sve privilegije i povlastice kao jedine žrtve vjerskog sukoba. Manipuliranjem žrtvama iz vlastitog naroda brutalno ubijaju ubijene i preživjele kršćanske žrtve, napose one katoličke koje im je Dayton izručio kao pokusne kuniće u eksperimentiranju nikad i nigdje održivih federalnih uređenja. Stoga su rezolucije o genocidu u Srebrenici u Općoj skupštini Ujedinjenih Naroda, i u Haaškom tribunalu o “udruženom zločinačkom pothvatu” pokretači nastavka vjerskog rata do onog Alijinog a zatim i Bakirovog cilja “mi ili oni”. Iako je u tom velikosrpskom genocidnom zločinu ubijeno i Hrvata katolika njih se kao žrtve ne spominje ni u Rezoluciji, a u muslimansko-bošnjačkom sjećanju i spominjanju im nema ni slova H.
Jer, ako nije bilo ubijenih i Hrvata katolika u Srebrenici onda to znači da je taj grad i prije rata bio etnički i vjerski čist muslimanski, kao što su i danas Sarajevo, Zenica, Travnik, Kakanj. Koji rat, i koji narod je onda u prošlosti etnički i vjerski učinio Srebrenicu čistim muslimanskim gradom, trebalo bi se i o tome učiti, kao što bi se moralo učiti i o vjerskom beha sukobu za teritorij iz Devedesetih godina Dvadesetog stoljeća koji je Sarajevo, Zenicu, Travnik, Kakanj… učinio također čistim muslimanskim gradovima.
Bez poznavanja prave istine cijele beha prošlosti od osmanlijskog osvajanja do danas, budući da zločin ne zastarjeva, i učenja istine kako i na koje načine je došao islam i muslimani u kraljevinu kraljice Katarine Kosača, i kako i gdje su njena djeca završila, svaki govor o održivosti cjelovite beha zajednice i njenog održavanja svakodnevnim rezolucijama zapravo je zločin. I taj zločin bi trebalo zaustaviti nekom novom rezolucijom, a nikako poticati na nastavak poraženog osmanlijskog i onog u Daytonu zaustavljenog muslimanskog.
Donesene rezolucije su gorivo nacionalne i vjerske mržnje, koje Bošnjake muslimane štiti i brani od svake ratne odgovornosti i poratne agresivnosti, a kod kršćana katolika izaziva otpor i obranu od etiketa kakve im se pripisuju i lijepe čak i njihovim potomcima. One su, ona UN-ova i ona Haaškog tribunala, usvojene i ispisane snagom naftnih dolara iz islamskih zemalja s ciljem trajnog širenja mržnje svih predznaka, iz čega izvire svaki nemir i nepomirenje, što je siguran hod ili u nastavak zaustavljenog ili početak novog nacionalno vjerskog sukoba, a iz kojeg bi, budući da to u BiH ne bi bilo prvi put, mogao početi i globalni vjerski svjetski rat.
Tim prije što na svaku istinu vjerskog beha sukoba koja se ne poklapa sa ratnom muslimanskom, Bošnjaci prijete ratnim paljenjem tog balkanskog regiona, pa i šire, uz pomoć bratski islamskih zemalja. Te dvije međunarodne osude kršćana i obrane muslimana potvrđuju poznatu, od svjetskih moćnika skrivanu istinu, rat u Bosni i Hercegovini je bio vjerski i za teritorij. Njima su oni koji su ih pisali i osuđivali kršćane i amnestirali muslimane proglasili kršćane gubitnicima a muslimane pobjednicima, dajući tom sukobu i svjetski predznak rata islama i kršćanstva.
Osude kršćana od strane UN-a i Haaškog tribunala muslimani Bošnjaci, udruge, udruženja, stranke, partije i pojedinci pojačavaju i nadograđuju pisanjem knjiga kao ostavštinu ušutkavanja i sotoniziranja kršćana ne samo u BiH nego i u cijelom svijetu. Globalni rat islama i kršćanstva prenosi se na svaki dio Kugle zemaljske, i muslimani diljem svijeta sotoniziraju i pravo Izraela na obranu, što je dokaz muslimanskog rata protiv svih drugi narodà i vjerà.
Povod za Prvi svjetski rat bio je “Sarajevski atentat” Gavrila Principa na austrijskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda, a za Treći svjetski rat povod bi mogao biti atentat UN -a i Haaškog tribunala na pravdu i slobodu kršćana u Bosni i Hercegovini.
Iz tih dviju svjetskih osuda koje u svom sadržaju obespravljuju kršćane na jednom europskom dijelu kojeg je Alija Izetbegović amanetizirao, a rezolucije potvrdile, bivšem petstogodišnjem okupatoru i ubojici kršćana i kršćanstva, izašla je ista takva velikosrpska rezolucija “Svesrpski sabor”, pisan na protivničkoj strani onih koji su ispisali prve dvije rezolucije muslimanima Bošnjacima.
Povijesna dioba Bosne i Hercegovine koju je izgradila Turska oružjem prisilne islamizacije, rušenjem crkava i janjičarenjem, podebljana je dvjema Zapadnim rezolucijama i jednom Istočnom, rusko srpskom, što je uvod u globalni vjerski rat zaustavljen u Daytonu, a za koji se muslimani Bošnjaci uz pomoć islamskih zemalja, a Srbi uz pomoć Rusije pripremaju cijelo daytonsko vrijeme.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
