Želi li Hrvatska zadržati fenomen koji nema nijedna druga EU zemlja? To je naše najvažnije pitanje
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 26 Srpanj 2024 12:09
U Hrvatskoj mnogo toga treba mijenjati, a gotovo sve treba unaprijediti, no ponekad je vrijedno zamisliti se i nad onime što bismo kao društvo možda trebali zadržati.
Stvarna imovina hrvatskih kućanstava dvostruko je veća od njihove financijske imovine, jedan je od zaključaka novog istraživanja o bogatstvu Boston Consulting Grupe (BCG). U stvarnu imovinu ubrajaju se nekretnine, fizičko zlato, drugi plemeniti metali i dugotrajna potrošačka dobra, pa to znači da su hrvatski građani u prosjeku dvostruko bogatiji zahvaljujući takvoj imovini nego u financijskoj. Hrvatska po tome odskače od istočne Europe u kojoj je stvarna imovina kućanstava 1,3 puta veća od financijske.
Konzultanti su objasnili da je tome tako zato što građani u Hrvatskoj najviše štede u nekretninama i gotovini, a manje zarađuju od dionica, investicijskih fondova i obveznica. Hrvatska se po tome razlikuje od istočne Europe, no istovremeno hrvatski građani 40 posto svojeg financijskog bogatstva drže u životnim osiguranjima i mirovinskim štednjama dok je taj udio u istočnoj Europi 31 posto. U Hrvatskoj se zbog svega toga financijski sporije bogatimo nego građani istočne Europe.
Prema istraživanju BCG-a, financijsko bogatstvo hrvatskih građana raslo je posljednjih 20 godina po stopi od šest posto godišnje, dok je u istočnoj Europi riječ o rastu od 10 posto godišnje. S takvim, u usporedbi s istočnom Europom, skromnim rastom, financijsko bogatstvo građana doseglo je 100 milijardi dolara što čini svega 2,1 posto financijskog bogatstva regije istočne Europe. Gledamo li ove rezultate istraživanja navijajući za brže bogaćenje i hvatanje ritma istočne Europe trebalo bi između ostaloga zagovarati ambicioznije pretakanje imovine iz stvarne u financijsku i njezino oplođivanje na tržištima kapitala.
Socijalne razlike u Hrvatskoj manje nego drugdje
Pristup bi se zapravo sveo na pokušaj da se od stvarne djedovine u nekom novom obliku i kraćem vremenu stvore dvije nove "djedovine" i to bi za društvo bilo odlično budući da živimo u kapitalističkom sustavu u kojem je stvaranje materijalnog bogatstva gotovo pa imperativ. Preduvjet bi bila financijska pismenost i više sklonosti riziku, ali možda i veća potreba nego što bi danas gorjela pod petama ili potpeticama hrvatskih građana. BCG u svojem istraživanju naglašava raspodjelu bogatstva među hrvatskim građanima opisujući je kao "jednu od primjernijih".
To znači da su socijalne razlike u Hrvatskoj manje nego drugdje. Konzultanti su zabilježili da građani s imovinom manjom od 250 tisuća američkih dolara posjeduju 72 posto ukupnog bogatstva u Hrvatskoj, dok imovinom usporediv sloj u istočnoj Europi posjeduje 42 posto ukupnog bogatstva, a globalno svega 30 posto. Svijet se vođen spomenutim imperativom stvaranja materijalnog bogatstva već godinama kreće prema sve ozbiljnijem raslojavanju na one koji se bogate i one koji osiromašuju, a među njima ostaju rupa i jaz s tendencijom da budu nepremostivi.
Spori trend ipak ukazuje na promjene, jer prije pet godina građani s imovinom od 250 tisuća dolara posjedovali su 75 posto ukupnog bogatstva, za tri postotna boda više nego sada. U hrvatskom društvu malo je i superbogataša, onih koji posjeduju više od 100 milijuna dolara jer taj sloj u rukama drži samo tri posto ukupnog bogatstva dok je na globalnoj razini riječ o 14 posto. U Hrvatskoj uglavnom živimo u društvu u kojem srednji sloj još uvijek posjeduje najveći dio ukupnog bogatstva, no pratimo li trendove u budućnosti će biti izazovno takvu situaciju održati.
Što želimo kao društvo?
Želimo li kao društvo takvu situaciju održati? Među svim strateškim ekonomskim pitanjima, ovo bi možda trebalo biti među najvažnijima. Želimo li za desetak godina živjeti u društvu u kojem je bogatstvo relativno ravnomjerno raspoređeno ili želimo poticati stvaranje društva u kojem će se sve više kapitala slijevati u što manje ruku? Je li izostanak snažnijih socijalnih razlika među hrvatskim građanima pokazatelj stvarnog bogatstva društva u smislu širem od ekonomskog ili je to neželjena posljedica odudaranja od uhodanih pravila kapitalizma u što spada i konzervativan pristup financijskoj imovini među hrvatskim građanima koji preferiraju onu stvarnu.
U svijetu u kojem svako malo gospodarstvo traži neku svoju posebnost možda je vrijeme da se zapitamo leži li hrvatska posebnost zapravo u tome da gradimo društvo u kojem se trudimo biti materijalno bogatiji, ali ne pasti u zamku raslojavanja na superbogataše s jedne strane i njihovu poslugu i siromahe s druge strane. U povijesti Europe takva društva nisu nikakva novost, a raspadali su se u krvavim revolucijama više puta.
Zato je način na koji ćemo shvatiti poruke iz istraživanja, koje nam kažu da imamo malo superbogataša, da preferirano stvarnu u odnosu financijsku imovinu i da su nam socijalne razlike male, presudno važan. Hoćemo li to doživjeti kao nešto pozitivno unatoč tome što je izvan trenda i zadanih kućica rasta i razvoja ili kao nešto negativno pa ćemo nastojati uskladiti se s trendom financijskog bogaćenja premještanjem težišta sa stvarne na financijsku imovinu?
Dragana Radusinović/direktno.hr
